Potresni procesi razvoda brakova u čijem su središtu borbe za skrb nad djecom danas su postali tražena tabloidna roba. Gubitnici u cijelom teškom procesu javnog međusobnog optuživanja dojučerašnjih supružnika uvijek su, i samo – njihova djeca.
Gotovo da nema medija koji pažljivo ne prati pojedine slučajeve dodjele skrbništva nad djetetom nakon postupka razvoda, dijeleći javnosti brojne detalje. A broj takozvanih konfliktnih razvoda, u kojima dojučerašnji partneri, a danas smrtni neprijatelji, koriste vlastitu djecu za obračun je u porastu.
„Po kliničkom iskustvu i statistici Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, koja ima 40 posto djece pacijenata iz razvedenih brakova, od ukupno 1.600 novih pacijenata godišnje, mogu reći kako je sve više visoko konfliktnih razvoda, u kojem je u fokusu roditelja njihov interes, a ne interes djece, jer djeci, bez obzira jesu li roditelji skupa ili ne, ako su se za njih do separacije brinuli i pružali mu ljubav, trebaju oba roditelja. Kada jedan ili oba roditelja ne razumiju ovu potrebu djeteta zbog međusobno narušenog odnosa, kada i nakon razvoda nastavljaju s konfliktima, kada dijete koriste kao snažno oružje da naštete drugom roditelju, tada često govorimo i o emocionalnom zanemarivanju i zlostavljanju djeteta“, jasna je Ella Selak Bagarić iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, specijalizirane ustanove za rad s dječjom psihotraumom u kojoj pomoć primaju djeca iz Hrvatske, ali i inozemstva.
Svi postupci koji uključuju maloljetnike moraju ostati tajni
Jedan od medijski poznatijih slučajeva je onaj u koji je bila uključena S. K. koja je zajedno sa svojim bivšim supružnikom M. P. punila novinske stupce u borbi za skrb nad djetetom. Zna se i ime djeteta, ali tu ga, barem, nećemo spominjati niti ćemo zbog toga stavljati poveznice na brojne tekstove o tome. Zapravo, u ovom tekstu uopće nećemo stavljati poveznice, kao što to inače običavamo, preko kojih bi otkrili identitete djece ili roditelja.
„Važno je da znamo kako sam razvod nije toliko štetan za dijete – koliko je to konflikt roditelja, jer se dijete nakon separacije može prilagoditi i uživati u brizi i pažnji oba roditelja. No, kada se nađe između dvije strane u ratu, kada odrasta gledajući netrpeljivost, nepoštovanje i sukobe, kada dobiva poruke kako mu roditelji nisu dobri, a pogotovo kada se sve to odvija pred očima javnosti, njegov razvoj je u riziku, i tada imamo dijete koje pati i odrasta s porukama štetnim za njegov razvoj“, nastavlja Selak Bagarić.
Nakon javne borbe S.K. i M.P. za skrb nad djetetom, medijska slavina se otvorila. Jedan od najobrađivanijih slučajeva je onaj N.K. koja ima dijete sa stranim državljaninom. Majka je u drugoj državi uhićena zbog optužbe za otmicu djeteta jer nije poštivala odluku suda da se dijete dodijeli ocu, uz pravo majke da ga viđa svaki dan.
Domaći mediji su ekstenzivno obrađivali ovu priču, jednu od brojnih, ali s razlikom da je u pitanju odluka stranog suda. To je natjeralo lokalnu zajednicu da reagira pa su čak i navijačke skupine najavile da će stati u obranu majke i njezinog prava na dijete nad kojim je naložena ovrha. I u ovom slučaju smo saznali ime djeteta uz izvještaje nabijene emocijama.
„Svi postupci u kojima su uključena maloljetna djeca trebaju ostati tajni. Kada roditelji javno iznose detalje o djetetu, krši se njegovo pravo na privatnost i njegov najbolji interes je izravno ugrožen. Kao što je struka u više navrata rekla, podizanje emocionalnih tenzija i pretvaranje detalja obiteljskog života u javnu raspravu ne pomaže nikome, a djeci direktno šteti. S druge strane, zadatak je institucija koje štite dijete naći odgovore što je njegov najbolji interes, te postupati odmah i sada, ne dopuštajući da protok vremena i loša koordinacija sustava budu vjetar u leđa manipulativnom roditelju, a neprijatelj djetetu. Nemojmo u svemu tome zaboraviti i na etičku odgovornost medija; jer nije isto razgovarati o općoj problematici i izravno izložiti dijete imenom i prezimenom te detaljima njegovog obiteljskog života“, kaže Selak Bagarić.
Kakvu budućnost imaju djeca čiju se intimu razvlači po medijima?
Mediji najčešće reagiraju emocionalno u ovim, ionako iznimno osjetljivim intimnim borbama, u kojoj je svaka strana uvjerena da je pravda na njenoj strani, pa nije ni čudo da njihovi čitatelji, odnosno gledatelji, reagiraju jednako. A činjenica je da nitko od nas ne zna koliko su roditelji kompetentni u ovim slučajevima, niti nam mediji to otkrivaju, kao ni što je navodilo institucije da odluče tako kako su odlučile. Naime, psihičko zdravlje roditelja i procjena njihove sposobnosti da se brinu za vlastitu djecu su tajna. Kao što se dogodi da manipuliraju vlastitom nesrećom, tražeći za sebe maksimum, koristeći pritom djecu kao ultimativno oružje u međusobnom obračunu.
„Kompetentan će roditelj, bez obzira na završetak svog partnerskog odnosa, tražiti način da mu dijete ili djeca imaju i dalje blizak odnos s drugim roditeljem, jer na prvo mjesto stavlja njegove potrebe. Kada to ne čini, kada manipulira djetetom, ignorira preporuke stručnjaka te kada se ne drži dogovora postignutog s drugim roditeljem, odnosno sudske odluke, sustav treba reagirati odmah i prvo pokušati stručno pomoći roditeljima u uspostavi adekvatne komunikacije a zatim i sankcionirati manipulativnog roditelja, a ne čekati da prođu godine, kada vrlo često dijete već odbija kontakt s drugim roditeljem“, objašnjava Selak Bagarić.
Televizijska postaja RTL već tjednima prati slučaj iz Zadra u kojem je dijete dodijeljeno ocu, umjesto majci s kojom je živjelo cijelo vrijeme. Majka je optužila oca djeteta za silovanje, a RTL je nastavio navoditi oca kao silovatelja, iako je optužba odbačena pa otac nije ni osuđen, a ista ta televizijska postaja nije objasnila zašto je optužnica za silovanje protiv oca odbačena. Vidjeli smo samo jednu stranu priče, u kojoj je majka postala žrtvom, a otac praktički otmičar i silovatelj, iako je drugostupanjski sud dodijelio dijete ocu koji, kako je rekla njegova odvjetnica, zbog zaštite dobrobiti djeteta nije htio izlaziti u javnost.
Možemo li prepucavanje roditelja preko medija nazvati zlostavljanjem djece?, pitamo Selak Bagarić.
„Odgovorit ću vam pitanjem. Kako će se osjećati malena djevojčica ili dječak jednog dana kada odrastu i na internetu pronađu najmučnije detalje odnosa i života svojih roditelja? Kako se osjeća stigmatizirano dijete koje svi promatraju samo kao dijete roditelja koji vode medijski rat? Odgovor na vaše pitanje treba dati sustav sankcioniranjem roditelja koji to čine“, odgovara Selak Bagarić.
Potreba za edukacijom
Objašnjava nam da Hrvatska ima sustav zadužen da odgovori na pitanje što je najbolji interes pojedinog djeteta kod razvoda roditelja. Nema jedinstvenog modela koji odgovara djeci u smislu određivanja s kime i koliko živi, ali svako dijete ima pravo na svoju obitelj, i tu se treba provesti individualna evaluacija što je za njega najbolje. „Ukoliko izostane dogovor roditelja, kada oni ne uspijevaju naći zajednički jezik, sustav treba donijeti odluku i zatim pratiti tko se od roditelja drži dogovora, a tko ga krši, odnosno, sustav mora biti glas djeteta i braniti njegov najbolji interes, ali ne nakon tri, četiri godine nakon što su susreti, viđanja, pa time i odnos djeteta s jednim roditeljem opstruirani, već treba djelovati odmah“, kaže Selak Bagarić.
Međutim, „sustav“ nije spreman uvijek pravilno odgovoriti na sva kompleksna pitanja zaštite djece. Primjer zločina nad maloljetnim djetetom koji je prije nekoliko mjeseci dobio svoj sudski epilog, nije spriječilo jednog zadarskog suca da javno čita obrazloženje presude u kojoj su se nalazili svi gnjusni detalji zločina (Forum.tm). Mediji su taj dar objeručke prihvatili. To je ponukalo tadašnju pravobraniteljicu za djecu Ivanu Milas Klarić da poruči kako i suci i novinari trebaju edukaciju jer to nije bio prvi slučaj otkrivanja detalja zločina nad djecom.
Je li zaštita braka doista važnija od zaštite djece?
Isti taj „sustav“, koji očito nije imun na greške, aktivno radi na smanjivanju dostignutih standarda u zaštiti interesa djece prilikom mogućih konfliktnih razvoda brakova.
Nedavno odbačeni prijedlog novog Obiteljskog zakona, kojeg je u listopadu predstavila ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nada Murganić, preferirao je zaštitu braka umjesto djece, čiju dobrobit prilikom rastave roditelja aktualni zakon stavlja na prvo mjesto (Jutarnji list).
U skladu s konzervativnim svjetonazorom, čuvanje braka sada dolazi na prvo mjesto. Umjesto obaveznog savjetovanja o djeci, ponovno bi se uvodilo posredovanje za bračne parove, čiji je cilj pomiriti bračne drugove. Prema tom prijedlogu roditelji maloljetne djece, razvod ne bi pokretali na centru za socijalnu skrb, niti bi morali na savjetovanje o tome kako u najboljem interesu djeteta nastaviti zajedničku skrb nad djecom sklapajući roditeljski plan, već bi se razvod ponovno pokretao direktno na sudu. Na tome bi profitirali odvjetnici, za kojima je prema sadašnjem zakonu postojala bitno manja potreba jer roditelji sada idu na sud s roditeljskim planom, a tek u manjoj mjeri s odvjetnikom.
Slično rješenje postojalo je u zakonu iz 2003. godine, a analiza Jutarnjeg lista iz 2016. pokazala je da se već u prvoj godini primjene sadašnjeg zakona koji je na snazi od 2015., udvostručio broj parova, roditelja s djecom, koji su se sporazumno razveli i dogovorili o skrbi o djeci u odnosu na zadnju godinu primjene zakona iz 2003. godine.
Sekcija psihologa u socijalnoj skrbi pri Hrvatskoj psihološkoj skupini zahtijevala je da roditeljski plan u kojem roditelji koji se razvode zajednički, uz stručnu pomoć, dogovaraju sve vezano uz djecu svakako ostane u novom zakonu, a gotovo 80 posto centara za socijalnu skrb ocijenilo je upravo roditeljski plan najboljim dijelom zakona (Slobodna Dalmacija).
Kako Hrvatskom i dalje upravlja konzervativna vlada, nije isključeno da ćemo isti prijedlog o primatu čuvanja braka nad dobrobiti djeteta vidjeti uskoro opet.
Ono što svi ovi slučajevi pokazuju je, međutim, da postoji mnogo dublji i ozbiljniji problem koji bi trebao zabrinuti sve u društvu. Naime, u Hrvatskoj očito vlada toliko nepovjerenje u institucije (Slobodna Dalmacija) da ne čudi da ulica u sve većem broju slučajeva pravdu uzima u svoje ruke, ne vjerujući procjenama institucija, dok mediji imaju sve brojniju robu koja se sve bolje prodaje. To je, pak, ogromni problem koji neće riješiti nikakve promjene bilo kojeg zakona.
