Hrvatska muku muči s afričkom svinjskom kugom. Jedini ‘lijek’, nažalost, je eutanazija svinja, što je slavonske svinjogojce bacilo u očaj. No, je li eutanazija svinja uistinu jedini lijek za afričku svinjsku kugu i postoji li možda za ovu bolest koja pogađa svinje (ali ne i ljude) cjepivo?
“Istraživač arhiva” Pero Šola 7. listopada objavio je post (arhiviran ovdje) sljedećeg sadržaja: “Kako se rješavala Svinjska kuga 1943“.
Snimku zaslona statusa kojemu je pridodana i fotografija navodne arhivske građe iz Nezavisne države Hrvatske (NDH) u kojoj se govori o cijepljenju svinja protiv svinjske kuge i koji je do objave teksta prikupio 115 reakcija, 32 komentara te je podijeljen 236 puta donosimo niže.
Isti status kao članak potom je objavio i Glas Slavonije (arhivirao ovdje), a uz različite su ga opise podijelili i drugi korisnici društvene mreže Facebook.
Primjerice, ovaj post (arhivirano ovdje) prikupio je gotovo 300 reakcija, 29 komentara te je podijeljen više od sto puta.
“Dakle, ‘struka’, politika i msm mediji kažu da protiv svinjske kuge nema cjepiva i da sve svinje treba pobiti. Baš neobično da današnja RH nema cjepivo koje je imala NDH”, navodi se u statusu.
Kao što ćemo objasniti kasnije u tekstu, u ovom statusu se miješaju dvije različite bolesti i time se korisnike Facebooka dovodi u zabludu. Naime, bolest zbog koje se posljednjih mjeseci masovno eutanaziraju svinje u Hrvatskoj je afrička svinjska kuga, za koju ne postoji testirano i odobreno cjepivo u EU. S druge strane, iz povijesnih podataka može se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je u vrijeme NDH-a, odnosno u 40-im godinama 20. stoljeća, već u primjeni bilo cjepivo protiv druge svinjske kuge.
Afrička svinjska kuga
Kao što smo na Faktografu već pisali, Hrvatska je još 2007. godine donijela Pravilnik o mjerama kontrole afričke svinjske kuge. Te je godine došlo do epidemije ASK-a u Gruziji, Armeniji, Azerbejdžanu, Ukrajini, Bjelorusiji i europskom dijelu Rusije. Iz Rusije i Bjelorusije bolest se proširila na Europsku uniju. Prvi slučajevi ASK u EU zabilježeni su 2014. godine u zemljama Baltika i Poljskoj, a poslije i u Mađarskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Belgiji, Njemačkoj….
Hrvatska je 2018. godine donijela prvi Nacionalni krizni plan za ASK koji je u narednim godinama mijenjan. Od 2019. godine provodi se program nadziranja ASK u Hrvatskoj, propisana je godišnja kategorizacija objekata te je provođena edukacija za ovlaštene veterinare i veterinarsku inspekciju, lovce i posjednike o samoj bolesti, ali i provedbi kategorizacije gospodarstava koje drže svinje (1, 2, 3, 4, 5, 6). Tada su izrađeni i edukativni letci o toj opasnoj bolesti za svinje.
Kada se pojavila afrička svinjska kuga?
Kao što smo također pisali, afrička svinjska kuga je vrlo zarazna virusna bolest domaćih i divljih svinja koja se manifestira u obliku hemoragijske groznice, a smrtnost može doseći i 100 posto. Bolest nije opasna za ljude i druge životinje, nego isključivo za svinje, domaće i divlje. Do danas nije razvijeno cjepivo protiv ASK te nema drugog načina iskorjenjivanja u slučaju pojave ASK, osim usmrćivanja (1, 2, 3).
ASK je prvi put opisana 1921. godine u Keniji. Sredinom 20. stoljeća naglo se proširila u države istočne i subsaharske Afrike, a prva pojava ASK izvan područja tog kontinenta zabilježena je u Portugalu 1957. godine.
“Krajem 19. i početkom 20. stoljeća dolazi do masovnog uvoza svinja u Keniju, prvenstveno sa Sejšela koji su tada bili portugalska kolonija te drugih europskih država (Engleske). Uzrok masovnom uvozu, koji je bio najintenzivniji 1904. i 1905. godine, je nedostatak životinjskog proteina na tržištu hrane nastalog pojavom goveđe kuge. Razvojem svinjogojske proizvodnje, došlo je i do pojava prvih specifičnih bolesti svinja, pa tako i ASK”, navodi Lorena Jemeršić u radu “Povijest i proširenost afričke svinjske kuge”.
Prva pojava ASK izvan područja Afrike zabilježena je u Portugalu 1957. godine nakon hranjenja svinja zagađenim ostatcima hrane iz zrakoplova koji je doletio iz Afrike. Infekcija je ubrzo dokazana i u Španjolskoj, a nakon toga se sporadično javljala i u drugim državama. Početkom 90-ih je iskorijenjena u Europi, osim u talijanskoj Sardiniji gdje je prisutna i danas.
“Portugal i Španjolska su proglašene slobodnima od ASK tek nakon tridesetak godina od pojave prvih slučajeva infekcije, odnosno devedesetih godina prošlog stoljeća”, navodi Jemeršić, naglašavajući kako je ASK tada iskorijenjena nakon dugogodišnje primjene strogih mjera suzbijanja, uključivši i depopulaciju svinja te spaljivanje njihovih nastambi sa svrhom uništavanja vektora, mekih krpelja. Gdje god se bolest pojavila, nanijela je ogromne štete u sektoru svinjogojstva.
Dvije virusne zarazne bolesti
Međutim, potrebno je razlikovati afričku svinjsku kugu i klasičnu svinjsku kugu. Obratili smo se stoga Veterinarskom fakultetu u Zagrebu kako bi nam objasnili razliku između ove dvije bolesti.
Radi se o “dvije virusne zarazne bolesti domaćih i divljih svinja koje imaju sličnosti u vrlo lakom širenju te, ovisno o oblicima, sličnoj kliničkoj slici, kao i smrtnom ishodu u velikog broja inficiranih životinja”, kažu iz Veterinarskog fakulteta. Međutim, “ove dvije bolesti uzrokuju dva potpuno različita virusa, bez bilo kakve sličnosti među njima”, dodaju.
Iz tog fakulteta dalje pojašnjavaju kako je klasična svinjska kuga uzrokovana “RNK virusom iz porodice Flaviviridae, roda Pestivirus”, dok “uzročnik afričke svinjske kuge pripada DNK virusima, porodici Asfaviridae, rod Asfivirus”.
Za klasičnu svinjsku kugu “odavno postoji učinkovito cjepivo, a i danas se nastavlja s izradom novih generacija cjepiva za ovu bolest”, kažu iz Veterinarskog fakulteta. Također ističu kako se na području Republike Hrvatske “bolest desetljećima kontrolirala provođenjem cijepljenja, što je sprječavalo pojave oboljenja životinja, ali i onemogućavalo iskorjenjivanje ove bolesti”.
Cijepljenje protiv klasične svinjske kuge zabranjeno od 2005. godine
Međutim, od 2005. godine cjepivo se više ne primjenjuje, kazali su nam iz Veterinarskog fakulteta. Zabrana je implementirana “s ciljem iskorijenja bolesti na području RH”.
“Iako su tijekom sljedećih nekoliko godina bilježene sporadične epizootije većeg ili manjeg opsega, ova odluka se pokazala opravdanom, jer su posljednji slučajevi zabilježeni 2008. godine, od kada bolest nije prisutna na području RH. Neovisno od toga, bilo je potrebno više od deset godina da bi RH dobila službeni status države slobodne od klasične svinjske kuge što je ostvareno 2019. godine, a takav status ima i danas”, pojašnjavaju dalje.
Da Hrvatska i dalje ima status države slobodne od klasične svinjske kuge za Faktograf.hr potvrdili su i iz Ministarstva poljoprivrede, kao i to da je Hrvatska 1. siječnja 2005. godine prestala s cijepljenjem protiv klasične svinjske kuge te da navedeno cjepivo nije u prethodnom razdoblju korišteno na području RH, jer se išlo na iskorjenjivanje virusa u domaćoj i divljoj populaciji svinja.
U Europskoj uniji (EU) za korištenje protiv klasične svinjske kuge dostupno je cjepivo Suvaxyn CSF Marker (živo rekombinantno), što potvrđuju i iz Veterinarskog fakulteta – da to cjepivo “jest registrirano cjepivo za klasičnu svinjsku kugu od strane Europske agencije za lijekove sa svrhom mogućeg korištenja u slučaju pojave bolesti na nekom području”.
Međutim, “kako je RH slobodna od klasične svinjske kuge te je cijepljenje zabranjeno, ovo cjepivo niti je na tržištu RH, niti se smije primjenjivati niti ima bilo kakve potrebe da ga primjenjujemo u ovom trenutku”, dodaju iz tog fakulteta.
Prva imunizacija protiv klasične svinjske kuge
S obzirom na to da post na društvenoj mreži Facebook tematizira cjepivo protiv svinjske kuge, ne nudeći pritom pojašnjenje radi li se o klasičnoj ili afričkoj svinjskoj kugi, Veterinarski fakultet također smo upitali kada je prvi put primijenjeno cjepivo protiv klasične svinjske kuge, kada je bila prva primjena u Hrvatskoj te je li se cjepivo protiv klasične svinjske kuge na ovim područjima primjenjivalo tijekom Drugog svjetskog rata.
Odgovaraju da je prva imunizacija protiv klasične svinjske kuge počela u Sjedinjenim Američkim Državama 1908. godine “primjenom hiperimunog serum i punovirulentnog virusa”.
“Prvo inaktivirano cjepivo načinjeno je početkom 30-ih godina prošlog stoljeća, također u SAD-u, a primjenjivalo se u većem opsegu od 1934. godine”, dodaju iz Veterinarskog fakulteta. Što se Hrvatske tiče, tu pojašnjavaju da “prvu izradu i pokušaj primjene inaktiviranog cjepiva protiv klasične svinjske kuge u Hrvatskoj, temeljem dostupnih publikacija, opisuju 1936. godine profesori Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Andrija Hupbauer i akademik Ivo Tomašec. Isti znanstvenici nastavljaju istraživanja i rad usmjeren poboljšavanju tog prvog cjepiva u skladu s tadašnjim svjetskim trendovima te se ono u sljedećim godinama i počinje primjenjivati za imunoprofilaksu svinja protiv svinjske kuge”.
Što se primjene tijekom Drugog svjetskog rata tiče, tu dodaju da je, slijedom činjenice da je primjena u većem opsegu u SAD-u počela od 1934. godine te da je 1936. opisana prva primjena u Hrvatskoj, kao i zbog činjenice da je tijekom Drugog svjetskog rata na našim prostorima klasična svinjska kuga “bila značajan problem, a kako su postojale sve osnove za proizvodnju i primjenu cjepiva, ono se u određenom opsegu zasigurno i primjenjivalo”.
Slobodna Dalmacija je 1970. godine pisala o cijepljenju protiv svinjske kuge u Imotskom
U arhivima medija, poput Slobodne Dalmacije, uistinu možemo naći novinske natpise o svinjskoj kugi i cijepljenju protiv iste. Niže donosimo primjer iz 14. veljače 1970. kada je u Slobodnoj Dalmaciji objavljena kratka vijest o pojavi svinjske kuge u Imotskom i o početku cijepljenja u svim selima općine s ciljem sprječavanja zaraze.
Zašto nema cjepiva za afričku svinjsku kugu?
Iz Veterinarskog fakulteta pojašnjavaju da cjepiva za afričku svinjsku kugu, bolest koja je poznata 102 godine, nema zbog toga što virus uzročnik te bolesti “ima izrazito složenu građu, genom i način umnažanja koji je i danas nedovoljno istražen”, kao i zbog “načina umnažanja u domaćinu i izbjegavanja određenih dijelova imunološkog odgovora”.
Iz Ministarstva poljoprivrede su nam kazali kako za afričku svinjsku kugu “nije, niti je ikada bilo dostupno učinkovito komercijalno cjepivo na razini Europske unije” te je stoga “razvoj, validacija i primjena učinkovitog cjepiva protiv ASK od iznimne važnosti i jedno je od najaktivnijih i najbržih područja istraživanja ASK-a”.
Isto potvrđuju i iz Veterinarskog fakulteta. Dodaju i kako “pouzdano, učinkovito i sigurno cjepivo protiv afričke svinjske kuge, na žalost, ne postoji u ovom trenutku nigdje, pa tako niti u našoj državi”.
Međutim, “iznimka koja donekle zbunjuje javnost je odobrenje primjene nedovoljno istraženog cjepiva na nacionalnoj razini u Vijetnamu. Ovakva praksa uporabe cjepiva s nedostatno dokazanom učinkovitošću i sigurnošću primjene zbog gospodarskih pritisaka, predstavlja značajnu opasnost što je izdavanjem službenog upozorenja 18. listopada 2023. godine potvrdila i Svjetska organizacija za zdravlje životinja (WOAH)”.
Put do cjepiva je dug
Zaključno, klasična svinjska kuga i afrička svinjska kuga su dvije različite virusne zarazne bolesti. Za niti jednu od ove dvije bolesti “ne postoji etiološko liječenje”, kako su nam rekli iz Veterinarskog fakulteta iz kojeg dodaju i da je “štoviše, bilo koji pokušaj liječenja životinja oboljelih od ovih bolesti zakonski zabranjen zbog s jedne strane neučinkovitosti liječenja, a s druge strane jer oboljele životinje predstavljaju izrazito važan izvor infekcije za daljnje širenje”.
Međutim, za klasičnu svinjsku kugu postoji cjepivo koje se u širem obujmu počelo primjenjivati 1934. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, dok je 1936. opisana prva primjena cjepiva u Hrvatskoj. Cjepivo protiv klasične svinjske kuge više se ne primjenjuje u Hrvatskoj, točnije od 2005. godine, budući da se išlo na iskorjenjivanje te bolesti drugim metodama. Hrvatska i danas ima status države slobodne od klasične svinjske kuge.
Slavonski svinjogojci trenutačno se bore s afričkom svinjskom kugom za koju još ne postoji cjepivo. U Vijetnamu je vlada za komercijalno korištenje odobrila uporabu cjepiva koje je razvijeno u toj državi, ali još je dug put do njegove primjene u drugim državama i Europskoj uniji. Jer, kako je za Index.hr kazao Ljubo Barbić, redoviti profesor na Veterinarskom fakultetu, “unatoč tome što vijest da se cjepivo testira na velikom broju životinja može zvučati optimistično, to ne znači da je pitanje dana ili mjeseca hoće li se naći na tržištu”.
“Trenutno imamo samo fazu koja bi mogla voditi do rješenja, no to cjepivo nije nešto što bismo mogli uvesti i kao država trebali eksperimentalno primijeniti. Preveliki je rizik i previše je nepoznanica. Čak da nam hipotetski ponude cjepivo da njime pokušamo spriječiti širenje bolesti, to bi bilo previše rizično. Osim toga treba imati na umu da smo dio EU i da trebamo poštovati zajednička pravila”, kazao je za Index.hr taj stručnjak.
Zbog svega navedenog, netočnima ocjenjujemo statuse u kojima se sugerira da je NDH-a imala cjepivo za afričku svinjsku kugu, zbog koje se u ovome trenutku masovno ubijaju svinje u Slavoniji. NDH-a je mogla imati cjepivo za svinjsku kugu, bolest različitu od afričke svinjske kuge.
