Nakon dodjele mandata za sastavljanje Vlade Andreju Plenkoviću, predsjednik Zoran Milanović komentirao je način na koji se donose mjere za borbu protiv zaraze koronavirusom. Rekao je kako očekuje jasnije pravne okvire, sa stajališta Ustava, u kojima djeluje nacionalni Stožer civilne zaštite, poput definiranja ovlasti za donošenje mjera i njihovih rokova.
“To se može riješiti tako da Vlada ili većina u Saboru predloži prema Članku 17. Ustava na određeno vrijeme određenu razinu suspenzije ljudskih prava u slučajevima prirodne nepogode kao što je ova. Na taj način bismo imali čistiju pravnu situaciju i bili uređenija država. Takva odluka bi naprosto pravni režim u kojem živimo učinila potpuno čistim i olakšala Vladi posao da to radi. Pozivam sve saborske zastupnike da takav prijedlog, ukoliko dođe do njega, podrže”, kazao je Milanović. Inspirirala ga je, kako je naveo, činjenica da su i na tom događaju okupljeni na različit način pristupili nošenju maski u zatvorenom prostoru, s obzirom da nije jasno kada su one obavezne, a kada nisu.
Vladajući od samog početka nisu bili skloni aktivaciji članka 17. Ustava, a ni sada nema nekih znakova da će promijeniti pristup.
Činjenica je da su se brojne europske države po izbijanju zaraze tijekom ožujka priklonile proglašavanju nekog oblika izvanrednog stanja. Učinile su to i zemlje iz našeg okruženja. Mjere su u svibnju i lipnju uglavnom ukidane da bi se nakon otvaranja države suočile sa strelovitim rastom novih slučajeva zaraze.
Borba protiv koronavirusa pojačala je stare podjele u društvu
Prije nekoliko dana zaklada Friedrich-Ebert-Stiftung objavila je iscrpan izvještaj pod nazivom „Demokracija i izvanredno stanje“ u kojem su stručnjaci iz redova politologa, sociologa i političkih analitičara analizirali stanje u Albaniji, BiH, Hrvatskoj, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i Sloveniji. Riječ je o četvrtom i finalnom u nizu izvještaju na temu demokracije od kad je izbila pandemija.
Izvještaj pokazuje kako borba protiv koronavirusa nije promijenila stare, već postojeće, podjele u društvima, a u zemljama u kojima su održani izbori, kao što su Hrvatska i Srbija (a poslije objave izvještaja i izbori u Sjevernoj Makedoniji), pobjedu su odnijele iste snage koje su bile na vlasti i prije izbijanja koronakrize.
„Postojao je kratak moment jedinstva između vladajućih i opozicije na samom početku krize. Ali ubrzo smo počeli svjedočiti kako se borba protiv pandemije počela pretvarati u političku borbu u zemljama regije. Tradicionalne debate su se u brojnim zemljama vratile – kao što je to u Sjevernoj Makedoniji, na Kosovu i u Crnoj Gori – što je značio povratak u toksičnu polarizaciju. Sada je jasno da čak ni egzistencijalna prijetnja kao što je koronavirus ne može ublažiti polarizaciju društva“, navodi se u izvještaju. Politički protivnici uglavnom se vide kao prijetnja, odnosno kao neprijatelji države, umjesto kao politički suparnici, što onemogućuje postizanje kompromisa. Koronakriza pridonijela je odustajanju od demokratskih normi i vrijednosti u brojnim zemljama u Jugoistočnoj Europi, zaključak je izvještaja.
Hrvatska
Komparacijom izvještaja po pojedinim zemljama, stječe se dojam da je Hrvatska od svih spomenutih zemalja uspjela zadržati najbolju razinu kada je riječ o demokratskim institucijama i poštivanju demokratskih normi. Hrvatska nije proglasila izvanredno stanje, već je nastavljen rad svih institucija (Sabor je zasjedao do raspuštanja zbog izbora), a nije bilo ni izvanrednih pritisaka na opoziciju, medije i civilno društvo. Profesor s Fakulteta političkih znanosti Nenad Zakošek, koji je autor izvještaja o Hrvatskoj, registrirao je kako su politička povezanost nacionalnog Stožera civilne zaštite s vladajućom strankom te nejednak pristup (izuzeća od zabrane okupljanja za crkvene procesije, odustajanje od pravila o samoizolaciji u slučaju premijera Plenkovića) smanjili autoritet tog glavnog tijela za borbu protiv korone u javnosti. Konstatira se i neizvjesnost oko razvoja situacije, odnosno uspjeha strategije povećane odgovornosti građana u suživotu s virusom, a s obzirom da Vlada usprkos naglom rastu broja zaraženih ne planira novo zatvaranje zbog lošeg stanja u koje je dovedena ekonomija.
Međutim, situacija s velikim porastom oboljelih (s izuzetkom Slovenije) te pripadajućim kaosom u zdravstvenom sustavu, kao i s transparentnosti i demokratskim normama u svim drugim zemljama regije u ovom trenutku je gora. U nastavku donosimo usporedbu s nekim susjednim zemljama.
Slovenija
Bivši premijer Marjan Šarec dao je ostavku 27. siječnja, a 13. ožujka na mjestu premijera zamijenio ga je Janez Janša. S 12. ožujkom proglašeno je stanje epidemije koje je ukinuto 14. svibnja – iako su i u Sloveniji od kraja lipnja slučajevi ponovo počeli rasti, mada ne brzo kao u ostatku regije te je 28. lipnja uvedena obaveza nošenja maske u zatvorenim prostorima i smanjenje javnog okupljanja u zatvorenom na 50 osoba.
U prvom tjednu poslije Janšinog preuzimanja dužnosti, u Sloveniji je zabranjen javni prijevoz i zatvorene su granice. Iako nije proglašeno izvanredno stanje, u sljedeća dva mjeseca nova vlada ponašala se kao da je u ratnom stanju. Zamijenili su ključne ljude u represivnom aparatu, a u svibnju i čelnog čovjeka statističkog zavoda. Janša je odmah započeo s pritiskom na medije zbog kojeg ga je prozvala i potpredsjednica Europske komisije Vera Jourova. Istog dana, 24. travnja, počeli su i biciklistički prosvjedi protiv Janše u Ljubljani koji su se mjesecima nastavljali, usprkos pokušajima premijera da parolu „Smrt janšizmu“ okarakterizira kao prijetnju smrću njemu osobno te neuspješnom traženju sudskog gonjenja prosvjednika.
Sredinom lipnja došlo je do pokušaja interpelacije ministra ekonomije i tehnologije te potpredsjednika Vlade Zdravka Počivalšeka zbog malverzacija pri kupovini maski. Nakon što je pretresen stan Počivalšeka, 30. lipnja glavni ravnatelj policije Anton Travner, koji je imenovan nakon što je Janša preuzeo vlast, podnio je ostavku na svoju dužnost. Ministar unutarnjih poslova Aleš Hojs također, uz obrazloženje kako zbog djelovanja „duboke države“ ne može depolitizirati policiju. „Nakon što je promijenio ključne ljude i policiju stavio pod pritisak nije uspio ostvariti svoj namjeru potpune kontrole nad radom policije kako bi ona istraživala ljude prema interesu vladajuće koalicije“, navodi izvjestitelj za Sloveniju Igor Lukšič, profesor politologije na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani. Protiv ministra unutarnjih poslova oporba je prethodno također spremila interpelaciju zbog ukidanja zabrane Thompsonovog koncerta u Mariboru.
Premijer Janša ustvrdio je kako policija i tužiteljstvo, kao i mediji, svoje prioritete biraju na osnovi vlastitih političkih preferencija, na što je oporba uzvratila pozivima za Janšinu ostavku.
Na Dan državnosti 25. lipnja održane su dva paralelna obilježavanja. Na centralnom skupu Vlada nije dozvolila obilježja veterana iz Drugog svjetskog rata, a proslavu je organizirala u tonu vrlo konzervativnih vrijednosti. Kulturnjaci su organizirali alternativno obilježavanje praznika, koje su pokušali spriječiti Janšini pristaše koji sebe nazivaju „žutim prslucima“, a među kojima je bilo i neonacista.
Janša je najavio svoju želju za bližom suradnjom s Višegradskom skupinom, čemu bi mogla ići u prilog sve veća prisutnost mađarskog kapitala u slovenskim medijima.
„Ova je Vlada iskoristila koronakrizu da smjesti svoje ljude, uglavnom iz redova stranke SDS na ključna mjesta odlučivanja i kontrole kako bi povela rat protiv kritičara i političkih protivnika“, navodi Igor Lukšič, dodajući kako je Janša jasno prigrlio Orbanov stil politike te da ne skriva svoje ambicije autoritarnog vođe.
Bosna i Hercegovina
Najprije entiteti 16. ožujka, a potom i na razini države 17. ožujka proglašeno je izvanredno stanje. Od 27. ožujka osobama iznad 65 godina u Republici Srpskoj, a u Federaciji BiH osim te kategorije i djeci do 18 godina bio je zabranjen izlazak iz stana, što je Ustavni sud gotovo mjesec dana kasnije proglasio kao povredu slobode kretanja. Policijski sat u Federaciji BiH ukinut je 24. travnja, a Republika Srpska je 21. svibnja označila kraj izvanrednog stanja te također ukinula policijski sat.
Nakon ukidanja službenih mjera, a zbog nepridržavanja mjera distanciranja, krajem lipnja zaraza se ponovo razbuktala. Rekordan dan je bio 6. srpnja kada je zabilježeno 496 novih slučajeva, međutim, ne najavljuju se nove stroge mjere, osim zahtjeva prema građanima da nose maske i drže distancu.
Tijekom krize državni, entitetski i kantonalni parlamenti rijetko su se sastajali, a sva moć bila je u rukama stranačkih vođa i izvršnih vlasti koji su u stalnom međusobnom sukobu, što je bilo na snazi i prije korone. Sukobljavanja su dodatno eskalirala aferom s nabavom 100 sumnjivih respiratora iz Kine u vrijednosti od 10,5 milijuna maraka zbog kojeg su uhićeni, pa pušteni iz pritvora premijer Federacije BiH Fadil Novalić, direktor kompanije koja je nabavila respiratore „FH Srebrna malina“ Fikret Hadžić i direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak, a naknadno je istraga proširena i na direktora Državne agencije za medicinske proizvode Aleksandra Zolaka.
Zbog nemogućnosti dogovora oko migrantske krize početkom lipnja ostavku je dao ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić, a ovih je dana na njegovo mjesto imenovan Selmo Cikotić.
Gotovo dva mjeseca trebalo je Vijeću ministara da se dogovori o načinu raspodjele 330 milijuna eura dobivenih od MMF-a za saniranje krize, ali sredstva do početka srpnja još nisu dospjela do lokalnih vlasti. Također, tek se ovih dana donosi proračun za 2020. koji je uračunao i održavanje lokalnih izbora koji su pomaknuti na jesen. Dobra je vijest što su politički lideri SDA i HDZ-a postigli dogovor da se nakon 12 godina pauze održe izbori u Mostaru.
Iako je na samom početku postojao dojam da su stručnjaci spriječili širenje korone, taj je dojam kasnije zasjenjen shvaćanjem da su umjesto javnozdravstvenih prioritet imali privatni interesi za bogaćenjem, jedan je od zaključaka autora izvještaja Miroslava Živanovića iz Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu.
Srbija
Srbija je izvanredno stanje proglasila 15. ožujka, ujedno obustavivši pripreme za izbore. Uspostavljena su dva krizna stožera – jednom je na čelu bila premijerka Ana Brnabić, a uključivao je medicinske stručnjake te drugi za ekonomiju kojeg su vodili predsjednik Aleksandar Vučić te ministar financija. Od 18. ožujka proglašen je policijski sat u večernjim satima, koji se protezao i preko vikenda i praznika. Prva sjednica parlamenta održana je tek 28. travnja. Izvanredno stanje parlament je ukinuo 6. svibnja, prihvaćajući neke, a odbijajući druge odredbe koje je vlada donosila dekretom.
Početkom lipnja ukinuta su ograničenja u javnim okupljanjima nakon čega se 10. lipnja na utakmici Partizana i Crvene Zvezde okupilo oko 25 tisuća navijača.
21. lipnja Srbija je provela parlamentarne i lokalne izbore, postavši prva zemlja u Europi koja se odvažila na nacionalne izbore od kad je proglašena pandemija koronavirusa.
Neposredno poslije izbora, broj novozaraženih u danu prešao je brojku od 100 po prvi put od kraja svibnja. Kao rezultat, predsjednik Aleksandar Vučić je 6. srpnja najavio povratak policijskog sata, čime je pokrenuo najveći val prosvjeda u nekoj zemlji od kada je korona pogodila europsko tlo. Vlasti su za sada odustale od vraćanja policijskog sata, ali zabranjuju veća okupljanja.
Iako je nakon prvog naleta korone Vučić proglasio pobjedu, korona virus pokazao se rezistentnim na politiku. Imidž Srbije bez korone nestao je naglo nakon izbornog dana, a zamijenjen je slikama prepunjenih bolnica, iscrpljenih medicinskih djelatnika i zdravstvenog sustava u kolapsu. Postoje i sumnje na manipulaciju podacima o zaraženima, potaknute pomanjkanjem transparentnosti, odnosno neobjavljivanjem broja zaraženih po općinama. Istraživanja su pokazala da čak 65 posto građana ne vjeruje u službene podatke koji im se prezentiraju.
Značajan nedostatak odgovornosti državnih dužnosnika i prebacivanje odgovornosti na građane pokrenuli su erupciju nezadovoljstva u brojnim gradovima Srbije. Građani su izašli na ulice svjesni zdravstvenog rizika ne bi li se pobunili protiv autoritarnog režima. Reakcija dužnosnika, eskalacija nasilja i policijska brutalnost moraju se shvatiti kao alarm stanja demokracije u Srbiji, poručuju autorice izvještaja Tara Tepavac i Tamara Branković iz nevladine organizacije CRTA.
