Napomena: Dan nakon objave ovog teksta potvrđeno je kako je na račun seizmološke službe uplaćena donacija Vlade od četiri milijuna kuna koja će poslužiti za nabavu novih uređaja. Riječ je o 20 akcelerografa, 20 malih prijenosnih seizmografa, 20 digitalizatora podataka koji služe i za spremanje zapisa, pojasnio je za Večernji list seizmograf Tomislav Fiket.
„Na područje Petrinje sada bismo trebali postaviti barem 20 seizmografa i barem 40 akcelerografa da temeljito pratimo gibanja. Nažalost, s tim podacima ne možemo sada pomoći ljudima koji su unesrećeni. No, možemo prikupiti podatke s kojima ćemo se osigurati da nakon toga ne bude na tom području unesrećenih ljudi zbog nedostatka podataka“, navodi Tomislav Fiket, seizmolog i zamjenik rukovoditeljice Seizmološke službe Hrvatske u razgovoru za Faktograf.
Međutim, instrumente koje bi trebalo postaviti na teren, Seizmološka služba nema.
Oprema daleko ispod potreba
Seizmološka služba pri Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (PMF) prikuplja i analizira makroseizmičke i mikroseizmičke podatke. Kako se navodi na stranicama PMF-a, seizmološka služba u Hrvatskoj „održava u stalnom radu mrežu od 17 digitalnih seizmografa i 7 akcelerografa kojima se prati vibriranje tla izazvano potresima u nas i u svijetu. Na osnovi zapisa potresa daju se obavijesti građanstvu i raznim službama te stručne ekspertize za graditelje, osiguravateljske kuće i slično“.
Seizmograf je mjerni instrument kojim se automatski mjere i bilježe pomaci tla tijekom potresa, njihova jakost, smjer i vrijeme trajanja gibanja, dok je akcelerograf seizmološki instrument kojim se bilježi ubrzanje tla tijekom jakih potresa te je osobito koristan kad je gibanje tla tako snažno da ga osjetljiviji seizmografi ne mogu pratiti.
Oprema s kojom raspolaže domaća seizmografska služba daleko je ispod njenih potreba. Nakon snažnog potresa od 5,5 stupnjeva prema Richteru u Zagrebu 22. ožujka 2020. godine seizmolozi su na teren postavili raspoloživu slobodnu opremu. A ona je skromna. Još razorniji potres uslijedio je 29. prosinca 2020. kada je Petrinju i okolicu poharao potres od 6,2 stupnja po Richteru.
Sada bi na tom području trebalo postaviti gustu mrežu kako bi se prikupilo što više podataka od slabih potresa koji daju važne podatke o seizmičnosti. Na temelju tih podataka građevinari bi trebali znati gdje i kako graditi. No, potrebne opreme nema.
Domaća seizmografska služba bila bi sretna kada bi imala makar mrežu poput one su susjednoj Sloveniji koja je pokrivena s 50 uređaja za praćenje seizmičkih aktivnosti.
„Slovenija, za svoje područje koje je pravilnog oblika i puno je manje od Hrvatske, ima puno više instrumenata nego što mi imamo. Hrvatska ima taj nezahvalan oblik i jako je teško s malim brojem instrumenata pokriti taj naš geografski pokrov. I još imamo ugniježđenu BiH“, navodi Fiket objašnjavajući i kako BiH, također zbog financijskih razloga, nema dovoljno instrumenata „tako da nam je taj trbuh prazan“.
Hrvatska ima 17 postaja
Hrvatskoj, navodi Fiket, treba gusta mreža od Slavonije do krajnjeg juga. No, Hrvatska trenutno ima 17 seizmoloških postaja. Njih 13 vode se kao državna, a četiri kao zagrebačka mreža.
„Čak ni slovenski broj nije idealan, bio bi nam premali za naš teritorij, ali bili bi sretni s tih 50 instrumenata. Ako ćemo biti iskreni, za Hrvatsku bi idealno bilo stotinjak instrumenata, ali to je u sferi SF-a“, ističe Fiket. Podsjeća pritom i da je, primjerice, seizmološka služba Makedonije obnovljena nakon razornog potresa 1963. godine, a slično se dogodilo i u Sloveniji.
Umjesto stotinjak, Hrvatska ukupno ima 24 uređaja za mjerenje seizmičkih kretanja.
„Nama se dogodio zagrebački potres. Nismo se opremili. Sada nam se, nažalost, dogodio petrinjski potres i nismo sigurni da ćemo se opremiti. Mislim da propuštamo vlak koji su drugi već odradili“, ističe Fiket.
Nakon razornog potresa na području Petrinje, u javnosti se pojavila informacija da je on registriran uređajima s početka 20-tog stoljeća, pa je i našeg čitatelja zanimalo je li istina da je potres registrirao uređaj iz 1908. godine.
Bilježenje potresa u Hrvatskoj započelo je te godine, a potres na području Petrinje je najjači zabilježeni na teritoriju Hrvatske od te godine, objašnjava Fiket.
„Mi s tim instrumentima ne mjerimo, imamo ih u muzeju, jako lijepo izgledaju i funkcionalni su, ali nisu mjerni instrumenti s kojima radimo“, navodi Fiket, dodajući, međutim, da je točno da Hrvatska nema najnoviju opremu.
„U modernim uvjetima imamo zastarjelu opremu, imamo instrumente iz 2000., a znate kako to ide s elektronikom. To je već staro, prestaro“, objašnjava Fiket.
Jedan prosječan instrument koji se postavlja na seizmološku postaju, kako nam objašnjava naš sugovornik, košta kao jedan automobil srednje klase.
„To je samo instrument, a treba osigurati i sustav napajanja objekata, ograde… Možete zamisliti koliko opreme možete kupiti s 50 tisuća eura, ako jedan komad opreme košta 40 tisuća dolara (nešto više od 32,6 tisuća eura, op.a.). I zato vam naša mreža tako izgleda“, objašnjava Fiket.
Povećan proračun, ali to nije dovoljno
Nedostatak novca ozbiljan je problem za Seizmološku službu, iako im je proračun za nabavu opreme, održavanje, terenski rad u zadnje dvije godine značajnije podignut.
Naime, u 2018. godini, kako nam objašnjava Fiket, proračun Seizmološke službe bio je na razini 300 tisuća kuna. U 2020. godini na raspolaganju su imali 675 tisuća kuna. No, Vlada je nakon potresa u Zagrebu izgleda shvatila da u tu službu treba više ulagati pa je seizmologe iznenadilo da im je proračunom za 2021. godinu osigurano daleko više sredstava.
„Ove godine, nevjerojatno, ali bez da nas je itko obavijestio, vidjeli smo da je u financijskom planu Ministarstva znanosti i obrazovanja, proračun za našu službu podignut na 1,25 milijuna kuna“, navodi Fiket. Iako je riječ o značajnijim sredstvima nego prethodnih godina, to i dalje nije dovoljno.
„Krpamo, trudimo se, stišćemo i guramo“, slikovito opisuje rad Seizmološke službe u Hrvatskoj naš sugovornik. No, za ozbiljnu mrežu kakva je Hrvatskoj potrebna, nužan su daleko veća ulaganja. Seizmolozi su nakon potresa u Zagrebu počeli „pritiskati“ Vladu kako bi se služba što bolje opremila, a onda se dogodila Petrinja. Ono što se traži je interventan uvoz instrumenata, što jedino može učiniti Vlada.
Financiranje iz europskih fondova – presporo
Na eventualno opremanje Seizmološke službe financiranjem putem fondova EU u ovom trenutku ne bi trebalo računati, jer je riječ o postupcima koji traju. Naime, seizmolozi su već prije nekoliko godina izradili projekt koji bi se financirao iz EU fondova, ali je on razdvojen na pripremnu dokumentaciju i sam projekt nabave instrumenata. Sve to – traje.
„Sada smo krenuli moliti Vladu za interventan uvoz instrumenata, jer ako i dobijemo novac iz fondova to će trajati. Sama javna nabava bi nas kočila nekoliko mjeseci, a nama instrumenti trebaju sada“, ističe Fiket.
Seizmolozi su prije nekoliko mjeseci pozdravili i inicijativu pokrenutu u Gradskoj skupštini Zagreba, koja nije prošla. Naime, nezavisni zastupnik Marko Torjanec iznio je prijedlog da Grad Zagreb osigura sredstava za nabavu 25 akcelografskih postaja, prostor za njihov smještaj, nesmetani rad i njihovo održavanje na području Zagreba za što bi trebalo osigurati 2,16 milijuna kuna s PDV-om (1., 2., 3.).
Skupština Zagreba poslije potresa odbacila prijedlog oporbe
„Grad Zagreb ima svega četiri akcelografske postaje, a trebao bi ih, s obzirom na svoje područje, imati 200 što ga svrstava među gradove s najmanjim brojem potrebnih akcelografskih postaja na svijetu, a čak i gradovi s daleko manjom seizmičkom aktivnošću imaju znatno više opreme potrebne za njezino praćenje. Stoga je od iznimne važnosti da Grad Zagreb u suradnji sa Seizmološkom službom Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu omogući realizaciju projekta Održavanja gradske mreže akcelerografa i seizmografa i obrade podataka“, stajalo je među ostalim u obrazloženju prijedloga Torjanca.
Skupština je taj prijedlog odbila, a u očitovanju Ureda za upravljanje hitnim situacijama Grada Zagreba među ostalim je navedeno kako to pitanje nije u nadležnosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. No, unatoč tome Grad Zagreb je od 2009. godine do danas „u nabavu opreme za potrebe Seizmološke službe Republike Hrvatske uložio ukupno 843.000,00 kuna čime je pridonio radu Seizmološke službe Republike Hrvatske, posebice na području grada Zagreba“. Tim ulaganjima nabavljena su po četiri seizmografa i akcelerografa.
Međutim, novac za opremanje Seizmološke službe nije jedini problem. On povlači i onaj drugi – nedostatak seizmologa.
U službi ih je, kako veli Fiket, desetak i nedostaje im još barem toliko seizmologa. Teško ih je naći jer je to financijski neprivlačan posao.
Nedostatak seizmologa
„Studenti znaju da se ne ulaže u seizmologiju i da posla u Hrvatskoj za seizmologe baš i nema. Tako je teško i privući studente da završe seizmologiju“, navodi Fiket, objašnjavajući da i kada studenti završe seizmologiju, banke im ponude bolje plaćeni posao analitičara. Tu PMF ne može konkurirati.
A kolika je važnost seizmologije shvati se tek kada se dogodi katastrofa.
„Ljudi ne shvaćaju da mi nismo tu zato da ih obavijestimo da je bio potres. Ne, mi prikupljamo podatke od nula do 24 sata 365 dana u godini zato da bismo saznali što možemo više o teritoriju na kojem živimo i da bismo saznali prijeti li nam nešto ili ne. Ti podaci koje prikupljamo utječu na pravila gradnje“, navodi Fiket, dodajući kako su ti podaci nužni da se dobiju nova saznanja kako bi se „jednog dana kada uznapreduje znanost, barem u nekoj mjeri, moglo predvidjeti da se nešto sprema“.
„Potrese ne možemo izbjeći. Bit će ih uvijek, ali barem da se sluša struka“, veli Fiket, podsjećajući da je još Andrija Mohorovičić upozoravao da se ne gradi protupotresno. Još od početka 20. stoljeća, zaključuje naš sugovornik, postoje upozorenja struke da je Hrvatska osjetljiva na potrese te da oni mogu napraviti katastrofu.
