EDIT: Oglas je, nakon tri godine, uklonjen nakon objave članka na Faktografu. Radilo se o sponzoriranom članku inicijative “Za referendum”, koja je pokrenuta 2015. godine. Slični su objavljeni u još dva medija i to u 9:00 sati ujutro, da bi isti dan u 11 sati išla je nova vijest, kao nastavak ove u kojoj je pisalo “Ukoliko ubuduće ne želite čitati ovakve naslove i tekstove potpišite Za referendum”. Drugi mediji su prvu objavu uklonili odmah, a Slobodna Dalmacija vijest je zadržala na svojim stranicama do objave ovog članka.
Već treću godinu bespućima društvenih mreža žari i pali jedan od najuspjelijih sponzoriranih članaka ikada objavljenih u hrvatskim medijima. A kako i ne bi kad pored bombastičnog naslova “Izvor Cetine u koncesiji!” velikim slovima piše i “EKSKLUZIVNO” te:
“Offshore kompanija iz američke savezne države Delaware uskoro postaje dugogodišnji koncesionar izvora rijeke Cetine. Izvorom Cetine, jezerom dubokom preko stotinu metara, čija zeleno – modra boja ostavlja bez daha, narednih 50 godina gospodarit će spomenuta offshore kompanija. USKORO OPŠIRNIJE…”
I tako taj članak i tri godine nakon prve objave nikako da doživi svoj “uskoro opširnije”, ali zato se neprestano vraća u život i doprinosi proizvodnji bijesa, klikova i zadržavanja na web stranicama Slobodne Dalmacije. S obzirom da se ova lažna informacija odnosi na problematiku domenu zaštite vode kao javnoga dobra, to je razumljivo, ali je nešto manje razumljivo zašto ga dijele čak i pojedini zeleni aktivisti iz Hrvatske, bez ikakve provjere o čemu se radi ni o tome kada je objavljen. Među zadnjima koji su ga objavili je i primoštenski načelnik Stipe Petrina, koji se svojevremeno nogama i rukama borio da vodovodi ostanu u rukama lokalne samouprave, kako bi ih bilo teže privatizirati. Čak i načelnik, koji se informirano borio na polju voda, širi ovu dezinformaciju – s njegovog je zida članak podijeljen 16 puta u jednom danu.
Dodajmo i da je 1. stavkom članka 20. Zakona o medijima propisano da oglas ne smije biti takav da kod gledatelja, slušatelja ili čitatelja izazove dojam kao da je riječ o programskom sadržaju medija. Za kršenje ove odredbe propisana je kazna od 100.000 do milijun kuna. U ovom konkretnom tekstu istaknuto je da se radi o sponzoriranom sadržaju, ali očigledno ne dovoljno jasno da bi čitatelji to prepoznali.
Zato smo se obratili marketingu, odnosno Ivani Vladović te upravi Slobodne Dalmacije, kako bismo doznali tko je taj oglašivač koji još od lipnja 2015. godine profitira na uznemiravanju javnosti.
Ipak, unatoč usmenom obećanju člana uprave da će članak biti uklonjen, ali i najavi šefice marketinga da će nam se povratno javiti s informacijama koje smo tražili – nije se dogodilo ništa. Odgovora i dalje nema, a članak je još uvijek na stranicama medija, skuplja klikove kao i do sada.
Cetina već u koncesiji, ali ne kod offshore firme iz Delawarea
Što se tiče samih vrela Cetine, oni već jesu pod koncesijama, što nije nikakva tajna budući da u svijetu flaširanih voda imamo i onu koja se doslovno zove – Cetina. Puni je Naturalis d.o.o., koji do 2039. godine ima koncesiju na vađenje 30.000 m³ vode godišnje, a na svojim stranicama o samom izvoru koji crpe navode da mu je kapacitet oko 850.000 litara vode na dan, odnosno približno 300 milijuna litara godišnje.
Još jedan koncesionar je Bumes d.o.o., kojemu je vlada Zorana Milanovića dala 30-godišnju koncesiju na izvor Vukovića Vrelo. Portal Tris izračunao je te 2014. godine da će do kraja koncesije ova splitska tvrtka iscrpiti oko 75 milijuna litara voda, s obzirom na navedeni limit, te će za to platiti – 200 kuna dnevno.
Cetina Pavić d.o.o. u stečaju također je do 2015. godine imala koncesiju za zahvaćanje voda radi prodaje na tržištu i to izvora Graba, malene rijeke koja se spaja s rijekom Rudom, a onda nakon toga utječe u Cetinu, dok je na izvor Veliko Vrilo imala tvrtka Miletić d.o.o. Ovi podaci proizlaze iz studije “Poruka u boci” Instituta za političku ekonomiju, objavljene krajem 2016. godine, dakle godinu i pol dana nakon spornoga članka. Autor studije Tomislav Tomašević kazao nam je da su u njegovoj analizi sve koncesije koje su na snazi bile 2015. pa bi trebala biti i ona o kojoj govori sporni članak, barem prema datumu njegove objave. Ipak, on na slično poduzeće nije naišao prilikom pretrage Registra koncesija, premda spominje nekoliko njih vezanih za Cetinu.
U Registru koncesija, kojim upravlja Financijska agencija (Fina), to trenutno nažalost nije moguće provjeriti jer opetovane pretrage ne izbacuju nikakve rezultate, na što smo upozorili i Finu. No i bez pristupa ovom Registru uspjeli smo ustanoviti da niti jedna od tvrtki koje eksploatiraju izvore Cetine i njene pritoke nije registrirana u američkoj saveznoj državi Delaware.
