Miroslav Škoro najavio da će se “pravnim sredstvima” suprotstaviti Faktografu zato što smo objavili da protiv Tomislava Tomaševića vodi kampanju baziranu na antisemitskoj teoriji zavjere.
“Nemušti pokušaj da se moje ime i prezime stavi u kontekst antisemitizma i nečega vrlo ružnoga, čega se grozim, i gdje nikada u mojoj dosadašnjoj karijeri nećete naći nijednu riječ u tom smislu, to je jedan pokušaj koji je napravio Faktograf”, rekao je Škoro na press konferenciji na Trgu bana Jelačića.
Citirana izjava sadrži više činjeničnih netočnosti.
Najprije, Faktograf nije objavio da je Miroslav Škoro antisemit. Objavili smo da u javnosti propagira notorni antisemitski narativ.
Ne pretpostavljamo pritom Škorine namjere; možda se radi samo o političkom oportunizmu (jer se demoniziranje Georgea Sorosa mnogim autoritarnim desničarima pokazalo kao uspješna taktika), a možda nije ni znao za antisemitske korijene teorije koju je odlučio propagirati.
Kampanje protiv Sorosa raspiruju antisemitizam
U Škorinoj gradonačelničkoj kampanji se, podsjećamo, zastupa teza da iza kandidata stranke Možemo i anketnog favorita u izborima za gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića stoji američki milijarder Soros, koji je porijeklom mađarski Židov.
Autoritarni političari desnice diljem svijeta propagiraju istu tu teoriju zavjere, u kojoj se Soros portretira kao “gospodar lutaka”, moćnik koji iz sjene upravlja svijetom ne bi li ostvario nekakvu zloćudnu agendu.
Ova zavjerenička teza u opticaju je od ranih devedesetih, a začeta je u Mađarskoj. Prvi ju je plasirao mađarski neonacist Istvan Csurka, osvjedočeni antisemit koji je 1992. tvrdio da Mađarsku ugrožava židovsko-komunistička zavjera u kojoj sudjeluje ne samo Soros, već i Međunarodni monetarni fond.
Propagandne političke kampanje demoniziranja Sorosa popularizirao je mađarski premijer Viktor Orban. Orbanove predizborne kampanje uvijek su strukturirane na način da biračima ponude vanjskog neprijatelja. Na vlast je 2010. godine – u jeku globalne financijske krize – došao opisujući međunarodne financijske institucije kao neprijatelje Mađarske. Četiri godine kasnije trebao mu je novi neprijatelj pa je tako u Mađarskoj pokrenuta kampanja protiv Sorosa.
Orbanova stranka u toj je kampanji portretirala kritički nastrojene nevladine organizacije kao Soroseve plaćenike, tj. njegove agente čiji je cilj destabilizirati Mađarsku i preuzeti vlast u državi. Tom je kampanjom Orbanova stranka namjerno raspirivala stare predrasude prema Židovima, otvorivši tako javni prostor za antisemitističke ispade.
Malo tko vjeruje da je Orban doista antisemit. Demoniziranje Sorosa, tj. kampanja kojom se Soros prikazuje kao vođa globalističkog pokreta čiji je cilj iskorijeniti kulturnu tradiciju bijele rase i kršćanske civilizacije, za Orbana je samo sredstvo ostanka na vlasti. Međutim, međunarodne židovske organizacije upozoravaju da takva vrsta komunikacije raspiruje antisemitizam u Mađarskoj.
Orbanova vlada istovremeno se upušta i u reviziju povijesti, prikazujući mađarske fašiste iz Drugog svjetskog rata kao žrtve židovsko-komunističkog terora. Zabilježeni su i slučajevi negiranja i relativiziranja Holokausta (1, 2, 3, 4, 5, 6).
Lako je uočiti da se sličan obrazac pojavljuje i u narativima koje zastupa hrvatska ekstremna desnica, a koja redovito minorizira i relativizira genocidnu narav ustaške NDH te zagovara slobodnu upotrebu simbola ove fašističke marionetske države.
Škoro o Sorosu
Evo što je Škoro napisao na plakatu koji na Facebooku promovira plaćenim oglasom u sklopu svoje predizborne kampanje: “Nisam aktivist, oko mene neće biti Rada Borić, Jelena Veljača, Soroš ni Vili Matula!”.
A evo i što je izjavio u nedavnom intervjuu za 24 sata:
“Ljudi će biti ti koji će odlučiti jesam li ja taj koji se može suprotstaviti onome što je već gotovo. Izbori u Zagrebu su gotovi, gradonačelnik je Tomislav Tomašević, dakle lijevi aktivist. Sad je samo pitanje hoće li građani shvatiti što to znači, tko on je i tko stoji iza njega. I što znači ako dođe on, i koji će to model upravljanja biti, za razliku ako dođem ja. (…) Moj model upravljanja sigurno neće biti aktivistički. Iza mene neće doći Rada Borić, Vili Matula, Jelena Veljača, Soros…”
Neosporno je, dakle, da je Škoro javno predstavljao Sorosa kao figuru koja stoji iza Tomaševića, odnosno kao nekakvu prijetnju interesima hrvatskih građana.
Nazvali smo stoga i Ognjena Krausa, predsjednika zagrebačke Židovske općine, kako bi čuli njegovo mišljenje o javnom demoniziranju Sorosa u političko-propagandne svrhe. Kraus ističe kako je začuđen da osoba Škorine razine obrazovanja daje takve izjave.
“Mene čudi da jedan intelektualac, doktor znanosti reagira na takav način. Ako ga zanima tko je Soros, trebao bi to malo podrobnije pogledati. Ti napadi na Sorosa uglavnom idu u smjeru antisemitizma. Ne mislim da kod Škore postoji antisemitizam, ali bi trebao obratiti malo više pozornosti na to što govori. Pa zna se odakle te stvari potiču, poznato je da je u Mađarskoj antisemitizam na visokom nivou”, kaže Kraus.
Škoro i ustaše
I tako dolazimo do Škorine tvrdnje da “u cijeloj karijeri” nije izgovorio “nijednu riječ u tom smislu”, tj. u kontekstu koji bi se mogao opisati kao antisemitski.
Međutim, osim što je Tomaševiću u više navrata imputirao da je Soroseva lutka na koncu, Škoro je u svojim javnim nastupima relativizirao ustaške zločine u koncentracijskom logoru Jasenovac te zagovarao slobodno korištenje ustaškog pozdrava “Za dom spremni”.
Evo što je Škoro 2019. godine govorio o ustaškom logoru Jasenovac:
“Naravno da ću doći u Bleiburg, ali otići ću i u Jasenovac. I znate što ću tražiti? Tražit ću međunarodnu komisiju i ako treba prekopat ćemo sve” (Večernji list).
Škoro se kasnije pravdao da je pogrešno interpretiran, tj. da nije rekao da će doslovno prekopati područje logora u Jasenovcu, već da treba prekopati sve arhive i “znanstvenim načinom otkriti istinu koja će nas odvesti u bolju budućnost” (Jutarnji list).
Povodom 75. obljetnice proboja logoraša iz Jasenovca, Škoro je ponovio tezu da se skriva prava povijesna istina o tom logoru. Izjavio je da Domovinski pokret podržava rad istraživača i znanstvenika koji žele saznati pravu istinu o Jasenovcu i “tako pomoći s hrvatskog imena skinuti ljagu, koju nam razni falsifikatori povijesti besramno podmeću” (Dnevnik.hr).
Međutim, povijesna istina o Jasenovcu već je poznata. Radilo se u ustaškom logoru u kojem je ubijeno više od 83 tisuće ljudi, uglavnom Srba, Roma, Židova i hrvatskih komunista. Cilj ustaških vlasti bilo je njihovo potpuno istrebljenje. Antisemitska narav ustaškog pokreta, koji je bio u službi talijanskih fašista i njemačkih nacista, povijesna je činjenica.
Povijesna je isto tako činjenica i da je “Za dom spremni” ustaški pozdrav. Nema traga da se taj pozdrav ikad koristio u ranijim etapama hrvatske povijesti. Iako se radi o simbolu fašističke NDH, Škoro pozdravlja javno korištenje tog pozdrava.
“To je pozdrav pod kojim se moj vjenčani kum borio za ovu Hrvatsku 1991., to je pozdrav pod kojim je moj bratić poginuo i neće mi nitko kazati da je to pozdrav koji nekom smeta jer su ga koristili od ’41. do ’45. Koristili su i riječ Hrvatska, koristili su i himnu Lijepa naša, plaćali su kunama, javnica krugovalne postaje Zagreb je bila “u boj, u boj’, to je dio opere Nikola Šubić Zrinjski, i danas se izvodi”, rekao je Škoro (Večernji list).
Citirana izjava klasični je primjer logičke pogreške slabe analogije. Simboli koje Škoro spominje u Hrvatskoj su se uglavnom koristili i prije uspostave ustaške NDH 1941. godine: naziv Hrvatska koristi se barem od devetog stoljeća, himna “Lijepa naša” nastala je sredinom 19. stoljeća, kunino krzno se kao sredstvo plaćanja koristilo u srednjem vijeku (iako je točno da do pojave NDH nije postojao tiskani novac s nazivom kuna pa je sasvim izgledno da je ime hrvatske valute inspirirano ustaškim, a ne srednjovjekovnim nasljeđem), a opera “Nikola Šubić Zrinski” prvi je put izvedena 1876. godine (spomenimo usput i da njen tekst ne sadrži pozdrav “Za dom spremni).
Pozdrav “Za dom spremni” se, pak, nikad u hrvatskoj povijesti u tom obliku nije koristio, osim tijekom četverogodišnje fašističke diktature Ante Pavelića.
Točno je da su Hrvatske obrambene snage (HOS), paravojna formacija Hrvatske stranke prava, pod tim pozdravom ratovale u Domovinskom ratu. Međutim, činjenica je i da su HSP-ovci javno govorili kako žele rehabilitirati ustaštvo pa upravo zbog toga koriste ustašku simboliku. HOS nije koristio pozdrav “ZDS” zato što je to “stari hrvatski pozdrav”, već upravo zato što se radi o ustaškom pozdravu.
Zbog toga je, uostalom, početkom ove godine predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus pokrenuo inicijativu zakonske zabrane pozdrava “ZDS”. Židovska općina je o zabrani ustaških, četničkih i fašističkih simbola vodila razgovore s predstavnicima većine parlamentarnih stranaka i manjinskim zastupnicima (Telegram).
Škoro bez osnove proziva Faktograf za pristranost
Sad kad smo utvrdili da teorija zavjere o Sorosu kao velikom globalnom manipulatoru nedvojbeno ima korijene u antisemitizmu, kao i da Škoro u svojim javnim nastupima relativizira genocidne namjere ustaške NDH, moramo se pozabaviti i drugim dijelom njegove izjave u kojoj Faktograf neutemeljeno proziva za pristranost.
“Mislim da se Faktograf tim svojim svrstavanjem uistinu odredio u političkom smislu, što je suprotno svemu onome što oni zagovaraju, što su potpisali, prihvatili raditi i što bi trebali predstavljati u Hrvatskoj. (…) Mislim da je to svima jasno [da se Faktograf svrstava na stranu platforme Možemo]. Ako malo uđete u cijelu priču, njihovu stranicu, vidjet ćete da postoji barem desetak tekstova u kojima oni direktno podržavaju gospodina Tomaševića”, rekao je Škoro.
Sve Faktografove tekstove u kojima smo spominjali Tomaševića i njegov politički, a prije toga i istraživački rad, možete vidjeti na ovom linku. Provjeravali smo točnost njegovih javnih izjava, pisali o dezinformacijskim kampanjama usmjerenim protiv njega, analizirali uspjeh hrvatske zelene ljevice u kontekstu međunarodnih političkih trendova, obrazlagali ideološke razlike između politika zelene ljevice i liberalnog centra.
Ni u jednom tekstu nismo podržali Tomaševića, kao što ne podržavamo ni druge političke stranke ili kandidate. Upravo je Faktografova arhiva najbolji dokaz naše nepristranosti; iz nje je vidljivo da smo jednako predano suzbijali i dezinformacije usmjerene protiv Miroslava Škore, a koje su počele kružiti javnim prostorom nakon što se odlučio politički angažirati.
Kao netočne smo tako razotkrili tvrdnje da je Škoro pjevao na slavlju izborne pobjede Aleksandra Vučića, da je Škoro najavio kako će tražiti ratnu odštetu od BiH, da je Škoro uoči parlamentarnih izbora 2020. imao tajni koalicijski dogovor sa SDP-om. Pisali smo i o neutemeljenim tvrdnjama da iza Škorine političke stranke stoji prikriveni ruski kapital.
Škoro je također rekao da mu Faktograf uskraćuje mogućnost korištenja društvenih mreža. Ni to nije točno.
“To je već samo po sebi jedna želja da se meni na jedan vrlo ružan način uskrati jedina mogućnost koja mi je ostala u medijskom smislu, a to je da se koristim društvenim mrežama”, kazao je Škoro.
Ovdje se Škoro referira na Faktografovo partnerstvo s Facebookom, koji temeljem Faktografovih nalaza smanjuje doseg dezinformacijama na svojim društvenim mrežama. Međutim, pravila Facebookovog programa jasno kažu da se to ne odnosi na politički govor, tj. da se rad Faktografa i drugih fact-checkera ne smije koristiti za smanjivanje dosega tvrdnji koje političari iznose na svojim službenim profilima na Facebooku i Instagramu.
Objave na Škorinim službenim stranicama stoga nisu od strane Faktografa ni mogle biti označene kao netočne, pa im tako nije ni smanjen doseg na društvenim mrežama.
Ovaj tekst je naknadno nadopunjen kako bi se preciznije opisali uvjeti partnerstva koje Faktograf ima s Facebookom.
