Predsjednica stranke Odlučnost i pravednost i bivša saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto nedavno je održala konferenciju za medije na kojoj je javnost izvijestila o dopisu oko slučaja gradnje hidroelektrane na Uni koji je uputila na adrese triju saborskih odbora; onom za ustav, prostorno uređenje te zaštitu okoliša.
Vidović Krišto u dopisu, koji je objavljen na njenom Facebook profilu, iznosi niz tvrdnji; od toga da Milorad Pupovac, ministrica zaštite okoliša Marija Vučković te srpski poduzetnik Zoran Torbica krše Ustav RH do optužbi da tvrtka Adriatic Farming d.o.o sprječava gradnju male hidroelektrane te zagađuje rijeku Unu zbog uzgoja “kanadske pastrve” (inače, riječ je kalifornijskoj pastrvi, a ne kanadskoj).
Hidroelektrane i očuvanje okoliša
“Upravo glavni akteri tog spornog ribogojilišta, organiziranom manipulacijom sprječavaju gradnju male hidroelektrane, koja je inače po općeprihvaćenim europskim standardima najčišći oblik proizvodnje struje na zelenim osnovama”, tvrdi Vidović Krišto.
Ne navodeći koje točno članke Ustava i zakone navedeni krše, Vidović Krišto zahtjeva od saborskih odbora da žurno sazovu tematsku sjednicu triju odbora kako bi se spriječilo “obmanjivanje hrvatske javnosti i suspenziju pravnog poretka RH”.
Prije svega, valja napomenuti da Vidović Krišto izostavlja bitne činjenice kada govori o malim hidroelektranama, onima koje se najčešće definiraju kao hidroelektrane snage do 10 MW (definicija se razlikuje od države do države, u nekima se malim hidroelektranama smatraju one snage i do 50 MW). Riječ je, dakle, o vrlo malim kapacitetima proizvodnje, a same hidroelektrane rijetko dosegnu maksimum budući da ovise o vodostajima rijeka, zbog čega i nisu toliko efikasne kada se govori o količini proizvedene struje.
Prema Vidović Krišto, gradnja malih hidroelektrana trend je u cijeloj Europi upravo zbog njihovog idealnog doprinosa očuvanju okoliša. To nije u potpunosti točno.
Kako je već pisao Klimatski portal, da bi proizvodnja električne energije iz malih hidroelektrana imala iole primjetan utjecaj na opskrbu električnom energijom, potrebno ih je izgraditi jako puno. Upravo to se dogodilo u nekim obližnjim državama, poput Bosne i Hercegovine, gdje je gradnja malih hidroelektrana u BiH popularizirana nakon potpisivanja Ugovora o energetskoj zajednici s Europskom unijom 2005. i posljedičnog uvođenja poticaja privatnim investitorima za gradnju malih hidroelektrana.
Zbog toga se u svega 15-ak godina na bosansko-hercegovačkim rijekama izgradilo 500-tinjak projekata malih hidroelektrana, što je rezultiralo poremećenim tokom djela rijeka, presušivanjem korita i njihovom devastacijom, smanjenjem ribljeg fonda te narušavanjem kvalitete vode. Poticaji su naknadno ukinuti zbog pobune stanovništva, a 2022. godine Federacija je zabranila daljnju izgradnju malih hidroelektrana.
Nadalje, znanstvenici u svojim istraživanjima redovito identificiraju štetne okolišne utjecaje malih hidroelektrana [1, 2, 3, 4, 5]. Primjeri štetnih utjecaja na okoliš i građanskog otpora malim hidroelektranama uočeni su i u drugim državama jugoistočne Europe, poput Srbije, Rumunjske, Crne Gore, Bugarske.
Slovenija i Bavarska
Ako je suditi prema Karolini Vidović Krišto, upravo je izgradnja malih hidroelektrana smjer u kojem Hrvatska treba ići.
“Poštovane dame i gospodo, hidroelektrane su najčišći i najpouzdaniji oblik proizvodnje zelene energije. Tako će Republika Slovenija na svojoj obali rijeke Save izgraditi 10 hidroelektrana, a Njemačka pokrajina Bavarska ima 4200 hidroelektrana sa kojima pokriva potrebu 4 milijuna potrošača!”, ukazuje Vidović Krišto.
Pored postojećih hidroelektrana u donjem toku Save, Slovenija je planirala izgraditi i 10 hidroelektrana do 50 MW na srednjem toku, ali je od toga odustala i sada se planira izgradnja samo tri (1, 2) upravo zbog širenja zaštićenog prirodnog područja.Točno je da se u Bavarskoj nalazi oko 4 250 hidroelektrana koje su u toj pokrajini proizvele gotovo trećinu obnovljive energije 2018. godine. Međutim, kako navode kolege s njemačkog portala specijaliziranog za pitanja energetike i zelene tranzicije, veći dio te energije proizvelo je 67 velikih hidroelektrana, dok je 3 910 malih hidroelektrana dalo svega 7 posto tog kolača. Generalno gledajući, hidroelektrane su proizvele oko 3,5 posto njemačke električne energije u 2019. (Clean Energy Wire).Možda Vidović Krišto smatra da su male hidroelektrane dobre za energetsku tranziciju i okoliš, no s njom se ne bi složilo 65 stručnjaka iz 30 znanstvenih institucija koji su unazad tri godine savjetovali njemačkim saveznim vlastima da što prije prestanu subvencionirati neučinkovite male hidroelektrane. Nedugo nakon toga, njemačka je vlada prestanak subvencioniranja uvrstila u planirane izmjene Zakona o obnovljivoj energiji.
Dozvole za hidroelektranu na Uni
“Građevinska dozvola, za koju su prošli svi redovni i izvanredni inspekcijski rokovi, ne može biti dovedena u pitanje, osim ako je sudski dokazano da je prilikom njezinog ishođenja došlo do kriminalnih radnji.”
Govoreći o dokumentaciji koju je investitor hidroelektrane ishodio, Karolina Vidović Krišto izostavlja više stvari. Naime, lokacijska dozvola za zahvat male hidrocentrale kod izvora Une izdana je bez provedene ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu (OPEM), što je činjenica koju ona u svom dopisu uopće ne spominje.
Građevinska dozvola izdana je u listopadu 2016. godine, a tri godine kasnije i rješenje o produljenju. Ministarstvo zaštite okoliša je u svom mišljenju, koje je dano u postupku izdavanja lokacijske dozvole, ocijenilo da nije potrebna procjena utjecaja na okoliš. Međutim, to je rješenje izdano 2013. godine kada su vrijedili drugi propisi. Nova Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš je stupila na snagu 2014. i otada je za sve tipove hidroelektrana potrebno provesti postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš.
U priopćenju o ukidanju građevinske dozvole Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine uistinu je navelo kako sve pravomoćne građevinske dozvole predstavljaju stečena prava stranaka pa uživaju zaštitu pravnog poretka. Iz tog je razloga Zakonom o općem upravnom postupku predviđeno da se rješenje može poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dostave rješenja stranci.
“Međutim, Zakonom o općem upravnom postupku predviđene su iznimke, odnosno predviđeno je da su neke povrede toliko teške da se pojedina rješenja mogu oglasiti ništavim u svako doba”, navelo je ministarstvo u svom priopćenju.
U slučaju gradnje hidroelektrane na Uni, najveće je povrede doživjela sama priroda, odnosno, područje pod ekološkom mrežom Natura 2000 gdje je planirana izgradnja male hidroelektrane. Radovi koje je investitor, usprkos prosvjedima mještana, provodio sve do zabrane devastirali su područje korita koje se nalazi nedaleko od Vrela Une, što potvrđuje i mišljenje Zavoda za zaštitu okoliša i prirode.
U dokumentu koji potpisuje ravnatelj Zavoda Aljoša Duplić stoji kako je tijekom radova uklonjena riparijska vegetacija (uključujući drveće, grmlje i zeljaste biljke) uz dovodni i odvodni kanal mlinice, kao i na umjetnoj pregradi izgrađenoj radi skretanja vode na mlin.
“Utjecaji zahvata kao što su mHE općenito su mogući uslijed isušivanja dijela vodotoka tijekom izgradnje zahvata, uslijed čišćenja korita, odnosno iskopa korita te zamućenja vode, kao i uslijed regulacije vodotoka za potrebe preusmjeravanja vode iz glavnog toka na turbinu. Nadalje, mogući su utjecaji stradavanje jedinki riba i drugih vrsta vodenih ekosustava zbog prolaska kroz turbinu. Dodatno, kod pregrađivanja vodotoka mogući su utjecaji fragmentacije odnosno sprečavanja longitudinalne migracije vodenih organizama”, stoji u mišljenju Zavoda za zaštitu okoliša i prirode.
Zoran Torbica
Predsjednica stranke Odlučnost i pravda prozvala je i srpskog poduzetnika Zorana Torbicu zbog Facebook statusa koji je objavio u vrijeme kada su brojni građani branili Unu od devastacije.
“Organizirano kršenje zakona vidljivo je i u činjenici da je Zoran Torbica iz Beograda 7. kolovoza 2024., na svom FaceBook-profilu objavio da je ‘ministarka Marija’ (Vučković, opaska autora) ‘pročešljala sve’ i ‘pronašla da lokacijska dozvola jednostavno nije važeća, narodski rečeno kriminal, a posledično nije ni građevinska’ te se ‘sada čeka inspektorat da ‘zvanično’ obori dozvolu.
Ova činjenica je dokaz da su u ovom slučaju zakoni suspendirani te da se orkestriranom medijskom bukom suspendiraju zakonom stečena prava.
Odbori moraju odgovoriti odakle poduzetniku iz Beograda saznanje što hrvatska resorna ministrica Vučković radi i kakve odluke će donijeti Državni Inspektorat RH.
Ovdje se mora utvrditi i je li u pitanju ugroza hrvatske nacionalne sigurnosti, s obzirom na to da neovlaštene osobe izvan Hrvatske imaju saznanja o navodnim rezultatima rada hrvatske ministrice”, navodi..
U svom Facebook statusu od 7. kolovoza, Torbica piše sljedeće:
“Ko je od institucija na strani Une? Prvo Tanja Rastović, predsednik MO Srb koja umesto da uživa sa unucima bori se ko lavica, mogu da zamislim pod kakvim je pritiscima jer ih i ja trpim. Druga je Ministarstvo zaštite okoliša i ministarka Marija. U kratkom roku su prečešljali sve i pronašli da lokacijska dozvola jednostavno nije važeća, narodski rečeno kriminal a posledično nije ni građevinska. Sada se ‘čeka’ inspektorat da ‘zvanično’ obori dozvolu a to ne rade jer će neko nešto morati da vrati, tako da pritisak na institucije ne samo da ne treba prekidati već se mora pojačati još, pa sve do obustave! Složno svi za Unu”
Karolina Vidović Krišto u dopisu se pita kako je to Torbica u svom statusu mogao znati kakve je točno radnje poduzelo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije koje vodi Marija Vučković. Činjenica je, međutim, da su mediji već krajem srpnja pisali o tome što je to točno ministarstvo napravilo u slučaju Une pa je Torbica tako mogao doći do saznanja što je resorno ministarstvo učinilo u slučaju Une.
Na portalu 24sata 29. srpnja objavljen je tekst u kojem stoji kako su novinari tog medija u ekskluzivnom posjedu nalaza navedenog ministarstva koje je od 24. do 26. srpnja provelo nadzor u ovom slučaju. Ministarstvo je zaključilo da investitor nije proveo postupak ocjene zahvata na ekološku mrežu te kako ministarstvo nije sudjelovalo u postupku izmjene i dopune lokacijske dozvole.
Vidović Krišto je izdvojila samo jedan Facebook status, srpskog poduzetnika, a pritom ignorirala da je na temu zaštite Une napisano stotine drugih statusa čiji su autori stanovnici područja Like i drugih krajeva Hrvatske.
Rade Dubajić i Adriatic Farming
“Kampanju za ukidanje građevinske dozvole i onemogućavanje gradnje hidroelektrane koordinira vijećnik Općinskog vijeća Općine Gračaca, Rade Dubajić, koji je ujedno i direktor ribogojilišta koje se nalazi u blizini buduće hidroelektrane, u naselju Suvaja kod mjesta Srb, a koje i samo crpi vodu iz rijeke Une, i to putem ilegalno položenih cijevi. Državni Inspektorat RH također je upućen u cijeli slučaj, te je obavio izvid i utvrdio ilegalne radnje – ali bez ikakvih sankcija za ribogojilište koje je u vlasništvu tvrtke Adriatic Farming d.o.o”, navodi Vidović Krišto.
Točno je da je tvrtka Adriatic Farming d.o.o, koja vodi ribogojilište u Donjoj Suvaji, položila cijevi u rijeku Unu bez sve potrebne dokumentacije. O tome je Faktograf prvi pisao u sklopu našeg izvještavanja o megalomanskom projektu uzgoja kalifornijskih pastrvi u Velebitskom kanalu. Nakon objave našeg teksta sredinom prošle godine, Državni inspektorat je izašao na teren te utvrdio ono što smo sami zaključili – da investitor nije proveo postupak ocjene zahvata na ekološku mrežu.
Netočno je da je Rade Dubajić direktor navedene tvrtke. Osoba ovlaštena za zastupanje jest Miodrag Lacić, koji je navedenu tvrtku osnovao uz pomoć norveških investicijskih fondova. Točno je, međutim, da je Rade Dubajić, kao vijećnik u Općini Gračac te zaposlenik ribogojilišta, zajedno s Lacićem, zagovarao izmjene prostornog plana kako bi se povećao kapacitet ribogojilišta u blizini Une.
O tome smo pisali u tekstu nedavno objavljenom na Klimatskom portalu. Među građanima koji su proteklih mjesec dana prosvjedovali zbog elektrane na Uni bio je i sam Dubajić. Pitali smo ga je li tada, kao općinski vijećnik i zaposlenik tvrtke Adriatic Farming, bio upoznat s time da tvrtka nema sva potrebna rješenja za postavljanje crpne stanice u blizini Vrela Une i ribogojilišta te zna li da tako nešto može imati potencijalno devastirajući učinak na Unu. Nije nam htio dati izjavu.
U istom tekstu naveli smo kako DIRH, ni godinu dana nakon našeg otkrića, nije uspio obaviti sve nadzore. Iako je inspekcija zaštite okoliša obavila svoj dio posla, građevinska inspekcija u slučaju Lacićeve firme “češlja” dokumentaciju više od godinu dana. U tom djelu složit ćemo se s Vidović Krišto. Državni inspektorat uistinu provodi traljav posao kada je riječ o ispitivanju legalnosti zahvata koji je obavila tvrtka Adriatic Farming, postavivši crpnu stanicu na obalu rijeke Une u blizini ribogojilišta.
Kada je riječ o njenim tvrdnjama da navedena tvrtka u ribogojilište nasipava velike količine soli te nepročišćenu otpadnu vodu vraća u Unu, valja napomenuti da smo se s takvim tvrdnjama mještana Donje Suvaje i sami susreli. Međutim, potvrdu istih nismo dobili od nadležnih inspekcija.
Maliciozno je tvrditi da kampanju za onemogućavanje gradnje male hidroelektrane u blizini Vrela Una koordinira Rade Dubajić. Prema Karolini Vidović Krišto, upravo je on, uz Milorada Pupovca i Zorana Torbicu, zaslužan za ogromnu podršku koju su mještani Donje Suvaje dobili u borbi protiv ilegalne gradnje. To bi ujedno značilo da je Dubajić imao utjecaja na pjevače Darka Rundeka i Radu Šerbedžiju, na ravnatelja bosansko-hercegovačkog Nacionalnog parka Una, na Fondaciju ACT te na brojne organizacije za zaštitu okoliša koje su se usprotivili devastaciji rijeke i koje su mještanima Donje Suvaje dali podršku. Ovakvim tvrdnjama se diskreditiraju brojni ekološki aktivisti koji su više od mjesec dana prosvjedovali kako bi zaštitili rijeku od daljnje devastacije. Osim toga, u blizini Vrela Une nisu prosvjedovali samo mještani tog područja, podršku su im dali i građani iz drugih krajeva Hrvatske.
Prosvjedi u blizini Vrela Une koji su se dogodili u srpnju i kolovozu pokazali su kako građani i civilno društvo mogu “natjerati” institucije da rade svoj posao, naročito u slučaju kada su već zakazale. Određenim desnim grupama u Hrvatskoj tako nešto je zasmetalo, najvjerojatnije zbog toga što na području Donje Suvaje živi srpska populacija. Tako je, na primjer, na portalu Narod.hr u vrijeme prosvjeda objavljen tekst u kojima se prosvjednike nazvalo modernim hipijima koji laju protiv sistema i šire bratstvo i jedinstvo s lokalnim življem.
Zaključno, Karolina Vidović Krišto ne iznosi točne podatke vezane za utjecaj malih elektrana na okoliš; navodi nepotpune podatke vezane za dokumentaciju koju je ishodila hidroelektrana te spominje da je cijela priča oko zaštite Une smišljena zbog interesa tvrtke Adriatic Farming, za što nema nikakvih dokaza.
