Među temama o kojima su predsjednički kandidati Zoran Milanović i Kolinda Grabar Kitarović raspravljali tijekom sučeljavanja na HRT-u bila je i prodaja hrvatske nacionalne naftne kompanije INA-e mađarskom MOL-u. U pitanju je jedna od najznačajnijih korupcijskih afera u suvremenoj hrvatskoj povijesti, koja je direktno prethodila ostavci premijera Ive Sanadera. Zbog afere INA-MOL Sanader je u zadnjim danima 2019. godine u ponovljenom sudskom postupku još jednom nepravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu.
“Prodaja INA-e počela je u mandatu SDP-ove vlade, kad je četvrtina kompanije prodana Mađarima za 505 milijuna dolara. Je li to bilo potrebno?”, pitao je suvoditelj debate Mislav Togonal SDP-ovog kandidata Milanovića. “Tako je. A znate koja je bila druga ponuda? Austrijskog OMV-a za 200 milijuna dolara”, rekao je Milanović.
Ova Milanovićeva tvrdnja nije točna. Drugu najbolju ponudu doista je dao austrijski OMV, ali u iznosu od 420 milijuna dolara, što je bila gornja granica tadašnje procjene vrijednosti četvrtine dionica INA-e (istraživačka studija “Zarobljavanje plinom”). Zsolt Hernadi, MOL-ov direktor koji je na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen zbog podmićivanja Ive Sanadera, kasnije je tvrdio da je inspiraciju za ponudu od 505 milijuna dolara dobio od istoimenih “505” bombona, koji su se prodavali na INA-inim benzinskim pumpama (Večernji list). Međutim, sumnja se da je MOL u vrijeme preuzimanja četvrtine INA-inih dionica raspolagao povlaštenim informacijama o INA-inom otkriću bogatih naftnih polja u Siriji. Javnost je o INA-inom sirijskom nalazištu službeno obaviještena tek 2004. godine, nakon što je ugovor s MOL-om već potpisan. Odmah nakon što su otvorene ponude za privatizaciju četvrtine udjela u INA-i, austrijski OMV izrazio je spremnost da za INA-u plati jednaku količinu novca koju je nudio MOL, tvrdeći da nisu znali da će odabrani strateški partner u INA-i dobiti pravo veta. Vlada Ivice Račana nije željela razmatrati OMV-ovu ponudu dostavljenu nakon isteka natječaja.
“U vrijeme one prve prodaje 25 posto dionica INA-e MOL-u, njihov zastupnik bio je Siniša Petrović, kojeg ste vi imenovali predsjednikom Nadzornog odbora INA-e s apsolutno svim mogućim ovlastima”, rekla je Grabar Kitarović. “Siniša Petrović kod prve prodaje MOL-a 2002. je bio asistent, ako se ne varam, na Pravnom fakultetu. Nikakve veze s ovim što govori gospođa Kitarović nije imao. On je postao predsjednik NO-a kao vrhunski stručnjak za trgovačko pravo i šef katedre u Zagrebu tek 2012. godine”, replicirao joj je Milanović.
Ne postoje nikakvi dokazi da je Milanovićev prijatelj iz studentskih dana Siniša Petrović sudjelovao u inicijalnoj privatizaciji INA-e. Spominjanje Petrovićevog imena u ovom kontekstu nismo uspjeli pronaći u medijskim izvještajima o inicijalnoj privatizaciji INA-e, a Petrovićevog sudjelovanja u pregovorima ne sjeća se ni Ljubo Jurčić, ministar gospodarstva koji je u Račanovoj vladi vodio pregovore oko prodaje 25 posto dionica INA-e. “Nisam nikad Petrovića sreo u tim pregovorima. S druge strane su bili Zsolt Hernadi i Zoltan Aldott, koji je kasnije bio direktor INA-e. Petrovića inače poznajem, ali nismo se sreli u tim pregovorima. On je možda mogao biti savjetnik negdje u pozadini, u tajnosti, to ne mogu znati, ali u pregovorima nije sudjelovao”, izjavio je Jurčić u telefonskom razgovoru za Faktograf.
Točna je Milanovićeva tvrdnja da je Siniša Petrović, na prijedlog njegove vlade, u Nadzorni odbor INA-e ušao 2012. godine. Skupština INA-e je na sjednici 18. prosinca 2012. godine izabrala Petrovića za člana NO-a, da bi ga zatim članovi NO-a izabrali za predsjednika tog tijela (Hina). Točno je i da je Petrović u to vrijeme bio zaposlenik Pravnog fakulteta u Zagrebu, na kojem je asistent postao još 1991. godine. Kasnije će napredovati u zvanje docenta, zatim izvanrednog profesora, a od 2007. je zaposlen kao redoviti profesor trgovačkog prava. Netočna je Milanovićeva tvrdnja da je Petrović u vrijeme prodaje INA-e na Pravnom fakultetu još uvijek bio samo asistent; već 1999. izabran je za prodekana Pravnog fakulteta, a tu je funkciju obavljao do 2001. godine.
Slavko Linić, ministar financija u Milanovićevoj vladi od 2011. do 2014. godine, optuživao je Petrovića da radi u interesu mađarskog MOL-a, te prozivao Milanovića da štiti svog prijatelja Petrovića (Tportal). Međutim, za svoje tvrdnje da je Petrović zapravo mađarski agent Linić nikad nije ponudio konkretne dokaze. Linić nikad nije tvrdio da je Petrović radio za MOL prilikom prve privatizacije INA-e 2003. godine.
“Ja sam svakako podržala tu ideju kad je predsjednik vlade Plenković rekao da treba otkupiti INA-u s obzirom da držim da su autoceste, energetski sustav i još neki sustavi strateško pitanje države nad kojima trebamo imati svoju kontrolu. Međutim, u međuvremenu se dogodilo da strateški partner s kojim se razgovaralo nije bio dovoljno ozbiljan, ide se dalje u tom procesu i ja i dalje podržavam da Hrvatska ponovno stekne sva vlasnička prava nad INA-om”, kazala je Grabar Kitarović. “Najava, ničim izazvana, Andreja Plenkovića da ćemo otkupiti INA-u, pa tri i pol godine ništa, je u rangu najava gospođe Kitarović da će se preseliti u Visoku i tako to”, replicirao je Milanović.
Netočna je Milanovićeva tvrdnja da najava premijera Plenkovića o kupovini INA-e nije bila “ničim izazvana”. Plenkovićev obraćanje javnosti na Badnjak 2016. godine uslijedilo je nakon odluke Arbitražnog suda u Ženevi, koji je presudio u korist MOL-a (Jutarnji list). Radilo se o arbitražnom postupku koji je pokrenula Milanovićeva vlada, a u kojem se od Arbitražnog suda tražilo poništenje ugovora kojim je Sanaderova vlada prepustila MOL-u upravljačka prava nad INA-om. Arbitraža u Ženevi bila je odgovor Vlade RH na arbitražni proces koji je MOL ranije pokrenuo u Washingtonu, a kojim je od Hrvatske tražena nadoknada štete zbog neispunjavanja obveza iz Glavnog ugovora o plinskom poslovanju i njegovih dodataka iz 2009. Tim se ugovorom Hrvatska obvezala da će preuzeti INA-in plinski biznis, što u konačnici nije napravila (istraživačka studija “Zarobljavanje plinom”).
Netočna je i tvrdnje Grabar Kitarović da do otkupa INA-e još nije došlo jer “strateški partner s kojim se razgovaralo nije bio dovoljno ozbiljan”. Razlog zbog kojeg još nema znatnog pomaka u procesu otkupa INA-e nema nikakve veze s INA-inim strateškim partnerom MOL-om, već je isključiva odgovornost za sporost čitavog procesa na Vladi RH. Plenkovićeva vlada odlučila je da će otkupu INA-e pristupiti angažiranjem međunarodnih konzultanata koji bi trebali ponuditi najbolje rješenje za vraćanje INA-e u Hrvatsko vlasništvo. Iako je Plenković najavio da će Hrvatska otkupiti INA-u 24. prosinca 2016. godine, javni poziv za odabir konzultanata raspisan je tek godinu dana kasnije, u prosincu 2017. godine. Ponude su zaprimane do 15. siječnja 2018. godine, a u travnju iste godine za konzultanta je odabran konzorcij koji su činili Morgan Stanley, Intesa Sanpaolo Group i Privredna banka Zagreb. Njihove konzultantske usluge su Vladu RH trebale koštati osam milijuna eura.
Međutim, ugovor s odabranim konzultantima nikad nije potpisan, a Vlada RH na sjednici održanoj 1. kolovoza 2019. odlučila je odabrati nove konzultante koji bi Hrvatsku trebali savjetovati o otkupu INA-e od MOL-a. Iz drugog pokušaja odabran je Lazard Frères SAS. Evo kako je Vlada RH obrazložila svoju odluku o promjeni odabranog konzultanta:
“Usprkos više krugova pregovora, s odabranim investicijskim savjetnikom nije postignuto suglasje oko načina definiranja međusobnih prava i obveza. S obzirom da su ključni elementi međusobnih prava i obveza, a koji trebaju postati dijelom budućeg ugovora između Vlade i investicijskog savjetnika, bili propisani Pozivom za podnošenje ponuda od 13. prosinca 2017., odstupanje od njih nije bilo prihvatljivo za hrvatsku stranu te su daljnji pregovori postali bespredmetni. Slijedom toga, na svojem je sastanku održanom 31. srpnja 2019. Savjet predložio Vladi da stavi izvan snage Odluku od 10. travnja 2018. te da za investicijskog savjetnika odabere Lazard Frères SAS, koji je prihvatio ispunjenje svih obveza propisanih u spomenutom Pozivu za podnošenje ponuda od 13. prosinca 2017.
Ponuda Lazard Frères SAS je bila druga najbolje ocijenjena ponuda u procesu ocjene ponuda zaprimljenih slijedom Poziva za podnošenje ponuda od 13. prosinca 2017. te obuhvaća obavljanje svih zadataka potrebnih radi uspješnog završetka planirane transakcije. U financijskom smislu, ona iznosi 8.945.000,00 eura, što uključuje naknadu za fazu pripreme transakcije, naknadu za fazu izvršenja – transakciju kupnje dionica, ukoliko ona bude uspješno izvršena te naknadu za trošak angažiranja ostalih profesionalnih savjetnika – pravnih, računovodstvenih, komercijalnih, tehničkih te savjetnika za zaštitu okoliša, a čiji angažman je nužan radi uspješne provedbe planirane transakcije.”
*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
