Pod povećalom

Prema kome je solidaran Pakt EU-a o migracijama i azilu?

Europski parlament odobrio je niz zakonodavnih tekstova koji se tiču migracija i azila. Svi hrvatski europarlamentarci koji su pristupili glasanju podržali su zakonske prijedloge iz paketa.
EPA/GELMERT FINOL

Nakon što je Europski parlament dao odobrenje za novi Pakt EU-a o migracijama i azilu, europski je vrh ushićeno o tome obavijestio javnost. Od isticanja “ponosa” što se EU konačno uhvatila u koštac s tim izazovom, do isticanja “povijesne važnosti” tog dana.

Problem azila i migracija dovodio je u pitanje smisao glavne krilatice EU-a, “ujedinjenost u različitosti” jer se cijelo desetljeće pokušavalo pomiriti različite pozicije, kako država članica, tako i grupacija unutar Parlamenta. Na tom su se polju sudarali različiti interesi: zemalja na vanjskim granicama bloka, zemalja čije vlade decidirano odbijaju bilo kakvu varijantu prihvata migranata i izbjeglica te zemalja koje u njihovom prihvatu vide priliku da poprave situaciju na tržištu rada, odnosno “pokrpaju” manjak mlade radne snage.

Članice koje su zauzimale tvrdi antiimigrantski stav, primjerice Mađarska, ponekad su i blokirale druge postupke i odluke unutar bloka i uvjetovale njihovo donošenje rješavanjem krize oko migracija.

Zbog toga je glavni fokus ovih reformi pitanje odgovornosti za migrante i tražitelje azila kada stignu na teritorij Europske unije te trebaju li druge članice, one koje nisu na rubnim dijelovima Unije, biti obvezne pomoći. Odobrenje ovih reformi dolazi tik pred europske izbore, koji će se održati od 6. do 9. lipnja 2024. godine, a čija kampanja neće proći bez teme migracija.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Roberta Metsola, predsjednica Europskog parlamenta, smatra kako nedavno odobreni skup zakona osigurava “ravnotežu između solidarnosti i odgovornosti” među državama članicama.

“Ovo je bilo više od deset godina u izradi. Ali održali smo riječ. Ima još toga za učiniti, ali ponosna sam što je Europski parlament prkosio izazovima i pozabavio se pitanjem koje je ljudima važno. To iskazuje našu zajedničku ljudskost. Time se prepoznaje da je ovo pitanje kojim se Europa mora zajedno pozabaviti. Ovo je europski put”, pisala je Metsola na svojim društvenim mrežama.

Takav “europski put” izglasao se tijesnom većinom. Pet zakona iz tog paketa dobilo je u prosjeku 300 glasova “za” i 270 “protiv”. Paktu su se protivile, svaki iz svojih razloga, krajnja desnica i krajnja ljevica. Protivili su im se i aktivisti i borci za ljudska prava. Oni su nakratko prekinuli glasovanje izvikujući europarlamentarcima: “Ovaj pakt ubija, glasajte protiv” i bacajući u njihovom smjeru papirnate avione. Istovremeno je drugi dio aktivista prosvjedovao ispred zgrade parlamenta u Briselu.

Odbijanje prihvata migranata i izbjeglica će se naplaćivati

Usvajanjem ovih izvješća, Europski parlament priopćava kako “odgovara na očekivanja građana o jačanju uloge EU-a u borbi protiv svih oblika nezakonitih migracija i jačanju zaštite vanjskih granica Europske unije, uz poštovanje ljudskih prava, ujednačenoj primjeni zajedničkih pravila u svim državama članicama o prvom prihvatu migranata, jačanju uloge EU-a i reforma europskog sustava azila na temelju načela solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti”.

Europarlamentarci su se složili oko sistema “obvezujuće solidarnosti”, odnosno da će države članice pomagati zemljama koje su jače izložene migracijskom pritisku tako što će tražitelje azila ili osobe koje uživaju međunarodnu zaštitu premještati na svoje državno područje, davati financijski doprinos ili pružati operativnu i tehničku potporu. Ažurirat će se i kriteriji prema kojima je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (tzv. Dublinska pravila). Konkretnije, članicama će biti ponuđen izbor: primiti određen broj migranata ili, ako to odbiju, uplaćivati u zajednički fond. Za svaku osobu koju država odbije primiti, u taj će fond uplatiti 20 tisuća eura. Brisel cilja na 30 tisuća preseljenja godišnje, a za svaku državu odredit će se kvota s obzirom na broj njenih stanovnika.

Kako je većina tenzija unutar bloka započela intenzivnim dolaskom migranata i izbjeglica tijekom tzv. migrantske krize 2015/2016. godine, EU je osmislila mehanizam za “krizne situacije i situacije više sile”. U tim će okolnostima nacionalnim vlastima biti dopušteno primijeniti strože mjere, uključujući duža razdoblja registracije i pritvora, a Komisija će biti ovlaštena zatražiti dodatne mjere “solidarnosti”.

Uz to, uvest će se dubinska provjera državljana trećih zemalja na vanjskim granicama, uspostavit će se novi zajednički postupak za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (koji bi trebao biti brži u odnosu na prijašnji), regulirat će se “uvjeti zadržavanja i ograničavanje slobode kretanja”, uvest će se novi jedinstveni standardi za priznavanje međunarodne zaštite, a svi podaci o osobama koje neregularnim putem pristižu u EU pohranjivat će se u europsku bazu podataka.

Kako je britanski The Guardian izložio u svojoj analizi, upitno je hoće li Pakt funkcionirati. Mađarska i Poljska, koje i inače mute vodu pri donošenju zajedničkih odluka unutar Unije, brzo su izrazile svoj stav i neće prihvatiti preseljenja prema novim pravilima solidarnosti. Stranke na kraju oba politička spektra te nevladine organizacije najavile su – iz različitih razloga – nastaviti borbu.

Krajnja ljevica smatra da su prijedlozi zakona prestrogi te da označavaju napuštanje “europskih vrijednosti” suosjećanja i ljudskog dostojanstva, a pritom desnici daju veći manevar u relativiziranju i snižavanju ljudskih prava.

Krajnja desnica, s druge strane, želi stroža pravila i jaču zaštitu granica. Uz to, moguće da će kritiziranje Pakta, koji je za njih preblag, prenijeti i u kampanju nadolazećih europskih izbora.

I stručnjaci su, nastavlja Guardian, izrazili ozbiljne sumnje u to kako će Pakt funkcionirati, ističući da bi novi sustav, i kad bi se temeljio na podijeljenim odgovornostima, bio beskrajno složeniji, a ne bi sve članice bile sklone uložiti jednak napor.

Nakon što su izraženi glasovi neodobravanja Pakta, Ylva Johansson, povjerenica Europske komisije za unutarnje poslove, izjavila je kako bi se članice koje ne provode Pakt mogle suočiti s pravnim procedurama, ako je potrebno i postupkom zbog povrede prava EU-a (engleski infringement procedure).

Nakon što Vijeće EU-a službeno odobri paket, propisi će stupiti na snagu nakon objave u Službenom listu Europske unije. Države članice imaju dvije godine da u svoje nacionalno zakonodavstvo uvedu izmjene.

Hrvatski europarlamentarci i dalje koriste temu migracija za okršaje na relaciji HDZ-SDP

Prema evidenciji, glasanju je pristupilo šest od 12 hrvatskih europarlamentaraca. Od onih koji jesu — Romana Jerković, Predrag Fred Matić i Tonino Picula iz kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D), Karlo Ressler i Tomislav Sokol iz Europske pučke stranke (EPP) te Valter Flego iz grupacije Obnovimo Europu (RE) — svi su podržali sve zakonske prijedloge iz paketa.

Kako je u Hrvatskoj preostalo svega nekoliko dana predizborne kampanje parlamentarnih izbora, pojedini europarlamentarci nisu propustili briselski momentum preseliti i na domaći teren. HDZ-ovac Sokol usmjerio ga je prema opozicijskim strankama u Hrvatskom saboru — SDP-u nešto direktnije, a stranci Možemo! manje izravno, referirajući se na ljudskopravaške udruge i njihovu povezanost s tom strankom.

“Europska unija ne može na svoj teritorij primiti sve one koji se žele domoći EU samo zato što se tu bolje živi. Zato je važno spriječiti učestale zlouporabe sustava azila i razlikovati ekonomske migrante od izbjeglica. Zbog toga smo danas izglasali Pakt o migracijama i azilu kojim odgovaramo na rekordan pritisak migranata na europske granice. Nova pravila su nam potrebna i da nikad više europskim socijalistima ne padne na pamet da izvrše desant na hrvatsku granicu kao što su to učinili 2021., kad su nezakonito pokušali prijeći državnu granicu RH i tako isprovocirati međunarodni incident u čemu su ih branili njihovi kolege Peđa Grbin i Biljana Borzan. Istovremeno, u osjetljivom trenutku pristupanja Hrvatske Schengenu, nevladine organizacije povezane sa strankom Možemo kontinuirano su sabotirale ulazak Hrvatske u Schengen, koristeći svaku priliku da bi bezrazložno klevetale hrvatsku policiju”, napisao je Sokol na Facebooku 10. travnja 2024. godine.

SDP-ovci ovog puta nisu direktno prozivali kolege iz suprotnog tabora. Picula je, prenosi Jutarnji list, izjavio da bi nepodržavanje dogovora “otvorilo prostor ekstremistima i populistima da ovu temu dodatno eksploatiraju i dovelo u veliku neizvjesnost ikakav budući dogovor”, a Fred Matić je rekao kako je za Hrvatsku najbitnije što novi Pakt “osigurava dodatna financijska sredstva za koordinaciju i rješavanje izazova na granicama”.

Podsjetimo, prošle su godine SDP i HDZ izmjenjivali optužbe i iznosili različita tumačenja “glasanja o žici” u Europskom parlamentu. Pitanje granične barijere kao metode suzbijanja neregularnih prelazaka granice u Hrvatskoj je dodatno politizirano i nije samo riječ o nehumanom postupanju prema migrantima. S obzirom na to da Hrvatska s Bosnom i Hercegovinom dijeli granicu dugu 1 011 kilometara, a da istovremeno u toj državi žive Hrvati koji čine jedan od tri konstitutivna naroda, političari su, neovisno o političkom spektru kojemu pripadaju, godinama zazirali od ideje da te dvije zemlje budu razdvojene žicom.

Radilo se o Izvješću o općim smjernicama za pripremu proračuna EU-a za 2024. godinu, odnosno jednom amandmanu u kojemu su zatražena značajna sredstva EU-a za jačanje kamera i osoblja na njenim granicama. SDP-ovci su optuživali HDZ-ovce da su glasali za podizanje žice između Hrvatske i BiH, a HDZ-ovci su tvrdili da SDP-ovcima nije dovoljno stalo do zaštite hrvatskih i europskih granica.

Što je s ljudskim pravima?

Nije poznato jesu li papirnati avioni koje su aktivisti bacali na europarlamentarce nekoga od njih i pogodili, i koliko su im skrenuli pažnju na (ne)humani aspekt Pakta.

Prošle je godine EU zaprimila 1,14 milijuna zahtjeva za međunarodnom zaštitom, što je rekord u sedam godina te je zabilježila 380 tisuća neregularnih prelazaka granice, od kojih polovica preko središnje mediteranske rute. Njemačka nastavila je primati daleko najviše zahtjeva, u apsolutnom iznosu (334 tisuća), iako je Cipar, primivši 12 tisuća osoba, bio pod najvećim pritiskom, u odnosu na broj stanovnika.

Organizacije civilnog društva već godinama upozoravaju na nehumane prakse koje se provode na vanjskim granicama Europske unije (1, 2, 3, 4, 5). To uključuje nedostatak volje i agilnosti u spašavanju migranata na moru, postavljanje žica i ograda duž granica te nasilno protjerivanje migranata i izbjeglica s EU teritorija, tzv. push-back. Potonja se praksa, prema brojnim izvještajima, veoma često vezuje uz hrvatsku policiju. Na nju su, pored domaćih nevladinih organizacija, koje Sokol povezuje sa strankom Možemo!, upozoravale i međunarodne organizacije (1, 2, 3, 4).

Takve su organizacije, također, puno prije izglasavanja podrške Paktu o migracijama i azilu, upozoravale na fatalne posljedice koje njegova primjena može donijeti. Preko 50 europskih organizacija civilnog društva (među kojima je i hrvatski Centar za mirovne studije), mreža i sindikata na europskoj i nacionalnoj razini, pozvalo je prije glasovanja u Europskom parlamentu “na masovnu mobilizaciju – online i uživo u Briselu – protiv Pakta o migracijama i azilu”.

“Novi pakt stvara sustav kojim je pravo na traženje azila u EU-u ozbiljno ugroženo i izazvat će proliferaciju kršenja ljudskih prava nad ljudima diljem Europe zbog njihovog statusa migranata”, stoji u zajedničkoj izjavi tih organizacija.

Među problematičnim točkama Pakta je ona koja predviđa da se ljude u budućnosti brže deportira u zemlje porijekla ili tranzitne zemlje koje su označene kao sigurne, a u stvarnosti to nužno nisu. Ubrzani azilni postupci također su istaknuti kao opasni jer “povećavaju rizik od nepravednih deportacija i kršenja prava izostankom temeljitih i pravednih procjena zahtjeva za azil”.

Nevladina organizacija No Name Kitchen (NNK), koja se bori protiv nasilja nad ljudima u pokretu, istaknula je još nekoliko nepovoljnih točaka, među njima su i masovni nadzor i pristup osobnim podacima migranata te ograničenje njihovog kretanja. Drže da će se ranije spomenuta baza podataka za tražitelje azila “pretvoriti u oružje masovnog nadzora”: djeci od šest godina mogu se uzeti otisci prstiju, koristit će se digitalno prepoznavanje lica, a “ljudi se mogu prisiliti na davanje podataka ili će se suočiti s pritvorom”.

Što se tiče slobode kretanja, a kako i sama EU pojašnjava, “uvjeti zadržavanja i ograničavanje slobode kretanja regulirat će se kako bi se tražitelje azila odvratilo od kretanja Europskom unijom”. NNK to smatra problematičnim jer iz dosadašnje prakse, odnosno u zemljama u kojima postoje slična pravila (Turska) pokazalo se da ona “odvaja obitelji, prijatelje, sustave podrške i zarobljava ljude na često izoliranim mjestima bez mogućnosti za posao ili obrazovanje”.

Postoji tek nekoliko klauzula Pakta “koje bi mogle poboljšati situaciju za neke ljude”, navodi NNK. Primjerice, države članice morat će osigurati jednake standarde prihvata za tražitelje azila kad je riječ, primjerice, o stanovanju, školovanju i zdravstvenoj skrbi, a registrirani tražitelji azila moći će početi raditi najkasnije devet mjeseci nakon podnošenja zahtjeva.

No, neovisno o ponekim svijetlim točkama Pakta, promatračima je poprilično jasno da se europska “solidarnost” ne odnosi na ljude u pokretu.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.