Ocjena točnosti

Nije točno da strani radnici nemaju zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj

Zakonski, strani radnici, jednako kao i domaći, uplaćuju obavezna osiguranja i imaju prava iz zdravstvenog i mirovinskog sustava. Ne zna se, međutim, koliko ih radi na crno.

(…) Da ne govorim o tome da zdravstvena zaštita stranih radnika u Hrvatskoj praktično ne postoji, da Ministarstvo zdravstva praktično smatra da toliki broj radnika ne zaslužuje zdravstvenu zaštitu“, kazao je, među ostalim, Mirando Mrsić, nekadašnji ministar rada i mirovinskog sustava govoreći o problemima s kojima se u Hrvatskoj suočava sve veći broj stranih radnika.

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) od početka godine do kraja srpnja, sukladno Zakonu o strancima, ukupno je izdano 108 116 dozvola za rad i boravak radnicima koji dolaze iz trećih zemalja. Najveći broj dozvola za rad stranih radnika izdan je za djelatnosti graditeljstva, turizma i ugostiteljstva, industrije, prometa i veza te trgovine.

Od ukupnog broja radnih dozvola odobrenih u prvih sedam mjeseci ove godine, za novo zapošljavanje izdano je 69 809 dozvola, dok su ranije izdane dozvole produžene za 21 722 strana radnika. Istodobno, izdano je i 16 585 dozvola za sezonske radnike, mahom u turizmu i ugostiteljstvu.

Državljani Bosne i Hercegovine i dalje su najzastupljeniji strani radnici u Hrvatskoj. Prema zadnjim dostupnim podacima, u Hrvatskoj radi 25 213 radnika iz BiH. Potom slijedi 17 395 radnika iz Srbije, 13 325 Nepalaca, nešto više od 10 tisuća državljana Sjeverne Makedonije. Indijskih radnika u Hrvatskoj je trenutno nešto više od osam tisuća, državljana Kosova nešto iznad 6,5 tisuća, a tu je i oko šest tisuća Filipinaca, preko 4,6 tisuća građana Bangladeša te nepunih tri tisuće građana Turske i oko 2,5 tisuća građana Albanije.

Svi stranci s odobrenim boravkom moraju biti osigurani

Prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju po jednoj od osnova osiguranja obvezne su se osigurati sve osobe s prebivalištem u Hrvatskoj i stranci s odobrenim stalnim boravkom ili boravištem u Hrvatskoj, ako međunarodnim ugovorom, odnosno posebnim zakonom, nije drukčije određeno.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Hrvatska ima pet sklopljenih međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju – s Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, Sjevernom Makedonijom, Crnom Gorom i Turskom. Tim se ugovorima uređuje osnovna zdravstvena skrbi građana tih zemalja u Hrvatskoj i obrnuto, ali u slučaju sklapanja radnog odnosa ne primjenjuju se ti međunarodni ugovori, već osoba ima prava s osnove rada.

„Na obvezno zdravstveno osiguranje, prema odredbama ovoga Zakona, obvezno se osiguravaju i državljani drugih država članica Europske unije, državljani države Europskoga gospodarskog prostora, Švicarske Konfederacije i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, državljani države koja s Republikom Hrvatskom ima sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju kojim je uređeno pitanje zdravstvenog osiguranja te državljani države koja nije država članica niti ugovorna država (treća država) s odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj, a na temelju radnog odnosa, odnosno obavljanja gospodarske ili profesionalne djelatnosti na državnom području Republike Hrvatske, ako su ispunjeni uvjeti prema propisima kojima se uređuje pitanje boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj i ako propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno“, propisuje Zakon o obveznom osiguranju.

Obaveza socijalne zaštite stranih radnika proizlazi i iz Zakona o strancima. Prema tom propisu, državljaninu treće zemlje kojemu je izdana dozvola za boravak i rad na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem zajamčeni su: „radni uvjeti uključujući plaću i prestanak ugovora o radu, kao i sigurnosne zahtjeve za radno mjesto; opće i strukovno obrazovanje; priznavanje obrazovnih i stručnih kvalifikacija sukladno propisu kojim se uređuje priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija; grane socijalne sigurnosti kako je definirano Uredbom (EZ 883/2004; porezne olakšice, u mjeri u kojoj se radnik smatra rezidentom u porezne svrhe u RH; pristup robi i uslugama i opskrbi robom i uslugama koji su dani na raspolaganje javnosti, uključujući postupke za dobivanje subvencioniranih smještaja sukladno posebnim propisima kojima se uređuju navedena područja, ne dovodeći u pitanje slobodu ugovora u skladu s pravom Unije i RH; slobodu udruživanja i povezivanja te članstva u organizacijama koje zastupaju radnike ili poslodavce ili organizacijama čiji članovi obavljaju posebno zanimanje, uključujući i naknade koje im takve organizacije daju; usluge savjetovanja koje pružaju javni zavodi za zapošljavanje“.

Zakonske odredbe tako pobijaju Mrsića koji navodi da zdravstvena zaštita stranih radnika u Hrvatskoj praktično ne postoji te da resorno ministarstvo ne smatra da toliki broj radnika zaslužuje zdravstvenu zaštitu.

Poslodavac koji zapošljava stranog radnika prema njemu treba postupati kao i prema domicilnom radniku. To, među ostalim, znači i da ga je dužan prijaviti na zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

Međutim, dio stranih radnika, baš kao i dio domicilnih radnika, izložen je radu na crno.

Državni inspektorat je u prvih šest mjeseci ove godine obavio 3 988 nadzora u području radnih odnosa te su u slučaju 667 radnika utvrdili da su radili na crno. Točnije, inspektori rada kod dijela poslodavaca su zatekli 417 domaćih radnika na poslovima koji imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, a koje poslodavci nisu prijavili na obvezno mirovinsko osiguranje te 250 državljana trećih zemalja koji su radili protivno Zakonu o strancima i „kojim je utvrđena obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada” (Večernji list, tiskano izdanje od 28. kolovoza).

Prema podacima o izdanim radnim dozvolama, u Hrvatskoj bi trebalo boraviti i raditi više od 108 tisuća radnika iz trećih zemalja. Međutim, domaća statistika je manjkava te je upitno borave li i rade u Hrvatskoj svi radnici koji su dobili radnu dozvolu. Osim toga, pitanje je koliko je radnika promijenilo poslodavca i djelatnosti u kojoj radi pa im je izdana nova radna dozvola.

„Sukladno Zakonu o strancima, državljanin treće zemlje na temelju izdane dozvole za boravak i rad može raditi samo za poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad i samo na poslovima za koje je izdana“, nedavno su nam objasnili iz MUP-a. To znači da državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za rad, primjerice, u djelatnosti graditeljstva na temelju te dozvole za boravak i rad ne smije raditi za drugog poslodavca, niti na drugim poslovima.

Tako za radnika koji već ima radnu dozvolu novi poslodavac treba ishoditi novu radnu dozvolu prije no što ga zaposli. Ta nova radna dozvola povećat će broj izdanih radnih dozvola, dok će istovremeno broj stvarnih ljudi koji imaju radnu dozvolu biti manji.

Pri HZZO-u i HZMO-u ne postoji evidencija stranih radnika

Koliko stranih radnika s ishođenim radnim dozvolama doista i radi u Hrvatskoj, a koliko ih je otišlo u neku drugu državu unutar EU-a, podatak je kojeg Hrvatska nema. Kada smo nedavno taj upit postavili MUP-u, odgovorili su nam da oni „nisu tijelo državne uprave nadležno za vođenje zbirki podataka o zaposlenim osobama te također niti o strancima koji su zaposleni u Republici Hrvatskoj, već s podacima o broju izdanih dozvola za boravak i rad, odobrenih boravaka u Republici Hrvatskoj“.

Službenih podataka o tome koliko stranaca s ishođenim radnim dozvolama radi u Hrvatskoj, odnosno koliko ih je među osiguranicima (zdravstveno i mirovinsko osiguranje) – nema. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) kao i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) osiguranike vode isključivo prema osnovi osiguranja.

Prema zadnjim podacima HZMO-a u tom je sustavu koncem srpnja bilo 1 686 629 osiguranika. U sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja, prema podacima od 1. rujna, bilo je 4 018 372 osiguranika. Od tog ukupnog broja osiguranih osoba, osiguranika temeljem rada je 1 729 076.

Iako službenih podataka o broju osiguranih stranih radnika u ukupnom broju osiguranika u Hrvatskoj nema, nedavna procjena Ministarstva rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike kazuje kako je riječ o nešto više od 95 tisuća radnika (oko 87 tisuća radnika iz trećih zemalja te oko osam tisuća s prostora EU).

Ta procjena ukazuje da svi radnici za koje su izdane radne dozvole ne rade nužno u Hrvatskoj, ali je moguće i da postoji daleko više radnika kojima poslodavac nije izdao potvrde o radu, odnosno rade na crno.

Facebook
WhatsApp

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.