“Hrvatska je neto uvoznik energije i znatan dio svojih energetskih potreba ostvaruje uvozom nafte i plina. No Hrvatska iz obnovljivih izvora energije zadovoljava 29 posto svojih energetskih potreba, čime smo premašili ciljeve EU”, rekao je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković na konferenciji “Energetika 2021. – Upravljanje zelenom tranzicijom” u organizaciji Hanza Medije (Jutarnji.hr).
Prvi dio premijerove izjave nije sporan: Hrvatska je doista neto uvoznik energije i uvelike ovisi o fosilnim gorivima. Jasno to pokazuju podaci energetske statistike za 2019. godinu, koje objavljuje Državni zavod za statistiku.
Drugi dio tvrdnje premijera Plenkovića, da Hrvatska zadovoljava 29 posto energetskih potreba iz obnovljivih izvora, na papiru je točan, ali u praksi predstavlja manipulaciju podacima.
Što se krije iza hrvatskih 29 posto obnovljive energije
Podaci Eurostata pokazuju da Plenković daje točnu brojku kada tvrdi da Hrvatska 29 posto potrošene energije dobiva iz obnovljivih izvora. Time je formalno ispunila cilj EU koja je od svih članica tražila da do 2020. godine ispunjavaju 20 posto svojih energetskih potreba iz obnovljivih izvora. Štoviše, skoro pa je već ispunila i cilj za 2030. godinu, kad će se od članica tražiti da 32 posto energije dobivaju iz obnovljivih izvora.
Međutim, kad Plenković govori o 29 posto energije dobivene iz obnovljivih izvora, ne referira se na ekološki prihvatljivu energiju dobivenu iz sunca, vjetra ili geotermalnih izvora. Struktura obnovljive energije koju Hrvatska troši je takva da ju uglavnom generiraju stare hidroelektrane, mahom izgrađene još u Jugoslaviji, a ostatak u velikoj mjeri otpada na paljenje biomase (odnosno grijanje na drva).
Iako je paljenje biomase formalno obnovljivi oblik energije, ono nipošto nije okolišno prihvatljivo. Nedavno objavljeni izvještaj Europske komisije pokazuje da paljenje biomase često otpušta čak i više stakleničkih plinova u atmosferu nego paljenje fosilnih goriva.
Novac u vjetar
Hrvatska je u 2019. godini ukupno proizvela 7.603.500 MWh obnovljive električne energije. Od toga skoro 78 posto otpada na hidroelektrane, dok je kumulativni udio solarne i geotermalne energije ispod 2,5 posto (DZS).
Nešto bolje se koristi energija vjetra, koja u obnovljivoj proizvodnji električne energije ima oko 19 posto udjela. Korištenje energije vjetra razvilo se zahvaljujući suspektnim državnim potporama i posljedičnim korupcijskim aferama, poput one oko vjetroparka Krš Pađene.
Rezultat poticanja većeg iskorištavanja energije vjetra tako je prilično porazan: iz vjetroelektrana dobiva se preskupa struja, a kako je korištena uglavnom uvozna tehnologija, tako poticanje izgradnje vjetroelektrana nije donijelo ni naročite koristi hrvatskoj proizvodnoj industriji (iako je u svijetu uobičajeno da se brodogradilišta okreću proizvodnji vjetroelektrana).
Na problem hrvatske predanosti stvarnoj energetskoj tranziciji ranije je upozoravala ekološka organizacija Greenpeace, o čemu smo već pisali i na Faktografu kad je premijer Plenković ranije tvrdio da Hrvatska ispunjava ciljeve Europske unije vezane udjele obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije.
Ovaj tekst naknadno je nadopunjen podatkom iz izvještaja Europske komisije o sagorijevanju drvne biomase.
