Poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj više nitko neće moći prodati ako ga najprije ne ponudi državi, odnosno Ministarstvu poljoprivrede po tržišnoj cijeni. To je najveća novina izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čiji je konačni prijedlog Vlada u Sabor uputila početkom veljače i o kojem bi zastupnici uskoro trebali raspravljati (Vlada, točka 3.).
U značajnije izmjene zakona krenulo se, prema objašnjenju Vlade, kako bi se osiguralo da se na svom raspoloživom zemljištu osigura proizvodnja. No, iako se to u obrazloženju zakonskih izmjena ne navodi, jedan od motiva za aktualnu značajniju izmjenu Zakona o poljoprivrednom zemljištu je i činjenica da polako ističe moratorij na prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima te je tržište potrebno pripremiti za liberalizaciju.
Državljani EU će od srpnja 2023. moći kupovati zemljište
Državljani zemalja članica Europske unije (EU) od srpnja iduće godine slobodno će moći kupovati poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj. Naime, moratorij, odnosno odluka o produljenju prijelaznog razdoblja na prodaju zemljišta strancima traje do 30. lipnja 2023. godine.
Aktom o pristupanju EU, Hrvatska je osigurala sedmogodišnje prijelazno razdoblje u kojem je zadržala ograničenja prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima, uz mogućnost produljenja tog roka za još tri godine.
Glavni razlog uvođenja prijelaznog razdoblja bila je potreba za „zaštitom socioekonomskih uvjeta za poljoprivredne djelatnosti nakon uvođenja jedinstvenog tržišta i prelaska na zajedničku poljoprivrednu politiku u Hrvatskoj“.
Drugim riječima, prijelazno razdoblje uvedeno je kako bi se „odgovorilo na bojazni u pogledu mogućeg utjecaja liberalizacije stjecanja poljoprivrednog zemljišta na poljoprivredni sektor“.
Razlog su tome bile znatne razlike u cijenama zemljišta i kupovnoj moći poljoprivrednika u Hrvatskoj u odnosu na Austriju, Belgiju, Dansku, Finsku, Francusku, Njemačku, Grčku, Irsku, Italiju, Luksemburg, Nizozemsku, Portugal, Španjolsku, Švedsku i Ujedinjenu Kraljevinu (odnosno EU-15).
Prijelazno razdoblje uvedeno je i radi „olakšavanja postupka povrata i privatizacije poljoprivrednog zemljišta, poboljšavanja zemljišnih knjiga i katastra te uređivanja vlasničkih prava kao i razminiranja poljoprivrednog zemljišta“.
Prijelazno razdoblje, osim toga, utvrđeno je kako bi se spriječio rast cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj nakon pristupanja EU do kojeg bi moglo doći zbog veće kupovne moći kupaca iz razvijenijih članica. To bi, pak otežalo stjecanje poljoprivrednog zemljišta domaćim poljoprivrednicima.
Hrvatska ima najniže cijene u EU
Dodatne tri godine produženja moratorija, Hrvatska je zatražila u studenom 2019. godine što joj je i odobreno. Među ostalim, u službenom se objašnjenju navodi da su cijene poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj među najnižim u EU.
„Potpuna konvergencija prodajnih cijena poljoprivrednog zemljišta nije bila niti očekivana niti se smatra preduvjetom za okončanje prijelaznog razdoblja. Ipak, zamjetne razlike u cijenama poljoprivrednog zemljišta između Hrvatske i gotovo svih drugih država članica, posebno skupine EU-15, takve su da mogu spriječiti neometan napredak prema konvergenciji cijena“, navodi se u odluci kojom je moratorij na prodaju zemljišta produžen.
Iako cijene poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj rastu, one su i dalje najniže u Europi. Tako je, prema podacima Državnog statističkog zavoda, prosječna cijena hektara oranice 2013. godine, kada je Hrvatska pristupila EU, iznosila 21.573 kuna, dok se u 2020. godini prodavala za 25.930 kuna. Istodobno, cijena hektara livade narasla je na 17.289 kuna s 11.264, dok je cijena pašnjaka s 13.006 kuna po hektaru u 2013. godini „skočila“ na 15.651 kunu po hektaru u 2020. godini (1, 2).
Unatoč tom rastu cijena poljoprivrednog zemljišta, zadnji podaci Europskog statističkog ureda (Eurostat) pokazuju da Hrvatska i dalje ima najnižu prodajnu cijenu po hektaru obradivog zemljišta u EU. Ona je u 2020. godini iznosila prosječno 3.440 eura. Istodobno, najvišu prosječnu cijenu po hektaru obradivog poljoprivrednog zemljišta bilježi Nizozemska i ona iznosi 69.632 eura (u 2019. godini).
Eurostatovi podaci pokazuju, također, da i dalje postoji raskorak u BDP-u po stanovniku izmjerenom u standardima kupovne moći između Hrvatske i gotovo svih ostalih država članica, posebno država članica iz skupine EU-15. Stoga su postojeće cijene poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj relativno visoke u odnosu na kupovnu moć. Prema zadnjim dostupnim pokazateljima kupovna moć u Hrvatskoj je za trećinu niža od prosjeka EU unatoč za trećinu nižoj razini cijena (1, 2).
Razlozi nepovoljnijeg položaja domaće poljoprivrede u odnosu na ostatak Europe je i niža produktivnost što se odražava na konkurentnost domaće poljoprivrede, kao i rascjepkanost poljoprivrednih gospodarstava koja ograničava razvoj tog sektora.
Čak 90% su OPG-ovi
U Hrvatskoj je, prema podacima iz Godišnjeg izvješća o stanju poljoprivrede u 2020. godini, u Upisnik poljoprivrednika upisano 170 837 poljoprivrednika. Oni su koristili 1.150.327,5 hektara poljoprivrednog zemljišta ili u prosjeku 6,7 hektara. Međutim, čak 76 posto poljoprivrednika koristi površine manje od pet hektara.
„Nositelji hrvatskih poljoprivrednih gospodarstva uglavnom su osobe starije životne dobi (39,9 posto gospodarstava ima nositelje starije od 65 godina), ali broj nositelja u kategoriji starosti do 41 godine bilježi lagani rast te je u 2020. godini dosegao 12,9 posto“, navodi se u dokumentu o stanju u poljoprivredi.
Tržišno orijentirani poljoprivrednici, kako stoji u izvješću, u prosjeku koriste 15,9 hektara poljoprivrednog zemljišta i drže 8,3 stočnih jedinica, „čime ostvaruju prosječnu ekonomsku veličinu od 24.100 eura“. Ti poljoprivrednici prosječno ostvaruju „manje od polovice prosječne neto dodane vrijednosti prosječnog tržišno orijentiranog poljoprivrednika Europske unije“.
Čak 90,5 posto ukupnog broja poljoprivrednika predstavljaju obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG). Osim OPG-ova, poljoprivrednu djelatnost obavlja nešto više od tri tisuće trgovačkih društava, nepunih 2,3 tisuće samoopskrbnih poljoprivrednih gospodarstava, 355 zadruga i 215 subjekata iz kategorije druge pravne osobe.
Prema načinu korištenja zemljišta, u Hrvatskoj su najzastupljenije oranice i vrtovi koje u ukupno korištenom poljoprivrednom zemljištu čine udio od 59 posto, a slijede trajni travnjaci s udjelom od 35,6 posto. Voćnjaci u ukupnom poljoprivrednom zemljištu zauzimaju udio od 2,4 posto, vinogradi udio od 1,4 posto, a maslinici udio od 1,3 posto. Najmanje su, navodi se u izvješću, zastupljeni povrtnjaci, rasadnici i košaračka vrba.
U 2020. godini, u odnosu na petogodišnji prosjek (2015-2019) površina korištenog poljoprivrednog zemljišta smanjenja je za gotovo 7,9 tisuća hektara. No, istodobno je površina pod oranicama i vrtovima veća za 57 652 hektara (za 6,9 posto), voćnjaka za 4 608 hektara (za 14,7 posto), a maslinika za 1 628 hektara (za 8,7 posto). Rasla je i površina rasadnika te košaračke vrbe.
Istodobno, u promatranom razdoblju, smanjene su površine pod trajnim travnjacima, vinogradima te povrtnjacima.
Stranci i koncesije
Iako je prodaja poljoprivrednog zemljišta strancima još zabranjena, to ne znači da strani državljani ne obrađuju i ne posjeduju zemljište u Hrvatskoj. Naime, država je vlasnica 808.009 hektara poljoprivrednog zemljišta, a svaki treći hektar tog zemljišta dan je u koncesiju, zakup ili privremeno raspolaganje. Pritom svaki osmi hektar državnog zemljišta danog u privremeni zakup ili koncesiju drže stranci koji žive u Hrvatskoj, odnosno kompanije koje su prešle u strano vlasništvo o čemu smo ranije pisali.
Strane pravne i fizičke osobe, naime, mogu sudjelovati u javnim natječajima za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta. No, pravo prvenstva u slučaju zakupa i u slučaju prodaje (onog trenutka kada tržište bude otvoreno) imaju dosadašnji posjednici, nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG) ili poljoprivrednog obrta, stočari i domicilno stanovništvo.
Najveći strani zakupnik, odnosno koncesionar državnog poljoprivrednog zemljišta je Fortenova grupa koja je nagodbom vjerovnika zamijenila nekadašnji Agrokor.
No, dok je prodaja državnog zemljišta strancima zabranjena, osim ako se pravo vlasništva ne stječe nasljeđivanjem, oni privatno zemljište mogu slobodno kupovati. To još nije masovna pojava, iako u upisniku poljoprivrednika ima stranaca koji koriste poljoprivredno zemljište.
Interes za velike uređene površine kakvih – nema
Hoće li kupnja državnog zemljišta postati masovna pojava od srpnja iduće godine, tek će se vidjeti. Dosadašnja iskustva resornog ministarstva poljoprivrede kazuju kako su strani građani mahom zainteresirani za površine iznad tisuću hektara. Takvih slobodnih zemljišta, a da su pritom i uređena, nema.
Osim toga, i najnovijim zakonskim izmjenama se ne odustaje od propisanog prava prvenstva pa će prednost pri kupnji državnog zemljišta imati dosadašnji posjednici i vlasnici zemljišta koje graniči sa zemljištem koje je predmet prodaje te ponuditelj koji prihvati najveću cijenu postignutu u natječaju za to zemljište.
Pritom, i dalje će vrijediti pravilo da jedan kupac može kupiti maksimalno do 50 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta u kontinentalnom području i do pet hektara na priobalnom području.
Najveća novina izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu je državno pravo prvokupa zemljišta. Država, odnosno resorno ministarstvo bit će dužno, u roku od 30 dana od zaprimanja pisane ponude, obavijestiti prodavatelja o prihvaćanju ponude. Ako se u tom roku ministarstvo ne očituje, vlasnik zemljište može prodati na slobodnom tržištu, ali ne po cijeni koja je niža od one ponuđene državi.
„Pravo prvokupa Republike Hrvatske u interesu je zaštite poljoprivrednog zemljišta kao dobra od osobitog gospodarskog i ekološkog značenja jer je poljoprivredno zemljište Ustavom Republike Hrvatske određeno kao dobro od osobitog gospodarskog i ekološkog značenja i ima njezinu osobitu zaštitu, a Zakonom je određeno kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku“, navodi Vlada u obrazloženju zakonskih izmjena.
Značajne novine predviđene su i kada je u pitanju davanje državnog zemljišta u zakup. Poljoprivrednici su do sada negodovali zbog načina na koji su jedinice lokalne samouprave to zemljište davale u zakup, što je često rezultiralo time da zemljište dobiju oni koji se poljoprivredom ne bave. Privremeno korištenje zemljišta sada nestaje iz zakonske regulative pa više neće biti situacija u kojima je zemljište na privremeno korištenje davano neposrednom pogodbom dosadašnjim korisnicima kojima su istekli ugovori i koji su u mirnom posjedu zemljišta.
Poljoprivredno zemljište davat će se u zakup javnim natječajem, a jedinice lokalne samouprave više neće sudjelovati u postupku izdavanja mišljenja. Natječaj za zakup, kao i javni natječaj o prodaji provodit će se elektronički.
Izmijenjeni su kriteriji za odabir najboljeg ponuditelja na natječaju te je uvedeno bodovanje (do maksimalnih 100 bodova). Bodove tako donosi, primjerice, veća dodana vrijednost ostvarena na zemljištu, godine, stručna sprema, domicilnost, spremnost na udruživanje.
Državno zemljište s trajnim nasadima u zakup će se davati na 25 godina, a za ostale vrste proizvodnje zakup će biti 15 godina. U oba slučaja otvorena je mogućnost produljenja zakupa za dodatnih 25, odnosno 15 godina.
No, za provedbu javnih natječaja za zakup i prodaju tek je potrebno „uspostaviti i razviti programsko rješenje za prijavu na javni natječaj za zakup i prodaju državnog poljoprivrednog zemljišta (eZakup)“. Za razvoj tog programa trebalo bi se utrošiti nešto više od milijun kuna s PDV-om, za što su sredstva osigurana u ovogodišnjem proračunu, kao i proračunskim projekcijama u naredne dvije godine.
Zakupnici državnog zemljišta, za koje nije uređeno zemljišnoknjižno stanje, više neće imati uređenje tog pitanja na teretu već će to biti u nadležnosti jedinice lokalne samouprave i državnog odvjetništva.
Osim toga, novina je da će se vrijednost državnog poljoprivrednog zemljišta koje je na prodaju uvećavati ako su na zemljištu podignuti trajni nasadi i to za 20 posto od utvrđene prodajne cijene.
Strategija kao još jedan skup lijepih želja
I dok se u Saboru tek treba raspravljati o konačnom prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu, u petak bi zastupnici trebali glasati o Strategiji poljoprivrede do 2030. godine. Iako je riječ o strateškom dokumentu koji bi trebao trasirati put razvoja poljoprivrede u narednim godinama, njegov sadržaj tijekom rasprave mahom je nazivan „skupom lijepih želja“, odnosno općenitim dokumentom koji bi se mogao bilo gdje primijeniti.
Strategija ima četiri cilja: povećati produktivnost i konkurentnost poljoprivredno-prehrambenog sektora, jačati održivost i otpornost poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene, obnoviti ruralno gospodarstvo i unaprijediti uvjete života u ruralnim područjima te poticati inovacije u poljoprivredno-prehrambenom sektoru.
„Većinu hrvatskih poljoprivrednika karakterizira niska produktivnost, loše vođenje poslovnih evidencija, slabo planiranje i vođenje poslovanja, nedovoljno osiguranje i slaba povezanost s vrijednosnim lancem te ih se, od strane komercijalnih kreditnih institucija, percipira kao visokorizična i slabo isplativa ulaganja čime im je pristup kapitalu za financiranje investicija ograničen. Nedostatak ulaganja u kapital, tehnologiju, istraživanje i razvoj dodatno koči produktivnost“, navodi se, među ostalim, u Strategiji.
No, cilj je ulaganjima u sektor „u desetogodišnjem razdoblju“ (iako se Strategija donosi 2022. godine, pa je riječ o osmogodišnjem razdoblju) povećati produktivnost rada u poljoprivredi za 60 posto. To bi potakao porast stočarske proizvodnje, povećanje površina pod trajnim nasadima i pod staklenicima, planirane veće površine pod navodnjavanjem te povećanje udjela proizvodnje energije iz obnovljivih izvora u poljoprivredi, koji ujedno povećavaju okolišnu održivost poljoprivredne proizvodnje.
U 2020. godini pod navodnjavanjem je bilo 29,68 tisuća hektara poljoprivrednih površina, a cilj je da se u 2030. navodnjava 50 tisuća hektara poljoprivrednih površina. U istom razdoblju značajno bi trebala porasti ekološka poljoprivreda, odnosno broj hektara koji se dodjeljuju za takvu proizvodnju rastao bi s nepunih 108,17 tisuća u 2019. godini na 140 tisuća hektara u 2030. godini.
Stopa siromaštva do 2030. trebala bi spasti s 30,9% na 23,2%
Vladi je cilj i preokrenuti trendove i povećati udio mladih poljoprivrednika koji su nositelji poljoprivrednih gospodarstava. Tako bi njihov udio u ukupnom broju gospodarstava porastao s 12,7 posto na 20 posto.
Vrijednost domaće poljoprivredne proizvodnje u 2019. godini bila je na razini 17,9 milijardi kuna. Vlada očekuje da će se ona za dvije godine porasti na 22,7 milijardi kuna, a do 2030. godine na 30 milijardi kuna.
Nadalje, kako se navodi u dokumentu, velika važnost pridaje se kratkim lancima opskrbe, ali i povećanju dodane vrijednosti proizvoda, što će se između ostaloga ostvariti ulaganjima u skladišno-distribucijske centre.
„U skladu sa strateškim ciljem koji se odnosi na obnovu ruralnog gospodarstva, planirane su aktivnosti koje bi, između ostalog, trebale rezultirati povećanjem prosječnog dohotka poljoprivrednika i smanjenjem stope siromaštva u ruralnim područjima“, navodi se. Stopa siromaštva u ruralnim područjima do 2030. godine trebala bi pasti na 23,2 posto s 30,9 posto koliko je iznosila u 2018. godini.
Sama strategija ne donosi konkretne akcije koje će se poduzimati kako bi se domaća poljoprivreda napravila iskorak. Detaljniji planovi tek će se razraditi strateškim planom za provođenje Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP). No, mjere predviđene Strategijom mahom će se financirati iz državnog proračuna te proračuna EU namijenjenog zajedničkoj poljoprivrednoj politici, dok će se dio financiranja osigurati i iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a računa se i na sredstva Mehanizma za oporavak i otpornost.
„Najveći dio proračuna za financiranje provedbe Strategije osigurat će se iz fondova Europske unije za jamstva u poljoprivredi i za ruralni razvoj, iz kojih će se poticati mjere iz budućeg strateškog plana za provedbu ZPP-a u programskom razdoblju 2021. – 2027.“, navodi se u dokumentu, uz podsjećanje da je Hrvatskoj u tom programskom razdoblju na raspolaganju nepunih pet milijardi eura iz proračuna EU-a, od čega približno 2,5 milijarde za izravna plaćanja i 2,1 milijarda eura za ruralni razvoj.
„Tome treba dodati i oko 200 milijuna eura sredstava za oporavak ruralnog razvoja iz programa za oporavak gospodarstva EU-a pogođenog posljedicama COVID krize te omotnice za vinarstvo (72,8 milijuna eura) i pčelarstvo (13,3 milijuna eura)“, stoji u dokumentu, uz dodatak da udio rashoda u okviru zajedničke poljoprivredne politike koji bi trebao biti posvećen djelovanju u području klime iznosi 40 posto.
Financijski plan za mjere obuhvaćene zajedničkom poljoprivrednom politikom EU bit će sadržan u strateškom planu provedbe koji odobrava EK. No, Hrvatska računa da će za domaće poljoprivrednike do 2030. na raspolaganju imati najmanje 7,5 milijardi eura, što smatra dovoljnim da poljoprivreda u tom periodu dođe na „zelenu granu“.
