Portal Epoha objavio je prije desetak dana članak ilustriran fotografijom i snimkom vodenih površina crvene boje s naslovom “Nil u Egiptu postao naglo crven, ostvaruje li se to Biblijsko proročanstvo?”
“Društvenim mrežama u posljednje vrijeme kruže videi rijeke Nil potpuno obojene u crveno, a radi se upravo o onome što bi se moglo pripisati biblijskom znaku koji kaže da ova boja predviđa kugu u Egiptu.
U Bibliji, u Izlasku, zabilježeno je da je Mojsije udario rijeku Nil svojim štapom, a njezine su se vode pretvorile u krv što je izazvalo prvu kugu u Egiptu. Tamo je sva riba uginula, a voda je postala neupotrebljiva.
Međutim, krvavo crvena boja koja se pojavila u rijeci Nil ovog 13. studenoga nema nikakve veze s biblijskim predznacima niti s bližim Apokalipsom . Ovo ima znanstveno objašnjenje i ovdje ćemo vam reći o tome, ali prvo, evo impresivnih slika”, stoji u tekstu portala Epoha.
Na fotografijama i snimci ne nalazi se rijeka Nil
No, na tim fotografijama i snimkama nije Nil snimljen 13. studenog, već jezero u Čileu i rijeka u Sibiru.
Prirodno čudo iz Čilea lako se može pronaći na Google Earthu. Uz njega se može i virtualno prošetati te pogledati brdoviti krajolik kojim je jezero okruženo, a savršeno odgovara onome na videu koji je objavila Epoha.
Palmenia Ana Mamani, koja radi kao turistička vodičkinja na tom području, za AP je kazala da intenzivna crvena boja jezera nije krv. “Voda je providna. Ono što je čini crvenom je dno”, kazala je i dodala da Laguna Roja i druge dvije obližnje lagune, od kojih je jedna žuta, a druga zelena, čine ono što se naziva Lagunas de Paricota, ili blatna jezera. Chile travel crvenu boju pripisuju i prisutnosti sedimenata te mikroalgi Chlamynodephris.
Druga fotografija korištena u tekstu portala Epoha, pak, prikazuje rijeku Daldikan u Sibiru, koja je 2016. godine pocrvenjela i završila u mnogim svjetskim [1, 2, 3], pa i hrvatskim medijima [1, 2, 3]. I tada su vjerski portali objavljivali pasaže iz Otkrivenja [1, 2], međutim, problem je bio puno prizemniji.
Jedno od najzagađenijih mjesta na svijetu
Kao i 2020. godine, krivac za zastrašujući izgled rijeke bila je industrija, konkretno najveći ruski zagađivač – Norilsk Nikel. Tvornica koja je niknula iz robovskog rada sibirskih zarobljenika izrasla je u najvećeg proizvođač nikla i paladija na svijetu, ali je usput radijus od pedesetak kilometara pretvorila u prostor bez ijednoga stabla. Uz zagađenje tla i vodenih tijela, možda su najpoznatiji po zagađenju zraka.
Kompleks tvornica godišnje ispušta milijune tona sumpornog dioksida, zaslužnog za uništenje vegetacije, koja se svela na 20-ak posto bilja u odnosu na tundru kakva uspijeva na dovoljnoj velikoj udaljenosti od izvora zagađenja. Povodom uvrštenja Norilska među 10 najzagađenijih lokacija na svijetu prema međunarodnoj organizaciji Pure Earth, koja se ranije nazivala Blacksmiths Institut, Time je objavio i kako tvornica u okoliš ispušta druge otrovne tvari poput kadmija, bakra, olova, nikla, arsena, selena i cinka.
Krvavi Daldikan nije najgore što se desilo toj regiji
Svijet ih je pobliže promotrio tek 2016. godine, kada se za zagađenje Daldikana saznalo tek nakon što su ljudi počeli dijeliti slike “krvave” rijeke na društvenim mrežama.
Rudarski gigant se pretvarao da nije odgovoran, čak su priopćili da fotografije rijeke Daldikan i njenog korita pokazuju da su “u normalnom stanju i imaju prirodnu boju”. Nakon što su državne vlasti naredile istragu, izvorno priopćenje Norilska o normalnom izgledu rijeke je nestalo s njihovih stranica i oni prihvaćaju odgovornost. Obilne kiše, ustvrdili su u Norilsku, dovele su do istjecanja kontaminirane vode iz filtracijske brane u postrojenju, a otpad je sadržavao željezne soli koje su pocrvenile rijeku.
No, nastavili su poricati da se radi o opasnom događaju, inzistirajući da izlijevanje “ne predstavlja nikakvu opasnost za ljude ili riječnu faunu”.
No, crveni Daldikan je daleko od prvog i zadnjeg takvog incidenta. NASA je 2016. objavila kako povijesne satelitske snimke pokazuju da se vodene površine u blizini zagađivača “crvene” svakih nekoliko godina. A onda je na red došla i veća katastrofa 2020. Elektrana u vlasništvu te rudarske korporacije ispustila je 20 tisuća tona nafte u rijeke Daldikan i Ambarku, kontaminirajući 350 kvadratnih kilometara arktičkoga kruga.
Ipak, kompanija svako malo obećava poboljšanje zraka, a čelnik Norilsk Nikela Vladimir Potatin, javno izjavljuje kako sanja da će Norilsk pretvoriti u turistički centar.
Nil nije pocrvenio u zadnje vrijeme
“Znanstvenici naravno tvrde da crvena boja u Nilu označava bujanje crvenih algi ili da rijeka Nil ima visoku koncentraciju otopljenog željeza koji kada se tvar pomiješa s plinom koji se oslobađa prilikom potresa, oslobađa se oksid koji daje vodi crvenu nijansu”, stoji u tekstu portala Epoha.
Objave da je Nil pocrvenio nisu lokalizirane na Hrvatsku, pa se ovom temom nedavno bavio niz fact-checking medija. Među njima su Reuters, AP, USA today, Black dot, Check Your Fact, Verificado, Factchequeado te Raskrinkavanje.
Reuters nakon pretrage medija navodi kako nije pronašao nikakve izvještaje i fotografije koje bi potkrijepile tvrdnju da je rijeka Nil nedavno postala crvena.
Kolege s Raskrinkavanja podsjećaju da se citati o pretvaranju vode u krv nalaze u Knjizi izlaska, koja je dio Starog zavjeta u Bibliji te novozavjetnog Otkrivenja. Knjiga izlaska (Egzodus), u kojoj se spominje Nil, govori o izlasku Židova iz Egipta pod vlašću faraona, koji im nije htio dopustiti izlazak. Prema Bibliji, bog je pogodio Egipat sa sedam pošasti kako bi privolio faraona da dopusti izlazak. Prva od njih bilo je pretvaranje vode u krv u Egiptu, uključujući i rijeku Nil.
U često citiranom dijelu Otkrivenja mora i rijeke se pretvaraju u krv i u njima pogibaju sva živa bića. Nil se ne spominje izrijekom, već rijeka Eufrat i to njeno presušivanje. A toj rijeci doista prijeti isušivanje, što zbog otimanja Turske, Sirije i Iraka za hidropotencijal cijelim njenim tokom kroz izgradnju hidroelektrana, što zbog klimatske krize [1, 2]. Nestanak vode u toj rijeci, kao i Tigrisu kojim je omeđena kolijevka civilizacije, zaista može imati kataklizmičke posljedice. Kako ratove za vodu i propast uzgoja hrane, tako i epidemije bolesti, pogotovo niže nizvodno.
