“Evo, dok naši vrli zastupnici raspravljaju kako ćemo, imam ja prijedlog koji bi vrijedio za sve, uključujući njih, Vladu, predsjednike, bivše predsjednike, tajnike, uhljebe svih vrsta, kojekakve udruge i sve redom u državnoj upravi i državnim i javnim poduzećima i institucijama: DOK NE PROĐE KRIZA, MINIMALAC ZA SVE!”, napisao je na Facebooku Miroslav Škoro.
Neuspješni predsjednički kandidat i lider stranke Domovinski pokret Miroslava Škore dodaje da bi od mjere “minimalac za sve” trebalo izuzeti samo osjetljive socijalne skupine, trudnice i rodilje, kao i aktivne djelatnike u zdravstvu.
Iako je 2017. postao doktor ekonomskih znanosti, doktoriravši na temi “Modeli upravljanja i raspodjele prihoda glazbene industrije u uvjetima digitalizacije” na Ekonomskom fakultetu u Osijeku (Jutarnji list), čini se da Škoro nije u toku sa suvremenim ekonomskim spoznajama. Državna štednja u vrijeme krize, naime, dokazano šteti gospodarstvu.
MMF: Štednja u krizi je loša
Smanjenje državne potrošnje, tzv. mjere štednje, već su pokušane kao recept za ekonomsku krizu, i to onu iz 2008. godine. Pokušaj se nije pokazao uspješnim; kasnije studije Međunarodnog monetarnog fonda pokazale su da je stezanje remena u kriznoj situacija bila pogrešna odluka, kojom je recesija dodatno produbljena.
Glavni ekonomisti MMF-a Olivier Blanchard i Daniel Leigh su 2013. godine objavili studiju u kojoj su priznali svoju pogrešku pri procjenjivanju učinaka mjera štednje na gospodarstvo u europskim državama. Naveli su da su podcijenili utjecaj koji će fiskalna konsolidacija imati na povećanje nezaposlenosti i pad domaće potrošnje. Bilo je to priznanje da su mjere štednje, za koje se uoči i tijekom financijske krize u Europskoj uniji zalagao i MMF, zapravo produbile recesiju.
Ekonomisti MMF-a Jonathan D. Ostry, Prakash Loungani i Davide Furceri 2016. godine objavili su članak u kojem analiziraju učinke tzv. neoliberalnih politika. Zaključuju kako su takve politike u nekim aspektima polučile uspjeh – npr. rast izravnih stranih investicija i ekspanziju trgovine – ali posebno ističu kako mjere štednje (“austerity”) ne daju pozitivne rezultate. Politika štednje, objavili su 2016. ekonomisti MMF-a, povećava društvenu nejednakost, čime dugoročno šteti gospodarstvu.
Institut za međunarodne financije: Štednja u krizi je loša
Do istog je zaključka u seriji istraživanja iz 2018. godine došao i Institut za međunarodne financije, američka nevladina organizacija čiji članovi su najveće svjetske banke.
Utvrdili su da su mjere štednje koje su tijekom financijske krize provodile europske države znatno oštetile njihova gospodarstva, umanjivši europski BDP za 10 posto s obzirom na američki. Drugim riječima, Sjedinjene Američke Države u velikoj su recesiji bolje prošle nego Europska unija jer država nije stezala remen, nego upumpavala novac u sustav.
Glavni ekonomist i izvršni direktor Instituta za međunarodne financije Robin Brooks za Business Insider izjavio je kako njihovi podaci pokazuju da su mjere štednje pogreška, zato što povećavaju nezaposlenost, umanjuju produktivnost i onemogućavaju zdravi gospodarski rast.
Argumenti u korist štednje su diskreditirani
“Sva ekonomska istraživanja koja su navodno išla u korist politike štednje u međuvremenu su diskreditirana”, pisao je još 2015. godine dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Paul Krugman u eseju za The Guardian, u kojem je obrazlagao zašto su argumenti u korist politike štednje bili lažni.
“Pokazalo se da su nekakvi često spominjani statistički uspjesi utemeljeni na vrlo dubioznim pretpostavkama i procedurama – plus nekoliko izravnih pogrešaka – pa su isparili kad ih se pažljivije promotrilo. Rijetko su se u povijesti ekonomske misli debate tako odlučno razrješavale. Ideologija štednje koja je dominirala diskursom elite još rije pet godina se urušila, do točke u kojoj u nju više gotovo nitko ne vjeruje”; napisao je Krugman 2015. godine.
Nema više pobornika štednje
Pandemija koronavirusa SARS-CoV-2 zorno je prikazala istinitost Krugmanovih riječi: u mjere štednje doista više nitko ne vjeruje. Europske države koje su u prošloj krizi propovijedale fiskalnu konsolidaciju ovoga su puta bez okolišanja posegnule za državnim intervencionizmom. Novac u nacionalna gospodarstva upumpavaju svi od Njemačke do Hrvatske, a Europska središnja banka najavila je da će otkupljivati državne obveznice u rekordnim iznosima, osiguravajući članicama EU da se brzo, obilato i jeftino zaduže. Kako bi taj novac mogle potrošiti na spašavanje gospodarstva metodama koje su – za razliku od alternative koju predlaže doktor ekonomije Miroslav Škoro – u novijoj povijesti dokazano bile uspješne.
