„Ja sigurno nisam krivac ni za čiji odlazak. Hrvatska je slobodna zemlja, on je slobodni znanstvenik. Možda on nije dobro pratio saborsku raspravu. To je politička rasprava u kojoj su kolege iz opozicije nastojale njegove analize, njegove argumente, koristiti kao svoje. Ja sam raspravljao s njima, a ne s njim. Meni je žao što je on donio takvu odluku“, komentirao je premijer Andrej Plenković objavu znanstvenika Ivana Đikića da odlazi iz Hrvatske.
Đikić je ipak napisao kako je njegova odluka „direktna posljedica djelovanja rektora Sveučilišta u Splitu prof.dr.sc. Šimuna Anđelinovića i premijera Vlade RH gospodina mr.sc. Andreja Plenkovića“.
Anđelinović ga je, smatra Đikić, neopravdano optužio za sukob interesa na Medicinskom fakultetu u Splitu. Kad je riječ o premijeru, Đikić navodi kako ga je Plenković „javno i nekorektno napao u Saboru“, predstavljajući se javnosti „kao moćni branitelj plagiranja, koji ne želi kritički pročitati činjenice i dokumente“.
„Njegove izjave o meni osobno su me povrijedile i zamolio sam ga da ih javno povuče. To nije učinio, te svojom šutnjom premijer Plenković šalje meni i građanima Hrvatske jasnu poruku da ništa nije vrijedno njegove pažnje osim njegovog interesa“.
Od izbijanja afere Barišić, izložen sam napadima vrlo sumnjivih ljudi, koji se nazivaju neprijateljskom emigracijom, žive u prošlosti i citiraju pozdrav ‘Za Dom spremni’. S tim činjenicama je i sam premijer Plenković upoznat. Bojim se da neistine iznesene u Saboru i šutnja premijera Plenkovića daju poticaj tima i takvima da me još bezočnije i opasnije napadaju.
Gospodin Plenković je kao premijer Vlade RH, zbog neistina iznesenih u Hrvatskom saboru na sjednici održanoj 9.2.2017. uspio mene znanstvenika ‘izbaciti’ iz Hrvatske, odnosno, kako se sam premijer izrazio, EKSTERNALIZIRATI preko Atlantika“.
Đikić kao retorička figura
Što je o Đikiću tijekom svog trosatnog boravka u sabornici, kazao premijer Plenković na sjednici 9. veljače?
Najprije je uvodnom dijelu, braneći svog ministra znanosti i obrazovanja, premijer kazao:
„Čini mi se da bez pomoći profesora Đikića, koji vam je očito eksternalizirani savjetnik preko Atlantika – koji ima valjda vremena, pa detaljno čita disciplinu kojom se ne bavi, pa je onda pošalje u javnost, pa je onda vi stavite u vaš zahtjev, pa je onda stavite u raspravu i na tome gradite svoje argumente – to je otprilike vaš napor kao oporbe da uđete u supstancu. A supstanca se nalazi na stranici 301 časopisa Synthesis philosophica. Na fusnoti broj 4 fali referenca na izvor. To javnost mora znati. Cijela ova rasprava, cijela ova priča, sve ono o čemu mi govorimo već tjednima, svodi se na stranicu 301 časopisa iz 2008. godine i na ovu ovdje fusnotu“.
Nakon intervencije zastupnika SDP-a Gordana Marasa, koji je Plenkovića podsjetio da mu je Đikić već ranije poslao pismo u kojem je na premijera apelirao da presiječe situaciju vezanu uz plagijat ministra Barišića, da bi nakon toga izradio i svoju analizu u kojoj navodi čak devet spornih točaka u Barišićevom članku, premijer je kazao:
„Ja jako cijenim profesora Đikića. Nije to bila kritika njemu, on ima svo pravo, kao i svaki građanin Hrvatske, a on je građanin svijeta koji je doktorirao čni mi se u Njemačkoj ili Americi. Nije on sporan. Ja sam s njim razgovarao telefonski. Doduše, rekao je u jednom intervjuu da sam mu nudio da bude svjetnik, što ja nisam rekao. Međutim, što vi niste analizirali, već ste se morali u formalnom zahtjevu Vladi pozivati na njega? Što vi niste čitali taj tekst? To je bila poanta“.
Zamoljen od zastupnika HNS-a Ivana Vrdoljaka da ne ide na etiketiranje znanstvenika jer to vodi do autocenzure, premijer je kazao:
„Vi kažete da sam ja jednog znanstvenika etitketirao kao vanjskoj suradnika. To su retoričke figure, kolega Vrdoljak i kolega Maras. Moja je poanta bila da vi niste napravili svoju analizu, nego ste u zahtjev koji ste uputili prema vladi uvrstili argumente jednog znanstvenika. To je poanta. Nemam ja problem s tim da meni bilo tko napiše pismo, objavi ga cijeloj hrvatskoj javnosti, objavi ga na webu, komentira ga, izražava svoj stav, dapače. Ja ne vidim ništa sporno. Ja sam se čuo s gospodinom Đikićem, mi smo razgovarali. Ja sam bio svjestan da će njegovo pismo izaći u javnost. Ja nemam ništa protiv toga. Taj argument se odnosio samo na činjenicu da ste vi koristili njegove argumente u vašem zahtjevu za izglasavanje povjerenja ministru, a niste išli s vlastitim argumentima i tu bih zaokružio tu priču – o naporu koji ste vi uložili, a ne o komentarima bilo kojeg znanstvenika. To je cilj. Vi nastojite u vašim raspravama prilijepiti meni da ja nekog etiketiram. Ja nikog ne etiketiram. To je velika razlika između mene i vas. Ja ne etiketiram. Ja iznosim svoj stav i dajem vam argumente zbog čega o ovoj temi treba razgovarati o onome što je bit problema, a problem je članak koji sam pokazao, stranica 301, fusnota broj 4 u kojoj nedostaje jedna referenca”.
Zastupnik SDP-a Joško Klisović konstatirao je da je Plenković s dozom sarkazma spomenuo uglednog znanstvenika Đikića. Delegitimirate jednog znanstvenika, Đikića, da bi vratili vjerodostojnost drugom znanstveniku, Barišiću – ustvrdio je Klisović, na što mu je premijer odgovorio:
„Kolega Klisović, još jednom ponavljam, bez sarkazma, vrlo jasno, vrlo decidirano. Svatko, vi, znanstvenik Đikić, bilo tko drugi, u Hrvatskoj može, treba, ima pravo artikulirati svoj stav, svoje interese, svoje argumente o bilo kojem pitanju, uključujući i ovo. Ja sam razgovarao s gospodinom Đikićem, telefonski. Izrazio mi je svoju zabrinutost i ja sam mu rekao: dapače, imate svu slobodu iskazati svoj stav u hrvatskoj javnosti. Zašto ne? Izvolite! Ja mu ništa ne zamjeram. To je njegov stav. Ja ga poštujem i cijenim. Argumentiran. Može mi se svidjeti, može mi se ne svidjeti. Nikoga ne ograničavam. Apsolutno. Zašto mislite da bi moje izlaganje danas spriječilo bilo koga da iznosi svoj stav? Živimo u demokraciji. Nikakvih ograničenja, nikakvih zastrašivanja, nikakvih zlouporaba na bilo koji način – nisu mi niti na kraj pameti. Ono što danas radimo – vi i ja – vodimo političku raspravu o temi koja je danas na dnevnom redu Hrvatskog sabora jer ste je vi tražili. Vi ste je tražili. Ovaj Sabor je već izglasao povjerenje Vladi i ministru Barišiću 19. listopada. Vi ste ti koji ste požurili da ponovo razgovaramo o njegovom povjerenju Ne stavljam ja ovu temu u eter. Vi je stavljate. Vi je gurate. Vi je emancipirate.
Plenković je uvrijedio Đikića
Premijer Plenković govori istinu kada kaže da je u sabornici raspravljao s oporbom, a ne s Đikićem – samim tim što su u Saboru bili pripadnici oporbe, a ne i sam Đikić i što je oporba bila ta koja je pokrenula proceduru opoziva ministra Barišića. Također, osnovna je svrha premijerova nastupa, kao što je očito iz citiranih riječi, bila oporbu diskreditirati tako da ih prikaže nesposobnima da sami sastave zahtjev za glasanje o povjerenju ministru Barišiću.
Pritom je, kao što je i sam ustvrdio, ime znanstvenika Đikića koristio kao „retoričku figuru“. U tom je sklopu premijer Đikića opisao kao „eksternaliziranog savjetnika oporbe“, osobu koja je dokona i miješa se u disciplinu o kojoj pojma nema, osobu kojoj se ne može vjerovati zbog objavljivanja sadržaja njihovih razgovora radi instrumentalizacije, osobu čije je mišljenje jednake težine kao i mišljenje bilo koga drugoga te osobu koja laže kada tvrdi da mu se nudilo mjesto premijerova savjetnika.
Đikić je takve riječi primio vrlo osobno, kao što je to vidljivo iz sadržaja njegova pisma. Plenković, također, nije ništa učinio da obeshrabri napade ekstremnih pojedinaca na Đikića.
