Prilikom aktualnog prijepodneva u Hrvatskom saboru zastupnik Domovinskog pokreta Ivica Kukavica izjavio je iduće:
“Ja bih isto volio da ovdje u Hrvatskom saboru koristimo hrvatski jezik. Možemo govoriti da se ne govori hiljadu ili tako, znači, ovo nas može stvarno odvesti daleko. Zamolio bih sve saborske zastupnike, u prvom redu one koji na ovaj način promoviraju sve što nije dobro u Hrvatskom saboru”.
Zastupnik Milorad Pupovac iz Samostalne demokratske srpske stranke, koji je ujedno i sveučilišni profesor opće lingvistike, tu je Kukavičinu izjavio ocijenio kao iskaz netolerancije i neslobode, poručivši da je riječ hiljada dio hrvatskog rječničkog korpusa.
Mate Kapović, redoviti profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za lingvistiku za Faktograf je detaljno objasnio zašto je Pupovac u pravu, a Kukavica u krivu.
Kapović tako naglašava da je riječ hiljada grčkoga porijekla te da je u većini štokavskih govora potisnula staru narodnu riječ tisuća (npr. u dalmatinskoj štokavštini se najnormalnije upotrebljava riječ iljada), dok se tisuća pak, naknadno širi preko standardnoga varijeteta.
“Riječ hiljada se bilježi i u svim standardnim priručnicima (rječnicima i gramatikama), premda obično uz napomene da se upotrebljava rjeđe i sl. U starijemu jeziku je bilježe mnogi stari hrvatski rječnici, kao npr. Mikaljin (1649.) ili della Bellin (1728.), a upotrebljavali su je i mnogi stari hrvatski pisci, kao npr. Hanibal Lucić, Petar Hektorović, Marko Marulić, Antun Kanižlić itd. U suvremenom standardnom hrvatskom danas prevladava riječ tisuća, koja se preferira iz purističkih razloga, a, osim toga, neće pri tome biti nebitno ni to što standardni srpski ima samo riječ hiljada“, ističe Kapović.
Porijeklo riječi tisuća
Što se tiče riječi tisuća ona je porijeklom praslavenska, a onda i (dijalektalna) praindoeuropska riječ, objašnjava nam jezikoslovac Kapović:
“Nalazimo je i u drugim slavenskim jezicima (npr. slovenskom ili ruskom – no to nije rusizam u hrvatskom, kako se često može krivo čuti u javnosti), a izvorno se etimološki može povezati s riječima za broj 1000 u germanskim jezicima, kao što je engleski thousand. Bilježi se već u prvom hrvatskom rječniku (Vrančićevu 1595). U narodnim govorima tu staru slavensku riječ često mijenjaju posuđenice – npr. grecizam hiljada u štokavštini (gdje se često izgovara iljada), a katkad i u čakavštini, romanizam miljar (i izvedenicama od toga – npr. brački mijor) u čakavštini i hungarizam jezero i sl. u kajkavštini. Stara narodna riječ tisuća je preživjela u književnom jeziku i npr. u govornom jeziku u Dubrovniku, koji je bio izrazito bitan u 19. stoljeću za standardizaciju hrvatskoga. Danas se ta stara narodna riječ širi preko standardnoga dijalekta u kojemu mu se obično daje prednost kao izvorno domaćoj riječi (shodno jezičnoj ideologiji da je domaće uvijek bolje) pa ulazi i u širi govorni jezik i djelomične zamjenjuje i potiskuje spomenute posuđenice.”
Obje su riječi po suvremenoj upotrebi hrvatske
Kapović tvrdi da zaključno možemo reći da su obje riječi po suvremenoj upotrebi hrvatske, s tim da se u standardu riječ hiljada upotrebljava relativno rijetko, a u štokavskim govorima je vrlo česta i posve uobičajena.
“Riječ tisuća je naslijeđena riječ, porijeklom slavenska (i indoeuropska), a riječ hiljada je posuđenica iz grčkoga (iako je u grčkom također nasljeđenica iz praindoeuropskoga jezika). Sociolingvistički se može reći da se riječ hiljada, iako se često upotrebljava u hrvatskim dijalektima, nerijetko simbolički promatra kao srbizam (jer je u srpskom to jedina riječ koja postoji), no to je samo jedna od mnogih riječi koju hrvatski dijeli sa srpskim”, kaže Kapović.
Prema njemu nema ništa sporno u tome da netko u Saboru upotrijebi riječ hiljada, čak ni na posve formalnoj razini jer je to riječ koju uredno bilježe više-manje svi priručnici standardnoga hrvatskoga jezika te da nedavnu prepirku iz Sabora treba shvatiti politički.
“No da je tu zapravo riječ o politici je valjda svima jasno i bez detaljnih lingvističkih tumačenja”, jasan je Kapović.
Bi li Kukavica zbog hiljadu prozvao i Franju Tuđmana?
Hrvatski povjesničar i diplomat Ivo Goldstein svojedobno je za tjednik Globus pojašnjavao kako su Hrvati u strahu od srbizama zbog “nakazne logike samozvanih jezičnih čistača” zaboravili na hrvatski jezik. U tom intervjuu se dotaknuo i prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i njegovog korištenja jezika.
“Naprimjer, je li Franjo Tuđman govorio dobrim, pače izvrsnim hrvatskim jezikom? Naravno da jest, rekao bi svaki ‘državotvorni’ Hrvat, a to je tvrdio čak i akademik Dalibor Brozović. Da li onda imena mjeseci januar, decembar, riječi postepen, volšeban, hiljada, ostrvo, saobrazno, uslovima pripadaju hrvatskom jeziku? Naime, Tuđman ih upotrebljava u knjizi ‘Rat protiv rata’, objavljenoj u Zagrebu 1957. godine. Ili je to činjenica koju valja, radi viših ciljeva, jednostavno prešutjeti?”, navodio je Goldstein.
I profesorica, književnica i ugledna hrvatska jezikoslovka Nives Opačić u intervjuu za Večernji list izjavila je kako je u Hrvata prisutan strah od hrvatskog jezika, jer “neki misle da su mnoge riječi srpske, a nisu”.
“To je postalo vrlo nasilno. Ako mene doživljavaju kao jezičnoga policajca, što su tek one babe na placu koje su vas ispravljale čim biste rekli riječ hiljada, a ne tisuća? A ima jedna lijepa pjesma koja ih demantira: ‘Za jedan časak radosti hiljadu dana žalosti’. Jesu li svi koji su tako pjevali bili antidržavni elementi? To su, zapravo, sitne stvari sitnih duša”, komentirala je Opačić.
Zaključno, zastupnik Domovinskog pokreta Ivica Kukavica netočno tvrdi da hiljada nije hrvatska riječ. Naime, bilježe ju hrvatski rječnici i gramatike te je stoga svakako dio hrvatskog rječničkog korpusa.
