Ruska agresija na Ukrajinu imat će dalekosežne ekonomske posljedice. Koliko će dodatno potaknuti ekonomsku krizu koja je već na djelu, ovisit će o tome koliko će dugo ruska agresija trajati. Neizvjesnost je ogromna, a cijene energenata, ali i poljoprivrednih proizvoda, uz već prisutne gospodarske posljedice pandemije bolesti Covid-19 bit će glavni pokretači negativnih ekonomskih trendova.
Unatoč rusko-ukrajinskoj krizi, opskrba plinom i dalje je neometena i bit će, neovisno o razvoju situacije u Ukrajini, ustvrdio je Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja, nakon sjednice Vlade (1, 2).
Ekonomska situacija, prema Ćorićevim riječima, bit će derivirana stanjem na energetskom tržištu. A nakon napada Rusije na Ukrajinu cijena plina porasla je za 31 postotni bod, dok je cijena Brent nafte porasla za šest postotnih bodova.
„Ovaj porast odrazit će se i na ostale segmente, na robu široke potrošnje. No, na to se ne može značajnije utjecati. Nadamo se da će ova eskalacija biti kratkog vijeka te bi to trebalo u prvi plan gurnuti mjere Vlade kojima će se od 1. travnja na nizu resora utjecati na smanjenje cjenovnog rasta i održanje kupovne moći građana i čuvanje konkurentnosti poduzeća. U segmentu energetike i ostalog gospodarstva pratimo situaciju, ali ova nas je eskalacija sve iznenadila“, kazao je Ćorić.
Ogromna neizvjesnost
Nisu samo cijene energenata nakon napada Rusije na Ukrajinu skočile. U četvrtak su snažno porasle cijene pšenice na svjetskim tržištima zbog bojazni od poremećaja u opskrbi. Naime, Rusija je najveći izvoznik pšenice u svijetu, a zajedno s Ukrajinom drži gotovo 30 posto globalnog svjetskog tržišta (1, 2).
Cijena bušela pšenice (35,24 litara) porasla je više od pet posto, na 935 američkih centi (9,35 dolara), približivši se najvišoj razini od 2012. godine.
Neizvjesnost je ogromna, ističe Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta u Zagrebu i teško je uopće predviđati što će se događati. No, Hrvatska će glavni udar osjetiti kroz rast cijena energenata, poljoprivrednih proizvoda i svih ulaznih faktora koji utječu na cijenu poljoprivrednog proizvoda, ali i pojedinih vrsta metala.
„Primjerice, rast će cijena aluminija, pojedinih vrsta čelika, uree koja se koristi za proizvodnju gnojiva“, navodi Lovrinčević. Prema njegovim riječima, dobar scenarij će biti ako sve ostane na tom impulsu kroz rast cijena. Pritom, najveći udar će biti na realan dohodak kućanstava.
Svijet će, ističe Lovrinčević, na ruski napad na Ukrajinu reagirati kroz financijski pristup, a dok ne dođe do mjera poput ograničavanja izvoza roba Hrvatska ne bi trebala osjetiti dodatne dublje posljedice. Ako se i u tom smjeru krene, što će biti među posljednjim mjerama, Lovrinčević navodi kako je Hrvatska malo izvozno izložena prema Rusiji (na Rusiju otpada 1,2 posto hrvatskog izvoza). No, na nju će se odraziti zbivanja u zemljama koje su značajan vanjskotrgovinski partner.
Pitanje je hoće li sada Vladine mjere biti dovoljne
„U ovom novom okruženju otvoreno je pitanje jesu li mjere koje je Vlada najavila od travnja dovoljne i treba li razmišljati o novim mjerama“, navodi Lovrinčević ponavljajući kako će najveći udar biti na energentima i prehrani.
Kada je riječ o sankcijama prema Rusiji, ministar Ćorić navodi kako će Hrvatska pratiti zemlje EU-a. Ponavlja pritom kako će ekonomske posljedice krize biti proporcionalne duljini njezinog trajanja.
„Ne možemo očekivati da će europsko i hrvatsko gospodarstvo normalno funkcionirati ako se ove ratne strahote nastave. Na žalost, cijena energenata dobrim dijelom ovisi o ovom ratnom sukobu, itekako diktira tempo na ostalim tržištima, i to je nešto što se ne može izbjeći“, naveo je Ćorić. Dodaje kako se nada će se eskalacija zaustaviti, a neovisno o tome, Vlada će „promišljati kako dodatno reagirati ako bi se ona produljila“.
Prema riječima Lovrinčevića, energetska i poljoprivredna sigurnost postaju prvorazredna pitanja nacionalne sigurnosti.
Može li i hoće li Hrvatska u tom smislu nešto poduzeti? Primjerice, je li aktualna agresija Rusije na Ukrajinu trenutak u kojem bi Vlada trebala razmišljati o povratku najvećeg proizvođača hrane u Hrvatskoj, nekadašnjeg Agrokora, a sada Fortenove, u državne ruke.
Ruske banke nemaju većinska prava u Fortenovi
Iako su do prošle godine dvije ruske banke – Sberbank i VTB – imale većinski udio u Fortenovi, odnosi su se promijenili. Iz Fortenove je u četvrtak priopćeno da banke u ruskom vlasništvu u Fortenova grupi nemaju većinska upravljačka i vlasnička prava.
„Ona su ispod 50 posto, a drugi najveći dioničar kompanije su domaći hrvatski vlasnici”, ističe se u izjavi Fortenova grupe. Tko su dioničari i s kojim udjelima, podatak je koji nije javan. No, poznato je da 26 posto udjela u Fortenovi drži Pavo Vujnovac, vlasnik Prvog plinarskog društva (PPD). Taj podatak sam je Vujnovac iznio u listopadu prošle godine te je moguće da je do danas svoj udio povećao, tim više jer je Sberbanka najavila kako će prodati većinski udio u Fortenovi (1, 2).
Tvrtke Fortenove gospodare sa 32.839 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta, pri čemu je nepunih 14,9 tisuća hektara pod koncesijom. Drugim riječima, na Belje, Vupik, PIK Vinkovci, Agrolagunu, PIK Vrbovec, Mladinu, Vinku otpada 12,8 posto državnog zemljišta koje je trenutno dano u zakup.
Vladu smo pitali razmišlja li o nacionalizaciji Fortenove s obzirom na razvoj situacije i napad Rusije na Ukrajinu. Odgovor nismo dobili. No, Lovrinčević naglašava kako je u ovim okolnostima to legitimno pitanje. Legitimno je pitanje i što država namjerava napraviti s Petrokemijom, domaćim proizvođačem gnojiva i treba li je prodati turskoj firmi o čemu se razmišlja (1).
„Je li ovo izvanredan događaj koji bi trebao zaustaviti slobodnu prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima od iduće godine?“, također se pita Lovrinčević u kontekstu tvrdnje da su energetska i poljoprivredna sigurnost prvorazredna pitanja nacionalne sigurnosti.
U tom kontekstu, a posebno ako se govori o poljoprivredi i Fortenovi kao najvećem poslodavcu u tom sektoru, a i šire, valja razmišljati i o tome kako će se prema aktualnoj situaciji postaviti zemlje u okruženju koje nisu članice EU-a, a u kojima ta kompanija djeluje; hoće li te zemlje, primjerice Srbija, podržati sankcije ili će dobiti sankcije.
„Svijet je u novim okolnostima koje nije očekivao“, navodi Lovrinčević. A u tim novim okolnostima razmišljanja u smjeru preuzimanja u državne ruke kompanija koje bi osigurale prehrambenu, poljoprivrednu, energetsku neovisnost ne bi trebala biti strana.
