Pod povećalom

Planinari se boje da će ih novi zakon ostaviti bez planinarskih domova

Planinarski domovi ne smiju se promatrati kao objekti u kojima bi se trebali ostvarivati prihodi od ugostiteljstva i zakupnine, već kroz svrhu sigurnosti u planinskim područjima, upozoravaju.
izvor: Facebook, NP Risnjak

Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (NPOO) Vlada se obvezala unaprijediti sustav upravljanja državnom imovinom, odnosno optimizirati sustav upravljanja nekretninama koje su u državnom vlasništvu.

Ta bi reforma trebala biti dovršena do kraja lipnja 2026. godine, a kada bude dovršena planinari će ostati bez planinarskih domova i planinarskih kuća građenih, obnavljanih i uređivanih kako bi se planinarima i svim drugim posjetiteljima planinskih područja omogućio siguran boravak i zaklon na nepristupačnim terenima. Da će planinari i svi drugi posjetitelji planinskih područja ostati bez dijela planinarske infrastrukture (nju čine planinarski putevi i planinarski objekti) evidentno je iz prijedloga Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske koji se nalazi u postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnošću do prvog dana listopada.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Taj zakonski prijedlog propisuje da se poslovi upravljanja planinarskim domovima koji se nalaze unutar područja nacionalnog parka ili parka prirode povjeravaju javnim ustanovama za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode. S druge strane, poslovi upravljanja planinarskim domovima koji se nalaze izvan područja nacionalnog parka ili parka prirode povjeravaju se županijama prema mjestu gdje se nekretnina nalazi.

Javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkovima ili parkovima prirode, kao i županije bit će ovlaštene raspolagati planinarskim domovima i kućama, što znači da će oni donositi odluke o davanju u zakup planinarske infrastrukture.

Zabrinuti planinari

Planinarska zajednica je, s pravom, zabrinuta da će domovi u budućnosti planinarima biti nedostupni, odnosno da će se pretvoriti u komercijalne objekte nedostupne planinarima te da će oni nedostupniji objekti (do kojih nije moguće pristupiti vozilom) propadati jer njihovi novi upravljači neće imati interesa ulagati u njih.

Stoga ne čudi da su se planinari, planinarske udruge i njihova krovna udruga Hrvatski planinarski savez (HPS) digli na noge, oštro komentirajući zakonski prijedlog kojim se planinarski domovi i kuće planiraju oduzeti planinarima koji su ih gradili i koji ih volonterskim radom održavaju. Kako se kraju primiče javno savjetovanje o zakonskom prijedlogu raste broj komentara kojima planinari ukazuju da će predaja planinarskih domova i kuća na upravljanje javnim ustanovama i županijama u budućnosti omogućiti njihovu prenamjenu u komercijalne objekte, čime će se ugroziti dostupnost objekata, a time i sigurnost planinara i drugih posjetitelja. Domovi i kuće, kao i skloništa, građeni su prvenstveno radi sigurnosti planinara u planinama, a ne zbog ugostiteljskog sadržaja. Oni su istodobno i pristupne točke Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS).

„Imam osjećaj da je ovaj prijedlog zakona, u dijelu koji se odnosi na planinarske domove, napisao netko tko je par puta u životu žičarom došao na Sljeme, pa gore u domu, na friškom zraku, pojeo porciju toplog graha sa kobasicom i dok ga je zalijevao hladnom pivom sinula mu je briljantna ideja da bi taj dom mogao voditi njegov prika i da je to u stvari zlatni rudnik u kojem se vadi mazivo koje je među ostalim potrebno i mašineriji koje je sam dio“, komentirao je jedan od planinara predloženo zakonsko rješenje, sugerirajući da njegovi kreatori „stave pinklec na rame, gojze na noge“ te lagano krenu put Biokova, Velebita, Dinare.

„ Mislim da bi jako brzo shvatili da je jedino mazivo koje bi se tu dalo izvući znoj. I to ne njihov, nego onih koji su gradili i onih koji održavaju sve te domove, kuće i skloništa. Naravno, nakon takvog izleta predlažem da se obavezno zapute na naš prekrasni Risnjak i tamo pojedu grah i popiju hladnu pivu u Schlosserovom domu, da vide kako će izgledati svi ti domovi, kuće i skloništa kad država i županije preuzmu upravljanje istima“, zaključio je u svom komentaru taj planinar.

Risnjak i Mosor

Schlosserov dom na Risnjaku kojeg spominje dobar je primjer upravljanja domovima koji nisu u rukama planinara. On je u vlasništvu države i njime upravlja Javna ustanova Nacionalni park Risnjak. Dom godinama propada, zatvoren je, oronuo, ne može se koristiti niti zimska soba (prostorija koja služi kao sklonište u vrijeme kada je kuća zatvorena), a NP Risnjak godinama bezuspješno pokušava naći zakupca koji bi dom stavio u funkciju, iako se on nalazi na vrlo posjećenom području. I ovogodišnji natječaj je poništen jer zainteresiranih koncesionara nije bilo (1, 2, 3).

Prilaz tom domu vjerojatno je jedan od razloga što zainteresiranih koncesionara nema. Naime, Schlosserov dom je jedan od osam domova u Hrvatskoj do kojih se ne može doći automobilom. Osim njega, to su još dom na Paklenici, „Umberto Girometta“ na Mosoru, dom na Kleku, „Toni Roso“ na Vošcu na Biokovu, Sveti Gaudent na Osorščici, Lipa na Medvednici i Hahlić na Obruču (Grobničke Alpe).

I dom  „Umberto Girometta“ na Mosoru, kojeg su od 1929. do 1931. godine gradili mosoraši, dobar je primjer kako o planinarskoj infrastrukturi brinu planinari, a kako lokalna zajednica. Dom je do 2017. godine bio uknjižen na grad Split, a u studenom te godine nakon višegodišnjeg sudskog spora vraćen je HPD-u Mosor koji je krenuo u obnovu potpuno devastiranog doma. Tako su 2018. pokrenuli radnu akciju u kojoj je sudjelovalo više stotina članova i prijatelja Mosora koji su na vlastitim leđima iznosili građevinski materijal do doma i radili na obnovi spavaonica, sanitarnog čvora, blagovaonice. U proljeće 2019. dom je ponovo otvoren za posjetitelje (1, 2). Visokogorska sekcija Mosora tako je na svom Facebook profilu objavila fotografiju koja prikazuje kako je dom “Umberto Girometta” izgledao kada je njime upravljao grad Split, a kako izgleda danas nakon što su ga planinari obnovili (i još obnavljaju).

Facebook, VS Mosor

U Hrvatskoj su danas, prema registru planinarskih objekata koji vodi Hrvatski planinarski savez (HPS), u funkciji 44 planinarska doma i 76 planinarskih kuća. Od toga se 47 planinarskih domova i kuća nalazi na zemljištu koje je vlasništvo Republike Hrvatske (13 planinarskih domova i 34 planinarske kuće). Od domova i kuća koji su na državnom zemljištu, ukupno ih se 24 nalazi unutar granica nacionalnih parkova i parkova prirode, a 23 izvan zaštićenih područja.

Prema podacima HPS-a, od 47 planinarskih domova i kuća koji se nalaze na zemljištu u vlasništvu države, samo u njih šest postoji ugostiteljska ponuda koju pružaju registrirani ugostitelji, dok u preostalih 41 nema odgovarajućih tehničkih uvjeta, mogućnosti opskrbe i zainteresiranosti ugostitelja da na tim mjestima organiziraju ugostiteljske usluge, jer poslovanje za njih ne bi bilo isplativo.

Formalno ili neformalno, tim domovima koji se nalaze na državnom zemljištu (izuzev Schlosserovog doma na Risnjaku) upravljaju planinarske udruge, članice HPS-a.

„Za razliku od drugih vrsta javnih objekata, planinarski domovi gradili su se najčešće upravo na udaljenim i teško pristupačnim mjestima odabranim tako da svojim položajem omoguće siguran boravak planinarima na dugačkim planinarskim turama, a ne sa svrhom da bi se u njima obavljala neka gospodarska djelatnost kao u hotelima, restoranima ili drugim ugostiteljskim objektima“, navodi tako HPS u svom očitovanju na zakonski prijedlog.

Domovi na državnoj zemlji

Upravo zbog uvažavanja javnog interesa da se omogući bolja sigurnost u planinama, kako ističe HPS, “mnogi važni planinarski domovi su bili građeni upravo na državnoj zemlji i uz potporu države, uz ugovore kojima su državne vlasti ne samo odobravale, nego i povjeravale zadaću planinarskoj udruzi da na njenoj zemlji izgradi planinarske domove, stavi ih u javnu funkciju i o njima trajno skrbi”.

HPS naglašava da su planinarski domovi građeni, obnavljani i uređivani kako bi se planinarima i svim drugim posjetiteljima planinskih područja omogućio siguran boravak i zaklon na nepristupačnim neurbanim terenima te da upravljanje planinarskom infrastrukturom funkcionira jedino ako planinarskim domovima na odgovarajući način upravljaju planinarske udruge.

Stoga je HPS predložio izmjenu spornog članka 16. zakonskog prijedloga kojim se domovi na državnom zemljištu predaju javnim ustanovama i županijama. Prema prijedlogu krovne planinarske udruge u Hrvatskoj, planinarskim domovima bi trebao upravljati HPS sa svojim udrugama članicama. U domovima u kojima postoji organizirano pružanje ugostiteljskih usluga, odluku o odabiru pružatelja takvih usluga donosio bi HPS „uz suglasnost javne ustanove nadležne za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode za planinarske domove koji se nalaze na području nacionalnog parka ili parka prirode, odnosno uz suglasnost ministarstva nadležnog za turizam za planinarske domove koji se nalaze na području izvan nacionalnog parka ili parka prirode“.

Prihod ostvaren od zakupa ugostiteljskog dijela planinarskog doma koji se nalazi na zemljištu u vlasništvu države bio bi prihod državnog proračuna. Istodobno, sredstva za obnavljanje i održavanje planinarskih domova koji se nalaze na državnom zemljištu trebala bi se osigurati iz državnog proračuna.

Prema onom što Vlada predlaže, prihodi od raspolaganja planinarskim domovima prihod su županija ili javnih ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode.

Zbog tog za planinarstvo i planinare dugoročno štetnog prijedloga zakonskog rješenja, HPS je zatražio sastanak s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine koje je predlagač zakonskih novina.

„Zatražili smo sastanak i očekujemo da nas pozovu na razgovor“, navodi Alan Čaplar, glavni tajnik HPS-a, navodeći kako su u ministarstvu upoznati sa stavom i prijedlozima HPS-a jer su im uputili službeni dopis. Tijekom izrade zakona, kako navodi Čaplar, struku nitko nije konzultirao iako se „svi uvijek zaklinju kako je potrebno konzultirati struku“.

Registrirana djelatnost

HPS-u je, za razliku od javnih ustanova i županija, upravljanje planinarskim objektima jedna od registriranih djelatnosti. Kada god je to potrebno, Hrvatski planinarski savez među 40 tisuća svojih individualnih članova ima na raspolaganju velik broj motiviranih volontera, bez kojih su transport građe i materijala i održavanje građevina na teško pristupačnim mjestima nezamislivi i neizvedivi.

Organizacijska i materijalna potpora planinarskim udrugama u obnavljanju i uređenju planinarskih domova, kuća i skloništa organizirana je kroz specijaliziranu Komisiju HPS-a za planinarske objekte koja postoji više od 70 godina.

U protekla dva desetljeća HPS je proveo više od 270 pojedinačnih projekata obnove krovišta, vanjske i unutarnje stolarije, sanitarnih čvorova, ugradnje elektroenergetskih sustava, spremnika za vodu i sličnih aktivnosti u planinarskim domovima. Za te namjene uloženo je više od pola milijuna eura vlastitih sredstava, dakle sredstava prikupljenih od članarina.

No, osim HPS-ovih ulaganja, značajan dio sredstava za obnovu domova pribavljen je i uložen izravnim angažmanom planinarskih udruga koje djeluju u svojstvu upravljača tih objekata, ali i angažmanom HGSS-a koji je također u članstvu HPS-a.

Tko će na leđima iznijeti drvo za ogrijev?

„Imate tako nonsens da mi ulažemo u državnu imovinu, a sada bi se upravljanje tom imovinom povjerilo županijama i javnim ustanovama koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode“, navodi Čaplar, podsjećajući da su planinarski objekti faktor sigurnosti, zbog toga su građeni. I on se pita koje je jamstvo da netko nakon što mu se preda planinarski dom na upravljanje neće prenamijeniti njegovu namjenu. Pita se i tko će, primjerice, u dom na Kleku iznijeti na leđima drva za ogrijev nakon što taj dom bude predan županiji na upravljanje.

„Upravo je požrtvovnim volonterskim radom brojnih planinara i znatnim ulaganjima Hrvatskog planinarskog saveza, HGSS-a i planinarskih udruga omogućeno da se planinarski domovi, od kojih upravo većinu čine objekti koji su vlasništvo Republike Hrvatske, održe u funkciji. Upravo su Hrvatski planinarski savez, HGSS i planinarske udruge, zahvaljujući kontinuiranoj brizi i svojim ulaganjima ne samo omogućili da planinarski domovi služe općekorisnoj javnoj funkciji, nego su i spasili tu državnu imovinu od upropaštenja“, naglašavaju iz HPS-a u svom očitavanju na zakonski prijedlog. Pritom napominju kako su i planinarski putovi o kojima se na državnom zemljištu već više od stotinu godina također skrbe planinarske udruge, nedjeljiv dio planinarske infrastrukture bez kojeg jednako tako nije moguće ispuniti općekorisnu funkciju sigurnosti u planinama.

U tom segmentu HPS ima dobru suradnju s Ministarstvom turizma i sporta, koja se ostvaruje temeljem Sporazuma o dugoročnoj suradnji na razvoju i održavanju planinarske infrastrukture u funkciji turizma.

S tim ministarstvom se surađuje i na obnovi planinarskih objekata. Tako je iz projektnih sredstava pribavljenih temeljem ugovora između HPS-a i Ministarstva turizma i sporta te iz vlastitih sredstava HPS-a za ovu i iduću godinu osigurano 135 tisuća eura za nabavu materijala, građe, alata i pribora za uređenje 21 planinarskog objekta.

Razmimoilaženja ministarstava

Zanimljiva je situacija u kojoj je Ministarstvo turizma i sporta prepoznalo planinarstvo kao nišu u koju treba ulagati te financijski podupire obnovu planinarske infrastrukture (putove i objekte), dok Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine dio te infrastrukture želi predati županijama i javnim ustanovama koje vode nacionalne parkove i parkove prirode.

Prema riječima Branka Bačića, ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, ništa se dramatično nije dogodilo i nikom se ništa neće uzeti.

„Mi ćemo kroz proceduru koja je zakonom predviđena utvrditi potencijalne zakupoprimatelje koji će onda te domove urediti, o njima skrbiti, brinuti, unaprijediti kvalitetu tih domova, smještaja u njima, pružanja usluge…“, kazao je Bačić za RTL.

No, pitanje je hoće li ti objekti tada biti dostupni planinarima, kao što je i pitanje hoće li uopće biti interesa za teže dostupne objekte. Zakonski prijedlog, pritom, uopće ne definira imaju li upravitelji neograničeno pravo raspolaganja planinarskim domovima, jer ako imaju – slobodni su odlučiti o prenamjeni doma u hotel, restoran ili nešto drugo.

Analiza HPS-a

Sada u Hrvatskoj razlikujemo tri vrste planinarskih kuća: planinarski domovi su otvoreni vikendom, blagdanima ili stalno i u pravilu pružaju mogućnost prehrane i okrepe; planinarske kuće otvorene su samo povremeno ili po dogovoru s planinarskim udrugama koje srbe o njima; planinarska skloništa su nezaključane, stalno otvorene i neopskrbljene kuće u kojima se može prenoćiti bez prethodne najave.

Hoće li tako biti ako zakonski prijedlog bude usvojen u obliku koji je na savjetovanju, veliko je pitanje. Naime, zakonskim prijedlogom se ne definira što je to planinarski dom, a što planinarska kuća, kao što ne određuje tko je operativno zadužen za „kategorizaciju“.

HPS je 2021. godine izradio analizu „Status, izazovi i perspektive upravljanja planinarskim domovima, kućama i skloništima u hrvatskim planinama“. Ta je analiza, kao i iskustvo Europske unije planinarskih asocijacija (EUMA), pokazala da upravljanje planinarskom infrastrukturom funkcionira jedino ako planinarskim domovima na odgovarajući način upravljaju planinarske udruge. Nadalje, pokazalo se da se planinarski domovi ne mogu i ne smiju promatrati kao poslovni prostori i objekti u kojima bi se trebali ostvarivati prihodi od ugostiteljstva i zakupnine, već isključivo kroz njihovu općekorisnu svrhu sigurnosti u planinskim područjima –  bez funkcionalnih planinarskih domova nije moguće jamčiti siguran boravak i zaklon na teško pristupačnim neurbanim terenima.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.