„42 dana je rok, koliko se ja sjećam godinama postoji u zakonu, maksimalni rok bolovanja u kojem ljudi dobivaju istu plaću kakva je inače“, ustvrdio je Andrej Plenković, predsjednik Vlade odgovarajući na pitanje Bože Petrova, zastupnika Mosta tijekom aktualnog prijepodneva u Saboru.
Mostov zastupnik je predsjednika Vlade upozorio na tešku situaciju u kojoj se nalaze osobe na bolovanju dužem od 42 dana, primjerice oboljeli od karcinoma ili moždanog udara. Oni primaju fiksnu naknadu za dugotrajno bolovanje koja je niža od minimalne plaće, što je nedovoljno za život zdravoj osobi koja radi, a kamo li bolesnoj.
Predsjednik Vlade Petrovu je “zahvalio na signaliziranju situacije ljudi koji su duže od 42 dana na bolovanju” te rekao da će zamoliti ministre zdravstva i rada da vide o kojem se broju ljudi s nekom od teških bolesti na bolovanju dužem od 42 dana radi.
Kada kaže da osobe na bolovanju, odnosno osobe koje su privremeno nesposobne za rad prva 42 dana primaju naknadu koja im je jednaka plaći, Plenković govori netočno.
Prema odredbama Zakona obaveznom zdravstvenom osiguranju naknada plaće za vrijeme bolovanja „određuje se od osnovice za naknadu plaće koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim kada je posebnim zakonom drukčije propisano“.
Nadalje, plaća na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće predstavlja redovitu mjesečnu plaću osiguranika te naknadu plaće isplaćene za vrijeme odsutnosti s rada, „odnosno za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta i privremene nesposobnosti, koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen“.
U Zakonu se navodi da naknada za bolovanje “ne može biti niža od 70 posto osnovice za naknadu plaće“, osim ako Zakonom nije drugačije utvrđeno, s time da „kao mjesečni iznos za puno radno vrijeme ne može biti niža od 25 posto proračunske osnovice“ (a to je 110,36 eura).
Poslodavci koriste upravo tu odredbu da “ne može biti niža od 70 posto” te je isplaćuju u tom postotku, a ne u 100 postotnom iznosu.
Kolektivni ugovori
Iznos naknade za vrijeme bolovanja nerijetko je predmet pregovora sindikata i poslodavaca te se tamo gdje postoje kolektivni ugovori nastoji ugovoriti povoljniji iznos naknade za vrijeme bolovanja. Primjerice, Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike u slučaju bolovanja do 42 dana službeniku i namješteniku pripada naknada plaće u visini 85 posto njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85 posto njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za službenika i namještenika.
Jednak iznos naknade za vrijeme bolovanja do 42 dana ugovoren je i Temeljnim kolektivnim ugovorom za javne službe. S druge strane, kolektivnim ugovorom u graditeljstvu se propisuje naknada u visini propisanoj zakonima o zdravstvenom osiguranju, kao i u slučaju INA-e dok su, primjerice, pomorci u linijskom obalnom pomorskom prometu ugovorili naknadu u visini 80 posto.
Prema propisima iz zdravstvenog osiguranja, najviši mjesečni iznos naknade plaće, koja se isplaćuje na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), ne može (za puno radno vrijeme) mjesečno iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28 posto, odnosno 565,04 eura. Minimalna plaća u tekućoj godini iznosi 840 eura bruto ili 672 eura (u Zagrebu).
No, postoje izuzetci, ali i kod njih je najviši iznos naknade limitiran.
Tako naknada plaće iznosi 100 posto osnovice za naknadu plaće, ali je limitirana na mjesečni iznos od 565,04 eura: zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom; radi njege oboljelog djeteta mlađeg od tri godine života; zbog transplantacije živog tkiva i organa u korist druge osobe; dok je osiguranik izoliran kao kliconoša.
Naknade koje nisu limitirane
Jedine naknade na teret HZZO-a koje nisu limitirane, odnosno isplaćuje se 100 posto od osnovice za naknadu plaće su: za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad u polovici punoga radnog vremena tijekom rodiljnog dopusta; za vrijeme korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta; privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti; privremene nesposobnosti za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.
Prema podacima HZZO-a, lani je prosječno trajanje privremene nesposobnosti za rad na teret HZZO-a (dakle od 43 dana bolovanja) bilo 33,28 dana. To je, kako navodi HZZO u izvješću o poslovanju za 2023. godinu, više u odnosu na prosjek trajanja u 2022. godini koji je iznosio 29,49 dana. Razlog je „smanjenja broja slučajeva i dana izostanaka zbog izolacije koja su zbog svoje kratkoće trajanja u odnosu na tzv. ‘duga bolovanja’ u proteklom razdoblju smanjivala prosjek dana po slučaju“.
U izvješću se navodi i kako je prosječno trajanje privremene nesposobnosti za rad u danima na teret poslodavaca lani smanjeno te je iznosilo prosječno 8,14 dana, dok je u 2022. godini taj prosjek bio 8,34 dana.
Kako navodi HZZO, prema uzrocima privremene nesposobnosti za rad, najveći udio čine naknade zbog bolesti (67,16 posto) za koje je u prošloj godini izdvojeno 139,4 milijuna eura, odnosno 0,81 posto više nego u 2022. godini.
Zaključno, nije točno da radnik u prva 42 dana bolovanja prima naknadu koja je u visini njegove plaće. Ta naknada iznosi 70 posto osnovice za naknadu plaće, odnosno prosjeka njegove plaće isplaćene tijekom šest mjeseci prije odlaska na bolovanje. Kolektivnim ugovorima sindikati nastoje ugovoriti povoljniju naknadu za bolovanje tijekom prva 42 dana na teret poslodavca.
