Molitvena okupljanja “viteza” i “ratnika” na gradskim trgovima nisu u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju i Ustavom. Toleriranjem njihovog djelovanja vladajući ignoriraju stavove hrvatske javnosti, a podrška koju im je pružio Domovinski pokret predstavlja političko sponzorstvo stranke na vlasti koje “do sada nismo imali”. Antirodni pokreti, pokazuju istraživanja, globalno su umreženi i obilno financirani, a cilj im je radikalizacija društva, posebno mladih.
Ovo su neki od zaključaka okruglog stola “Antirodni pokreti i nasilje nad ženama“, održanom ove srijede u Hrvatskom saboru u organizaciji Kluba zastupnika Možemo!. O povezanosti patrijarhata i antirodnih pokreta te visoke stope femicida u Hrvatskoj govorile su Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, odvjetnica Autonomne ženske kuće Sanja Bezbradica Jelavić, Sanja Sarnavka i Ivan Blažević iz Zaklade Solidarna, te politički sociolog Ivan Tranfić.
“Unatoč tome što postoje jasna istraživanja koja govore kako do femicida dolazi i koja jasno govore da je femicid sprječiv zločin, da je to zločin za kojeg predikcije postoje često i godinama unaprijed da bi se mogao dogoditi, u našem se društvu femicid i dalje doživljava kao incidentno nasilje, djelo nekog nasilnog uma koje se nije moglo predvidjeti, a kamoli spriječiti. Rijetke su naznake razumijevanja da društveni okvir u kojem živimo i kojeg kreiramo, direktno utječe na stopu nasilja nad ženama.
Da školski kurikulum koji se ne bavi u dovoljnoj mjeri temom ravnopravnosti spolova, nego, dapače, vrlo često potiče štetne rodne stereotipe; da tržište rada koje i dalje diskriminira žene; da medijski prostor koji izvještava o ‘poludjelom muškarcu od ljubomore’; da zdravstveni sustav, koji redovito uskraćuje zakonom zagarantiranu zdravstvenu zaštitu ženama; da akcija molitelja po trgovima koji mole da se žene čedno oblače; da neprepoznavanje nasilja od strane sustava; da proglašavanje nasilja ‘svađom među supružnicima’; da propitivanje kako je žrtva i na koji način doprinijela i sudjelovala u samom nasilju – da je sve to dio društvenog okvira koji dovodi do visoke stope nasilja nad ženama”, kazala je uvodno zastupnica stranke Možemo! Ivana Kekin.
Padanje ničice po gradskim trgovima – zloupotreba prava na slobodu okupljanja
“Takve aktivnosti su usmjerene na očuvanje patrijarhalnog poretka, koji podrazumijeva manja ženska prava, ostanak unutar okvira onoga što ti pokreti ističu kao prirodne uloge za žene i muškarce. Taj prirodni poredak podrazumijeva dominantnu ulogu muškarca, vrhovni autoritet, duhovni autoritet, nositelj odluke u obitelji i društvu“, kazala je pravobraniteljica Višnja Ljubičić i pozornost usmjerila na pitanje autoriteta.
“Što nam pokazuju analize Ministarstva unutarnjih poslova i naše analize svakog pojedinog slučaja femicida koji se dogodio? Da upravo odluka žene, protivno odluci vrhovnog autoriteta, duhovnog autoriteta i glave obitelji, donosioca odluka, kada ona odluči napustiti takvu obiteljsku, odnosno partnersku zajednicu, je glavni okidač za brutalizaciju nasilja, odnosno femicid. To nam je statistika, to nam je realnost.”
Odvjetnica Autonomne ženske kuće Sanja Bezbradica Jelavić istaknula je da molitelji na trgovima i ispred javnih bolnica već duže vrijeme “napadaju osnovna ljudska prava, temeljne slobode i integritet žena”.
“Faktično se radi o novom govoru mržnje prema ženama, kamufliranom u molitvu”, kaže ona i ukazuje da “ratnici” i “vitezovi” koji kleče u formacijama koriste vojne izraze “koji nemaju apsolutno nikakve veze s molitvom i za koje Zakon o javnom okupljanju kaže da ne bi trebali biti dopušteni u jednom demokratskom društvu danas jer se radi o zloupotrebi prava na slobodu okupljanja”.
“Takva dešavanja na gradskim trgovima imaju direktan, podržavajuć utjecaj na neprihvatljive nasilne obrasce ponašanja prema ženama jer zalaganje za čednost je zapravo zalaganje za krotkost i poniznost, za trpljenje, a ne za Ustavom garantiranu ravnopravnost. Tko će nam ocjenjivati tu čednost kad bi zaživjela, komunalni redari danas na cestama, tko bi to trebao raditi”, pita Bezbradica Jelavić.
Odvjetnica ukazuje i na ulogu države, koja ove prakse godinama tolerira.
“Ovaj oblik zloupotrebe prava na javno okupljanje, koji je duže razdoblje toleriran od strane države, ima podržavajuć utjecaj na patrijarhalne obrasce postupanja nekih pojedinaca koji su u poziciji da nastupaju u ime države. To mogu biti suci, policajci, državni odvjetnici, socijalni radnici, psiholozi, psihijatri i slično. A to rade na način koji nije u skladu s Ustavom ove zemlje, niti s konvencijama koje smo ratificirali, niti s nastojanjima da se stvori bolji pravni okvir te ispravi loša praksa. Mi ne možemo istovremeno imati i toleranciju na molitve svake prve subote na trgovima i povremeno ispred bolnica i edukacije koje se organiziraju unutar raznih ministarstava kako bismo ispravili loše prakse i radne skupine koje bi treble doprinijeti poboljšanju zakona. Dvije stvari ne mogu paralelno teći”, zaključila je.
Autonomna ženska kuća Zagreb u utorak je Ministarstvu pravosuđa i Ministarstvu unutarnjih poslova uputila zakonske prijedloge kojima se, po uzoru na Španjolsku, traži zatvorska kazna od jedne do tri godine za uznemiravanje pacijentica ispred javnih bolnica u kojima se izvodi pobačaj, kao i zabranu javnog okupljanja molitelja na gradskim trgovima.
Antirodni pokreti su globalni
Ivan Blažević iz Zaklade Solidarna pojasnio je da su antirodni pokreti prije svega globalni pokret – iste inicijative niču u Europi, Južnoj Americi, SAD-u i Africi, koriste isti narativ i diskurs.
“Primjerice, nismo mi za zabranu pobačaja, mi smo za život, afirmativni ton se koristi; nismo mi za submisivnost žena, mi smo za duhovni autoritet muškaraca. To ćete vidjeti u svakoj zemlji. Prije 15 godina su se pojavile u Italiji ‘grobnice za nerođene’, spomenici na grobljima, evo sad ih imamo i u Hrvatskoj. Njihovi prijedlozi ograničavanja pobačaja – ne govorimo samo o zabrani, nego i o ograničavanju pobačaja – posvuda su jednaki”, kaže Blažević.
Antirodni pokreti su, kaže, primarno fokusirani na zdravstvo, obrazovanje i kulturu te dobro umreženi.
“Na klečanje dolaze kolege iz Poljske, naši idu k njima. Postoji nešto što se zove World Congress of Families (Svjetski kongres obitelji, op. a.), koji zapravo sve zajedno okuplja. Ono što je zanimljivo, tu vidimo kako se financiraju, je da su spojeni s Amerikancima i Rusima – i Amerikanci financiraju i Rusi financiraju. (…)
A kada smo kod novca, iznijet ću sumnju, ne prejudicirajući krivnju, vezano za jednu organizaciju koja radi u Hrvatskoj, radi se o Zakladi Vigilare. Kada pogledate njihove javno dostupne financijske izvještaje na stranicama Registra neprofitnih organizacija pri Ministarstvu financija, vidjet ćete određenu diskrepanciju koja budi sumnju. Kada pogledate izvještaj, pri vrhu imate stavku prihod, pri dnu priljev na račun. Prihod je ono što je knjiženo kao prihod, a priljev na račun ono što je zaista došlo na račun. Iznijet ću brojke u kunama jer je većina izvještaja, osim 2023., u kunama.
Primjerice, 2022. prijavljen proknjižen prihod je 4,9 milijuna, na račun je sjelo 19 milijuna. Ako pogledamo 2019. – 5,7 milijuna, 16 (milijuna kuna, op. a.) je sjelo na račun. Što se događa s tom razlikom i zašto je ona tu? Samo na razini zadnjih 5 godina to je 56 milijuna kuna, odnosno 7,5 milijuna eura koje su došle u jednu organizaciju. Ne znamo otkud, ne znamo gdje su ni za što su potrošene, niti je to knjiženo. Ja ću danas isto što sam ovdje iznio poslati Ministarstvu financija pa neka institucije rade svoj posao.”
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
Politički sociolog Ivan Tranfić je u sklopu doktorata istraživao utjecaj klerikalnih i laičkih pokreta u mobilizaciji radikalne desnice u jugoistočnoj Europi, konkretno u Hrvatskoj, Bugarskoj i Srbiji.
“Vidjeli smo na zadnjih nekoliko izbora da stranke poput Domovinskog pokreta, Mosta, da su to de facto treća, četvrta, peta najjača stranka, ovisno o izborima. Gledao sam koliko je svim listama radikalno desnih stranaka, odnosno svim kandidatima koji pripadaju radikalnoj desnici, pristiglo glasova birača na zadnjim europarlamentarnim izborima – to je brojka od otprilike 188 tisuća glasova, dakle oko 25 % ukupnog broja glasova na tim izborima. I upravo to je uspjeh ovog dugogodišnjeg grassroots mobiliziranja katoličkih i laičkih mreža, molitvenih zajednica, kampova mladih katolika, susreta katoličkih obitelji. To su prostori koji su u sprezi s političkim strankama jer se na neki način politički socijalizira jedan novi naraštaj izrazito konzervativnih radikalno desnih političara i regrutiraju se nove političke snage kroz te mreže. Prije nekih 10, 15 godina bi takva situacija bila nezamisliva.
Imali smo radikalno desne stranke poput HSP-a, HDSSB-a na nekih 5 do maksimalno 10 posto. Upravo taj vakum su ultrakonzervativni katolici ispunili na tom radikalno desnom političkom spektru s ovim strankama koje sam spomenuo”, objašnjava Tranfić.
Uspjesi antirodnih pokreta slabiji su, smatra, na području javnih politika. Iako su spriječili uvođenje zdravstvenog, a dijelom i građanskog odgoja u škole, te u Ustav uspjeli unijeti definiciju braka kao “zajednice žene i muškarca”, doživjeli su neuspjeh s inicijativama Narod odlučuje te inicijativom “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”, usmjerenima na prava nacionalnih manjina, kao i neuspjeh u borbi protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.
“U pravilu nisu uspješni, što je vrlo važno, međusobno su izrazito podijeljeni, što se vidi u frakcionaštvu, mrvljenjima stranaka, sukobima unutar stranaka poput Hrasta, Projekt domovina i slično, što je tipično i na međunarodnoj razini. Evo sad u Europskom parlamentu imamo tri, četiri grupacije radikalno desnih stranaka”, navodi.
Problematičnom smatra činjenicu da Hrvatska antirodne pokrete tretira kao “ozbiljne dionike civilnog društva, jer imaju tu vrstu uokviravanja svog zahtjeva, preuzimaju ljudskopravaški diskurs protiv ljudskih prava”.
“To im omogućava pristup različitim odborima, savjetodavnim tijelima, između ostalog i da se financiraju iz državnog te iz lokalnih proračuna. Spomenuo bih i društveni dugoročni utjecaj na mlade kroz katoličke mreže mladih, kampove, molitvene zajednice. Muslim da je to potencijal za radikalizaciju novih naraštaja, mislim da je to nešto čemu treba pridati pažnju jer se najčešće bave napadima na reproduktivna prava žena i na pobačaj.”
Tranfić se osvrnuo i na strategije antirodnih pokreta.
“Jedna od strategija ovog pokreta je da se prikaže kao umjereni demokršćanski pokret, moralna tiha većina. Međutim, to nije točno. Osim Svjetskog kongresa obitelji imamo i Agendu Europa, obnova prirodnog poretka se dokument zove. To je mreža ekstremista na globalnih razini, prema izvještajima hrvatskih novinara, Željka Markić bila je jedna od koordinatorica te mreže, još uvijek je. Dugoročni ciljevi te platforme su ne samo zabrana pobačaja, nego zabrana prenatalne dijagnostike, zabrana medicinski potpomognute oplodnje, zabrana kontracepcije, uvođenje zakona protiv sodomije i zabrana prava na razvod. Definitivno nije umjerena demokršćanska priča i to treba uvijek imati na umu”, zaključio je.
“Zašto se ignorira mišljenje hrvatske javnosti?”
Na okruglom stolu za riječ se javila i jedna od pokretačica Rodnih studija pri zagrebačkom Filozofskom fakultetu, profesorica Branka Galić, koja je ukazala na rezultate istraživanja prema kojima hrvatska javnost ne podržava molitelje na gradskim trgovima.
“Što se tiče klečavaca i istraživanja koje sam radila prošle godine s ekipom na projektu Filozofskog fakulteta, gdje smo mi na nacionalnom, reprezentativnom uzorku, koji, doduše, nije bio velik, ali je napravljen po svim standardima, 600 ispitanika, dobili rezultat da 70 posto populacije Hrvatske ne podržava klečavce. Već godinama, od 2009., istražujem na još većim nacionalnim uzorcima ispitanika, stavove o pobačaju, odnosno pravu na izbor. Sva ta istraživanja, od 2009., pa i sad zadnja, sva nacionalna istraživanja pokazuju da hrvatska populacija podržava pravo na izbor u 75 %, tri četvrtine populacije. Ti se podaci potpuno ignoriraju od strane vladajućih, koji se ponašaju kao da oni predstavljaju većinu u državu. Zašto se ignorira mišljenje hrvatske javnosti”, postavila je pitanje.
SDP-ova zastupnica Marija Lugarić upozorila je, pak, na podršku vladajuće koalicije ovim pokretima.
“Novi moment je da je nasilje (prema ženama, op. a.) dobilo jasno i nedvosmisleno političko sponzorstvo. To do sada nismo na taj način imali imali. Danas to više nisu ‘oni tamo radikali’, nego stranka vladajuće koalicije. Mislim da je važno jasno, glasno i nedvosmisleno dati zahtjev većini vladajuće većine da se ogradi od političkog sponzorstva nasilja nad ženama. Prvi tekst je akreditacija rodnih studija”, istaknula je.
Ovaj okrugli stol u organizaciji Možemo održavao se u isto vrijeme kada i okrugli stol Domovinskog pokreta na kojem je Željka Markić predstavila „Izvješće o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini“.
Napomena: Iz Zaklade Vigilare naknadno nam je stigao dopis u kojem se navodi kako tvrdnje iznesene na skupu “predstavljaju puko nestručno nagađanje jer su priljevi i prihodi, kao i rashodi i odljevi, sasvim različite računovodstvene kategorije među kojima na godišnjoj razini mogu biti značajne (legitimne i legalne) razlike”. Dodali su i kako “Zaklada Vigilare ovim putem koristi priliku kako bi naglasila da je svoje zakladničke, poslovne i računovodstvene obveze uvijek uredno ispunjavala te isto tako uredno objavljivala financijska izvješća u javnim registrima”.