Korištenje alata generativne umjetne inteligencije (Gen AI) otvorilo je brojna pitanja o načinu na koji koristimo tu tehnologiju te može li njena uporaba, zbog brojnih etičkih dilema, u određenim sektorima učiniti više štete nego koristi.
“Vruća” je to tema u akademskoj zajednici, budući da su se aplikacijama umjetne inteligencije koje generiraju novi sadržaj među prvima počeli koristiti studenti pri izvršavanju studentskih zadataka.
Stoga su sveučilišta diljem svijeta već krenula donositi pravila za korištenje AI aplikacija u akademske svrhe. Svega tri mjeseca nakon pojave ChatGPT-ja, američko Sveučilište Stanford objavilo je smjernice koje studentima, osim u slučaju drugačijeg naputka od strane pojedinih profesora, zabranjuju korištenje takvih programa u svrhu pisanja zadaća i eseja.
Rasprava oko korištenja na fakultetima vodila se i u Velikoj Britaniji gdje je više od 20 sveučilišta (uključujući Cambridge i Oxford) nedavno postiglo dogovor o tome kako se “nositi” s generativnom umjetnom inteligencijom. Smatrajući da uspon generativne umjetne inteligencije ima potencijal utjecati na način na koji učimo i pristupamo obrazovanju, sveučilišta su u zajedničkoj izjavi priopćila da se generativni AI alati moraju koristiti za dobrobit studenata i fakultetskog osoblja.
Inače, pojam “generativna” koristi se za one AI alate koji proizvode različiti sadržaj, uključujući tekst, slike, audio, video, a trenirana je na velikom skupu podataka koji se mogu naći na internetu. Popularizirana je alatima kao što su Google Bard, LaMDA, BlenderBot, DALL-E, Midjourney, Stable Diffusion te već spomenuti ChatGPT.
O primjeni tih alata u akademske svrhe raspravljalo se i na znanstvenoj konferenciji PUBMET2023 koja se prošli tjedan održala na Sveučilištu u Zadru. Sudionici konferencije, mahom zaposlenici znanstveno-obrazovnih institucija, već se naveliko susreću s generativnim AI alatima u svakodnevnom radu.
Pristup sveučilišta
Profesorica s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Ivana Kunda za Faktograf kaže kako ova tehnologija zaista potresa znanost i visoko obrazovanje jer dovodi u pitanje postojeće elemente te strukture i prisiljava na preispitivanje ciljeva obrazovanja te projiciranje tehnoloških okolnosti u kojima će nadolazeći naraštaji stavljati u funkciju ono što ih se danas podučava.
Iako su neka sveučilišta, poput onog u Hong Kongu, na početku zabranjivala ove alate, Kunda kaže da većina obrazovnih institucija ipak zauzima umjereniji stav.
“Kao primjer takvog modela mogu navesti stav Sveučilišta u Rijeci iz travnja ove godine kada je uporaba alata (generativne) umjetne inteligencije u studentskom radu, bez navođenja izvora, okarakterizirana kao teška povreda studentskih obveza i akademske čestitosti (kod nekih sveučilišta to je izjednačeno s plagijatom, a kod nekih s radom druge osobe). Istodobno su poduprti daljnji napori osoblja i studenata Sveučilišta u Rijeci u odgovornoj uporabi alata umjetne inteligencije u učenju i poučavanju, uključujući dopuštenu, kritičku, informiranu i vođenu uporabu navedenih alata i poštivanje najviših etičkih načela u njihovu korištenju. U provedbi ovih pravila pomaže i antiplagijatski softver u koji je integrirana i funkcija prepoznavanja teksta generiranog uz pomoć alata umjetne inteligencije”, kaže Kunda.
Naglašava kako je bitno znati da generativna umjetna inteligencija, poput velikih jezičnih modela, ne razumije sadržaj koji generira jer radi tako da nauči, a potom i primjenjuje, tekstualne obrasce i odnose između riječi, fraza i rečenica.
Podsjeća kako je ChatGPT, čija je inačica 3.5 svima nenaplatno dostupna na internetu, treniran na 570 gigabajta tekstualnog sadržaja, uz pomoć 175 milijardi parametara. Na tim podatcima ChatGPT generira tekst, koji nije jednostavna kopija postojećih tekstova, već njihova prepričana inačica, iako nekad nastali tekst može biti i jako sličan nekom izvorniku na kojem je treniran. Često generira tekst koji sadrži netočne podatke, a postoji problem i s pristranošću.
“Ovo može predstavljati veliki problem za studenta koji koristi takav alat za istraživanje i pripremu nekog rada, ako ne provjeri sve podatke. Jednako tako i znanstvenik može pribjeći takvoj praksi i prepustiti pisanje rada ili dijela rada takvom alatu. Naime, slatkorječivost generiranog teksta može zavarati, no onaj tko dobro poznaje materiju (kao što su iskusni nastavnici i znanstvenici) uočit će pogreške, a tekst smatrati banalnim i lišenim kritičkog razmišljanja. U tome se upravo krije i zamka za studente i mlade znanstvenike, s obzirom na to da znanja i iskustva u nekoj temi tek stječu”.
Inovacija u radu
Tijekom rasprave o ovoj temi na konferenciji u Zadru više je puta istaknuto kako je važno da se i akademsko osoblje educira o načinima uporabe ovih alata.
Jedan takav primjer stiže iz Sveučilišne knjižnice u Splitu čiji su djelatnici Matija Sovulj i Jelena Madunić testirali mogućnosti uporabe besplatnih generativnih AI alata u bibliotekarstvu. Kako kažu, već neko vrijeme se bave time kako mogu takve alate iskoristiti u visokoškolskom knjižničarskom okruženju. Zanimaju ih softveri otvorenog koda te kako ih implementirati u rad sa studentima. U ovom slučaju generativnoj umjetnoj inteligenciji dali su zadatak da osmisli materijal za tečaj informacijske pismenosti u akademskim knjižnicama.
“Nama je bilo bitno da je alat besplatan, da je model jednostavan za korištenje. Naime, u server smo ubacili 30 članaka te išli testirati može li nam program dohvatiti neke definicije i citate. Testirali smo ga na manjem setu podataka te se pokazalo da na manjim zadacima funkcionira, dok u ovim kompleksnijim pokazuje neke nedostatke”, kaže Matija Sovulj.
Komentiravši upotrebu ovih tehnologija u njenom resoru, Madunić kaže kako je jasno da su visokoškolske knjižnice slabije financiran sektor te da se uglavnom nema sredstava za IT stručnjake koji bi razvijali napredan softver. Upravo je zbog toga važna kreativnost akademskog osoblja koje i s minimalnim resursima, ali maksimalnim entuzijazmom može pokušati nešto napraviti.
“Mislim da je jako bitno da ljudi koji rade sa studentima ostanu vječno nezreli u sebi, tako da mogu imati taj neki komunikacijski kanal s mladom generacijom. Treba sebi dopustiti nezrelost za igru jer je ona put prema znanstvenoj inovaciji. Što se tiče manjkavosti ovih tehnologija, vjerujem da će ono što čovjek napravi uvijek imati nedostataka. Hoće li ih biti kod onog što mašina samostalno napravi, to je već neki next level do kojeg nismo još došli”, kaže Madunić.
Inteligencija? Ne baš
Predrag Pale, profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva koji se bavi primjenom informacijsko-komunikacijskih tehnologija, ističe da još ne koristimo pravu umjetnu inteligenciju, već automatizirane sustave koje karakterizira brzo procesiranje podataka.
“Alati kojima dajemo ime umjetna inteligencija nemaju slobodnu volju”, kaže Pale te naglašava kako je inteligencija pojam koji uključuje puno više od brze obrade podataka, odnosno, uključuje i emocije.
Upitali smo ga kako današnja tehnološka dostignuća mijenjaju način na koji mladi uče o svijetu oko sebe te treba li se obrazovni sustav prilagoditi uporabi ovih tehnologija.
“Dosta sam aktivan u pokušajima da unaprijedimo naše obrazovanje na svim razinama. Svugdje je to složen posao, ne samo kod nas. S jedne strane, ne treba bubati činjenice, ali neke stvari, poput tablice množenja, bi trebalo znati napamet. Ne treba se suviše oslanjati na ono automatsko. Važno bi bilo da djeca razumiju tehnologiju i nauče je pravilno koristiti. Ono što primjećujem kao profesor kod brucoša jest to da oni to često ne znaju. Najviše naglaska bi trebalo staviti na smisao korištenja, da u to uključimo empatiju i društvenu odgovornost”, kaže Pale, koji za sebe kaže da je zaljubljenik u tehnologiju te njene mogućnosti za poboljšanje uvjeta života.
“Na FER-u imam kolegij naziva ‘Ambijentalna inteligencija i podržano življenje’ u sklopu kojeg studenti, među ostalim, uče i kako tehnologija i elektronika mogu pomoći određenoj skupini ljudi. Mi jedva da smo zagrebali po površini toga što bi sve tehnologija mogla raditi za nas i bilo bi super kad bi mediji stimulirali i ljude na razmišljanje, da dolaze sa zahtjevima prema tehnologiji, a ne kad bi fokus bio samo na onom negativnom”.
Suživot s AI-jem
Ivana Kunda smatra da je posve uzaludno zabraniti korištenje alata generativne umjetne inteligencije jer je to, kako kaže, nemoguće, kontraproduktivno i nepraktično. Umjetna inteligencija je među nama i alati koji se na njoj temelje postajat će sve kvalitetniji i atraktivniji za korištenje, smatra Kunda.
“Time će nam i sve više biti od koristi pod uvjetom da naučimo ispravno je koristiti, uz dobru informiranost o njezinim kvalitetama i ograničenjima. Danas je ova tehnologija u mnogim sektorima, a u budućnosti će vjerojatno biti zastupljena u svima”, kaže Kunda te naglašava kako treba pošteno koristiti alate umjetne inteligencije, a da ne ugrozimo glavne ciljeve obrazovnog procesa – pružiti pojedincima znanja i omogućiti stjecanje kompetencija i vještina kako bi svaki član zajednice mogao doprinijeti općem društvenom razvoju.
Proces je to koji je tek započeo, budući da je obrazovni sektor uglavnom nepripremljen za etičku i pedagošku integraciju ovih alata u nastavu.
Naglašava to UNESCO, čije je nedavno globalno istraživanje u više od 450 škola i sveučilišta pokazalo da manje od 10 posto njih ima institucionalne politike i/ili formalne smjernice u vezi s korištenjem generativnih AI aplikacija, uglavnom zbog nepostojanja nacionalnih propisa. U lipnju 2023. UNESCO je upozorio da se korištenje Gen AI-ja u školama uvodi prebrzo, uz zabrinjavajući nedostatak javnog nadzora, provjera ili propisa (1, 2, 3).
Stoga je nedavno ta organizacija objavila globalne Smjernice o generativnoj umjetnoj inteligenciji u obrazovanju i istraživanju.
Dokument UNESCO-a predlaže sedam koraka koje bi vlade trebale poduzeti kako bi regulirale generativnu umjetnu inteligenciju, uključujući dobnu granicu od 13 godina za korištenje alata umjetne inteligencije u učionici te poziva na edukaciju nastavnika o ovoj temi.
