Jednogodišnji rad Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima nije, sukladno očekivanjima, polučio nikakve jasne rezultate.
Nužno je najprije podsjetiti na zadatke koji su stavljeni pred to šaroliko vijeće pri osnivanju. U Vladinoj Odluci o osnivanju Vijeća koja je donesena 2.ožujka 2017. navedene su dvije osnovne zadaće Vijeća: izrada „sveobuhvatnih preporuka usmjerenih na suočavanje s prošlošću“ te izrada preporuka pravnog reguliranja uporabe simbola i imenovanja ulica.
Kao poželjni rezultat rada Vijeća, što je vidljivo i iz njegovog sastava, trebao je proizaći konsenzus o prošlosti, kako bi se lakše krenulo u budućnost. U odluci izrijekom piše kako će Vijeće „nastojati postići suglasje u donošenju svojih odluka“. Premijer Andrej Plenković je to verbalizirao ovako: „Cilj je pomoći premostiti velike ideološke podjele i pomoći hrvatskome društvu da se na temelju pomirbe i istine o prošlosti okrene prema budućnosti demokratskog, uključivog i tolerantnog društva“.
Prije donošenja „Dokumenta dijaloga“, kako se zovu zaključci Vijeća, premijer je najavljivao da će se na osnovi tih preporuka izrađivati buduća zakonska rješenja koja će riješiti probleme poput HOS-ove ploče u Jasenovcu i izvikivanja pozdrava „Za dom spremni“.
Nije postignuto suglasje o prošlosti
Iz iščitavanja prvog, temeljnog dijela dokumenta, koji je trebao postići suglasje oko prošlosti, vidljivo je kako nije postignut konsenzus među sugovornicima, da bi se na osnovi njega pisale preporuke, a pogotovo je vidljivo da se pri radu nisu držali „znanstveno valoriziranih povijesnih činjenica“, kako im je to Vlada izrijekom propisala.
Tako se u tekstu mogao naći i odlomak u kojem se insinuira da antifašizam služi negaciji hrvatske državnosti: „Činjenica jest da postoji asimetrija između dobro poznatih fašističkih zločina koji su i javno osuđeni te dugo prikrivanih i manje istraženih, komunističkih zločina. Takva praksa pogoduje disperziranim pa i privatiziranim političkim pristupima, uključujući i takve koji jedno zlo umanjuju drugim zlom. Tako se i antikomunizam često javlja ne samo kao osuda jednoga totalitarnog režima sa stajališta demokracije nego i kao ideologem koji negira potrebu stvaranja jasne distance prema zločinima i kršenjima ljudskih prava ma s koje strane oni dolazili. Isto je i sa zlouporabom antifašizma koji se često koristi tek kao ideologem u pokušaju diskreditacije političkih protivnika, a u nekim slučajevima i kao negacija odnosno kriminalizacija hrvatske državnosti i neovisnosti izborene u Domovinskom ratu“.
Politolog Dejan Jović na svom Facebook profilu konstatirao je kako je povijesni i politološki dio diletantski. „Preuzimaju ideju o ‘dva totalitarizma’ (iako na početku teksta kažu da neće), a ne definiraju ta dva totalitarizma onako kako ih definira većina autora tj. kao ‘fašizam/nacizam’ i ‘staljinizam’. Da su tako definirali totalitarizme, Tito ne bi bio totalitarist jer se borio protiv oba (barem nakon 1948.), kaže Jović. Autori dokumenta „odlučili su prihvatiti (i to vrlo reduciranu, tipično revizionističku) hladnoratovsku priču o ‘dva totalitarizama’, a time odbaciti i glavnu interpretaciju II svjetskog rata prije hladnog rata, a to je ideja o jedinstvenosti i neusporedivosti nacizma i fašizma s bilo čim drugim“, spominje.
Izdvojena mišljenja
Bez obzira što smo dan prije istjeka roka dobili ispisani dokument, sami njegovi autori u zaključcima priznaju da se nisu dogovorili.
U 4. točci zaključaka navodi se: „S obzirom na mnogobrojne probleme koje dotiče, Dokument je za pojedine članove Vijeća prihvatljiv, dok je za pojedine samo djelomično prihvatljiv. U tom smislu, ovaj dokument, osim što potvrđuje visoku razinu dijaloške kulture, ostavlja punu slobodu svakoj osobi koja je sudjelovala u radu Vijeća da izrazi svoja vlastita stajališta o pitanjima na koja se u Dokumentu daju odgovori s kojima se ona ne slaže. Ta stajališta mogu biti dostavljena Vladi RH radi njihova prilaganja uz Dokument te čine dio ukupne dokumentacije“.
I već na sam dan objave dokumenta, svoje je izdvojeno mišljenje priložio Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta: „U slučaju prihvaćanja ovog dvodijelnog dokumenta, Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima tim će dokumentima dati novi vijek trajanja staroj ljevičarskoj tezi kako je komunizam, uz sve totalitarne manjkavosti, ipak prihvatljiviji od fašizma. Takva teza je nepovijesna, nedokaziva i u hrvatskom slučaju potpuno neprikladna“, smatra on. Svoja odvojena mišljenja najavili su i Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Ivica Lučić, viši znanstveni suradnik u Hrvatskom institutu za povijest, Nevijo Šetić, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Mladen Ančić, redoviti profesor na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru i Vanja Ivan Savić, docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uvjetno rečeno, svi s desne strane “pluralističnog” Vijeća, nezadovoljni stupnjem izjednačavanja “dvaju totalitarizama” , odnosno time što nije preporučena zabrana zvijezde petokrake.
Stari prijepori nastavljeni su na uobičajeni način i u emisiji Otvoreno koja je emitirana na dan donošenja preporuka. Nije, dakle, postignut proklamirani cilj osnivanja Vijeća, željena “pomirba”.
Vlada može i ne mora prihvatiti pravne preporuke
Vezano za pravnu regulaciju, treba najprije konstatirati kako Vijeće daje neobvezujuće preporuke, a da je i dalje na Vladi i Saboru da te preporuke, ako smatraju da treba, pretoče u zakone. Hoće li se što mijenjati, ne znamo – premijer i Vlada će o tome i dalje promišljati.
Što je Vijeće zaključilo? Vijeće je najprije konstatiralo činjenicu da „u hrvatskom ustavnom poretku te kaznenom i prekršajnom zakonodavstvu već postoji generalna (kvalificirana) zabrana javne uporabe svih spornih obilježja“ te da „postojeće prekršajno i kazneno zakonodavstvo u tom smislu sadržava mehanizme za djelotvornu prevenciju i kažnjavanje svakog tko javno upotrebljava sporna obilježja na način zabranjen člankom 39. Ustava“. Problem se krije u neujednačenoj sudskoj praksi.
„Primjeri takvih prima facie spornih obilježja mržnje su fašistički rimski pozdrav, tzv. Hitlerov pozdrav uz riječi Sieg heil, nacistički znak kukastog križa, nacistički znak ‘SS’, četnička kokarda, ustaško ‘U’, ustaški pozdrav ‘Za dom i poglavnika’ i ‘Za dom spremni’“, pojašnjavaju.
Petokraka i uzvik „Smrt fašizmu-sloboda narodu“ nisu prikladni za zabrane ne samo zbog europske prakse, već i zato što oni, za razliku od gore spomenutih, nemaju jednoznačno negativno značenje.
Vijeće ipak, radi načela pravne jasnoće, preporučuje blanketnu zabranu spomenutih prima facie spornih obilježja, ali „ne smatra neprihvatljivim“ ni propisivanje iznimke kad je riječ o spornim obilježjima HOS-a.
Zakonita protuustavnost
U dokumentu piše: „Demokratsko društvo mora poći od nužnosti uravnoteživanja javnog interesa društvene zajednice da se taj pozdrav ne pojavljuje u javnom prostoru, s jedne strane, i prava dijela hrvatskih branitelja na poštovanje vojnih insignija sa spornim pozdravom, pod kojim su se (htjeli to ili ne, slučajno ili namjerno, nesvjesno ili svjesno) oni borili u Domovinskom ratu za demokratsku Republiku Hrvatsku. Drugim riječima, u opisanim specifičnim okolnostima moglo bi se razmotriti uvođenje iznimke kada je riječ o javnoj uporabi pozdrava ‘Za dom spremni’. Racionalno je zaključiti da bi ta iznimka trebala biti sadržana u propisima kojima se uređuju prava hrvatskih branitelja, a mogla bi ići u dva smjera:
- prvo, ako se pojedine hrvatske vojne formacije prvotno osnovane izvan regularnih obrambeno-redarstvenih postrojbi RH, nesmetano koristile taj pozdrav kao ‘službenu’ oznaku na svojim zastavama, grbovima itd. u razdoblju od 1991. do 1995. godine ne bi postojala obveza uklanjanja spornog pozdrava s tih insignija
- drugo, buduća dopustivost javne uporabe spornih vojnih insignija morala bi se striktno vezati za događaje na kojima se, na javnim mjestima (uključujući groblja) odaje poštovanje braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku boreći se pod tim insignijama.
Izvan navedene iznimke, uređenje tog pozdrava i dalje bi bilo istovjetno uređenju svih ostalih prima facie obilježja mržnje“.
Takvo rješenje više pitanja otvara, nego što ih zatvara. Smije li se propisati izuzeće HOS-a od zabrana koje su regulirane Ustavom? U tome se ne slažu ni sami ustavni stručnjaci, pa teško da se možemo osloniti na autoritet ovog vijeća stručnjaka koje je djelovalo pod kapom HAZU-a.
Ustavna stručnjakinja Sanja Barić navodi kako je „neobično rješenje koje zovemo ‘službena tolerancija inače neustavne prakse’ ustavnopravno dozvoljeno, upravo zbog iznimno uskog i vrlo preciznog dosega“.
Za Faktograf dodatno je pojasnila kako je to odluka Vijeća te da bi ona “osobno smatrala ispravnijim da nema nikakve iznimke”, ali i naglašava: “Ono što mi je žao jest da nije shvaćeno kakav je ovo dijaloški iskorak i potencijal. Kako dokument vrijedi podržati zbog 95% sadržaja, a oko ovih 5% trebao bi se oglasiti Ustavni sud svojim izvješćem i reći što misli o tako postavljenoj iznimci. Time bi dao nedvojbenu pravnu sankciju. Sada kad krenu izdvojena mišljenja, postat će jasno kakvo nam je društvo i zašto se ne može bolje, odnosno nije moglo bolje”. Da bi pravorijek Ustavnog suda dobro došao pokazuje to što drugi ustavni stručnjak, Branko Smerdel, smatra da se „ne može nešto istovremeno proglasiti neustavnim i ustavnim“ jer „ništa ne može istovremeno biti i zabranjeno i dozvoljeno, niti zakonodavac, niti sud niti Vlada ne mogu prosuđivati kada bi se neka norma Ustava primijenila, a kada se ne bi“. Smerdel zato zaključuje kako „taj dokument nije riješio ništa“.
Podrazumijeva li prvi dio ove iznimke da se sporna ploča sada može vratiti na zgradu vrtića u Jasenovcu? Premijer je odgovor na to pitanje na press-konferenciji izbjegao, a akademik Zvonko Kusić nije jasno odgovorio.
Vijeće, također, nije precizno propisalo koji su to „događaji na kojima se, na javnim mjestima odaje poštovanje braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku“. Znači li to sa na proslavi godišnjice Oluje smije uzvikivati “Za dom spremni“?
Pogotovo će biti zanimljivo vidjeti kako će teći razrada ove iznimke ako ona bude dodijeljena Ministarstvu branitelja, a s obzirom da se u dokumentu navodi kako bi ta iznimka trebala biti sadržana u „propisima kojima se uređuju prava hrvatskih branitelja“.
Zaključno: Pluralistično Vijeće nije, dakle, postiglo konsenzus o prošlosti. “Desni dio Vijeća” ima izdvojena mišljenja zato što nije riješen problem kojeg u startu nije ni bilo. Podsjetimo, premijer Plenković je osnovao Vijeće kako bi meritorno odlučilo kako postupiti kada se simboli zabranjeni Ustavom ističu u javnom prostoru, uključujući i mjesta stradanja poput Jasenovca, a ne radi petokrake.
Ostavljanjem izuzeća oko korištenja slogana „Za dom spremni“ kada su u pitanju ratna obilježja HOS-a, a bez jasnog definiranja tog izuzeća, Vijeće je ostavilo prostor za široke interpretacije kakve su postojale i prije njegova osnivanja.
Jedini tko bi mogao imati koristi od tog Vijeća je upravo premijer Plenković koji može i dalje svoj alibi za nedjelovanje graditi na zaključcima Vijeća. Iako je Vijeće kao preporuku pobrojalo koje bi nacističke i ustaške pozdrave te znakovlje trebalo izrijekom zabraniti, za pretpostaviti je da se premijer neće odlučiti za zakonske izmjene kako ne bi dodatno ljutio nositelje “izdvojenih mišljenja”.
