*Izvorna analiza temeljila se na rezultatima obrađenima do ponoći, a jutarnjim satima osvježena je novim podacima. Iz analize je izbačen potencijalni ishod u kojem HDZ formira vlast zaobilazeći MOST i SDP, a koji više nije ni matematički moguć.
Nakon cjelonoćnog prebrojavanja glasova rezultati izbora izgledaju ovako: HDZ-ovoj koaliciji 59 mandata, SDP-ovoj koaliciji 56 mandata, MOST-u 19 mandata, IDS-u 3 mandata, HDSSB-u i koaliciji Milana Bandića po 2 mandata, a Živom zidu i Uspješnoj Hrvatskoj po 1 mandat. U ove rezultate HDZ-u su pribrojena i 3 mandata koja donosi dijaspora, dok 8 preostalih mjesta u Saboru pripada manjincima, među kojima je najzastupljenija srpska nacionalna manjina s troje zastupnika iz redova SDSS-a. Rezultat je to nakon što je obrađeno 99,9 posto biračkih mjesta. Odnosi snaga više se ne bi trebali mijenjati, što znači da je pred nama sedam mogućih ishoda jučerašnjih parlamentarnih izbora.
Ponavljanje izbora
Ukoliko se u postizbornim pregovorima ne postigne dogovor koji bi omogućio formiranje vlasti, a za što je u parlamentu potrebno najmanje 76 ruku (od ukupno 151 zastupnika). Prema Ustavu RH, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović mandat za sastavljanje vlade povjerava onom stranačkom čelniku koji je može uvjeriti da uživa podršku većine izabranih zastupnika. Nakon što od predsjednice dobije mandat, mandatar ima rok od 30 dana da sastavi vladu, odnosno da dobije povjerenje od saborske većine. Ukoliko mu to ne pođe za rukom, rok može biti produljen za dodatnih 30 dana. Ako mandatar ni nakon 60 dana ne dobije povjerenje Sabora, predsjednica RH, prema Ustavu, mandat za sastavljanje vlade mora povjeriti drugoj osobi. Drugi mandatar opet ima 30 dana za sastavljanje vlade, uz moguće produljenje za dodatnih 30 dana, o čemu opet odlučuje predsjednica. Ako ni nakon isteka roka od 90 do 120 dana vlada nije formirana, predsjednica Grabar Kitarović će, prema Ustavu, morati imenovati privremenu nestranačku vladu i istodobno raspisati prijevremene parlamentarne izbore.
Koalicija nacionalnog jedinstva
Najjednostavniji način formiranja većine u Saboru bila bi velika koalicija SDP-a i HDZ-a. U tom slučaju bi dvije najveće stranke, sa svojim koalicijskim partnerima, u Saboru kontrolirale ukupno 115 ruku. No, radi se o mogućnosti koja funkcionira isključivo u teoriji, s obzirom da je Mirando Mrsić iz SDP-ovog stožera već u izbornoj noći poručio da je njegova stranka “spremna na razgovore sa svima, osim s HDZ-om”.
HDZ + MOST
Koalicija HDZ-ove koalicije i MOST-ovih 19 zastupnika bila bi dovoljna za saborsku većinu od 78 mandata. Izjave koje su u izbornoj noći davali čelni ljudi MOST-a sugeriraju da su spremni na razgovore i sa SDP-om i s HDZ-om, te da će upravo oni u konačnici odlučiti tko će sastaviti Vladu. Lideri MOST-a tvrde da ih fotelje ne zanimaju, ali istovremeno nagovještaju da će od potencijalnog koalicijskog partnera tražiti da premijersku fotelju prepusti Boži Petrovu. Upitno je bi li Karamarko bio spreman na takav ustupak.
SDP + MOST
SDP-ovoj koaliciji ni suradnja s MOST-om nije dovoljna da sastavi vlast bez podrške dodatnih koalicijskih partnera; koalicija Hrvatska raste i MOST zajedno kontroliraju 75 ruku u Saboru. Kada im se pribroji i 3 zastupnika IDS-a, dolazi se do većine od 78 mandata u Saboru. No, za očekivati je da bi ova koalicija ipak imala nešto komotniju većinu s obzirom da SDP vrlo vjerojatno može računati i na podršku troje zastupnika SDSS-a koji u Sabor ulaze s izborne liste srpske nacionalne manjine. Značilo bi to da u Saboru kontroliraju 81 fotelju, a ta se brojka može popeti i do 86 ako im se pridruži petero preostalih manjinskih zastupnika. No, i ovaj bi rasplet mogao ovisiti o spremnosti Zorana Milanovića da premijerski mandat prepusti prvom čovjeku MOST-a Petrovu.
Manjinska vlada
Kao potencijalna mogućnost nameće se i manjinska vlada, gdje bi HDZ-ova ili SDP-ova koalicija formirale vlast bez većine u Saboru, ali uz podršku MOST-a koji u tom slučaju u vlasti ne bi participirao, već bi kroz svoje zastupnike u parlamentu samo kontrolirao koji će se i kakvi zakoni izglasati. U slučaju manjinske vlade otvara se i mogućnost da oporba kroz parlament progura svoje zakonske amandmane, a u slučaju da zastupnicima MOST-a isti budu prihvatljivi.
Raslojavanje MOST-a
Primarna razlika između MOST-a i “starih” političkih partija je činjenica da stranka pod vodstvom Bože Petrova nije čvrsto integrirana, homogena cjelina. I sam Stipe Petrina, kontroverzni načelnik Primoštena čija je lista na izbore izašla pod MOST-ovim plaštom, najavio je kako očekuje da će njegovi kolege iz MOST-a “dobiti nemoralne ponude”. Naredni dani pokazat će jesu li baš svi zastupnici MOST-a zainteresirani samo za programsku suradnju koja će rezultirati traženim reformama, ili će neki od njih ipak biti podložni političkoj trgovini.
Raslojavanje Domoljubne koalicije
HDZ i Tomislav Karamarko nalaze se sada u situaciji da, između ostalog, ovise i o vjernosti svojih koalicijskih partnera, prvenstveno iz redova HSLS-a i HSS-a. Upravo o ove dvije stranke je 2007. godine ovisilo formiranje vlasti, a njihovi su lideri istovremeno vodili pregovore s Ivom Sanaderom i sa Zoranom Milanovićem, da bi se u konačnici ipak odlučili za koaliciju s HDZ-om. Iz navedenog primjera jasno je da se radi o strankama koje su sklone političkoj trgovini pa sama činjenica da su njihovi zastupnici u Sabor ušli na listi Domoljubne koalicije ne mora nužno značiti da će joj i u budućnosti ostati vjerni.
