Imunizacija (stvaranje imuniteta) već je desetljećima jedan od glavnih faktora javnog zdravlja te spašava milijune života svake godine. Cjepiva, kao dio imunizacije, smanjuju rizik od različitih oboljenja tako što zajedno s prirodnom obranom tijela grade bolju zaštitu organizma. Kad se cijepimo, naš imunološki sustav reagira.
Kako navodi Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), postoje cjepiva za prevenciju više od 20 bolesti opasnih po život. Imunizacija trenutno sprečava tri i pol do pet milijuna smrti svake godine od bolesti poput difterije, tetanusa, hripavca, gripe i ospica.
Imunizacija je postala jedna od ključnih komponenti primarne zdravstvene zaštite, ali i ljudsko pravo. Cjepiva su također ključna za prevenciju i kontrolu izbijanja zaraznih bolesti. Ona podupiru globalnu zdravstvenu sigurnost i bit će ključno oruđe u borbi protiv antimikrobne rezistencije, navodi WHO.
Posebna je priča pandemija Covida-19, koja je silno opteretila zdravstvene sustave diljem svijeta tijekom 2020. i 2021. godine i koja je utjecala na negativnu percepciju imunizacije što je dovelo do dramatičnog pada povjerenja u cjepiva. No, kako napominje WHO, od 2022. godine obuhvat cijepljenja protiv difterije, hripavca i tetanusa počeo je ponovno rasti i u pojedinim je zemljama gotovo dosegao razine iz 2019. Što se tiče ospica, milijuni djece u svijetu još uvijek se ne cijepi iako se radi o bolesti visoke prenosivosti koja može izazvati ozbiljne posljedice.
Kako funkcionira cjepivo?
Cjepivo u osnovi “podučava” imunološki sustav kako se boriti protiv bolesti ako dođe u kontakt s njom. Većina cjepiva sadrži oslabljeni ili inaktivan oblik virusa ili bakterije, ili njihov mali dio, koji se naziva antigen. Kada osoba primi cjepivo, njezin imunološki sustav prepoznaje antigen kao strano tijelo. Time se aktiviraju imunološke stanice koje proizvode protutijela i stvaraju “sjećanja” na virus ili bakteriju, navodi Europski portal za informacije o cijepljenju.
Kasnije, ako osoba dođe u kontakt sa stvarnim virusom ili bakterijom, njezin imunološki sustav sjetit će se tog virusa ili bakterije te proizvesti odgovarajuća protutijela i brzo aktivirati prave imunološke stanice kako bi ubile virus ili bakteriju. Tako se naš organizam štiti od bolesti.
Tako zapravo cjepiva uče naš imunološki sustav boriti se protiv bolesti čime se smanjuje rizik od ozbiljnog oboljenja ili širenja bolesti. Cjepiva mogu pružiti zaštitu od jedne bolesti ili više njih. Detaljno o tome kako su cjepiva spasila više života u ljudskoj povijesti od bilo kojeg drugog medicinskog izuma, pročitajte ovdje.
Povijest cjepiva
Još od 15. stoljeća, a vjerojatno i ranije, ljudi su pokušavali pronaći rješenje za sprečavanje izbijanja bolesti, posebno onih za koje su primjećivali da su zarazne i da uzrokuju visoku smrtnost.
Prve prakse onoga što se kasnije razvilo u cijepljenje, podrazumijevale su namjerno izlaganje zdravih ljudi bolestima, primjerice velikim boginjama, jer su primijetili da se tako može stvoriti imunitet. Takva se praksa zvala variolacija (po nazivu za velike boginje – variola), a prema nekim izvorima počeci tih metoda sežu još u stoljeća prije nove ere, navodi Svjetska zdravstvena organizacija.
Više se imena veže uz početke cijepljenja, a prvo među njima je ono engleske aristokratkinje, pjesnikinje i književnice Lady Mary Wortley Montagu koja je po povratku iz Turske 1721., gdje je svjedočila spomenutoj praksi, tražila da se protiv velikih boginja “cijepe” njezine dvije kćeri. Pedesetak godina nakon nje britanski farmer Benjamin Jesty, koji je u djetinjstvu prebolio kravlje boginje i bio siguran da su mljekarice imune na velike boginje, namjerno zarazio svoju obitelj (ženu i dvoje djece) kravljim boginjama kako bi ih zaštitio od velikih boginja.
Naime, velike boginje su u 18. stoljeću bile jedan od vodećih uzroka smrti. Većina ljudi se zarazila tijekom života, a oko 30 posto zaraženih nije preživjelo.
U svibnju 1796. engleski liječnik Edward Jenner proučava Jestyjevo otkriće i na ranu osmogodišnjeg Jamesa Phippsa stavlja tvar prikupljenu iz rane od kravljih boginja. Unatoč lokalnoj reakciji i lošem osjećaju nekoliko dana kasnije Phipps se potpuno oporavio. Dva mjeseca kasnije nanio mu je tvar iz rane osobe zaražene velikim boginjama nakon čega Phipps nije imao nikakvih reakcija i ostao je savršenog zdravlja te postao prvi čovjek koji je cijepljen protiv velikih boginja.
Francuski kemičar i mikrobiolog Louis Pasteur razvio je u 19. stoljeću cjepivo protiv antraksa i bjesnoće, a dr. Anna Wessels Williams izolirala je soj bakterije difterije koji je bio ključan u razvoju cjepiva i lijekova za tu bolest. Detaljnu povijest cjepiva i cijepljenja pročitajte ovdje.
Važnost cjepiva
Još prije sto godina zarazne su bolesti bile vodeći uzrok smrti diljem svijeta. Očekivani životni vijek u SAD-u 1900. bio je 47 godina, a djeca mlađa od pet godina činila su više od 30 posto ukupnih smrti, navodi National Library of Medicine. Preživjeli su, pak, često patili od teških posljedica bolesti, od neuroloških problema i sljepoće do dječje paralize.
Od 1918. do 1919. pandemija španjolske gripe ubila je, procjenjuje se, 20 do 50 milijuna ljudi diljem svijeta od oko 500 milijuna zaraženih. Ne čudi da je dobila naziv “majka svih pandemija”. Smrtnost je bila tolika da je očekivani životni vijek u cijelom svijetu pao za nekoliko godina i smatra se da je više ljudi umrlo od posljedica gripe u te dvije godine nego u cijelom Prvom svjetskom ratu.
Rast očekivanog životnog vijeka i pad smrtnosti od zaraznih bolesti rezultat je više faktora. Među ostalim, to je podizanje svijesti o higijeni i čistoći, oprez u kontaktima sa zaraženim osobama, sigurnija proizvodnja i distribucija hrane i vode kao i široka upotreba cjepiva. Samo u 20. stoljeću, zahvaljujući svim ovim faktorima, broj smrti od zaraznih bolesti je sa 797 smrtnih slučajeva na 100.000 ljudi 1900. pao na 59 smrtnih slučajeva na 100.000 ljudi 1996. Krajem devedesetih vodeći uzroci smrtnosti postale su srčane bolesti, moždani udar i karcinom. U SAD-u je trenutno očekivani životni vijek 78 godina što je rast od 30 godina u stoljeću.
Zahvaljujući cjepivu velike su boginje iskorijenjene u svijetu 1980., a slučajevi dječje paralize pali su za 99 posto. Cjepivo uspješno sprečava ili smanjuje rizik od bolesti poput zaušnjaka, ospica, tifusa, kolere, kuge, tuberkuloze, tularemije (zečje vrućice), tetanusa, gripe, žute groznice, hepatitisa A i B, nekih oblika encefalitisa itd. Neka cjepiva nisu sto posto učinkovita, no i dalje uvelike smanjuju rizik od zaraze, a posebno su važna jer virusi, za razliku od bakterija, ne reagiraju na liječenje antibioticima.
Prvi antivakserski pokret
Premda se otpor i sumnja prema cjepivu, odnosno variolaciji počeo javljati otkad su se počela javljati i prva rješenja, profesorica povijesti na Sveučilištu Utah Nadja Durbach objasnila je da je u 19. stoljeću u Engleskoj i dalje postojala variolacija, a istovremeno se provodilo i cijepljenje. Vlada je 1840. pokušala popularizirati cijepljenje, a kako bi to proveli u djelo, odlučili su ga besplatno ponuditi ubožnicama gdje su bili smješteni siromašni građani. No, to nije dobro prošlo jer se u kontekstu socijalne nejednakosti javila skepsa kakav se “lijek” nudi građanima koji nemaju ni pravo glasa, piše portal Vox.
Zato je 1853. engleska vlada odlučila uvesti obavezno cijepljenje protiv velikih boginja. Durbach tvrdi da je upravo tad počeo tzv. antivakserski pokret. O tome je Faktograf već pisao.
Neki su, u libertarijanskom duhu, bili protiv cjepiva smatrajući da vlada nema što govoriti ljudima kako brinuti o zdravlju, neke su mučila religijska ili ideološka pitanja pa su tvrdili da će se “ljudi pretvoriti u stoku”, neki su bili skloniji alternativnoj medicini u odnosu na tradicionalnu, a neki su, pak, smatrali da nametanjem obaveze cijepljenja vlast zapravo želi provoditi eksperimente nad njima ili ih otrovati. Posebno je skeptična bila radnička klasa, koja u to vrijeme još nije imala pravo glasa pa su sumnjali da vlast želi nešto dobro za njih. “I tada je bilo puno otpora prema nečemu što vlast naredi, posebno od ljudi koji se nisu smatrali jednakim i slobodnim građanima”, istaknula je Durbach.
Antivakserski pokret proširio se zemljom, a u pokušaju da izbjegnu cijepljenje djece, neke su obitelji selile iz zemlje odmah nakon rođenja djece, neki su nabavljali lažne potvrde, a neki su čak pokušavali isisati cjepivo iz djetetove ruke nakon cijepljenja. Sve to skupa nije pomoglo popularnosti cjepiva premda su podaci pokazivali da je već tad, nekoliko godina nakon provođenja obaveznog cijepljenja, smrtna stopa od velikih boginja među djecom pala za 50 posto.
Također, treba napomenuti i da u to vrijeme liječnici još uvijek nisu bili svjesni važnosti higijene i sterilizacije korištenih predmeta pa su koristili isti instrument za cijepljenje većeg broja djece što je, dakako, znalo dovesti do infekcija, a onda i do smrti. Britanski su skeptici ideju proširili u SAD-u gdje je također našla odjeka, a potom se proširila i po Francuskoj, Kanadi… “Međunarodni antivakserski pokret tako se počeo oblikovati u 19. stoljeću”, objašnjava Durbach.
Najzloglasniji eksperiment u američkoj zdravstvenoj povijesti
Ovakvo raspoloženje nije trajalo zauvijek. Britanska i američka vlada počele su odobravati izuzeća od obaveznog cijepljenja, a mogao ga je dobiti gotovo svatko tko se prijavio, objašnjava Durbach. Tako su protivnici cijepljenja ostali bez argumenata i otpor je gotovo preko noći splasnuo.
U to vrijeme, početkom 20. stoljeća, u Americi je počelo rasti povjerenje u liječnike i medicinu općenito, a u Engleskoj je istovremeno počelo osnivanje Nacionalnog zdravstvenog sustava (National Health Service – NHS) zahvaljujući kojem su sva dotadašnja medicinska dostignuća postala dostupna i besplatna svima.
Međutim, u SAD-u ni tad nije bilo potpune jednakosti. Naime, osobe negroidne i mongoloidne rase nisu imale jednak pristup liječenju kao ostali, često su ih ignorirali ili im jednostavno uskraćivali dostupne oblike liječenja.
Tridesetih godina američka je Služba za javno zdravstvo pokrenula najzloglasniji zdravstveni eksperiment u povijesti američkog zdravstva – studiju sifilisa u Tuskegeeju – koju su provodili 40 godina na grupi od 400 muškaraca crne boje kože, zaraženih sifilisom. Ispitanici nisu dobili nikakve informacije o bolesti, a premda im je obećana besplatna zdravstvena pomoć dok god sudjeluju u eksperimentu, nisu primili apsolutno nikakve lijekove. Čak ni nakon što je do kraja četrdesetih godina penicilin postao široko dostupan i učinkovit u liječenju sifilisa, ispitanici ga nisu dobili. Do kraja eksperimenta 1972. godine 28 muškaraca umrlo je direktno od bolesti, njih 100 umrlo je od komplikacija koje je izazvao sifilis, 40 supruga pacijenata zarazilo se ovom bolesti i 19 beba je rođeno sa sifilisom.
Karen Lincoln, profesorica socijalnog rada na Sveučilištu Južne Kalifornije koja se bavila nejednakostima u zdravstvenom sustavu, kaže da je ovaj eksperiment ukorijenjen u rasističkoj ideji da su tijela crnaca bitno drugačija od tijela bijelaca.
Katastrofa s cjepivom tvrtke Cutter
Nažalost, ovaj slučaj, ali i brojni drugi primjeri “medicinskog rasizma”, kojih je povijest američke medicine puna još iz vremena ropstva, doveli su do ponovne erozije povjerenja u cjepiva u drugoj polovici 20. stoljeća. Pedesetih godina počelo je cijepljenje djece protiv dječje paralize u SAD-u. Međutim, ubrzo je otkriveno da je farmaceutska tvrtka Cutter Laboratories proizvela i slučajno pustila u distribuciju cjepiva s tragovima aktivnog virusa što je dovelo do 40.000 novih slučajeva dječje paralize pri čemu je 200 djece imalo znatne zdravstvene posljedice, a 10 djece je umrlo, navodi online časopis Codastory. Manjak iskustva i stručnosti bez nadzora i inspekcije dovelo je do ove tragedije. Cutter je morao isplatiti brojne odštete, nekoliko čelnih ljudi je odstupilo, neki su dobili otkaz.
Skepsi su u široj populaciji pridonijele i kasnije osporavane studije tijekom sedamdesetih i osamdesetih koje su sugerirale da cjepivo protiv hripavca može uzrokovati oštećenje mozga. No, najvećom odskočnom daskom stvaranju novog antivakserskog pokreta poslužio je slučaj britanskog liječnika Andrewa Wakefielda iz 1998.
Slučaj Wakefield i stvaranje modernog antivakserskog pokreta
Wakefield je objavio studiju na 12 djece koja je navodno otkrila vezu između MMR cjepiva (protiv ospica, zaušnjaka i rubeole) i autizma. Studija je u potpunosti diskreditirana. Utvrđeno je da je Wakefield manipulirao podacima zbog čega je izgubio liječničku licencu. Premda u više znanstvenih istraživanja idućih godina nijednom nije otkrivena veza između cijepljenja i autizma, priča je, zahvaljujući jednoj neobičnoj povijesnoj podudarnosti, doživjela nevjerojatan odjek.
Wakefieldova lažna studija objavljena je u trenutku kad je nastajao internet i kad je polako ulazio u obitelji i domove diljem svijeta. Tako je lažna vijest o povezanosti cjepiva s autizmom našla najplodnije tlo i proširila se novim medijem koji će se pokazati idealnim mjestom za širenje dezinformacija i teorija zavjere. Wakefield je u konačnici otišao u SAD gdje je režirao dokumentarac protiv cijepljenja “Vaxxed” s ciljem “razotkrivanja” navodnog zataškavanja štetnosti MMR cjepiva i nuspojava od Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). Predsjednik Donald Trump promovirao je Wakefieldova otkrića na Twitteru.
Istraživanje britanskog The Guardiana još je u veljači 2019. pokazalo da big tech platforme uvelike doprinose širenju antivakserske propagande.
Idućih je godina antivakserski pokret samo rastao. Tijekom 2000.-ih raslo je i protuvladino raspoloženje u SAD-u, a počele su se pojavljivati i društvene mreže na kojima se sukobi i retorika dodatno pogoršavaju.
Covid-19: Novi vrhunac
Val nezadovoljstva cijepljenjem i sumnja u cjepivo neslućene je razmjere ponovno dosegao tijekom pandemije Covida-19. Retorika protivnika cijepljenja nije se previše razlikovala od retorike protivnika u 19. stoljeću. I nakon 150 godina ljudi su nanovo cjepivo nazivali “otrovom”. Početkom 2022. 16 posto Amerikanaca reklo je da se nikako ne bi cijepili protiv Covida-19, prenosi Vox.
Unatoč brojnim dezinformacijama o cjepivu protiv Covida-19, o čemu je Faktograf puno puta pisao, nema nikakvih dokaza da je cjepivo protiv Covida-19 opasno dok je istovremeno kroz brojna istraživanja dokazano da je spasilo mnoge živote.
U istraživanju javnog mnijenja čiji su rezultati objavljeni u svibnju 2020. godine, više od 41 posto hrvatskih ispitanika reklo je da se neće cijepiti protiv Covida-19. Anketa iz lipnja 2020. pokazuje da ukupno 52 posto ispitanih građana vjeruje u neku od raširenih teorija zavjere vezanih za pandemiju novog koronavirusa. Detaljnije o tome kako su antivakseri postali veća prijetnja od pandemije, pročitajte ovdje.
Nepovjerenje u cjepivo – jedna od najvećih prijetnji javnom zdravlju
Javno je zdravstvo prošlo dugačak put od prvih prosvjeda protiv cijepljenja u 19. stoljeću do danas. Osim što se djeca danas više ne cijepe “prljavim nožem” i napretka u smislu higijene, ostvaren je golemi tehnološki napredak koji je doveo do puno sigurnijih cjepiva koja se danas rigorozno testiraju prije odobrenja za upotrebu. Nuspojave se javljaju, ali one teške nuspojave su rijetke.
Svjetska zdravstvena organizacija navela je u svom izvještaju 2019., dakle prije početka pandemije, nepovjerenje prema cjepivu kao jednu od 10 najvećih prijetnji globalnom javnom zdravlju. Zahvaljujući cijepljenju velike su boginje iskorijenjene u svijetu osamdesetih godina, a broj slučajeva dječje paralize pao je za čak 99 posto.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo ističe da su sve bolesti, koje se mogu spriječiti cijepljenjem, značajno smanjene u zemljama s uspješnim programima cijepljenja. Cijepljenje je iskorijenilo velike boginje, eliminiralo dječju paralizu iz većine svijeta te stavilo više drugih bolesti pod kontrolu. Difterija ubija 1 od 10 ljudi koji se razbole, čak i ako se liječe. Meningokokna bolest ubija 1 od 10 ljudi, čak i s brzom dijagnostikom i liječenjem.
U prošlosti, prije nego je uvedeno cijepljenje, bilo je na stotine novih slučajeva dječje paralize koja je uzrokovala smrt ili doživotne komplikacije. Zahvaljujući cijepljenju Hrvatska je “polio free” zemlja od 2002. godine, navodi HZJZ. Također, zahvaljujući visokoj procijepljenosti, nemamo slučajeva difterije, a broj slučajeva ospica u Hrvatskoj vrti se oko 20 u pola godine.
