Predsjednik Republike Zoran Milanović opširno je danas odgovarao na pitanja novinara vezana za njegov nedavni posjet Albaniji gdje se družio s albanskim premijerom Edijem Ramom. Medijima je iz Ministarstva obrane potvrđeno da je predsjednik Republike od 11. do 14. kolovoza za taj put na raspolaganju imao vojni brod i helikopter u odlasku i povratku iz Albanije. Ukupni troškovi prijevoza iznosili su nešto više od 100 tisuća kuna, priopćio je MORH.
Kako je put iz privatnog postao službeni
„Javnost je znala za moje putovanje u Albaniju jer smo o tome obavijestili javnost prije puta. Tamo sam išao na poziv premijera jedne države. Čuo sam se i s predsjednikom države i pozvao ga u posjet Hrvatskoj. Dakle, to je bio pravi posjet, ali u jednoj ljetnoj formi. Vi me pitate zašto je on, kada smo obavijestili javnost, a to čak i da hoćeš ne možeš sakrit, zašto je on bio tituliran kao privatan. Iskreno govoreći, vjerojatno je to bila omaška. Sve ovo drugo je, ja bih rekao, besprijekorno napravljeno. Dakle, ja nisam nešto deklarirao kao javno, a znali smo za takve slučajeve, a što je bilo privatno, ja sam išao suprotnim putem. Ja sam vam auto koji vrijedi 100 tisuća kuna i potpuno je legalan, i plaćen je porez na njega ponudio za 40 tisuća kuna, što je moja greška. A nisam vam prodavao nešto što vrijedi 20 tisuća kuna za 100 tisuća kuna. Ja ne znam što bih tu više rekao… Sve ovo navodim zato što je to potpuno suprotno od onog jednog slučaja prije nekoliko godina koji se ticao moje prethodnice“, ustvrdio je Milanović.
Ured predsjednika je medije 12. kolovoza obavijestio da predsjednik boravi privatno u Albaniji s tim datumom i to na osobni poziv predsjednika vlade Republike Albanije Edija Rame, da bi se tek iz pisanja albanskih medija saznalo kako je na taj put otišao brodom hrvatske mornarice.
Vojni brod Učka, na kojem je bila hrvatska predsjednička obitelj, bio je usidren kraj albanske obale posljednja dva dana. Hrvatski predsjednik Zoran Milanović odabrao je južnu obalu Albanije za odmor u ovim vrućim danima, pisao je albanski portal Lajme Durrës. Kada se za slučaj zainteresiralo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, Milanović je ustvrdio da je put bio službeni, u sklopu obavljanja njegovih predsjedničkih dužnosti. Zanimljivo je da na službenim stranicama Ureda predsjednika ni sada nema ni riječi o tom putu u Albaniju, izuzev današnjih Milanovićevih izjava.
Kako je doznao Jutarnji list, svrha koja se u Milanovićevim zahtjevima Ministarstvu obrane za omogućavanje prijevoza navodila je za “potrebe programa, protokolarne aktivnosti”.
Kao dugogodišnji bivši djelatnik Ministarstva vanjskih i europskih poslova Zoran Milanović bi se do te mjere trebao razumjeti u diplomatski protokol da zna da ne postoji „službeni posjet u ljetnoj formi“. Kad smo kod protokola, diplomatski su običaji da se na službenim sastancima predsjednici sastaju s predsjednicima, a premijeri s premijerima. Naravno da je radi rješavanja nekih pitanja korisno igrati na dobre prijateljske odnose koje u ovom slučaju predsjednik od prije ima s albanskim premijerom, ali mi do danas nismo saznali o kojim su to važnim temama njih dvojica razgovarali, a predsjednik je danas ustvrdio kako on ima pravo to nam i ne reći. U razgovoru s novinarima priznao je kako u hrvatskim medijima nije objavljena nijedna fotografija s tog službenog susreta jer ne bi bilo primjereno slati fotografije u kratkim hlačama ili fotografije njegove supruge u kupaćem kostimu.
Predsjednik nije u pravu kada kaže da je njegov slučaj potpuno suprotan od slučaja njegove prethodnice Kolinde Grabar Kitarović. Oboje su puteve koji su najprije bili privatni po sadržaju naknadno imenovali kao službene, kako bi opravdali troškove za proračun i tu predsjedniku ne pomaže metafora sa skupim i jeftinim automobilima. Jedino što je predsjednica u očitovanju Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa svoj novogodišnji posjet Sjedinjenim Državama 2017. godine opisala kao „radni“, što dozvoljava i formu sastanaka na nižim razinama i u neformalnijem okruženju, što su susreti koje je naposljetku u SAD-u i održala. Predsjednik Milanović ne zamara se s takvom formom.
Nije potreban putni nalog jer nisu podizane dnevnice
“Dokumentacija, mi je nemamo u stvari. Ako mislite na putni nalog za predsjednika Republike, u ovom Uredu to se ne izdaje. Prvo zato što uopće ne vidim tko bi pisao putni nalog predsjedniku Republike… Ja ne uzimam devizne dnevnice, zato i nema putnog naloga. Jedini motiv za putni nalog predsjednika Republike koji potpisuje, pretpostavljam, predstojnik Ureda je da uzmeš dnevnice, drugim riječima da si isplatiš dodatak na plaću u iznosu od 70-ak eura dnevno, koji bi trebao služiti, dnevnica, za podmirenje nekih stvarnih troškova. Ali ja tvrdim sljedeće: dakle, od razine državnog tajnika, preko svih ministara, premijera do mene dnevnica, odnosno isplaćivanje dnevnice u tom rangu dužnosnika je u stvari džeparenje državnog proračuna. Nama su svi troškovi podmireni, nas hrane, dakle, ja nikad nisam bio u situaciji da mi treba i jedan jedini euro, još od kad sam pomoćnik ministra bio u Ministarstvu vanjskih… Ja sam to radio kao premijer i bilo mi je čudno, ali kad sam došao ovdje rekao sam to mora prestati. Zato i nema putnog naloga. Ja sam predsjednik Republike, ja nemam evidenciju, ja nemam radno vrijeme, moje radno vrijeme je 24 sata”.
Istina je da ne postoji zakonska obaveza izdavanja putnog naloga, osim u dijelu koji je reguliran Pravilnikom o porezu na dohodak i koji se odnosi na dnevnice (za čiju isplatu je obavezno postojanje validnog putnog naloga). Ako predsjednik ne uzima dnevnice za svoje putovanje, a pravilnikom Ureda predsjednika nije regulirano da mora imati putni nalog, nije neregularan propust neizdavanja putnog naloga.
Premijer ne zna o čemu smo razgovarali, namjerno nisu obaviješteni novinari
“Obilazili smo neka mjesta, bio sam u službenoj rezidenciji albanske vlade jednu noć sa svojim najboljim prijateljem, sa svojom suprugom – to je ista osoba – i to je to. O čemu sam razgovarao s Van der Bellenom u Beču? Imali smo dva sata privatnog razgovora. Pustite to, to uopće nije tema…. Naravno da Vlada ne može znati o čemu sam konkretno razgovarao. Kao što ni ja ne znam, kao sukreator vanjske politike – a ne mogu ni znati do zadnjeg detalja – o čemu je razgovarao premijer ili ministar vanjskih poslova koji je bio u Crnoj Gori nekoliko dana prije mene. Nije ni nužno da znamo sve, nužno je da se koordiniramo i da gledamo neke zajedničke pravce”, odgovorio je Milanović na pitanje zašto smo neke informacije o tom sastanku saznali samo preko albanskih medija, a nakon što je prethodno potvrdio da o sadržaju ništa ne zna ni Vlada, odnosno Ministarstvo vanjskih poslova, već će o tome razgovarati s premijerom “kad bude prilika“. Milanović je dodao:
“Hrvatski mediji to nemaju zato što sam ja tako odlučio, da tamo ne dolaze hrvatski mediji i da me ne dočekuje nepotrebno neki veleposlanik, on je bio tamo prisutan, dakle da to bude jedna niža razina, ali opet sadržajna razina… Vaše pitanje je zašto mediji nisu obavješteni o sadržaju. Zato jer sam razgovarao, a imam na to potpuno pravo i ubuduće ću kada procijenim tako raditi – s relevantnim ljudima o temama koje su bitne, a tiču se regije, tiču se odnosa, međudržavnih priznanja… ima puno tema o kojima se može razgovarati, ali to mogu raditi i kada odem odavde iz ove sobe i zato ne vidim smisao tog pitanja… To što niste dobili fotografije, nećete ih ni ubuduće dobivati, ako ja tako odlučim. To je jedan od načina rada. Elementarno povjerenje mora postojati, ali mora postojati i elementarni respekt prema zdravom razumu“.
Prema Ustavu, premijer i predsjednik trebali bi biti sukreatori vanjske politike i jedan bi trebao znati što radi onaj drugi i o čemu je razgovarao sa stranim dužnosnicima te je stoga nejasno zašto bi predsjednik premijera o rezultatima nekog službenog puta izvijestio tek kad i ako „uhvati priliku“.
Predsjednik Republike ima pravo odabrati da o detaljima puta ne obavještava novinare i snimatelje ako ne želi da ga snimaju na licu mjesta. Ali minimum pristojnosti prema javnosti i građanima koji su platili put (dok mu je albanski premijer podmirio smještaj) jest da o službenom putu objavi najavu, a poslije susreta priopćenje o čemu se razgovaralo i koji su eventualni rezultati takvog puta. Tu ne može biti argument to da ne znamo o čemu je on razgovarao s austrijskim predsjednikom.
Citirat ćemo ovdje samo dio odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa o slučaju Kolinde Grabar Kitarović. Povjerenstvo je slučaj odbacilo zbog nedovoljne dokumentacije, ali u istoj je odluci objavilo i sljedeće: „Dužnosnici su dužni voditi računa o transparentnom obnašanju dužnosti, što se posebice odnosi na najviše državne dužnosnike koji obnašaju najodgovornije dužnosti. Dužnosnici pravodobnim upoznavanjem javnosti o svom djelovanju otklanjaju svaku sumnju u moguću zlouporabu dužnosti koju obnašaju te s tim povezano izvjesno javno preispitivanje opravdanosti određenog postupanja, dok naprotiv, ne davanjem svih relevantnih činjenica i okolnosti u vezi s obnašanjem dužnosti može se u javnosti steći dojam da je dužnosnik iskoristio obnašanje dužnosti za osobni interese ili interese drugih osoba koje bi se s njime mogle dovesti u vezu. Stoga bi bilo uputno da nadležne službe, a posebice dužnosnici osobno, u svrhu očuvanja vlastita integriteta i vjerodostojnosti, u slučajevima kada u obnašanju javne dužnosti borave na službenom putovanju u inozemstvu javnost pravodobno izvijeste o svrsi i razlogu te drugim bitnim okolnostima puta, jer na taj način dužnosnici doprinose jačanju povjerenja građana, kako u dužnosnika osobno tako i u tijelo javne vlasti u kojem obnašaju dužnost“.