Pod povećalom

Sudovi odlučuju o zločinima protiv klime i okoliša

Diljem svijeta vode se sudske parnice protiv korporacija i vlada zbog zataškavanja i ignoriranja klimatske krize i njenih posljedica. Tužena je i Hrvatska.
ilustracija: Faktograf.hr

Skupina savjetnika INTERPOL-a lani je objavila pripremni dokument o predviđanjima promjena u kriminalitetu i zakonodavstvu koje bi mogla izazvati klimatska kriza. Lista zločina protiv klime, protiv ljudi ugroženih zbog klimatske krize i ukupne ljudske vrste je podugačka.

Primjeri navedeni u orijentacijskom dokumentu Laboratorija za budućnost i predviđanja Centra inovacija INTERPOL-a obuhvaćaju pogoršanje nekih od najstarijih i najokrutnijih formi zločina. Kako trgovina ljudima prati sve migrantske krize, isto se može očekivati i za klimatske izbjeglice, čiji bi broj do 2050. mogao narasti do 216 milijuna. Drugi primjer su vodeni karteli. Podsjećaju na SF film “Mad Max: Fury Road”, mada su se već viđeni i u stvarnosti, npr. u Pakistanu ili Keniji. Savjetnici INTERPOL-a spominju ih u kontekstu iskorištavanja oskudice naplatom bazičnih potrepština poput pitke vode po astronomskim cijenama.

Pojedini nabrojani zločini nisu ni mogli postojati donedavno. Primjer su fantomske šume, odnosno drveće koje su kompanije obećale posaditi kako bi smanjile ugljični otisak, a nisu to učinile. Procjenjuje se da će u budućnosti porasti učestalost cryptojackinga, cyberkriminalne aktivnosti koja uključuje neovlašteno korištenje tuđih računalnih uređaja za rudarenje kriptovaluta. Naime, Bitcoin godišnje “pojede” više struje nego čitava Argentina.

Očekuje se i da bi u periodu koji dolazi ekocid mogao postati peti zločin koji progoni Međunarodni kazneni sud nakon genocida, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i agresije već navedenih u Rimskom statutu. Razmatraju i predloženi pojam postericida, kojeg je relativno nedavno skovala politologinja Catriona McKinnon da bi imenovala zločin namjernog ili nepromišljenog ponašanja sposobnog da čovječanstvo dovede do izumiranja, s naglaskom na utjecajne pojedince. Novotvorenica postericid vezuje se usko uz krimen “organiziranog poricanja klimatske znanosti”, odnosno namjernog dovođenja u zabludu oko štetnosti emisija.

“Istraživanja su pokazala da se veliki dio (online) klimatskih mis/dez-informacija financira, proizvodi i amplificira kroz mrežu aktera, pogotovo na društvenim mrežama”, navode savjetnici INTERPOL-a. Vladine politike uvelike se razlikuju po ovoj temi, nastavljaju, no sve veći broj zemalja zahtijeva represivne mjere protiv klimatskih dezinformacija na internetu pa nije nemoguće da će se i time jednoga dana baviti policija.

No, i bez postericida i policijskog uplitanja u portretiranje klimatske krize, sudovi diljem svijeta već naveliko raspravljaju o dezinformacijama o klimi. Na optuženičkoj klupi pritom defiliraju predstavnici naftnih kompanija, njihovih strukovnih udruženja i kvazi-neovisnih organizacija stručnjaka na njihovom platnom spisku.

I Hrvatska pred sudom

Diljem svijeta pokrenute su stotine sudskih postupaka zbog zločina protiv okoliša i klime, a jedna od njih usmjerena je i protiv vlasti u Republici Hrvatskoj. Pred Europskim sudom za ljudska prava Hrvatska je tužena uz još 31 zemlju zbog nedjela nečinjenja. Konkretnije, grupa mladih iz Portugala – zemlje posebno ranjive na zatopljenje klime – odlučila se s odvjetničkom organizacijom GLAN tužiti sve zemlje članice EU, ali i Tursku, Rusiju, Veliku Britaniju, Norvešku i Švicarsku. Originalna tužba bila je podignuta i protiv Ukrajine, ali su odustali zbog rata.

Izvor: coe.int

“Degradacija okoliša povezana s klimatskim promjenama ima razoran učinak na uživanje ljudskih prava za sve nas. Ali posebno na djecu i mlade poput podnositelja zahtjeva u ovom predmetu. To utječe na njihovo fizičko i psihičko zdravlje, njihova građanska, politička i socijalna prava, kao i njihovo dostojanstvo. Stoga je ključno usvojiti pristup koji se temelji na pravima djeteta po pitanju klimatskih promjena i kako one utječu na njihova ljudska prava”, izjavila je na saslušanju Dunja Mijatović, povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe.

U ovom slučaju, 33 zemlje se tereti da nisu učinile dovoljno da se spriječi globalno zagrijavanje koje će se prelomiti na plećima današnjih mladih te budućih generacija. Prema pisanju Nacionala, hrvatske vlasti nisu osobito zabrinute, iako se radi o jednoj od rijetkih parnica koje su imale saslušanje pred 17 sutkinja i sudaca Velikog vijeća ESLJP-a. Vijeće u razmatranje uzima samo najvažnije slučajeve, a ročište je održano 27. rujna. Ultimativni je cilj tužbe ubrzanje i provođenje ambicioznijih klimatskih politika – smanjenje potrošnje i ekstrakcije fosilnih goriva, smanjenje emisija od potrošnje kroz uvoz robe, kao i prisila kompanija sa sjedištem u Europi da smanje vlastite emisije.

Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava održalo je već saslušanja u dva klimatska slučaja koje razmatra – KlimaSeniorinnen protiv Švicarske i Careme protiv Francuske. No u bogatoj praksi tog suda vezanoj za okoliš, slučaj Duarte Agostinho i drugi protiv Portugala i 32 drugih ipak se ističe, ocjenjuje se u najnovijem izvješću odjela pravne škole Sveučilišta Kolumbija u New Yorku Sabin Centar, specijalizirane za razvoj pravnih tehnika za borbu protiv klimatskih promjena.

“Unatoč svojoj dosadašnjoj šutnji o ovom pitanju, strazburški sustav obećavajuća je adresa za buduće tužitelje u klimatskim slučajevima s obzirom na postojeću praksu Suda o pitanjima okoliša – Sud je presudio u oko 300 slučajeva vezanih uz okoliš (ECHR, 2022). Iako pravo na zdrav okoliš nije izričito zaštićeno Konvencijom, Sud je utvrdio da propusti vlada u zaštiti građana od štetnih utjecaja na okoliš uzrokovanih onečišćenjem mogu predstavljati povredu zaštićenih prava, posebno prava na život i privatni i obiteljski život (članci 2. i 8. Europske konvencije o ljudskim pravima)”, piše u izvješću.

Presuda koja bi mogla obvezati države na napuštanje fosilnih goriva i drastično smanjenje emisija očekuje se najranije sredinom iduće godine.

Pred Sudom Europske unije pokrenuto je ukupno 67 slučajeva. No, Sjedinjene Države ostaju zemlja s najvećim brojem dokumentiranih klimatskih slučajeva, s ukupno 1590 slučajeva. Slijedi Australija, gdje je identificirano 130 slučajeva, i Velika Britanija, gdje su identificirana 102 slučaja. Relativno visok broj slučajeva također je dokumentiran u Njemačkoj (59), Brazilu (40) i Kanadi (35).

Val tužbi u Americi

Najveća i najbogatija američka savezna država Kalifornija, na udaru suša, požara i podizanja razine mora, u rujnu je također podigla tužbu protiv naftnih kompanija, zbog uzrokovanja globalnog zagrijavanja i posljedičnih šteta zagrijane klime, kao i obmanjivanja javnosti. Time je postala najveće geografsko područje i najveće gospodarstvo koje je tužilo divovske naftne kompanije i pridružila se saveznim državama Connecticut, Delaware, Havaji, Maryland, Massachusetts, Michigan, Minnesota, New Jersey, New York, New Mexico, Oregon, Pennsylvania, Rhode Island, Washington i saveznom Okrugu Kolumbija.

Kalifornija tuži kompanije Exxon Mobil, Shell, Chevron, ConocoPhillips i BP, kao i Američki institut za naftu (API) zbog navodnog sudjelovanja u višedesetljetnoj “kampanji obmane i stvaranja šteta povezanih s klimatskim promjenama”. Tereti ih se za izazivanje štete javnome zdravlju, imovini, infrastrukturi i prirodnim resursima, zatim zbog lažnog oglašavanja i obmanjujućeg “zelenog” marketinga te nezakonitih, nepoštenih i prevarantskih poslovnih praksi.

U odvojenom slučaju, Kalifornija bi mogla tražiti odgovornost naftnih kompanija i petrokemijske industrije za zagađenje plastikom. Među najodgovornijima vide Exxon, smatrajući ga jednim od najvećih zagađivača. Kako se fosilna goriva polako zamjenjuju čistim izvorima energije, petrokemijske tvrtke udvostručile su proizvodnju plastike, nedavno uloživši dodatnih 208 milijardi dolara za širenje proizvodnje plastike diljem svijeta, navodi se u najavi tužbe. Fosilni energenti su, naime, ključna sirovina za proizvodnju plastike.

“Onečišćenje plastikom prodire u naše vodene tokove, truje naš okoliš i uništava naše krajolike… Što je previše, previše je. Više od pola stoljeća industrija plastike vodi agresivnu kampanju obmanjivanja javnosti, održavajući mit da recikliranje može riješiti krizu plastike. Istina je: velika većina plastike ne može se reciklirati, a stopa recikliranja nikada nije premašila 9% “, izjavio je na tu temu glavni državni odvjetnik Kalifornije Rob Bonta. Ova je prva istraga koja će ispitati ulogu industrije fosilnih goriva u stvaranju i pogoršanju krize onečišćenja plastikom – i koji su zakoni, ako ih je bilo, prekršeni u tom procesu.

Kao jedan od ključnih razloga za pokretanje istrage Bonta navodi podatak da svakog tjedna konzumiramo masu plastike jednaku veličini kreditne kartice – kroz vodu koju pijemo, hranu koju jedemo i zrak koji udišemo. U prosječnih 79 godina koliko ljudi žive u Americi, ta se količina popne na 20 kilograma – ekvivalent dvama praznim mobilnim kontejnerima od 240 litara.

Udvostručenje broja od Pariškog sporazuma naovamo

Sabin centar u rujnu 2023. je zabilježio 2341 slučaj u bazi podataka parnica o klimatskim promjenama, od kojih je 190 zavedeno u posljednjih 12 mjeseci. Njihova baza podataka dijeli se na globalne parnice protiv vlada i protiv korporacija te posebno izdvaja SAD.

Ukupan broj tužbi udvostručio se u periodu od donošenja Pariškog sporazuma 2015. do 2022. Vrhunac je dosegnut 2020. godine, neposredno nakon donošenja povijesne odluke nizozemskog suda, što je ujedno bila i zadnja godina mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je odlučio napustiti Pariški sporazum. Nizozemski slučaj Urgenda rezultirao je presudom u kojoj se izrijekom navodi da su rasprave o stvarnosti klimatskih promjena iza nas, kao i izgovori da “naša mala kap” nema utjecaja na globalne emisije:

“Ne može se prihvatiti obrana da država ne mora preuzeti odgovornost jer se druge zemlje ne pridržavaju svoje djelomične odgovornosti. Također se ne može prihvatiti kao obrana tvrdnja da je vlastiti udio zemlje u globalnim emisijama stakleničkih plinova vrlo malen i da smanjenje emisija s vlastitog teritorija nema velike razlike na globalnoj razini. Doista, prihvaćanje ovih obrana značilo bi da bi zemlja mogla lako izbjeći svoju djelomičnu odgovornost ističući druge zemlje ili svoj mali udio. Ako se, s druge strane, ova obrana isključi, svaka se zemlja može učinkovito pozvati na odgovornost za svoj udio u emisijama i šanse da sve zemlje zaista daju svoj doprinos bit će najveće”, naveo je Vrhovni sud Nizozemske.

Vremenom tužbe dobivaju i na raznovrsnosti. Uglavnom se dijele na tužbe protiv država koje ne čine dovoljno za zaštitu ljudi od devastacije okoliša ili za poduzimanje mjera za zaštitu klime, no puno ih je usmjereno protiv zagađivača, kako bi se naplatile nastale štete ili one koje će nastati, ali i protiv bankarskog sustava, čak i mirovinskih fondova i konzultantskih firmi koje ulaganjima i uslugama potiču širenje naftnog biznisa.

Greenwashing

Sve su učestaliji i slučajevi “climate washinga”, podvrste poznatijeg “greenwashinga”, odnosno obmanjujućeg oglašavanja koje lažno ili preuveličano prikazuje napore kompanija i vlada oko brige za okoliš ili klimu. Čak 57 slučajeva dovodi u pitanje netočne vladine ili korporativne narative u vezi s doprinosom prijelazu na budućnost s niskom razinom ugljika ili dezinformacije o znanosti o klimi. Ogromna većina njih (52) podnesena je protiv korporacija.

Povjerenik Europske komisije za pravosuđe osudio je ovu praksu. Nakon što je utvrđen visok postotak neutemeljenih ili lažnih oglasa, Didier Reynders prozvao je “beskrupulozne trgovce koji bacaju prašinu u oči potrošačima nejasnim, lažnim ili pretjeranim tvrdnjama”. Za greenwashing optužena je čak i Svjetska nogometna federacija, FIFA.

Izvještaj Sabin centra navodi da je u zadnjih sedam godina pokrenuto i 8 parnica gdje se traži osobna građanska ili kriminalna odgovornost ljudi na izvršnim funkcijama u vlasti ili u korporacijama.

Parničenje vezano za klimu se, dakle, ne oslanja isključivo na zakonodavstvo skrojeno zbog klime. Zakonodavstvo koje obvezuje države na borbu protiv zagrijavanja klime je relativna novost i uvelike olakšava dobivanje tužbi. Međutim, mnogi najpoznatiji slučajevi baziraju se na ranije postojećim obvezama, kao što su ustavi zemalja, obveze da se štite ljudska prava, prava potrošača, ali i odštetno, odnosno građansko pravo.

Efekti

Klimatski sporovi imaju i trenutne, ali i dugoročne efekte. Primjerice, zabilježeno je da cijena dionica zagađivača pada kada je protiv njega podnesena tužba. Međuvladin panel o klimatskim promjenama upravo u tužbama vidi važno oružje za prisilu vlada i kompanija da se konačno krene s rješavanjem pitanja emisija. Isto tvrdi i Generalni tajnik UN-a Antonio Guterres.

Ranije ove godine naglasio je ulogu Međunarodnog suda pravde, glavnog pravosudnog tijela UN-a, u traženju odgovornosti za najteže zločine – i rekao da pozdravlja korake prema odgovornosti za kršenja ljudskih prava “uključujući one koje je počinio privatni sektor.”

“Pravni izazovi protiv korporacija koje uništavaju klimu važan su korak naprijed… Proizvođači fosilnih goriva i njihovi financijeri moraju shvatiti ključnu istinu: težnja za mega-profitima kada toliko ljudi gubi živote i prava, danas i sutra, potpuno je neprihvatljivo”, izjavio je Guterres.

Prema Sabin centru, kod oko 55 posto od ukupno 549 parnica koje su pokrenute i razriješene do sada, presude su imale za klimu povoljne ishode. U nekim slučajevima to je dovelo do promjena u politici. No, bili oni uspješni ili ne, klimatski slučajevi i dalje imaju značajne neizravne utjecaje na donošenje odluka o klimatskim promjenama izvan sudnice.

Mnogi ostaju otvoreni i mogu izazvati nove sudske sporove ako budu uspješno okončani. Sabin centar navodi i kako će i oni neuspješni slučajevi pomoći u pojašnjavanju nadležnosti sudova za buduće generacije tužbi, ali i u identificiranju nositelja odgovornosti za pojedine klimatske zločine.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.