Razotkriveno

Za postojanje pandemije nije važno koliko je ljudi ove godine umrlo u Hrvatskoj

Izvor: HINA/ Edvard ŠUŠAK

Biolog i imunolog u mirovini Srećko Sladoljev gostovao je nedavno u kontroverznoj emisiji Bujica. Iznio je nekoliko bombastičnih, ali netočnih tvrdnji, koje su privukle veliku publiku na društvenim mrežama.

Ponajprije ćemo se pozabaviti “nepostojanjem” pandemije, izrazom čija definicija ni u jednom od svojih oblika ne obuhvaća broj umrlih (u Hrvatskoj) u usporedbi s prethodnim godinama. Sladoljev, naime, navodi:

Pandemije nema. To tvrdim zbog toga što je ukupni broj umrlih od početka pandemije, recimo početka godine do danas, manji u usporedbi sa istim razdobljem prošle godine, 2019., čak oko dvije tisuće ljudi je manje umrlo. Same brojke opovrgavaju da se uopće radi o nekoj pandemiji, a potvrđuju da se radi o političkom programu.

Pandemije ima

Točno je da, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska u prvoj polovici 2020. godine bilježi manji broj umrlih od dosadašnjih godina i mediji o tome sustavno izvještavaju [1, 2]. No, ne radi se o dvije tisuće ljudi, već o 1.099 preminulih manje nego godinu ranije.

Isto tako, ovom izjavom je zanemaren podatak o broju umrlih od zaraznih bolesti u Hrvatskoj. Prema izvještaju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2019. godini je od svih zaraznih bolesti preminulo 188 osoba. Samo od Covida-19 do 22. rujna u Hrvatskoj je preminulo 255 osoba.

Međutim, za (ne)postojanje pandemije potpuno je irelevantna situacija u (mikro)lokalnoj sredini koja broji oko četiri milijuna stanovnika.

Za proglašavanje pandemije važno je da postoji epidemija bolesti koja istovremeno pogađa veliki broj ljudi u svijetu, odnosno da prelazi državne granice, pa i da se širi preko više kontinenata [3, 4, 5]. Nešto više od pola godine nakon proglašenja epidemije SARS-CoV-2 pandemijom, virus je poharao dvjestotinjak država na svijetu, a virusu se do sada pripisuje blizu milijun smrti.

Višak smrtnosti

O višku smrtnosti u zemljama koje su najteže pogođene koronavirusom pisali smo više puta. Podatke je objavio EuroMOMO, organizacija koja monitorira višak smrtnosti u nekim europskim zemljama. Proljetos su uočili dotad nezabilježen skok u broju preminulih u državama koje su pandemiju dočekale nespremne, poput Italije i Španjolske, ili su se odlučile za liberalniji pristup, poput Velike Britanije ili Švedske.

U SAD-u je do kraja srpnja zabilježeno 200 tisuća smrti više nego u prethodnim godinama, premda broj umrlih direktno od Covida-19 tek ovih dana premašuje tu brojku. Oxfordov Our World in Data navodi da je od 1. ožujka do sredine kolovoza zabilježeno čak 244 tisuće mrtvih iznad očekivanja za tu godinu, premda broj umrlih od Covida nije bio niti na 170 tisuća.

Zemljama s visokim brojem umrlih na Zapadu zajednička je i činjenica da je u prvome valu bolest ušla u staračke domove, zbog čega su u Švedskoj i Italiji pokrenute istrage s optužbama za nemar i pretjerani broj nepotrebnih žrtava. Stanovnici domova za stare i nemoćne čine oko polovice europskih žrtva Covida-19, dok se u SAD-u radi o udjelu od 40-ak posto.

S druge strane, ukupan broj slučajeva u Hrvatskoj je u prvoj polovici godine bio pod kontrolom, kao i u brojnim drugim državama koje su rano uvele lockdown, poput skandinavskih izuzev Švedske. Zbog izrazito restriktivnih javnozdravstvenih mjera krizni je stožer, podsjetimo, završio pred Ustavnim sudom.

Koji je od pristupa dugoročno bio ispravan, još uvijek je teško reći. Švedska je nakon pojačavanja zaštite starijih i rizičnih skupina ostala na putu preporuka, a ne kažnjavanja. Bilježe sve manji broj zaraženih i umrlih, premda su imali teško ljeto. Engleska je zbog ponovnog porasta broja zaraženih (ne umrlih!) ponovo postrožila mjere 22. rujna i uvela kazne, ipak ne uvodeći lockdown. Predstavljajući nove mjere britanski je premijer Boris Johnson istakao i važnost ventiliranja prostora u kojima će se ljudi okupljati, što nas dovodi do sljedeće teme koju je pokrenuo Sladoljev.

Aerosoli i (bes)korisnost maske

Umirovljeni imunolog, naime, tvrdi da su maske beskorisne, jer se virus može prenijeti sitnim izdahnutim česticama, a ne samo kapljicama.

Nošenje maske je ne samo beskorisno. Potvrđena je moja teza da se virus ne širi samo kapljično već i aerosolno, što ne možete nikako spriječiti maskom… Te se čestice dugo, dugo, dugo održavaju u zraku i nošene su turbulencijama koje ljudi izazivaju ljudi koji će ući (u prostoriju) nakon 5, 10, 20 minuta i prenose se na jako velike udaljenosti. Znači kad vi uđete u jedan prostor, makar su svi ljudi držali maske  na udaljenosti od 30, 40, na drugom kraju toga, ne znam, trgovinskog centra, vi ćete moći udahnut taj virus kroz aerosol i zaraziti se.

Sladoljev je, podsjetimo, slične tvrdnje ranije ilustrirao netočnim fotografijama. Ovoga puta, požuruje s govorom o potvrdi svojih teza, kao i zaključkom da aerosolni prijenos sam po sebi potvrđuje da su maske neefikasne, pogotovo u zatvorenim prostorima sa slabom ventilacijom.

Svjetska zdravstvena organizacija, kao i američki Centar za kontrolu bolesti, zastupaju stav da je širenje virusa većim kapljicama primarni uzrok širenja zaraze. SZO spominje i površine na koje je virus izbačen iz dišnog sustava kao sekundarni izvor zaraze, zbog čega se preporučuje pranje ruku. Istovremeno, maske služe zauzdavanju kapljičnog prijenosa sa zaraženog na zdrave osobe.

Međutim, pozicija da aerosoli nisu zaslužni za velik broj zaraženih nije uklesana u kamenu. Kao i brojni drugi aspekti Covida-19, zasluge aerosolnog širenja za ovako velik broj slučajeva u svijetu i dalje je predmet debate, kao i efikasnost maski.

Nošenje maske zbog aerosola

Jose-Luiz Jimenez, suradnik Američkog udruženja za istraživanje aerosola i Američke geofizičke unije, jedan je od dvije stotine potpisnika nedavnog apela upućenog SZO. Znanstvenici su njime tražili revidiranje stava prema aerosolnom širenju novog koronavirusa. Žestoko kritizirajući SZO zbog kaskanja za znanstvenim dokazima u svojim uputama, Jimenez je o maskama u Timeu napisao sljedeće:

“Maske su esencijalne, čak i kada smo u stanju držati distancu. Trebali bismo paziti da maske dobro prianjaju, jer one nisu samo ograda od balističkih kapljica, već sredstvo kojim preveniramo da ‘dim’ (pare) ne izađe kroz otvore. Ne bismo trebali uklanjati maske kada govorimo, niti dozvoljavati da prema nama pričaju ljudi bez maski, zato što pri govoru izdišemo aerosole 10 puta više nego kada dišemo. Trebali bismo paziti kada se nalazimo iza osobe koja nema dobro prianjajuću masku, jer loše namještena maska zbog zakrivljenosti šalje aerosole iza osobe koja je nosi.”

Početkom rujna je izašao članak u Lancetu, posvećen u prvom redu zaštiti medicinskog osoblja od zaraze novim koronavirusom. Izrijekom se navodi kako se gomilaju dokazi kako se SARS-CoV-2 širi i kapljično i aerosolno. Čak se napominje da je lebdeće čestice lakše udahnuti od onih težih, koje se nakon izbacivanja balistički spuštaju prema tlu. Međutim, (kirurške) maske se ne smatraju beskorisnim, pogotovo u usporedbi s nenošenjem nikakve maske.

“Kirurške maske mogu ponuditi određenu zaštitu dišnog sustava od udisanja zaraznih aerosola, ali ne toliko kao respiratori (N95, op.a.). Međutim, kirurške maske koje nose pacijenti smanjuju izloženost zaraznim aerosolima zdravstvenih radnika i drugih osoba.”

Smithsonian Magazine razgovarao je s nekoliko znanstvenika i pionira teze o aerosolnom prijenosu virusa. Nitko od njih nije osporavao učinkovitost maski. Dapače, smatraju da ta činjenica samo podcrtava njihovu vrijednost.

Službeni stavovi i poziv na dodatna istraživanja

Podsjetimo i da je SZO izmijenio stav prema maskama u odnosu na početak pandemije. Proljetos ih nisu preporučivali zdravim osobama, koje ne rade u bolnicama ili ne skrbe o oboljelima. Istakli su “lažan osjećaj sigurnosti” kao mogući problem kod nošenja maske te posljedično nepridržavanje ostalih mjera.

No, to se promijenilo ovoga ljeta, ne samo zbog toga što je početna nestašica maski u bolnicama prevladana, nego i zbog saznanja o širenju virusa prije nastupanja simptoma i kod asimptomatskih nosilaca. O tome se ponešto zna od početaka pandemije, no postavljalo se pitanje kolika je zasluga predsimptomatskih i asimptomatskih osoba u širenju virusa. Oxford je nedavno objavio da se radi o značajnom broju. Četrdeset posto svih infekcija dolazi od predsimptomatskih nositelja virusa, a dodatnih 30-ak posto od osoba koje su na dan kontakta s nezaraženom osobom razvile simptome, eventualno drugi dan simptoma.

Zato SZO preporučuje maske od tkanine za zdrave ljude u zatvorenim prostorima i u bliskom kontaktu, a medicinske za one sa simptomima i njihove skrbnike. SZO je također platio veliku metastudiju koja je utvrdila benefite nošenja maske u usporavanju širenja zaraze, uz pridržavanje drugih epidemioloških mjera.

Platnene maske doista štite najmanje, ali učinkovitost ovisi o nekoliko faktora

No točno je da postoji više studija koje ne vide prednosti kod univerzalnog nošenja maski ili su utvrdile da su platnene maske potpuno porozne, pogotovo kada se ne nose na pravilan način. Autori kontrolirane studije u British Medical Journalu, koji su 2015. godine zaključili da platnene maske ne pružaju nikakvu zaštitu zdravstvenim radnicima u slučajevima drugih patogena, objavili su ove godine reagiranje vezano za korištenje platnenih maski vezano za Covid-19 u uvjetima nestašice.

Navode da u uvjetima kada drugih maski nema, “fizička barijera platnene maske može pružiti određenu zaštitu, ali vjerojatno daleko manju od kirurške maske ili N95 maske”. Podsjećaju i da tkanine, kao i održavanje takvih maski mogu varirati. SZO, primjerice, preporučuje troslojnu masku. Ona sadržava upijajući, primjerice pamučni unutarnji sloj, filter te nepropusni vanjski sloj, te mora dobro prianjati uz lice.

“Platnene maske su mogle lošije biti ocijenjene u našoj studiji jer nisu dovoljno dobro oprane – mogle su postati vlažne i kontaminirane. Platnene maske korištene u našoj studiji proizvedene su lokalno i tkanine mogu varirati u kvaliteti”, nabraja koautor ove utjecajne studije Chandini R MacIntyre sa Sveučilišta u New South Walesu. Ovdje također treba naglasiti da nisu imali kontrolnu grupu zdravstvenih radnika bez maski.

Nedovoljno dokaza

Istraživači iz Hong Konga, primjerice, pobijaju učinkovitost maski kod širenja gripe. Studija je objavljena na stranicama američkog Centra za kontrolu bolesti. Ali CDC, što se Covida-19 tiče, preporučuje maske i čak objašnjava kako se mogu sašiti.

Nije sporno da pojedine vlade u svijetu ne žele nametnuti univerzalno nošenje maski, poput Nizozemske ili čitave Skandinavije, gdje nisu nimalo popularne. U tim zemljama prevladava stav da postojeća istraživanja ne dokazuju efikasnost kada se radi o općoj populaciji. No ni te zemlje maske ne tituliraju “beskorisnim”. Češće izražavaju skepsu na tragu istog lažnog osjećaja sigurnosti o kojemu je govorio SZO.

Nizozemska maske propisuje u određenim situacijama, a Švedska ih smatra dopunom higijeni ruku i fizičkoj distanci pogotovo u zagušljivim prostorima s puno ljudi. Iako ove zemlje ističu da nema dovoljno pouzdanih dokaza o dobrobitima nošenja maske, ostavljaju mogućnost prilagođavanja vlastitih stavova novim saznanjima.

Infektivna doza, viralni titar i težina bolesti

A istraživanja još uvijek nedostaje, pogotovo vezano za platnene maske i njihov utjecaj na širenje virusa u općoj populaciji. Ovoga ljeta se, među ostalima, pojavila se i teorija da bi maske mogle djelovati kao “cjepivo” (NEJM), jer dovode do ograničenog kontakta s virusom. Naime, priča o aerosolima je dio debate oko infektivne doze – količine virusa koju je nužno unijeti u tijelo da bi se on razmnožio i uzrokovao bolest.

Veća infektivna doza, kod nekih je zaraznih bolesti znala uzrokovati teži oblik, pa se Oxfordov Centar za medicinu temeljenu na dokazima bavio i ovom mogućnošću. Ističu da nemaju precizan odgovor na niz pitanja. Još uvijek ne postoje sustavne studije koja će povezati infektivnu dozu, količinu virusa u organizmu (virusni titar) s težinom bolesti.

Upravo je virusni titar doveo do žučne rasprave oko preosjetljivosti PCR testova, premda visoki titar ne mora nužno dovesti do težeg oblika bolesti. Nature u rujnu izvještava da je za oporavak od infekcije ključan brz i sinkroniziran imunološki odgovor T stanica i antitijela.

Povećanje udjela asimptomatskih

No temeljem životinjskih modela i povijesti infektivnih bolesti ipak se spekulira se da veća infektivna doza može dovesti do ozbiljnijeg stanja.

“Ako je virusni inokulum važan pri određivanju ozbiljnosti infekcije SARS-CoV-2, dodatni pretpostavljeni razlog nošenja maski za lice bit će smanjenje virusnog inokuluma kojem je nositelj izložen i naknadni klinički utjecaj bolesti. Budući da maske mogu filtrirati neke kapljice koje sadrže virus… maskiranje može smanjiti inokulum koji izložena osoba udiše. Ako se ova teorija potvrdi, nošenje maski na razini cijele populacije… može doprinijeti povećanju udjela asimptomatskih SARS-CoV-2 infekcija”, navode istraživači New England Journal of Medicine.

Ova teza je dokazana na životinjama, ali se smatra neetičnom za eksperimentiranje na ljudima. No, autori članka u NEJM-u ističu primjer Hong Konga gdje je visok udio maskirane populacije doveo i do smanjenja širenja virusa i do povećanja broja asimptomatskih nositelja.

Bakterijske upale zbog maske

Sladoljev nadalje neutemeljeno tvrdi:

U izdahnutom zraku su sadržane bakterije iz usne šupljine. Nalijepe se s unutrašnje strane maske i tu se mogu hraniti… i vrlo lako razmnožavati. Postoji i mogućnost da bakterijama inficirate pluća. Zato bi maske trebale biti zabranjene.

Faktograf je u više navrata pisao o tome da maske nisu štetne [6, 7, 8]. Naravno da na lice ne treba stavljati prljave maske i da ih treba pravilno mijenjati nakon što postanu vlažne. Mijenjati ih treba i ako se na njima pojave tragovi nečistoća, zbog čega SZO preporučuje da unutarnji, upijajući sloj maske bude od svijetle tkanine.

“Nema dokaza da maske mogu dovesti do gljivične ili bakterijske infekcije gornjih ili donjih dišnih puteva odnosno upale pluća”, izjavio je u srpnju Davidson Hamer, specijalist za zarazne bolesti i profesor sa Sveučilišta u Bostonu (AP), dodajući da ne vjeruje da se normalnim smatra nošenje prljave maske.

Daniel Pahua, profesor javnog zdravlja na Nacionalnom autonomnom sveučilištu u Meksiku (UNAM) u izjavi za AFP se referirao upravo na bakterije koje potječu iz usta korisnika maske.

“U normalnim uvjetima, ljudi imaju normalne bakterije u svojim ustima i nosnoj šupljini i kada govorimo izbacujemo kapljice sline. Gljivice i bakterije se tako mogu zadržati na maski…, ali većina tih organizama ne proizvode bolest zašto što su to bakterije koje već imamo u ustima. Osim ako nismo bolesni. [Ali] ako sam bez patogena i netko govori prema meni, kašlje ili kiše, njegove kapljice ostat će na vanjskoj strani maske”, kazao je.

Drugim riječima, ako osoba uspije samu sebe zaraziti vlastitom bakterijom, to znači samo da je bila predsimptomatična (Health Feedback).

Razlika u maskama

Od manje prianjajućih maski ne očekuje se osobita zaštita osobe koja nosi masku, kao u slučaju N95 respiratora. Točno je i da se u ovom trenutku može pronaći brojne proturječne informacije o efikasnosti maski te da se čekaju se nalazi sustavnijih istraživanja, pogotovo na platnenim maskama. No ipak prevladava pretpostavka o usporavanju širenja virusa sa zaraženih na zdrave uz pomoć maski, što navodi i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Preduvjet je da se koriste na pravilan način, uz poštivanje drugih epidemioloških mjera.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.