Ursula von der Leyen izabrana je u četvrtak za novu/staru predsjednicu Europske komisije s 401 glasom, 41 glasom više nego joj je bilo potrebno za prolaz (360). Protiv je bilo njih 284, suzdržanih 15, a 7 nevažećih glasova.
Glasanje je tajno, ali računa se da je novi mandat, jači nego 2019., osvojila glasovima svojih pučana te socijaldemokrata, liberala i zelenih. Ursula von der Leyen sa svima je prije glasanja obavila opsežne razgovore, odnosno lobiranje i svaka je grupacija, izgleda, u njenim riječima pronašla nešto što ih je ohrabrilo da joj opet dadu povjerenje, tim više što se među pripadnicima najzastupljenijeg EPP-a nije iskristalizirala neka druga jaka zamjena za predsjednicu kojoj nad glavom visi afera Pfizer.
Koliko je među onima koji su glasali za dosadašnju predsjednicu Europske komisije bilo i članova grupacije Europski konzervativci i reformisti (ECR) koju predvodi desničarska premijerka Italije Giorgia Meloni ne zna se. Odluka grupacije bila je da svatko glasa po svojoj savjesti, a prema izjavama koje su davali medijima najsnažnija stranka u tom bloku, Braćo Italije, glasala je protiv Ursule von der Leyen, najprije zbog njene kontinuirane podrške Zelenom planu (što je bio i razlog zašto je za Ursulu von der Leyen glasao najveći dio izabranih zastupnika Zelenih).
Na naknadno pitanje novinara je li joj se isplatilo toliko „udvaranje“ Giorgiji Meloni, piše Politico, predsjednica EK je odgovorila: „Rezultat pokazuje da je taj pristup bio ispravan“.
Naš eurozastupnik iz te grupacije, izaslanik Domovinskog pokreta Stjepo Bartulica također je najavljivao da će glasati protiv, a pretpostavlja se da su svi ostali zastupnici iz Hrvatske u skladu s postignutim dogovorom među grupacijama koje su i u prošlom sazivu činile većinu – glasali za istu predsjednicu Europske komisije.
Tri desničarske grupacije
Krajnja desnica u ovom sazivu ima čak tri grupacije. Uz „umjereniji“ ECR, tu su i novoformirane grupacije Patrioti za Europu i Europa suverenih nacija. Prvu je u sklopu svoje ofenzive, kako izgleda početak predsjedanja Vijećem EU Viktora Orbana, formirao mađarski premijer i u nju uklopio Nacionalno okupljanje Marine Le Pen pa se na čelu grupacije našao mladi Jordan Bardella, formalni predsjednik te stranke i to netom nakon što ga je „sanitarni kordon“ u Francuskoj spriječio da pobijedi na nacionalnim izborima. Ironija je u tome što su ti izbori iznenada raspisani upravo zbog lošeg rezultata kojeg je stranka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona ostvarila na izborima za Europski Parlament. Patrioti za Europu u vrlo kratkom vremenu okupili su čak 84 zastupnika i postali treća po jačini snaga u EP-u, odmah iza EPP-a i Socijaldemokrata.
Druga nova, uvjerljivo najrigidnija opcija u EP-u je Europa suverenih nacija koju predvodi njemačka ekstremna stranka AfD, a s kojom ranije nijedna druga stranka nije željela imati posla. Grupacija ima 25 članova iz osam zemalja i za sada predstavlja po brojnosti najmanju grupaciju.
Mogućnost skretanja Parlamenta udesno proizlazi iz pogleda na top listu snage: Prvi i najbrojniji je EPP, drugi su socijaldemokrati, a potom slijede Patrioti za Europu, ECR, a tek onda srozani liberali – nekad respektabilna treća stranka u Europskom parlamentu.
Može li se smatrati da će izborom stare predsjednice EK i sve drugo „ostati po starom“ ili će politike ipak skrenuti na desno?
„Ne mislim da će sam Europski parlament, odnosno koalicija umjerenih stranaka koja ostaje dominantna, skrenuti udesno. I prije europskih izbora 2019., kao i prije ovih, govorilo se o skretanju udesno pa se to ne događa u značajnoj mjeri, ali bitno je ono što se događa u pojedinim zemljama članicama“, kaže za Faktograf Berto Šalaj, profesor Fakulteta političkih znanosti, upućujući na vlasti u Italiji i Mađarskoj, a i u Francuskoj je malo nedostajalo da krajnja desnica dođe na vlast.
„Europski parlament ima ograničene ovlasti i ne mislim da će tu biti velikih skretanja. Ako projekt europske ideje dođe u pitanje, bit će to kroz Europsko vijeće, odnosno kroz predstavnike nacionalnih država u tom Vijeću“, navodi.
Uz ogradu da linije razgraničenja više ionako nisu tako jasne. Danska socijaldemokratska vlada, primjerice, prihvatila je vrlo strogu politiku prema migrantima iako je to, inače, odlika desnih politika.
Dario Čepo, profesor sociologije i političke znanosti na Pravnom fakultetu u Zagrebu navodi: „Od broja ekstremno desnih političkih opcija u Europskom parlamentu veći je jedino broj raspada tih istih opcija nakon prve veće krize koja ih interno podijeli. Što se politika tiče, kratkoročno neće doći do veće promjene, a dugoročno će uspjeh ekstremno desnih opcija ovisiti o volji EPP-a da nastavi surađivati s liberalima i ljevicom u očuvanju europskog razvojnog puta kroz svojevrsnu veliku koaliciju. Ako EPP prosudi da više može dobiti koketirajući s ekstremnom desnicom to će tim grupacijama dati i veću moć unutar europske strukture, ali će značiti i opasno ljuljanje europskog integracijskog broda, s obzirom na to da mnogi političari i političarke u tim stranačkim grupama smatraju da Europske unije ne bi trebalo uopće biti“.
On nije siguran da će funkcionirati „sanitarni kordon“ prema desnici.
„Odluka čelnika EPP-a da tijekom izborne kampanje izričito ne odbace suradnju s ekstremnom desnicom, daje odgovor na ovo pitanje. Čini mi se da je taj ‘sanitarni koridor’, koji je nužan ne samo na europskoj razini, nego i na razinama država članica, sve uži i uži, a da je u nekim državama sasvim nestao.
Ursula von der Leyen će, to smo se mogli osvjedočiti nebrojeno puta, učiniti sve što je potrebno, žrtvovat će koju god javnu politiku treba žrtvovati, sklopit će dogovor s najgorim antidemokratskim akterima u EU, da se održi na vlasti i da osigura svoju poziciju. Moja je pretpostavka, a to dijelom potvrđuju i posljednje aktivnosti, da će „sanitarni koridor“ biti prividno održan, ali da će Ursula von der Leyen bez problema popuštati ekstremno desnim akterima o kojima ovisi, poput Orbana i Meloni, kao i da će ignorirati probleme u onim državama u kojima je njezin EPP u koaliciji s ekstremnom desnicom, kao što je to primjer u Hrvatskoj“, smatra Čepo.
Čepo: EPP je ključni krivac za legitimiranje desnijih opcija
Do koje mjere bi se i EPP mogao pomaknuti udesno pod vodstvom Manfreda Webera koji i nije zadovoljan svim politikama koje su se vodile u prošlom sazivu Parlamenta, naročito onim zelenima, pitamo ga.
„EPP je ključni krivac legitimiranja uspjeha desnijih političkih opcija u EU i to iz dva razloga. Prvi je razlog taj što su politike koje propagira EPP, a koje se svode na štednju i oskudicu za siromašne, a izdašnu potporu bogatima, dovele do takvih životnih uvjeta u mnogim europskim državama da su se građani okrenuli ekstremističnijim opcijama na lokalnim, nacionalnim, pa i europskim izborima. Drugi je razlog što su mnoge stranke koje su dio EPP-a potom u svojim državama koalirale s tim ekstremno desnim opcijama, dajući im na taj način priliku da utječu na javne politike, a sve radi želje da zadrže maksimalnu količinu moći u svojim rukama. Nama je najbliži primjer toga HDZ u Hrvatskoj, koji je ne samo dao vlast DP-u, nego je i ranije omogućio političko profiliranje ljudi poput Hrvoja Zekanovića i Zlatka Hasanbegovića, normalizirajući njihove ekstremističke pozicije. Ako to već rade mnoge sestrinske stranke u državama članicama, nema razloga ne vjerovati da se tome ubrzo neće prikloniti i EPP“, odgovara Čepo.
Šalaj smatra da kritike trebaju biti upućene i lijevim strankama. Desni populizam raste jer građanima nisu ponuđene adekvatne lijeve politike, konstatira.
„Što bi bile lijeve politike oko imigracije? Osim načela da treba podržavati ljudska prava svih, ljevica nema odgovor na imigraciju koji može doprijeti do građana. Ljevica više ne može izbjegavati takva pitanja“, upozorava Šalaj.
Orbanov šamar Europi
Rijetko je tko imao tako eksplozivan početak Predsjedništva Vijećem EU kao Viktor Orban koji je netom što je 1. srpnja Mađarska preuzela predsjedanje Vijećem EU u sklopu vlastite solo mirovne misije otputovao najprije u Kijev, a potom u Moskvu, razgovarao s kineskim dužnosnicima, a potom je na njegovom imanju posjetio i američkog kandidata za predsjednika Donalda Trumpa. Orban za svoje „mirovne pregovore“ za okončanje rata u Ukrajini nema mandat europskih čelnika, niti ga traži. Trump ga je, nakon posjeta, opisao kao „šampiona iliberalne demokracije“ te konstatirao da Orban smatra kako samo Trump može smiriti postojeće svjetske konflikte. I sve je to Orban postigao usput ujedinjujući europsku desnicu u treću najveću grupaciju u Europskom parlamentu, daleko ispred liberala i Zelenih.
Orban je očito stisnuo šamar Europi. Što se može očekivati do kraja Predsjedništva Mađarske?
„Predsjedanje Vijećem EU u načelu nema pretjerano značajan utjecaj na funkcioniranje Europske unije. To smo mogli vidjeti i na primjeru hrvatskog predsjedanja 2020. godine. On je više zaostatak prošlih vremena i prilika državama članicama da pokušaju kratkoročno utjecati na formiranje određenih europskih politika. Orbanu je jasno da Mađarska, s obzirom na svoj status problematičnog djeteta EU, nema gotovo nikakve šanse značajnije utjecati na buduće javne politike Europske unije. S obzirom na to, koristi priliku da radi probleme tamo gdje je EU posebno osjetljiva, a to su međunarodna pitanja. Temeljem toga, moja je pretpostavka da će Orban nastaviti s tim aktivnostima, ohrabren posebno potencijalnom Trumpovom pobjedom krajem ove godine te će biti disonantan ton u gotovo svim europskim vanjskopolitičkim pitanjima. Također će, gotovo sigurno, nastaviti s demoniziranjem izbjeglica i migranta te podupiranjem anti-progresivnih i ultrakonzervativnih politika i ideja. Sve će to, dugoročno, oslabiti ionako slabu instituciju predsjedanja Vijećem pa se ne bih čudio da je u nekim budućim reformama ugovora, sasvim i ukinu“, navodi Čepo.
Izbori za EU odvijaju se – u Americi
O važnosti ishoda američkih predsjedničkih izbora govori i Berto Šalaj.
„Najvažniji izbori za Europsku uniju su zapravo američki predsjednički izbori“, ukazuje Šalaj na situaciju u kojoj se EU nalazi.
„Ako pobijedi Trump, kako će se SAD postaviti prema Ukrajini?“, pita se te dodaje kako je kandidat za potpredsjednika kojeg je Trump izabrao, J.D. Vance, izrijekom kazao da ga Ukrajina ne zanima.
Čelnici zemalja EU tada će se naći pred izazovom, kaže, morat će odlučivati kako se postaviti, a sve uz spoznaju da Europa bez Amerike nema adekvatne obrane i uz aktere poput Orbana ili slovačkog premijera Roberta Fica, koji unose nejedinstvo u stavove EU.
Šalaj ne smatra da je bitka za demokrate u Americi do kraja izgubljena, ali u ovom trenutku premoć je očito na strani Trumpa.
„Postoji teza da mainstream elite neće dopuštati Trumpu velika skretanja, ali ja u to nisam siguran, ne vjerujem da će imati toliki utjecaj“, kaže Šalaj, dodajući da bi, u slučaju da odnese pobjedu, Trumpu to bilo jedini preostali mandat.
„Mislim da će u slučaju reizbora Trump otpustiti sve kočnice i da ćemo se onda naći na nepoznatom teritoriju“, zaključuje.
Ovaj tekst dio je projekta “Dekodiranje dezinformacijskih obrazaca 2” kojeg podupire European Media and Information Fund.
