Jučerašnjim samoraspuštanjem Sabora probudili smo se iz šestomjesečne noćne more u kojoj nikome, osim nekolicini političkih marginalaca koji su proživjeli svojih pet minuta slave, nije bilo nimalo ugodno.
Ugodno nije bilo Tomislavu Karamarku koji nije uspio u onome što mu je bilo najvažnije – u potpunom ovladavanju represivnim aparatom, odnosno policijom i tajnim službama kako bi, uz pokoravanje medija i svekolike javnosti, osvojio što je moguće dužu potpunu vlast u Hrvatskoj i tako postao hrvatski Orban. Gospodarstvo, kako je to poslije pada posvjedočio Tihomir Orešković, Karamarka nije zanimalo, a ono što je planirao odraditi, poput Ine, nije uspio.
Ugodno nije bilo ni Tihomiru Oreškoviću koji nije uspio provesti agendu zbog koje je pristao preuzeti mjesto hrvatskog premijera, ma koja to agenda bila. O razlozima njegova preuzimanja mjesta prvog čovjeka u državi s čijim jezikom baš i ne barata ni danas ne znamo više nego što smo to znali u vrijeme kada nam je predstavljen.
Ugodno nije bilo ni „mesiji“ Boži Petrovu koji nije ni za pinku uljudio ponašanje hrvatskih političara, što si je dao u misiju, a o proklamiranim reformama ne treba niti trošiti riječi. Jedino što je Vlada na čelu s Tihomirom Oreškovićem na tom planu uspjela isproducirati bio je redoviti odgovor Europskoj komisiji u proceduri prekomjernog deficita koji je ambiciozno predstavljen kao Nacionalni program reformi. Te su reforme još samo na papiru, ali i bolje je tako s obzirom da je njihova osnova rasprodaja poduzeća i infrastrukture od strateškog i posebnog interesa za RH, produženje radnog vijeka te reforme kojima bi se zdravstvo učinilo manje dostupnim onima s manjim džepom.
Rekordi
Neistinito bi ipak bilo tvrditi da ova vlada i ovaj sastav Sabora ni u čemu nisu uspjeli. U ovoj trci kategorije šest mjeseci s preponama oborili su oni brojne rekorde.
Prvi je rekord vrijeme u kojem je Orešković donio odluku da se prihvati dužnosti hrvatskog premijera. Legenda kaže da mu je za to trebalo samo tri sata. Mada je on u razgovoru za medije ustvrdio kako nije baš pao s Marsa jer je prethodno godinu dana s HDZ-om razgovarao o poziciji u vladi – ali, potvrdio je, na mjestu potpredsjednika zaduženog za financije.
Drugi rekord drži ministar branitelja Mijo Crnoja. Samo je šest dana prošlo od svečanog blagoslova prostora Ministarstva branitelja (odnosno raskuživanja od prijašnjeg omraženog ministra Freda Matića) do Crnojine ostavke. Na ostavku je bio prisiljen jer su mediji otkrili da je prijavio lažnu adresu prebivališta te da je zloupotrijebio kredit koji je dobio kao branitelj. Detalji iz njegove biografije sustizali su jedan drugog, pa se tako pisalo i da je nesuđeni ministar prilično sklon nasilničkim metodama, što ga je valjda u startu i kvalificiralo za to mjesto s kojeg se trebalo krenuti u pokretanje registra izdajnika. Crnoja se samo nastavljao na riječi Tomislava Karamarka koji je 26 godina nakon promjene političkog sustava govorio o hitnoj potrebi lustracije. „Lustracija je naša odluka da ne želimo imati posla s vrijednostima prije ’90. Lustracija je naša odluka da se sve naše vrijednosti suvremene hrvatske države baziraju na Domovinskom ratu, na braniteljima, na doktoru Tuđmanu“, govorio je Karamarko, naglašavajući da je presretan što je u Hrvatskoj napokon „narodnjačka vlast ljudi koji se znaju prekrižiti kada uđu u crkvu“.
Rekordno kratko trajao je i ovaj saziv Sabora. Konstituirajuća sjednica osmog saziva Hrvatskog sabora održana je 28. prosinca 2015., izborom Željka Reinera za predsjednika, čime je Sabor konstituiran iz drugog pokušaja. Do izglasavanja predsjednika Sabora došlo je nakon što se prethodno MOST iznenada odlučio za suradnju s HDZ-om pa je pao i dogovor o nestranačkom mandataru.
Tihomir Orešković nije ipak uspio osvojiti prvo mjesto u svom kratkom petomjesečnom stažu na mjestu premijera. Pretekao ga je Stjepan Mesić koji je premijerom bio samo tri mjeseca – od kraja svibnja do kraja kolovoza 1990. Razlika je ipak ogromna – Mesić, prvi predsjednik hrvatske Vlade nakon višestranačkih izbora funkciju je napustio kako bi se za hrvatske interese otišao boriti u Predsjedništvo SFRJ. Gdje će Tihomir Orešković i hoće li se zadržati u političkim vodama, neizvjesno je.
Taktika spaljene zemlje
U rekordnom roku vlastodršci su uništili brojna područja koja su se gradila zadnjih petnaestak godina, a naročito u završnici pregovora Hrvatske za ulazak u Europsku uniju. Ono što je svakako okarakteriziralo HDZ-MOST vladavinu je taktika spaljene zemlje u kojoj su uništene ili načete brojne institucije, dijalog s manjinama i građanskim društvom, kao i međunarodna reputacija zemlje koja se ponovo počela povezivati s ustaškim režimom. Drugi HDZ-ov ideolog i produžena ruka Tomislava Karamarka Zlatko Hasanbegović, HRAST-ovci, pravaši i udruga „U ime obitelji“ potpomognuti saborskom većinom gdje je to bilo potrebno, uništili su, između ostalog:
– Medijsku politiku na kojoj je radio prethodni saziv Ministarstva kulture, što se prije svega očitovalo u hitnom ukidanju Stručnog povjerenstva za neprofitne medije. Neprofitni mediji ugroženi su i najavom raspuštanja cijelog Vijeća za elektroničke medije koje bi trebalo biti neovisni medijski regulator, što je bila kazna zbog trodnevnog gašenja televizije Z1 zbog govora mržnje. Govor mržnje ovoj vlasti nije bio problematičan, dapače.
– Program javnog servisa HRT-a koji djeluje po novim domoljubnim i klerikalnim obrascima i tako gubi i relevantnost i gledateljstvo/slušateljstvo.
– Civilno društvo i brojne udruge – od onih koje se bave demokratizacijom do onih koje brinu za djecu s invaliditetom – kojima su značajno smanjena sredstva za rad preusmjeravanjem sredstava iz prihoda igara na sreću, mada se u svim europskim državama lutrijska sredstva dodjeljuju upravo za razvoj civilnog društva, kulture i sporta.
– Institucije koje služe građanima poput pučke pravobraniteljice i pravobraniteljice za prava djece čija je izvješća saborska većina odbacila bez suvislog obrazloženja.
– Kurikularnu reformu – prilikom predstavljanja programa vlade pisalo je da se kurikularna reforma prekida, u Nacionalnom programu reformi pisalo je da se nastavlja. Jokićeva ekspertna skupina je razriješena, nova bi trebala biti imenovana iako je vlada u tehničkom mandatu i ne bi trebala ići u nova imenovanja. Ministar Predrag Šustar nije povukao sredstva koja su za provedbu kurikularne reforme bila planirana u europskim fondovima, a s obzirom na razvoj događaja teško da će reforma u eksperimentalnu provedbu od jeseni
– Brojna područja kulture – preko raspodjele sredstava te preko odugovlačenja s odlukama poput one o otkupu knjiga, za hrvatsku kulturu ova je godina potpuno propala. Ostaje za vidjeti hoće li u tehničkom mandatu ministar Hasanbegović do kraja uništiti instituciju kulturnih vijeća, kao i HAVC koji je pomogao afirmaciji hrvatske kulture te gospodarstvu puno više nego što će to moći bilo koji ministar.
Pouke
Tomislav Karamarko je prije godinu dana predstavio svoj Antikomunistički manifest pogrešno vjerujući da će osvojiti dvotrećinsku većinu na parlamentarnim izborima. Nije osvojio ni običnu, a ipak se upustio u provođenje zacrtane politike svoje konzervativne revolucije.
Bio je ovo baš ružan politički eksperiment koji će, po svoj prilici, završiti kobno i za Kramarka.. Kao rezultat saznali smo da nikakve prethodno postignute vrijednosti nisu bile tu da ostanu, već da se za njih stalno ponovo treba boriti. Pedesetak tisuća ljudi na trgovima hrvatskih gradova, želja građana za prijevremene izbore koja se očituje u predizbornim anketama i, posljedično, raspuštanje Sabora, daju naznake da će to ipak imati tko raditi.
