Domovinski pokret Miroslava Škore za sada je jedina politička opcija koja je objavila svoj predizborni program. S obzirom na ekonomski potop uzrokovan epidemijom koronavirusa, za očekivati je da će političke opcije koje se pripremaju za parlamentarne izbore svojim ekonomskim programima dati određena rješenja nužna za oporavak gospodarstva.
Program Domovinskog pokreta takva rješenja za sada ne nudi, jer je pisan prije izbijanja krize uzrokovane epidemijom koronavirusa. Stoga napominju kako su „slijedom novonastalih gospodarskih i društvenih okolnost“ u pripremi „i nova programska rješenja“.
Progresivno oporezivanje za poduzetnike
Prema sadašnjim rješenjima, Domovinski pokret zalaže se za jednostavniji, transparentniji porezni model u kojem će „svi obveznici lako prepoznati svoje obaveze, kuda ide njihov novac i za što se troši“.
Stoga se zalažu za cjelovitu poreznu reformu koja će počivati „na načelima pravednosti i ujednačenosti što podrazumijeva racionalno upravljanje javnim dugom, svrsishodnu monetarnu politiku i reviziju parafiskalnih nameta“. Snažno se protive podizanju postojećih poreznih opterećenja.
Od konkretnih mjera, zalažu se za „progresivno oporezivanje dobiti za sve poduzetnike“, kao i porezno rasterećenje na reinvestiranu odbit. Kada govore o progresivnom oporezivanju dobiti, navode „da bi stopu od 12 posto primjenjivali svi poduzetnici do određenog praga (trenutno je 7,5 milijuna kuna)“ te ističu kako je trenutno rješenje „primjer neravnopravnog položaja poduzetnika“.
Koliko bi stopa za oporezivanje dobiti predložili i koji bi bili limiti, ne navode. Međutim, i sadašnji model oporezivanja dobiti mogao bi se nazvati progresivnim jer se primjenjuju dvije stope – 12 posto do 7,5 milijuna kuna i 18 posto iznad tog iznosa.
U četiri kruga porezne reforme provedenih od 2016. godine, porez na dobit dva puta je mijenjan. Najprije su ukinuti jedinstvena stopa od 20 posto i prateće porezno rasterećenje za reinvestiranu dobit. Opća stopa oporezivanja smanjena je na 18, odnosno 12 posto, a olakšica za reinvestiranje je ukinuta.
U drugom krugu propisano je da porez na dobit po stopi od 12 posto plaćaju svi koji ostvaruju godišnji prihod do 7,5 milijuna kuna, umjesto tri milijuna kuna. Po toj nižoj stopi, prema podacima Ministarstva financija, porez na dobit plaća 93 posto obveznika.
Odgođeno plaćanje poreza na dobit
Iako je porezno rasterećenje za reinvestiranu dobit s uvođenjem dvije stope tog poreza ukinuto, ono u praksi i dalje postoji. Naime, olakšice na oporezivanje dobiti mogu se ostvariti Zakonom o poticanju ulaganja.
Mikro-poduzetnici mogu ostvariti umanjenje stope poreza na dobit za 50 posto u razdoblju od pet godina ako u dugotrajnu imovinu ulože 50 tisuća eura i otvore minimalno tri radna mjesta povezana s projektom u roku od godinu dana od početka ulaganja.
Mali, srednji i veliki poduzetnici mogu ostvariti umanjenje stope poreza na dobit od 50 do 100 posto u razdoblju od 10 godina, a umanjenje porezne stope ovisi o visini ulaganja i broju novih radnih mjesta.
Dobit bi se, smatra Domovinski pokret, trebala oporezovati na konsolidiranoj osnovi jer to „otklanja mogućnost ‘transfera dobiti’ između ovisnih društava“.
Pritom bi se, smatraju, trebala omogućiti „zakonita primjena odgođenog plaćanja poreza na dobit“, što znači da „računovodstvena dobit može biti veća od porezne dobiti“, a to „do sada u Hrvatskoj nije moguće“.
Iz Zakona o porezu na dobit i Pravilnika koji ga prati proizlazi da porezni obveznik može iskazati računovodstvenu dobit razdoblja, ali nakon korekcija povećanja i smanjenja u prijavi poreza na dobit, u konačnici može imati obavezu poreza na dobit koja je manja ili veća od utvrđene računovodstvene dobiti, ili može utvrditi porezni gubitak.
Odgođeno plaćanje poreza na dobit, navodi se u programu, „nije izbjegavanje plaćanja“, već se ono „odgađa za vremena nastanka kvalitetnijeg novčanog toka poduzetnika (povoljan financijski učinak)“.
Protiv Porezne uprave
Glavni izvor pravne nesigurnosti u zemlji je, smatra Domovinski pokret, Porezna uprava. Krive je „zbog dugogodišnje prakse u samovoljnoj i pogrešnoj primjeni poreznih propisa kako u poreznom nadzoru tako i kroz davanje javnih mišljenja“. Stoga bi porezna reforma „trebala značiti promjenu ne samo stopa i izvora oporezivanja, već prvenstveno reformu same porezne uprave“.
Što to u praksi znači?
Umjesto postojeće Samostalne službe za drugostupanjski pravni postupak ministarstva financija, Domovinski pokret oformio bi „neovisno porezno tijelo koje bi činili nezavisni računovodstveni, porezni i pravni stručnjaci“. Sva izdana mišljena poreznih uprava, stavili bi izvan snage „jer čine podlogu uspostave loše prakse koja produbljuje pravnu nesigurnost“.
Zakon, navode, može tumačiti samo njegov donositelj, „u ovom slučaju Hrvatski sabor“. Takvo bi rješenje, međutim, za sobom povuklo lavinu jer bi se postavilo pitanje zbog čega je Sabor zadužen za tumačenje poreznog zakonodavstva, a ne i zakona iz drugih područja, npr. s područja rada (što je u nadležnosti Ministarstva rada i mirovinskog sustava).
Osim toga, stavljanje svih mišljenja Ministarstva financija, odnosno Porezne uprave izvan snage, moglo bi izazvati dodatnu “pravnu nesigurnost” dok se čekaju mišljenja Sabora.
Jačanje uloge poreznog savjetnika
Domovinski pokret navodi i kako treba ojačati institut poreznog savjetnika koji bi poreznom tijelu trebao biti partner u svim postupcima poreznog obveznika pred poreznim tijelom, odnosno da se „kroz zakonske propise omogući tzv. horizontalni nadzor poreznog obveznika“.
Dodaju i kako je praksa ovlaštenog poreznog savjetnika u zemljama EU uobičajena.
Porezni savjetnici nisu strani Hrvatskoj, a rad im je reguliran Zakonom o poreznom savjetništvu. Organizirani su kroz Hrvatsku komoru poreznih savjetnika te im je temeljna zadaća davanje stručne pomoći o poreznim pitanjima.
„Porezni savjetnik pomaže stranci kod izrade porezne prijave, zastupa stranku u poreznim postupcima pred poreznim tijelima, sudjeluje u poreznim sporovima pred sudovima, nadzire pravilnost vođenja poreznih i računovodstvenih evidencija koje se vode radi izrade poreznih prijava i drugih poreznih isprava“, navode porezni savjetnici.
Porezni savjetnici uz poslove savjetništva mogu obavljati i poslove vođenja poslovnih knjiga, izrade financijskih izvješća i druge srodne usluge. Njihov posao uključuje i poslove vještačenja po odluci poreznog tijela te sudjeluju u upravnim sporovima.
Privatizacija u zdravstvu
Posebno poglavlje programa posvećeno je zdravstvu i mirovinama.
„U zdravstvenom i mirovinskom sustavu valja zadržati najviši mogući stupanj solidarnosti, s tim da se moraju provesti nužne mjere racionalizacije“, navodi se uz opasku da građani, kada je riječ o zdravstvenom sustavu, imaju pravo očekivati bolju uslugu za novac koji se izdvaja za „financiranje golemog sustava koji je previše birokratiziran“.
„Na prosječnu neto plaću djelatnik državi plaća još 67% ‘doprinosa’ i poreza. Termin doprinos bi trebao značiti dobrovoljno sudjelovanje u financiranju nečega, ali ovdje nema ničeg dobrovoljnog jer se radi o prisilnom mehanizmu“, stoji u programu nekoliko rečenica nakon spominjanja „najvećeg stupnja solidarnosti“ kojeg treba zadržati u zdravstvenom i mirovinskom sustavu.
„Domovinski pokret smatra da valja ispitati i druge modele pružanja i osiguravanja zdravstvene zaštite osiguranicima koji moraju imati više autonomije u izboru načina zdravstvenih usluga“, navodi se u programu.
Iako se konkretna rješenja ne daju, iz te rečenice proizlazi mogućnost zalaganja za jačom privatizacijom zdravstvenog sustava i odustajanja od modela koji se većim dijelom bazira na solidarnosti te onaj tko ima više putem doprinosa više i doprinosi.
Zdravstveni sustav u Hrvatskoj ne funkcionira isključivo prema jednom modelu financiranja, već je kombinacija Bismarckovog modela (temeljenog na socijalnom osiguranju, odnosno doprinosima koje građani izdvajaju iz plaće) te Beveridgeovog modela koji se temelji na proračunskim prihodima, a sve zbog manjka prihoda po osnovi isključivo Beveridge-ovog modela financiranja (HZZO).
Kao dodatno pokriće Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nudi opciju dopunskog zdravstvenog osiguranja uz fiksnu mjesečnu naknadu od 70 kuna, a na tržištu se nudi i opcija dodatnog zdravstvenog osiguranja kod komercijalnih osiguratelja.
Što s mirovinskim sustavom?
U programu se navodi da je i s mirovinskim sustavom situacija slična kao i sa zdravstvenim.
U njemu, kako tvrde, „radnici ‘izdvajaju’ za svoju mirovinu, a ustvari se taj novac troši u sklopu tekuće državne potrošnje. Čak i sredstva koja idu u tzv. drugi stup završe u fondovima koji su obvezni 2/3 svoje imovine uložiti u državne obveznice, odnosno, opet u tekuću državnu potrošnju. Taj začarani krug moguće je prekinuti samo ozbiljnom reformom i dopuštenjem korisnicima da sami odlučuju barem o dijelu izdvajanja za svoju mirovinu“.
Domovinski pokret u programu navodi da je „vrlo upitan“ sustav koji novac svojih građana putem mirovinskih fondova daje na upravljanje bankama u stranom vlasništvu.
Iz tog objašnjenja, također nije jasno bi li se ta reforma odnosila na sustav generacijske solidarnosti, odnosno prvi obavezni stup mirovinskog sustava u kojem radno aktivni osiguranici izdvajaju 15 posto doprinosa iz kojih se isplaćuju mirovine sadašnjih umirovljenika (HZMO) ili na pet posto doprinosa koji ide u drugi obavezni stup kapitalizirane štednje u kojem osiguranici biraju jednu od tri kategorije fondova s obzirom na rizičnost ulaganja.
Rashodi za mirovine, u sustavu generacijske solidarnosti, za ovu godinu su planirani na razini 43,9 milijardi kuna, odnosno iz proračuna se trebalo nadoknaditi 19 milijardi kuna s obzirom da se iz doprinosa ne pokrivaju sve potrebe. No ta bi proračunska nadoknada, s obzirom na krizu izazvanu koronavirusom i pad zaposlenosti, mogla biti i veća.
Energetska politika
Domovinski pokret smatra da fokus kapitalnih ulaganja u proizvodnji električne energije mora biti na revitalizaciji hidroelektrana te izgradnji solarnih elektrana i vjetroelektrana. Eksploatacijska polja koja su trenutno u proizvodnji nafte i plina su polja, kako navode, u visokom stupnju iscrpljenosti.
„Ukoliko se ne postigne obnavljanje rezervi kroz nove investicije u istraživanje, udio domaće proizvodnje u potrošnji sirove nafte 2040. godine pasti će na 2%, dok će ujedno pridobive količine biti ispod granice isplativosti. Isto tako, ukoliko ne dođe do obnavljanja rezervi kroz nove istražne aktivnosti udio domaće proizvodnje u potrošnji plina u 2020. godini iznositi će 31,82%, a do 2040. godine pasti će na 3,65% što je ispod razine isplativosti te se već može govoriti o prestanku proizvodnje plina. U 2050. godini, Republika Hrvatska ostaje u potpunosti bez domaće proizvodnje plina“, navodi se u programu.
Dvadesetak stranica nakon što konstatira da će Hrvatska do 2050. „ukoliko ne dođe do obnavljanja rezervi kroz nove istražne aktivnosti“, program govori o takozvanoj „Zelenoj politici“.
Prvi cilj te politike je „tranzicija prema klimatski neutralnom gospodarstvu smanjenjem potrošnje fosilnih goriva – (cilj do 2050. godine bez upotrebe fosilnih goriva, kao i EU“, a među ostalim ciljevima je i „zakonsko ograničenje bušenja Jadranskog mora u svrhu eksploatacije plina ili nafte“.
