Na glasanju u subotu 7. prosinca Sabor je imenovao 10 novih ustavnih sudaca koji su rezultat dogovora HDZ-a, SDP-a i stranke Možemo. Dogovor između vladajućih i većeg dijela opozicije bio je nužan kako bi se postigla dvotrećinska saborska većina koja je, prema Ustavu, potrebna za izbor ustavnih sudaca, međutim SDP o sucima nije želio glasati u petak, na isti dan kada se glasalo o povjerenju Vladi. Opoziv Vlade nije prošao, a glasanje za vikend bilo je nužno jer je istekao mandat za 10 od 13 sudaca Ustavnog suda, uoči same izborne kampanje za predsjednika RH.
Od onih kandidata koje je predložila vladajuća koalicija, profesor sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Frane Staničić jedini je na javnom glasanju dobio 125 glasova svih prisutnih zastupnika. Bivši HDZ-ov ministar pravosuđa i saborski zastupnik Dražen Bošnjaković dobio je 121 glas, dok ih je troje bilo protiv, a jedan suzdržan. Ni predloženi aktualni ustavni suci Miroslav Šumanović (119 za, 4 suzdržanih) i Rajko Mlinarić (120 za, 4 suzdržanih), nisu dobili potporu svih okupljenih zastupnika, dok je najmanje glasova dobio sudac Visokog upravnog suda Ante Galić (115 za i 10 protiv).
Od onih koji su se na listi našli na prijedlog opozicije, svih 125 glasova dobili su aktualni ustavni suci Andrej Abramović i Lovorka Kušan te odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, za glasanje o profesorici sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Biljani Kostadinov prijavilo ih se te joj dali potporu njih 123, dok je profesorica s riječkog Pravnog fakulteta Maša Marochini Zrinski izglasana sa 122 glasa za, dva suzdržana i jednim glasom protiv.
Već ranije su iz Možemo! najavili da, unatoč dogovoru, ipak neće podržati Antu Galića zbog SMS afere s Josipom Rimac. Klub HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a nije digao ruku ni za Dražena Bošnjakovića, jer on „ni po čemu, osim što je bio u HDZ-u, nema prednost pred ostalim kandidatima“.
Zastupnici desne opozicije, prije svega iz Mosta, nisu bili na intervjuima s kandidatima, a nisu sudjelovali ni u međustranačkim dogovorima. Tvrdili su da je riječ o unaprijed dogovorenoj farsi HDZ-a i SDP-a po modelu „jedan naš-jedan vaš“ u kojoj oni ne žele sudjelovati.
Postupak izbora započeo je saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav još sredinom lipnja raspisivanjem javnog poziva i to sedam dana nakon što je, 7. lipnja, za desetoro od 13 ustavnih sudaca istekao osmogodišnji mandat. Kako članak 122. Ustava propisuje da se, kada novi ustavni suci nisu izabrani na vrijeme, njihov mandat automatski produžuje za maksimalno šest mjeseci, njihov produženi mandat istječe 7. prosinca.
Od lipnja je trebalo proći još četiri mjeseca da bi napokon u listopadu Odbor za Ustav, u kojem HDZ ima većinu, utvrdio valjanost pristiglih kandidatura te obavio pojedinačne javne intervjue sa 62 kandidata i kandidatkinje.
Faktograf je tada prikazao glavne teme i upečatljive odgovore kandidata te njihove razlike u stavovima o diobi vlasti, o pravu na slobodu okupljanja, pobačaju, pravima nacionalnih manjina i odnosu Crkve i države.
Kako su pred saborskim odborom odgovarali kandidati za ustavne suce
HDZ s provjerenim kandidatima, opozicija s jednom nepoznanicom
Među 62 kandidata i kandidatkinje, od kojih su mnogi vrlo ugledni pravni stručnjaci s jakim referencama u znanosti i stručnim krugovima, ali i prepoznati u široj javnosti, HDZ se trebao dobro potruditi da predloži one snažnog konzervativnog svjetonazora ili one koji su dokazano lojalni vladajućima. U tome je uspio.
SDP i Možemo! uporno su objašnjavali da, zbog potrebne dvotrećinske većine, mora biti kompromisa i da moraju podržati i one s kojima ne dijele isti svjetonazor, ali da nisu odustali od osnovnog kriterija – predložene osobe „moraju imati ugled u stručnoj i općoj javnosti“.
Sandra Benčić (Možemo!) posebno je istaknula da su kandidati koje je predložila opozicija neovisni i svojeglavi i da je to jako dobro. Arsen Bauk (SDP) rekao je da je SDP-u drago da su među 10 predloženih sudaca i dosadašnji ustavni suci koji su „jasno svojim izdvojenim mišljenjima ukazivali na to zašto ostatak Ustavnog suda radi loše“.
„Željeli smo na taj način poslati poruku da će oni koji ostanu s kičmom u Ustavnom sudu od nas imati odlučnu obranu po cijenu blokade sustava. Trebamo li i za druge suce na tome inzistirati? Mi smo ocijenili da ne trebamo“, rekao je Bauk u saborskoj raspravi.
Među pet opozicijskih prijedloga u većini je riječ o poznatim i priznatim stručnjakinjama i sucima. Jedina široj javnosti nepoznata je Maša Marochini Zrinski.
Dražen Bošnjaković – provjereni kadar HDZ-a
Dražen Bošnjaković je dugogodišnji član HDZ-a. On će sada, zbog nove funkcije, morati biti formalno nestranačka osoba.
Pravnik i odvjetnik po struci, od 2003. godine je pet puta biran za saborskog zastupnika HDZ-a. Posljednji put u prošlom sazivu od 2020-2024. Dva puta je bio i HDZ-ov ministar pravosuđa, u vrijeme premijerke Jadranke Kosor i u prvom mandatu premijera Andreja Plenkovića.
„Izborom Dražena Bošnjakovića kvalitetnim kandidatima je poslana poruka da je puno važnije imati stranačku iskaznicu HDZ-a. Posebno problematično je to što je on podržavao sve korupcijske afere HDZ-a u prošlom sazivu. Gdje je u tome ustavni kriterij nepristranosti i jamstvo ustavnosti?“, zapitala je Dalija Orešković (Klub HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a).
Bošnjaković u biografiji ističe da je za vrijeme prvog ministarskog mandata sudjelovao u procesu pripremanja Hrvatske za otvaranje i zatvaranje Poglavlja 23 radi stjecanja uvjeta za članstvo u Europskoj uniji. Izmijenjen je Ustav vezano za izbor sudaca i državnih odvjetnika, a provedene su i mnoge druge reforme u pravosuđu.
„Smatram da sam svojim stručnim radom i zalaganjem tome i osobno pridonio“, navodi Bošnjaković.
Za vrijeme dok je bio ministar pravosuđa snimljen je kako u restoranu razgovara s Ratkom Mačekom, tada Uskokovim optuženikom u aferi Fimi Media. Branio se tada da je to bio slučajan susret, da su se samo pozdravili uz nekoliko kurtoaznih rečenica. Tada je SDP ustvrdio da Bošnjaković ne zaslužuje više biti ministar, da bi danas za njega digli ruku za ustavnog suca.
Mediji su objavili i da Bošnjaković nije prijavio preko 300 kvadrata dvorišta uz ilegalnu kuću svoje supruge u Biogradu. Potvrdio je da je kuća izgrađena bez građevinske dozvole i da još nije legalizirana. Nelogičnost između stvarnih i prijavljenih kvadrata objasnio je riječima: „U redu, fali kvadrata. Ne znam je li fali kvadrat više ili manje“.
Njegov intervju pred saborskim Odborom za Ustav trajao je rekordno kratko – samo 12-ak minuta. Nitko, ni iz vladajućih ni iz opozicije, nije problematizirao njegovu dugogodišnju HDZ-ovu karijeru.
Miroslav Šumanović – na strani prolajfera
U aktualnom sazivu Ustavnog suda Miroslav Šumanović istaknuo se izuzetno konzervativnim stavovima, čime je vjerojatno i zaslužio i podršku HDZ-a.
Kada je Ustavni sud odbio proglasiti neustavnim zakon koji regulira pobačaj i kada je naložio Saboru da u roku dvije godine donese novi zakon, Šumanović je jedini bio protiv. Smatrao je da zakon nije u skladu s Ustavom i da ga treba ukinuti i donijeti potpuno novi te da je dužnost države da zaštiti pravo na život nerođenog bića.
Imao je izdvojeno mišljenje i kada je Ustavni sud odbacio žalbu Građanske inicijative „Istina o Istanbulskoj“ protiv dopisa Državnog izbornog povjerenstva koji se proglasio nenadležnim kada su mu se požalili da riječki gradonačelnik Veljko Obersnel „nezakonito zabranjuje izjašnjavanje građana o potrebi izjašnjavanja referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije“. Šumanović je smatrao da se radi o „drastično nezakonitom i protuustavnom postupanju čelnika izvršne vlasti na lokalnoj razini“.
Nije se složio s većinom ni kada je Ustavni sud odbacio zahtjev Građanske inicijative „Narod odlučuje“ podnesenog povodom zaključka Sabora da nisu ispunjeni uvjeti za raspisivanje državnog referenduma. Ustavni sud je smatrao da su zakasnili sa zahtjevom, a Šumanović da je zaključak Sabora „očigledno i frapantno protuustavan“.
Šumanović je bio protiv i kada je Ustavni sud odbio ustavnu tužbu bivšeg igrača nogometne reprezentacije Josipa Šimunića protiv presude Visokog prekršajnog suda koji ga je kaznio s 15 000 kuna jer je na stadionu Maksimir nakon utakmice Hrvatska-Island izašao na središnji travnjak i četiri puta u mikrofon uzviknuo „Za dom“ na što su gledatelji odgovorili „Spremni“.
Prije nego je imenovan ustavnim sucem u prošlom mandatu, Šumanović je bio odvjetnik, među ostalim i jedan od branitelja HDZ-a u slučaju Fimi Media.
Od stručnih radova u svojem životopisu navodi i da se bavio ustavnim položajem sudbene vlasti, problematikom kontrole ustavnosti međunarodnih ugovora, ali i psihijatrijskim pravom.
Rajko Mlinarić – osebujan životopis
Prije nego što je postao ustavnim sucem u prvom mandatu, i Rajko Mlinarić je bio odvjetnik. Zastupao je Mladena Barišića u slučaju Fimi Media. U karijeri je, među ostalim, bio i branitelj (1, 2) Miroslava Kutle i Hrvoja Petrača.
Od 1992. do 1996. godine bio je upravitelj Okružnog zatvora u Zagrebu.
Tijekom razgovora s kandidatima za nove ustavne suce njegovo ime najviše se spominjalo u kontekstu odluka Ustavnog suda vezano za Covid. Opozicija je propitivala činjenicu da je upravo on bio jedini sudac-izvjestitelj za sve predmete koji su bili vezani za Covid.
Mlinarić je priložio i jedan od najosebujnijih životopisa. Na 11 strana, pored podataka o obrazovanju, radnom i stručnom iskustvu te popisa znanstvenih radova, značajan dio posvećuje opisu životnih vrijednosti. Tako, među ostalim, navodi:
„Na temeljima genetskog nasljeđa mojih roditelja i tradicionalnog kućnog odgoja, u mojoj osobi sadržavaju se osobnosti koje iskazujem cijeloga života i koje duboko osobno osjećam a životna i profesionalna okolina ih u meni prepoznaje. Za sebe mogu reći da me karakteriziraju sljedeće osobine: domoljublje, optimizam, samodisciplina, principijelnost, poštivanje moralnih i zakonskih propisanih pravila, osjećaj za pravednost i vladavinu prava, komunikativnost, konstruktivnost, poštivanje prava čovjeka, upornost, tolerancija i socijalna osjetljivost, humanizam, poštivanje obitelji, radišnost, preciznost, ekološka osviještenost i zaštita životinja“.
Ante Galić – nije prijavio SMS-ove Josipe Rimac
Sudac Visokog upravnog suda Ante Galić nije dobio podršku dijela opozicije jer se kompromitirao u javnosti zbog SMS poruka koje mu je slala Josipa Rimac, tadašnja državna tajnica u Ministarstvu uprave. Protiv Josipe Pleslić ex Rimac se aktualno vodi više postupaka zbog korupcije od kojih je najpoznatiji slučaj „Vjetroelektrane“.
Sporno dopisivanje Galić-Rimac bilo je 2018. godine nakon što ju je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kaznilo s 4 000 kuna zbog netočno popunjene imovinske kartice. Jutarnji list je objavio poruke koje otkrivaju da je Rimac komunicirala s Galićem kako bi sudski srušila odluku Povjerenstva. U to vrijeme Ante Galić je bio predsjednik Visokog upravnog suda.
„Nećemo dići ruku za Galića nakon što su izašli transkripti u kojima Josipa Rimac traži s njim sastanke i intervenciju da ju se štiti. Obraća mu se sa ‘di si druže’. Galić nju zove u trenutku kada njezina žalba na odluku Povjerenstva dolazi na Visoki upravni sud. Na kraju uspijeva srušiti odluku Povjerenstva. Može biti da on ništa po tome nije napravio, ali on taj pokušaj nezakonitog utjecaja nije prijavio“, rekla je Sandra Benčić (Možemo!).
Dalija Orešković (Klub HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a) dodatno Galiću zamjera i to što je, njegovom zaslugom, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ostalo bez važne ovlasti odlučivanja o povredi načela djelovanja političara.
Ante Galić je i 2016. godine pokušao doći na Ustavni sud, ali tada nije dobio podršku u Saboru.
Od svih kandidata na nedavnom razgovoru potrošio je najviše vremena na predstavljanje, pola predviđenog termina pričao je o svojim uspjesima i postignućima.
Frane Staničić – vjeronauk ne krši načelo jednakosti
Frane Staničić je redovni profesor na Katedri za upravno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. Između ostalog, bavi se i odnosima države i crkve te pravnim položajem vjerskih zajednica. Nagrađen je kao koautor za knjigu „Katolička crkva, vjerske zajednice i hrvatski pravni sustav“. U javnosti često istupa na teme utjecaja religije na društvo, o potezima pape Franje i promjenama u Crkvi.
Iako vjernik, jednom je za Večernji list rekao da se ne slaže sa stavom Crkve o zabrani kontracepcije i zajedničkog života prije braka, a da podupire potpomognutu oplodnju kao pomoć parovima koji ne mogu imati djecu
Što se tiče tzv. Vatikanskih ugovora, smatra da se oni mogu mijenjati isključivo u dogovoru sa Svetom Stolicom.
Njegov je stav da se vjeronaukom u školama ne krši ustavno načelo jednakosti, jer nije obavezan predmet. Po Staničiću, država bi trebala dati alternativu vjeronauku u osnovnim školama.
Kako bi se izbjeglo iščitavanje vjerske pripadnosti iz svjedodžbe, što je kršenje Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Staničić predlaže da bi se moglo razmisliti o promjeni Ugovora o vjeronauku između Hrvatske biskupske konferencije i Vlade, da se u svjedodžbe u osnovne škole ne upisuje podatak o izbornom predmetu, ali da se ocjena iz vjeronauka i dalje uračunava u prosjek.
Staničić smatra i da Katolička crkva nije povlaštena u odnosu na druge vjerske zajednice. Po njemu, vjeronauk se održava u skladu s propisima crkvenog i državnog zakonodavstva.
Andrej Abramović i Lovorka Kušan – izdvojena mišljenja koja se citiraju
Ustavni sudac Andrej Abramović i ustavna sutkinja Lovorka Kušan proteklih osam godina često su imali izdvojena mišljenja (1, 2, 3, 4, 5, 6) koja su jače odjeknula i bila više citirana u javnosti od samih odluka Ustavnog suda. Često su ih potpisivali i s ustavnim sucem Goranom Selancem, kojem mandat ističe iduće godine u listopadu.
Andrej Abramović prije prvog imenovanja na Ustavni sud 2016. godine bio je dvadeset godina sudac, prvo Općinskog pa Upravnog suda u Zagrebu.
U vrijeme dok je bio sudac na Općinskom sudu bio je voditelj grupe za medijske sporove. Jutarnji je pisao da je odbio tužbu tadašnje ustavne sutkinje Slavice Banić protiv tih novina zbog nanošenja duševnih boli. U obrazloženju presude Abramović je istaknuo da je za demokraciju važno da mediji mogu propitivati odluke najviših tijela vlasti te da odluke Ustavnog suda nisu dogme, nego su podložne kritici.
Lovorka Kušan, prije prvog mandata na Ustavnom sudu, bila je dvadeset godina odvjetnica. Uz zastupanja pred hrvatskim sudovima na svim instancama bila je aktivna i u zastupanjima pred Europskim sudom za ljudska prava.
Poznat je slučaj Oršuš protiv Hrvatske u kojem je Hrvatska proglašena krivom jer je prekršila prava 15 romskih mališana na školovanje u Međimurju. Romska djeca smještana su u odvojene razrede i tako diskriminirana. Svakom djetetu država je morala platiti 4 500 eura odštete te zajedno svima još 10 000 eura za troškove postupka. Kušan je tada s Europskim centrom za prava Roma iz Budimpešte zastupala romske mališane pred Sudom u Strasbourgu.
Iako je imala bogatu odvjetničku karijeru, a uz to i osam godina sudovanja na Ustavnom sudu, Lovorka Kušan je u nedavnom razgovoru za još jedan mandat ustavne sutkinje već u drugoj rečenici predstavljanja rekla da je bila i aktivistica za ljudska prava.
Kušan se prije tri godine javila za sutkinju Europskog suda za ljudska prava, ali je na kraju izabran Davor Derenčinović, tadašnji predstojnik Katedre za kazneno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu.
Biljana Kostadinov – Ustav prije svega
Biljana Kostadinov, redovita profesorica u trajnom zvanju i predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, bogatog je i cijenjenog pravnog znanja i iskustva. Uz stalan rad na Pravnom fakultetu od 1988. godine, povremeno je predavala i držala gostujuću nastavu iz ustavnog prava te američkog, francuskog i britanskog političkog sustava.
Od dodatnog profesionalnog iskustva navodi da je bila i znanstvena savjetnica Ustavnog suda.
Članica je više domaćih i inozemnih stručnih organizacija i mreža, autorica osamdesetak znanstvenih i stručnih radova na području ustavnog prava te jedne znanstvene monografije. Uključena je u niz međunarodnih znanstvenih projekata.
U istupima u medijima, Biljana Kostadinov je stručna, ali i oštra. Kritizirala je (1, 2, 3) pokušaj ograničavanja ustavnih ovlasti predsjednika države i Sabora u izboru predsjednika Vrhovnog suda, kao i ulogu Ustavnog suda.
Javno je apelirala da se konačno primjenjuje Ustav zbog vanjske politike i sigurnosti, a prozvala je i premijera Andreja Plenkovića da ignorira akademsku zajednicu prilikom donošenja novog Zakona o izbornim jedinicama.
Zajedno s kolegama, bila je na sastanku s premijerom Plenkovićem kako bi ga upozorili na neprihvatljivo velike razlike između Popisa stanovništva 2021. i Registra birača, da je već trebalo ići u izmjene izbornog zakonodavstva, a ne samo s polovičnom izmjenom Zakona o izbornim jedinicama.
Sanja Bezbradica Jelavić – posvećena ranjivim skupinama
Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić prepoznata je u javnosti kao ustrajna borkinja za ljudska prava. Kroz odvjetničku praksu posvećena je ranjivim skupinama, osobito ženama žrtvama nasilja. Pruža pravnu pomoć u savjetovalištu Autonomne ženske kuće Zagreb i zastupa žrtve raznih kaznenih djela, za što je višekratno nagrađivana.
Najpoznatiji slučaj kojeg je zastupala je onaj afganistanske obitelji Husseini čija je djevojčica Madina poginula pod naletom vlaka 2017. godine, nakon prisilnog protjerivanja s hrvatsko-srpske granice. Bezbradica Jelavić zastupala je obitelj u tužbi protiv Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
Hrvatska je proglašena krivom da je prekršila više odredbi Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer nije provela učinkovitu istragu smrti šestogodišnje djevojčice te zato što je obitelj Husseini s većim brojem djece držana tri mjeseca u Centru u Tovarniku koji je zatvorenog tipa nalik detenciji. Država im je prekršila prava i zbog dugotrajnosti postupka pred upravnim sudovima u postupcima dobivanja azila, a kriva je i zbog protjerivanja stranaca te što obitelji Husseini nije omogućila nesmetani kontakt s njihovom odvjetnicom. Zbog svega, država je članovima obitelji Husseini morala platiti ukupno 40 000 eura za nematerijalnu štetu i 16 700 eura na ime sudskih troškova.
Presuda iz studenog 2021. godine u slučaju obitelji Husseini prva je presuda protiv Hrvatske zbog postupanja nadležnih tijela prema iregularnim migrantima. Hrvatska je pokušala srušiti tu presudu, ali je Vijeće od pet sudaca odbacilo zahtjev Hrvatske za obnovom postupka. Tim je presuda protiv Hrvatske postala pravomoćna.
Upravo je njezin angažman u slučaju tragičnog stradavanja male Madine bio neposredan povod da joj zagrebačka Gradska skupština 2022. godine dodijeli Nagradu Zagrepčanka godine.
Maša Marochini Zrinski – nepoznata široj javnosti
Maša Marochini Zrinski je izvanredna profesorica na Katedri za teoriju prava i države, filozofiju prava, ljudska prava i javnu politiku Pravnog fakulteta u Rijeci. Sa 41 godinom bit će najmlađa sutkinja u novom sazivu Ustavnog suda.
Uža specijalnost su joj Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i praksa Europskog suda za ljudska prava.
Ubrzo po diplomiranju 2007. godine zaposlila se kao asistentica na Katedri gdje je i danas. Istovremeno je dobila i stipendiju za magistarski studij na Sveučilištu Dundee u Škotskoj gdje odmah nakon magisterija upisuje doktorski studij i doktorira 2013. godine. U međuvremenu, dva puta odlazi na studijski boravak na Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, te na usavršavanje na European University Institute u Firenci.
Njezin rad je prije svega vezan za napredovanje u akademskoj karijeri. Vodi više kolegija, bila je gostujuća profesorica na više inozemnih sveučilišta, uključena je u više međunarodnih projekata.
Što se tiče njezinog javnog angažmana i njezinog ugleda i istupa u široj javnosti, o tome je teško pronaći podatke.
U svojoj biografiji navodi da je bila članica Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) od 2014. do 2017. godine. To je vrijeme kada na čelo HHO-a ponovno dolazi Ivan Zvonimir Čičak i kada je potpredsjednik Igor Peternel, a među članovima (1, 2) su i Ivo Banac, Zlatko Mateša, Vlatko Silobrčić, Almira Osmanović i Karolina Vidović Krišto.
U 2014. godini HHO svoju Nagradu Miko Tripalo „za poseban doprinos i zaštitu ljudskih prava koji nadilazi profesionalne obaveze i uobičajene standarde“ dodjeljuje Andreju Plenkoviću, tada zastupniku u Europskom parlamentu.
Tih se godina HHO kompromitirao raznim priopćenjima. Podržali su šatoraše ispred Ministarstva branitelja, podržali su Zlatka Hasanbegovića u tvrdnji da se antifašizam ne nalazi u Ustavu, prozvali su Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i njegovu tadašnju predsjednicu Daliju Orešković zbog „neobjektivnog i politički motiviranog sudovanja“ nakon što je Povjerenstvo pokrenulo postupak protiv tadašnje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, prijavili su novinara Aleksandra Stankovića Etičkom povjerenstvu HRT-a jer je izjavio da u Hrvatskoj ima desetak proustaških medija koji lišo prolaze ispod radara i šire mržnju…
Istodobno, HHO je tada bio vrlo aktivan na projektu (1, 2, 3) praćenja navijačkog nasilja na sportskim terenima, posebno nogometnim utakmicama.
Novi ustavni suci i sutkinje mogu stupiti na dužnost nakon polaganja prisege pred predsjednikom države Zoranom Milinovićem.
Trojici preostalih ustavnih sudaca – predsjedniku Miroslavu Šeparoviću, Mati Arloviću i Goranu Selancu – mandat istječe u listopadu iduće godine.
Lijevo-liberalna opozicija izrazila je nadu da će to biti zadnji put da se ustavni suci biraju po ovom modelu te da će doći do promjene Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, da više neće biti mogućnost reizbora, nego jedan duži mandat te da će biti jasnije određeno tko može biti predlagač kandidata za suce Ustavnog suda.
Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan odvratio je da se „o tome trenutno ne razmišlja“.
