Hrvatska ima jednu od najnižih stopa sudjelovanja djece u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (RPOO) u Europskoj uniji (EU). Plan je države u narednih sedam godina otvoriti 40 tisuća novih vrtićkih mjesta, kako bi sva djeca u dobi od tri do šest godina mogla pohađati vrtićke programe.
Dio novih kapaciteta, odnosno izgradnje, dogradnje, rekonstrukcije i opremanja postojećih kapaciteta financira se iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Kroz taj mehanizam država planira financirati 22,5 tisuća novih vrtićkih mjesta dok će se dodatnih 17,5 tisuća mjesta financirati iz aktualnog proračunskog razdoblja, odnosno klasičnih fondova EU.
Za financiranje 22,5 tisuća novih vrtićkih mjesta, putem NPOO-a, osigurano je nešto više od 218,16 milijuna eura. Od travnja do srpnja prošle godine proveden je prvi poziv na kojem je država pokušala potrošiti taj novac. Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, 249 osnivača vrtića podnijelo je 321 projektni prijedlog za intervenciju na 321 predškolskoj ustanovi.
„Nakon provedenog postupka dodjele, 260 projektnih prijedloga ispunilo je sve uvjete i kriterije kvalitete Poziva te odabrano za financiranje u ukupnom iznosu od 166 milijun eura te je za njih donesena Odluka o financiranju“, navode iz Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Međutim, sva ta sredstva nisu potrošena. Ministarstvo je u konačnici potpisalo 250 ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za ulaganje u 249 objekata. Ukupna vrijednost tih ugovora je 163 milijuna eura.
Sva sredstva, dakle, nisu dodijeljena. Stoga je otvoren i drugi poziv za zainteresirane jedinice lokalne uprave i samouprave, osnivače dječjih vrtića. Potrošiti treba još 51,2 milijuna eura koje je Europska komisija osigurala putem Mehanizma za oporavak i otpornost, a gradovi i općine do 8. kolovoza imaju vremena predati projekte. Kako bi sredstva iz prvog poziva trebala otvoriti 16 316 novih vrtićkih mjesta, aktualnim pozivom se očekuje pokriće još 6 184 vrtićka mjesta.
Na papiru pokriven cijeli trošak, u stvarnosti ipak ne
Naizgled, projekt ulaganja u jačanje vrtićke infrastrukture putem NPOO-a ide dobro. Iz Odluka o financiranju projekata odabranih za dodjelu bespovratnih sredstava za jačanje vrtićke infrastrukture (1, 2) može se zaključiti da su gotovo svi projekti financirani u stopostotnim iznosu, tek je u rijetkim slučajevima planirano i sufinanciranje od strane osnivača vrtića.
Međutim, za veliki broj gradova osigurana sredstva (čiji maksimalni iznos, među ostalim, ovisi o razvijenosti, kao i trenutnom obuhvatu djece predškolskom skrbi) nisu dovoljna za izvođenje predviđenih radova.
Izgradnja vrtića, odnosno „sposobnost“ pojedinih lokalnih uprava da povuku besplatan novac mogla bi biti jedna od tema o kojoj će različite političke opcije više progovarati kako će približava „superizborna“ 2024. godina. Da su predviđena sredstva nedostatna za izvođenje projekata gradovi i općine, ali i izvođači koji su sudjelovali na ranijim EU projektima izgradnje vrtića, ukazivali su još dok je lanjski natječaj bio otvoren. Vidljivo je to i iz niza pitanja koja su postavljali tijekom poziva za predaju projekata.
Političko prepucavanje
Politički, problem financiranja vrtićkih kapaciteta NPOO sredstvima nedavno je ponovo otvorio Mislav Herman, predsjednik zagrebačkoj HDZ-a. Najprije na press konferenciji, a potom i tijekom sjednice Gradske skupštine Grada Zagreba, Herman je gradsku upravu prozvao za nesposobnost.
„(…) Vlada iz sredstava NPOO plaća izgradnju vrtića u Gradu Zagrebu. Podsjetit ću vas za 12 projekata koje ste uspjeli aplicirati na pozivni natječaj – predali ste 21, ali vam za ostale nije štimala dokumentacija – naveli ste da iz EU sredstava možete platiti samo 25 posto stvarnih troškova dok se čak 75 posto tih troškova mora iz proračuna. To navodite i kao glavni argument ukidanja roditelja odgajatelja. Grad Osijek je za istu namjenu sa 66 posto uspio pokriti svoje troškove iz NPOO, a grad Velika Gorica čak 75 posto“, ustvrdio je Mislav Herman, HDZ-ov potpredsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba.
Gradonačelnik Zagreba, Tomislav Tomašević, nije mu ostao dužan.
„Koliko je trebalo da se raspišu natječaj NPOO za izgradnju vrtića? Da smo čekali taj natječaj na jesen ne bi mogli otvoriti niti jedan vrtić. Čekali smo ga godinu dana i rekli smo ne možemo ga čekati više jer moramo hitno povećati kapacitete. Nakon otvaranja natječaja do potpisa ugovora opet je prošlo skoro godinu dana. Kada kažete da neki projekti nisu prošli jer nismo imali dobru dokumentaciju, znate što to znači? To znači da smo prijavili projekte koje smo započeli i iako je bila mogućnosti u NPOO programu u ovom natječaju se nisu mogli financirati“, kazao je Tomašević.
Pritom je objasnio kako su Gradu Zagrebu odobreni projekti na kojima je gradnja već započela, ali na kraju za te projekte nije odobreno sufinanciranje „iako je to bila mogućnost u NPOO“.
„Zašto je EU sredstvima koje je osigurala Vlada svega 25 posto, a u Osijeku 66 posto, Velikoj Gorici 75 posto?“, ponovio je Herman.
Protupitanjem mu je odgovorio Tomašević.
„Objasnite mi zašto je u Dubrovniku isto 25 posto, a tamo je HDZ na vlasti. Zašto su se u Bjelovaru, gdje je na vlasti vaš koalicijski partner, i Dubrovniku bunili jer će morati plaćati iz svojih proračuna? Za gradove koji su ispod 100 posto razvijenosti ide 100 posto, nema kontribucije“, kazao je Tomašević.
Pogrešno izračunali cijenu
Vlada je u svibnju 2021. godine predstavila reforme i investicije za znanost i obrazovanje u sklopu NPOO-a. U srpnju te godine Europska komisija (EK) je odobrila hrvatski NPOO (1, 2). Hrvatska u tom trenutku nije imala spremne natječaje za projekte u sklopu NPOO-a. Prvi poziv za ulaganja u predškolsku infrastrukturu objavljen je godinu dana nakon što su ulaganja i reforme u području znanosti i obrazovanja predstavljene, odnosno devet mjeseci nakon što je EK i službeno Hrvatskoj odobrila NPOO.
U prosincu prošle godine izabrani su projekti za financiranje. No, gradovi su s Ministarstvom znanosti i obrazovanja ugovore o financiranju mahom potpisivali tijekom prva četiri mjeseca ove godine.
U svibnju 2021. godine, kada je Vlada svečano predstavila ulaganja u znanosti obrazovanje iz NPOO-a, već je bila postavljena prosječna cijena izgradnje po kvadratnom metru u iznosu od 1.200 eura. Ta je cijena formirana na temelju stanja na tržištu dvije godine ranije, kada su investicije u vrtićku infrastrukturu financirane iz „klasičnih“ fondova EU u prošloj financijskoj perspektivi.
U 2021. godini, propisana prosječna cijena po kvadrantnom metru nije više bila realna jer su cijene na tržištu rasle i nastavile su rasti.
„Poštovani, kao konzultant sam provodio 3 projekta izgradnje dječjih vrtića u sklopu mjere 741, Program ruralnog razvoja. Ugovori o izgradnji dječjih vrtića sklopljeni su sredinom 2019. godine. Prosječna cijena po 1 boravku tada je iznosila 1.948.931,33 kuna (na ta tri projekta). Zanima me na koji ste način utvrdili, 3 godine kasnije, da je dovoljan iznos od 1.440.000,00 kuna po boravku (čak i manje ovisno o vrsti ulaganja), uslijed svih porasta cijena radova i materijala uslijed pandemije koronavirusa, a da ne govorim o poremećajima tržišta nastalim uzrokovanim ratom u Ukrajini. Jeste li svjesni da vi s ovim vašim izračunom dodjeljujete 25-30% iznosa od ukupne vrijednosti investicije“, jedno je od pitanja koje je Ministarstvu znanosti i obrazovanja upućeno tijekom prvog poziva za dostavu projekata.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja tada je, kao i ovih dana na naš upit, potvrdilo da je prosječna cijena kvadrata gradnje vrtića izračunata na temelju tržišnih vrijednosti iz pretpandemijske 2019. godine. Ta cijena, dakle, referentna je za provođenje radova koji je se odvijati u narednim godinama.
„Prilikom pripreme i izrade Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. (NPOO), sukladno tržišnim cijenama izračunat je prosječni trošak izgradnje po m2 koji je iznosio 9.000 kn (1.194,5 eura je bila prosječna cijena 10 vrtića koji su se gradili iz mjere 7.4..1) te kao takav naveden je u NPOO. Sukladno tome, navedeni izračun je korišten u objavljenim pozivima“, odgovorili su nam iz Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Dakle, već pri otvaranju Poziva jedinicama lokalne uprave i samouprave za dostavu projekata, okvirna cijena kvadrata gradnje nije odgovarala realnom stanju. Konzultant koji je Ministarstvo znanosti i obrazovanja upozorio kako se u startu financira 25 do 30 posto investicije, bio je u pravu.
Najgore prolaze veliki gradovi
Osim toga, veći gradovi su prema natječajnim kriterijima u startu bili u nepovoljnijem položaju. Naime, kod bodovanja projekata u obzir se uzimao i podatak o trenutnoj „pokrivenosti“, odnosno broju djece koja pohađaju vrtiće. Pritom su u obzir uzeti svi vrtići, dakle vrtići koje gradovi i općine financiraju, ali i privatni vrtići te vjerski vrtići koji nisu na gradskim proračunima. Na taj su problem tijekom natječaja, primjerice, ukazivali Zagreb i Osijek. Njihove primjedbe nisu uvažene, ali im je taj kriterij smanjio iznos maksimalnih sredstava na koje mogu računati.
Isto tako, korisnici su Ministarstvo podsjećali kako su na radionicama i pripremnim aktivnostima za Poziv jedinice lokalne samouprave „upućene da krenu u izradu projektno-tehničke dokumentacije i da krenu s radovima što prije“, jer bi „troškovi po pozivu trebali biti prihvatljivi retroaktivno“. Zbog toga su neki gradovi krenuli vlastitim sredstvima u izradu dokumentacije, ali i radova na vrtićima. No, u konačnici troškovi nastali prije potpisivanja ugovora o dodjeli sredstava nisu priznati. Stoga su i neki projekti, prvotno odobreni, otpali.
Hitne izmjene uvjeta natječaja, u lipnju prošle godine, u ime Zajednice općina RH zatražio je Božo Lasić, načelnik općine Konavle izražavajući bojazan kako bi proces mogao rezultirati fijaskom. Ukazivao je na strateški pogrešne kriterije ocjenjivanja projekata, od toga da više bodova mogu dobiti jedinice lokalne samouprave koje imaju manji postotak upisane djece u odnosu na broj živorođene djece vrtićke dobi, zbog čega se od ulaganja „praktično eliminiraju općine i gradovi koji su dokazano sposobni ozbiljno upravljati predškolskim odgojem i obrazovanjem”, do toga da mjesta s pozitivnim demografskim trendovima mogu dobiti mali broj bodova. On je ukazivao i na nerealnu prosječnu cijenu kvadrata gradnje, jer su ta sredstva nedostatna, a to „većina JLS-ova jednostavno neće moći financijski nadoknaditi“.
Zbog nedostatka sredstava tako se najavljivala mogućnost da Dubrovnik odustane od dodijeljenih bespovratnih sredstava za dva vrtićka objekata, ali se to nije dogodilo. No, neki su korisnici odustali. Naime, od 260 projekata koji su ispunili sve uvjete, ugovori su potpisani za 249 projekata.
„Razlozi nepotpisivanja preostalih 11 odabranih projektnih prijedloga odnose se na odustajanje korisnika od potpisivanja zbog dvostrukog financiranja, prijevremenog početka izvođenja radova u odnosu na početak provedbe projekta i sl.“, navode iz Ministarstva znanosti i obrazovanja. Iza sličnog se krije i nedostatak vlastitih sredstava za pokriće troškova.
Grad Zagreb nije specifičan slučaj koji je bio „nesposoban“ uzeti novac iz NPOO-a za vrtićku infrastrukturu. Propozicije natječaja, kada je riječ o cijeni gradnje, gradovima i općinama nisu išle na ruku. Dodatno, razvijeni gradovi su izgubili baš na toj razvijenosti.
Zagrebu samo 25 posto ukupnog troška
Gradska skupština Grada Zagreba krajem ožujka prihvatila je ugovore o dodjeli bespovratnih sredstava za 12 projekata izgradnje ili rekonstrukcije vrtića u Zagrebu. Ukupna vrijednosti tih projekata je 42,4 milijuna eura. Od tog iznosa, putem NPOO-a se sufinancira 10,6 milijuna eura ili 25,14 posto vrijednosti projekata. Ostatak od 31,8 milijuna ili 74,86 posto financirat će se iz gradskog proračuna.
„Kao primjer ističemo izgradnju i opremanje Dječjeg vrtića Sesvetski Kraljevec. Navedeni se projekt iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti financira s 1,9 milijuna eura, uz naznaku da je ukupna vrijednost projekta, odnosno maksimalni iznos prihvatljivih troškova 2,68 milijuna eura te razliku do ukupne vrijednosti projekta snosi Grad Zagreb“, navode iz Grada Zagreba.
Ukupna vrijednost izgradnje tog vrtića od 2,68 milijuna eura, koja je navedena u Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava, temelji se na prosječnoj cijeni kvadrata izgradnje temeljenoj na cijenama iz 2019. godine. No, taj će vrtić Zagreb koštati daleko više što je jasno iz postupka javne nabave.
„ Cijena radova i opremanja Dječjeg vrtića Sesvetski Kraljevec, međutim, iznosi 7,7 milijuna eura s PDV-om, odnosno 5 milijuna eura više od procjene Ministarstva“, ističu iz gradske uprave dodajući kako razliku koja se sufinancira putem NPOO (1,9 milijuna eura) do ukupne cijene projekta (7,7 milijuna eura), u potpunosti snosi Grad Zagreb (5,8 milijuna eura).
„Stoga je razvidno da se putem NPOO financira 24,74 posto cijene izgradnje i opremanja navedenog vrtića, dok će se preostalih 75,26 posto financirati iz proračuna Grada Zagreba“, navode u odgovoru na naš upit.
Tijekom natječaja Grad Zagreb je Ministarstvo, podsjećaju, „obavijestio da odluke ne odražavaju stvarno stanje te ne prikazuju stvarni udio korisnika, u ovom slučaju Grada Zagreba, u financiranju pojedinačnih ulaganja“. Navode i kako oni računaju stvarnu vrijednost projekata, sukladno javnoj nabavi.
Primjeri iz drugih gradova
U potpuno istoj situaciji je i Dubrovnik. Za dva projekta koja je na prvom pozivu prijavio odobrena su im maksimalna sredstva (kao i Zagrebu). U slučaju dubrovačkih vrtića riječ je o odobrenih nešto više do 3,62 milijuna eura što je u procijenjenoj vrijednosti radova udio od 27 posto. Dakle, Dubrovnik iz vlastitih izvora treba osigurati 73 posto procijenjene vrijednosti vrtića.
Za projekt vrtića Pčelica, kako nam je odgovoreno iz grada Dubrovnika, odobreno je 12,240 milijuna kuna dok procjena izgradnje iznosi 65,177 milijuna kuna. To znači da je „udio odobrenih sredstava u procjeni investicije 18.78 posto“. Grad Dubrovnik treba pokriti preostalih 81,22 posto troškova.
Kod izgradnje vrtića Komolac, situacija je nešto povoljnija pa NPOO sredstva pokrivaju 35,2 posto procijenjene investicije, dok bi grad trebao pokriti 64,8 posto investicije.
„Odobrena bespovratna sredstva nisu dostatna za izgradnju dva navedena vrtića te u ovom trenutku Grad Dubrovnik razmatra modele i mogućnosti kako i na koji način realizirati navedene investicije u predškolski odgoj“, navode iz tog grada dodajući kako, u međuvremenu, kontinuirano rade na osiguranju dodatnih prostornih kapaciteta u dječjim vrtićima.
Grad Osijek je početkom srpnja uručio ugovore izvođačima radova na izgradnji i dogradnji pet vrtića na svom području, a veći dio sredstava za radove osiguran je iz NPOO-a. Prosječno, Osijek iz proračuna treba pokriti 40-ak posto troškova.
Za dva vrtićka projekta Bjelovar je iz NPOO-a osigurao 8,6 milijuna kuna (1,14 milijuna eura), dok stvarni troškovi radova iznose 25 milijuna kuna (3,32 milijuna eura). To znači da se iz NPOO-a sufinancira 34 posto troška izgradnje tih vrtića, a preostala sredstva treba osigurati grad.
Gradu Samoboru je za izgradnju novog vrtića u Molvicama te dogradnju postojećeg vrtića „Izvor“ iz NPOO-a odobreno nepunih 1,5 milijuna eura bespovratnih sredstava. No, ukupna cijena radova na tim vrtićima je 4,8 milijuna eura. Za izgradnju novog vrtića Samobor iz proračuna treba osigurati 72 posto vlastitih sredstava, a za nadogradnju postojećeg 69 posto sredstava.
Ti gradovi nisu jedini primjeri, ali daju sliku zbivanja na terenu. Sredstva NPOO-a tek u nerazvijenijim krajevima u potpunosti ili u većem iznosu pokrivaju troškove radova.
Kriva cijena i u budućem natječaju
Ministarstvo znanosti i obrazovanja naprosto je na krivim parametrima gradilo priču, i cijena kvadratnog metra radova iz natječaja ne odgovara stvarnosti. No, niti u aktualnom pozivu za prikupljanje projekata ta se cijena nije promijenila. Tako i u 2023. godini država trošak izgradnje vrtića računa prema cijenama koje su vrijedile prije četiri godine.
Međutim, novost je aktualnog poziva da će se NPOO sredstvima moći dovršiti već započeti projekti koji se financiraju iz EU fondova. Kako navodi Ministarstvo znanosti i obrazovanja, to se odnosi na vrtiće u izgradnji koji se nalaze na „područjima jedinica koje su prema vrijednosti indeksa razvijenosti ispodprosječno rangirane (sve općine i gradovi koji imaju indeks razvijenosti od 1. do 4. Skupine)“, odnosno nerazvijenije općine i gradovi.
