Razotkriveno

Rezolucija je prošla, ali do reforme odlučivanja u EU dug je put

SDP je glasao "za", a HDZ "protiv" rezolucije Europskog parlamenta kojom se zagovara izmjena EU Ugovora, uključujući i primjenu veta.
EPP delegacija

Unutar Europske Unije već neko vrijeme postoji potreba za reformiranjem načina na koji se zajednički donose odluke. Konkretniji korak poduzeo je Europski parlament u lipnju prošle godine pokretanjem procesa izmjene ugovora EU-a.

Različite stranačke grupacije unutar bloka, ali i različiti komentatori i promatrači, drugačije tumače prijedloge te reforme.

Dok je jednima predloženi novi model prilika da se brže i efikasnije donose odluke te da se EU snažnije geopolitički pozicionira, drugima to predstavlja smanjenje neovisnosti pojedinih članica.

Neki korisnici društvenih mreža priklonili su se potonjem tumačenju potkrjepljujući ga netočnim tvrdnjama, kao i tvrdnjama kojima nedostaje kontekst.

“HDZ = SDP
SDP-ovci su Strasbourgu glasali protiv rezolucije kojom se ukida pravo VETA. Rezolucija je usvojena rezultatom od 291 glas za, 274 glasa protiv i 44 suzdržana glasa. SDP-ovi europarlamentarci Biljana Borzan, Tonino Picula i Predrag Fred Matić glasali su za rezoluciju.
Dakle, ukida se pravo VETA, i tom odlukom je parlament EU službeno postao jedna vlada koja je iznad vlada i zakona država….
Uskoro će se to dogoditi i na razini svjetske zdravstvene organizacije….”, stoji u statusu (arhiviranom ovdje).

Screenshot/Facebook

Ovom statusu, podijeljenom 25. studenog 2023. godine, nedostaje niz podataka i pojašnjenja. Prije svega, nikakve odluke ne stupaju na snagu već spomenutom rezolucijom. Ona je samo prijedlog reforme koji, da bi se realizirao, mora proći nekoliko instanci.

Radi se o rezoluciji i izvješću koje je 22. studenog 2023. godine prihvatio Europski parlament, a njime se poziva Europsko vijeće na početak procesa revizije EU ugovora.

Ti su ugovori obvezujući sporazumi među državama članicama, a njima su utvrđeni ciljevi, pravila za institucije, postupak odlučivanja te odnosi između EU-a i njenih država članica. Ugovori se s vremena na vrijeme mijenjaju ili nadopunjuju jer se i okolnosti u kojima su donešeni mijenjaju: primaju se nove članice, mijenja se unutrašnja dinamika bloka, ali i izvan njega se pojavljuju novi izazovi, krize i promjene. Zadnji takav ugovor je Lisabonski, a njega su 2007. godine potpisale sve članice.

Spomenuto izvješće pripremilo je petero europarlamentaraca: Sven Simon (EPP), Gabriele Bischoff (S&D), Daniel Freund (Greens/EFA) i Helmut Scholz (Left) iz Njemačke i Guy Verhofstadt (Renew) iz Belgije. Izvješće je usvojeno s 305 glasova za, 276 protiv i 29 suzdržanih, a s njim povezana rezolucija usvojena je s 291 glasom za, 274 glasova protiv i 44 suzdržana.

Hrvatski eurozastupnici su glasali različito. SDP-ovi zastupnici koji su pristupili glasovanju, Borzan, Picula i Matić, bili su za rezoluciju, kao i IDS-ov Valter Flego. Svi HDZ-ovi zastupnici (Željana Zovko, Karlo Ressler, Tomislav Sokol i Sunčana Glavak) glasali su suprotno, a uz njih i nezavisni Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić (KLJUČ Hrvatske) i Ladislav Iličić (Hrvatski suverenisti).

Neke institucionalne reforme koje se predlažu rezolucijom su “jačanje kapaciteta Unije za djelovanje znatnim povećanjem broja područja u kojima se o mjerama odlučuje glasovanjem kvalificiranom većinom i redovnim zakonodavnim postupkom”, pravo zakonodavne inicijative Europskom parlamentu (“posebno pravo na predlaganje, izmjenu ili stavljanje izvan snage zakonodavstva Unije”), veće sudjelovanje Europskog parlamenta u donošenju višegodišnjeg financijskog okvira, “obrtanje uloga Vijeća i Parlamenta u imenovanju i potvrdi predsjednika Komisije kako bi se točnije odrazili rezultati europskih izbora”, kao i povećanje transparentnosti Vijeća Europske unije.

EU parlament u rezoluciji također “ponavlja svoj poziv da se odluke o sankcijama, prijelaznim koracima u procesu proširenja i drugim vanjskopolitičkim odlukama donose kvalificiranom većinom” te “naglašava da se prijedlozima predviđa iznimka od tog načela za odluke kojima se odobravaju vojne misije ili operacije s izvršnim mandatom”.

Europski parlament jedino je tijelo EU-a čije članove izravno biraju građani na Europskim izborima i kao takvo želi ojačati svoju moć u donošenju zajedničkih odluka. No, kao što se vidi i u tekstu rezolucije, to ne znači da želi preuzeti izvršnu vlast, odnosno postati, kako se tvrdi u Facebook statusu, “jedna vlada koja je iznad vlada i zakona država”.

Kvalificirana većina je već sada najzastupljenija metoda glasovanja u Vijeću

Najveće polemike vezane uz reformu EU ugovora vode se oko načina glasovanja institucija Europske unije, odnosno oko toga treba li se jednoglasnost zamijeniti kvalificiranom većinom te treba li članicama ukinuti mogućnost veta. Prema ukidanju jednoglasnosti išlo se i u posljednjim izmjenama ugovora. Lisabonskim ugovorom, koji je stupio na snagu 2009. godine, povećan je broj područja u kojima se primjenjuje glasovanje kvalificiranom većinom. Vijeće EU-a (poznato i kao Vijeće Ministara), zaduženo za donošenje zakona Europske unije, odluke donosi običnom većinom, kvalificiranom većinom ili jednoglasno, ovisno o pitanju o kojem se raspravlja. Ono mora jednoglasno odlučivati o pitanjima koje države članice smatraju osjetljivima. To su primjerice pitanja članstva, zajednička vanjska i sigurnosna politika ili financije.

Ipak, glasovanje kvalificiranom većinom najzastupljenija je metoda glasovanja u Vijeću. “Primjenjuje se kada Vijeće odlučuje u okviru redovnog zakonodavnog postupka, također poznatoga kao suodlučivanje. Oko 80 posto cjelokupnog zakonodavstva EU-a donosi se u skladu s tim postupkom”, stoji na internetskim stranicama Vijeća. Kvalificirana većina postignuta je ako su istodobno ispunjena dva uvjeta: da 55 posto članica glasuje “za” (trenutno su to 15 od 27 država) i da prijedlog podržavaju članice koje predstavljaju najmanje 65 posto ukupnog stanovništva EU-a. Taj postupak poznat je i kao pravilo “dvostruke većine”.

Jednoglasnost, tj. model odlučivanja prema kojem je nužno da sve članice glasuju “za”, veoma često koči EU da pravovremeno donese, a potom i primjeni, određenu odluku. To je glavna linija argumentacije petero izvjestitelja.

“Svijet se razvija i naša institucionalna arhitektura i procesi donošenja odluka ne odgovaraju svrsi, ako želimo ostati relevantni kao globalni igrač. Moramo izmijeniti ugovore EU-a kako bismo povećali sposobnost EU-a za djelovanje, uključujući prelazak s jednoglasnih načela na glasovanje kvalificiranom većinom i dodavanje novih nadležnosti za rješavanje novih globalnih izazova”, izjavila je Gabriele Bischoff, eurozastupnica iz grupacije Socijaldemokrata.

Najtužniji dan za gospodina Orbana i Roberta Fica

Hrvatski eurozastupnik iz redova liberala, Valter Flego, koji je podržao izvješće istaknuo je kako je to učinio zbog jednostavnijeg funkcioniranja EU-a.

“Današnja odluka nikako ne ide nauštrb malih zemalja, nego je jamstvo buduće efikasnosti odlučivanja”, rekao je Flego za Hinu. “Sjetimo se Hrvatske, koja je bila ucjenjivana i blokirana na europskom putu od Slovenije. Danas istu sudbinu proživljava Sjeverna Makedonija. Danas samo imali povijesnu priliku to promijeniti i glasati za prijedlog koji uvodi ‘osigurače’, odnosno da jedna zemlja to više neće moći činiti. Znate li za koga je danas najtužniji dan? Za gospodina Orbana i Roberta Fica”, rekao je Flego.

Bilo je već nekoliko situacija kada su pravila o jednoglasnosti pojedine članice iskoristile kako bi blokirale kolektivnu odluku. Mađarska, na čelu s premijerom Viktorom Orbánom, bila je posebno kritizirana zbog čestog korištenja te ovlasti kojima je blokirala ključne dogovore: zabranu uvoza ruske nafte u cijeloj EU, paket financijske pomoći ratom pogođenoj Ukrajini ili dogovor o uvođenju minimalnog poreza na dobit (koji je blokirala zajedno s Poljskom). Poljska i Mađarska, vođene anti-imigrantskim vladama, u listopadu ove godine, drugi su put u nekoliko proteklih mjeseci, blokirale zajedničku izjavu Europske unije o migracijama. Ranije, krajem 2020. godine, iste dvije članice stavile su veto na EU plan za oporavak od koronavirusa jer se nisu slagale s mehanizmom kojim se europska sredstva uvjetuju vladavinom prava. Cipar je 2020. godine blokirao uvođenje sankcija Bjelorusiji, uvjetujući ih uvođenjem sankcija Turskoj.

Njemačka i Francuska, dvije središnje sile u europskom ujedinjenju od 1950-ih, zalažu se za donošenje više odluka glasovanjem kvalificiranom većinom (1, 2, 3) i bojazan da će one, za razliku od manjih država članica, moći ostvariti svoje ciljeve i ovakvim načinom glasovanja nije neutemeljena. Manje ili periferne zemlje članice, s druge strane, nerado se odriču prava veta jer na to gledaju kao na mehanizam pomoću kojega ostvaruju svoje nacionalne interese. Iz tih je razloga i Grupa europskih konzervativaca i reformista (ECR) odbacila prijedloge za promjenu ugovora EU-a. Nazvali su to “revolucionarnim i radikalnim” planom reforme “koji ima za cilj potkopati nacionalne demokracije i ojačati Bruxelles kao centar moći kojim upravlja tehnokratska elita, uglavnom izvan demokratske kontrole, koju je teško pozvati na odgovornost i gotovo je nemoguće učinkovito izglasati smjenu”.

Rezolucija kao povod za nastavak političkih okršaja

Sličnu perspektivu dijele i hrvatski eurozastupnici koji su glasali protiv rezolucije.

HDZ tvrdi da bi takve izmjene EU Ugovora imale “dalekosežne posljedice i za položaj Hrvatske u Europi”. Prema njima, one ne bi poboljšale spremnost Europe da se suoči s ključnim izazovima: “U pozadini prijedloga leži naivno uvjerenje kako bi mogućnost preglasavanja u ključnim strateškim pitanjima dovela do većeg jedinstva Europe. Lako je pretpostaviti kako bi se dogodilo upravo suprotno. Pravo veta predstavlja krajnju mjeru za strateški važne odluke i jedan je od najsnažnijih alata zaštite nacionalnih interesa, što države članice upućuje jedne na druge”.

Rasprave koje se vode na europskoj razini često se preliju i na nacionalnu razinu, a političke stranke poput HDZ-a i SDP-a ih koriste za razbuktavanje međusobnog rivalstva.

HDZ je tu situaciju iskoristio da prozove kolege iz SDP-a za “izdaju hrvatskih nacionalnih interesa”. U priopćenju nakon izglasavanja rezolucije napisali su da je “neshvatljivo da bilo koji hrvatski zastupnik podrži takve centralističke tendencije” te da je “skandalozno” da SDP u jednom od ključnih glasovanja u cijelom mandatu stavlja “vlastitu ideološku afilijaciju ispred očitih nacionalnih i strateških interesa Hrvatske”.

SDP-u nije dugo trebalo da uzvrati. “Uzimajući u obzir izjave HDZ-ovih eurozastupnika danas, šokirani smo činjenicom da su upravo oni ti koji su glasali protiv ključnog amandmana o vetu država članica te ga tom odlukom i pomogli srušiti. Tekst amandmana protiv kojeg je HDZ većinski bio, br. 38, ‘brani načelo jednakosti među državama članicama (jedna država, jedan glas) i pravo veta u svim pitanjima koja se smatraju od temeljnog interesa za zaštitu prava na razvoj, suverenitet i neovisnost svake države članice’. Zaista je tragikomično da HDZ-ovci optužuju bilo koga za izdaju nacionalnih interesa, kad europske (i domaće) institucije privode njihove članove koji u posljednje vrijeme beskrajno pune zatvorske ćelije, tako sramoteći sebe i svoj narod pred svijetom”, poručili su 22. studenog preko službenog profila na X-u.

Spomenuti amandman koji je predložila europska ljevica nije uvršten u konačnu verziju rezolucije jer je protiv njega glasalo 415 europarlamentaraca (uključujući i troje HDZ-ovaca: Resslera, Glavak i Zovko), dok je “za” bilo 153, a suzdržanih 37. Prema navodima portala Telegram, HDZ-ovcima se potkrala greška usred velikog broja amandmana o kojima su se trebali izjasniti.

“Proces revizije Ugovora daleko je od završetka”

Ono što je HDZ točno napisao u svom priopćenju je da je izglasavanje rezolucije tek “polazište za pregovore o pitanju o kojem će na kraju države članice EU-a odluku morati donijeti jednoglasno”.

“Proces revizije Ugovora je daleko od završetka”, potvrdio je za Faktograf glasnogovornik Europskog parlamenta. “Sada je na Europskom vijeću (šefovima država ili vlada), da odluče hoće li održati Konvenciju za reviziju Ugovora (odluka se donosi jednostavnom većinom), tijekom koje će se raspravljati o prijedlozima Parlamenta. Španjolsko predsjedništvo Vijeća potvrdilo je da će pokušati podnijeti zahtjev za odluku na EU summitu u prosincu. Takva bi se konvencija sastojala od predstavnika nacionalnih parlamenata, šefova država ili vlada država članica, Europskog parlamenta i Komisije”, stoji u odgovoru Europskog parlamenta.

I u konačnici, ako se promjena izglasa, svaku promjenu ugovora moraju odobriti sve vlade i ratificirati u svim državama članicama.

Stoga, uzevši u obzir sve navedeno, ocjenjujemo da tvrdnjama o rezoluciji i nedavnom glasanju u EU parlamentu koje su iznesene na društvenim mrežama nedostaje kontekst. Točno je da su poduzeti koraci kako bi se mijenjao način donošenja važnih odluka na razini Europske unije, no do postizanja dogovora, uzevši u obzir različite struje unutar bloka, neće tako brzo doći. Izglasana rezolucija zasad je tek prijedlog izmjena EU ugovora.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.