Tri desetljeća star problem povrata sindikalne imovine sindikatima uskoro bi trebao biti riješen posebnim zakonom o prijenosu vlasništva nekretnina na Sindikalni fond nekretnina. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine pustilo je u savjetovanje sa zainteresiranom javnošću obrazac prethodne procjene za donošenje Zakona o prijenosu vlasništva nekretnina na Sindikalni fond nekretnina. U roku od dvije godine od donošenja zakona, u Sindikalni fond nekretnina trebalo bi ući 40-ak nekretnina na koje se država upisala kao vlasnik, a koje su u osnovi sindikalne nekretnine i sindikati s njima raspolažu.
Tri sindikalne centrale – Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati, Matica Hrvatskih sindikata – još su prije dvije godine pokrenule razgovore s Vladom oko rješavanja problema povrata sindikalne imovine na koju se država upisuje kao vlasnik te i dalje vodi sudske postupke kako bi „prisvojila“ imovinu, ne samo naslijeđenu od nekadašnjeg socijalističkog sindikata, već i onu koju su pojedini sindikati gradili vlastitim sredstvima.
Takav je slučaj, primjerice, s Domom Sindikata grafičara, četverokatnom stambeno-poslovnom zgradom u Ulici Šandora Brešćenskoga u Zagrebu, izgrađenom sredstvima Sindikata grafičara, odnosno njegovih članova.
Dom je građen od 1935. do 1938. godine, a grafičari su u zemljišnim knjigama kao vlasnici zgrade upisani od 1937. godine. No, Republika Hrvatska se sudskim putem upisala na tu nekretninu, a spor između sindikata i države traje.
Slična situacija je i s Vilom Ružicom, nekadašnjim učiteljskim domom u Crikvenici, a danas turističkim objektom u vlasništvu Sindikata učitelja Hrvatske. Taj je sindikat na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Crikvenici upisan kao vlasnik Vile Ružice još 1995. godine. Unatoč tome, RH je pokrenula postupak radi utvrđivanja nevaljanosti i neistinitosti zemljišnoknjižnog upisa. Država je dobila spor te je donesena pravomoćna presuda kojom je ona vlasnik nekretnine, tražeći pritom iseljenje sindikata iz Vile Ružice. Sindikat je zatražio reviziju postupka i podnio ustavnu tužbu.
Dugogodišnji spor među sindikatima
Sindikalna imovina, kao što smo ranije pisali, predmet je spora među sindikatima od ranih 1990-ih godina. Tada se dogovor pokušavao postići i uz pomoć Međunarodne organizacije rada (MOR). Sindikati se tada nisu uspjeli dogovoriti, a nova šansa im je dana Zakonom o udrugama iz 1997. godine.
Država je tada propisala rok od šest mjeseci u kojem sindikati trebaju postići dogovor o podjeli imovine. Kako u tom roku dogovor nije postignut, sindikalna imovina privremeno je postala vlasništvo države. No, zakon je propisivao i da će „Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlašteno nadležno ministarstvo, prema mjerilima koje utvrdi Sabor Republike Hrvatske, u roku od godine dana od dana kada je Sabor Republike Hrvatske utvrdio mjerila, te nekretnine prenijeti u vlasništvo sindikatima“.
To se do danas nije dogodilo. Sindikati su sa svakom novom vladom pokušavali postići dogovor o povratu nekretnina, ali i postići međusindikalni dogovor o tom pitanju. Istodobno, država se upisivala u vlasništvo sindikalne imovine.
Na imovinu se upisao i Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) kao pravni sljednik nekadašnjeg socijalističkog sindikata. SSSH je država tužila te se više sporova i danas vodi. Među nekretninama na koje se država u sudskom postupku pokušava upisati je i Radnički dom “Đuro Salaj” u Zagrebu, sjedište SSSH.
Republika Hrvatska je sporove pokretala i protiv samostalnih sindikata, poput grafičara i učitelja, koji su vlastitim sredstvima gradili svoje nekretnine. Većina sporova pokrenuta je još 2005. godine i u mnogim slučajevima postupci se još vode.
Preopterećeno ministarstvo i propadanje nekretnina
Takvi postupci, priznaje danas država, operativno opterećuju ministarstvo zaduženo za državnu imovinu, Državno odvjetništvo (DORH), ali i sudove.
„S druge strane, Republika Hrvatska se prema tim nekretninama ne odnosi kao da su njeno vlasništvo, a rezultat svega je propadanje nekretnina“, priznaje Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u obrascu prethodne procjene za donošenje zakonskog rješenja o prijenosu vlasništva nekretnina na Sindikalni fond nekretnina.
U međuvremenu, pet tadašnjih sindikalnih centrala 2010. godine uspijeva postići dogovor te je potpisan Sporazum o podijeli sindikalnih nekretnina. Predmet te podjele je oko 30 tisuća četvornih metara imovine od koje je većina – 25 tisuća kvadrata – pod upravljanjem Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).
Samo se u Zagrebu nalazi oko 11 tisuća četvornih metara imovine, među kojom su peterokatni Radnički dom, ali i zgrada Fakulteta političkih znanosti u Lepušićevoj ulici. Na popisu imovine su dvije zgrade u Bjelovaru, Dom sindikata u Čakovcu, Dom sindikata u Rijeci, nekretnine u Splitu, Dubrovniku, Sisku, poslovni prostori, ali i deseci tisuća kvadrata građevinskog zemljišta, livada, pašnjaka i šuma.
Tu je i osam stanova u Zagrebu kojima upravlja država. Šest stanova nalazi se u Ilici, u zgradi u koju se uglavnom smještaju dužnosnici.
Dogovor sindikata
Dogovor sindikata o podjeli temeljio se na reprezentativnosti, odnosno broju članova svake od centrala.
Dogovorom nije utvrđena fizička podjela nekretnina, već idealni suvlasnički udjeli temeljeni na tadašnjim podacima o reprezentativnosti.
Sindikalne centrale utvrdile su i koja se imovina neće dijeliti, a riječ je o imovini koja nije naslijeđena od nekadašnjeg socijalističkog sindikata, već je vlasništvo samostalnih sindikata. Tu su osim Učiteljskog doma u Zagrebu i Vile Ružice u vlasništvu učiteljskih sindikata i vila Mirna u Omišlju, stan u Zagrebu i zemljište u Čakovcu u vlasništvu službeničkog sindikata kao i Dom grafičara, zgrada u Osijeku te nekoliko stanova i poslovnih prostora u vlasništvu grafičara. Iz podjele je izuzeta i nekretnina u Slavonskom Brodu, kako bi SSSH na nju mogao podići hipoteku. Godine 2013. je među sindikatima dogovoreno i osnivanje posebnog Fonda koji bi upravljao sindikalnim nekretninama.
Desetljeće nakon tog dogovora, Vlada je prihvatila sindikalni dogovor o osnivanju fonda koji bi upravljao sindikalnom imovinom. U razgovorima o rješenju spora sudjelovale su sve centrale koje su 2010. godine bile reprezentativne i koje su tada postigle međusobni dogovor. Osim SSSH-a, Nezavisnih hrvatskih sindikata i Matice hrvatskih sindikata koji su danas reprezentativni, u aktualnom dogovoru sudjelovali su i Hrvatska udruga sindikata, kao i Udruga radničkih sindikata Hrvatske.
„Svih pet središnjica iz Sporazuma sklopljenog 2010. godine sudjelovalo je u razgovorima, bez obzira što dvije centrale danas nisu reprezentativne“, navodi u razgovoru za Faktograf Mladen Novosel, predsjednik SSSH.
Povrat u dvije faze
Prema njegovim riječima, dogovoreno je da se povrat imovine provede u dvije faze.
Tako bi u prvoj fazi u Sindikalni fond nekretnina država prenijela sve nekretnine s neospornim vlasništvom. Dakle, nekretnine na koje se država upisala. Riječ je o 40-ak nekretnina.
Iako je država sudskim putem preuzimala sindikalnu imovinu, nerijetko je fizički nije preuzimala. Primjerice, SSSH je prije dvije godine izgubio spor s državom koja je preuzela sindikalnu nekretninu u Marmontovoj ulici u Splitu. No, iako je SSSH platio troškove tog spora, država u dvije godine nije pokazala interes za preuzimanje nekretnine.
S druge strane, primjerice, država godinama pokreće parnice protiv Sindikata hrvatskih učitelja tražeći iseljenje iz Vile Ružice u Opatiji (objekta kojeg je Sindikat učitelja gradio i koji je od izgradnje u njihovom posjedu, ali se država sudskim putem upisala u vlasništvo) kao i parnice za naplatu najamnine. S donošenjem zakonskog rješenja i taj spor, kao i svi drugi koje DORH vodi protiv sindikata kako bi se država upisala na vlasništvo nekretnina, bit će obustavljeni.
Nekretnine koje su gradili pojedini sindikati, poput učiteljskog ili grafičara, bit će vraćene tim sindikatima. Imovina nekadašnjeg socijalističkog sindikata, poput Radničkog doma Đuro Salaj u Zagrebu i drugih nekretnina na koje se država upisala ući će u Sindikalni fond nekretnina, a onda će se sindikati međusobno dogovoriti njihovu raspodjelu.
„Kada se konačno urede vlasničkopravni odnosi, u nekretnine će se moći ulagati, iste će biti privedene svrsi te će služiti za potrebe sindikata i radnika“, navodi Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Povrat dijela sindikalne imovine sindikatima, prema mišljenju tog ministarstva, dovest će i do unapređenje nevladinog sektora.
Posebno zakonsko rješenje se donosi jer u postojećim zakonima „ne postoji mogućnost darovanja prijenosa nekretnina s Republike Hrvatske na udruge“, ali je takva mogućnost dana Zakonom o upravljanju državnom imovinom koji je prošao prvo saborsko čitanje. Stoga je potrebno urediti zakonodavni okvir koji bi omogućio da do stvarnog povrata imovine i dođe.
No, sindikatima neće biti vraćena sva imovina. Gradilišta ili oranice koje se vode kao dio sindikalne imovine, primjerice, neće biti predmet povrata. To vjerojatno neće biti ni neke nekretnine, poput zgrade Fakulteta političkih znanosti u Lepušićevoj ulici. Takvi, kompliciraniji slučajevi, rješavat će se u drugoj fazi povrata imovine.
