Društvenim mrežama širi se isječak iz press konferencije koju je Vladimir Putin održao u prosincu 2021. godine, uz tvrdnju kako se radi o dokazu da za poskupljenje plina u Europi nije kriva Rusija, već Njemačka i njemačke kompanije.
Putinova izjava je na ruskom, ali praćena je titlovima (primjer arhiviran ovdje). Evo čitavog transkripta:
“Gledajte šta se dešava. Uzmimo da imamo najvećeg potrošača u Evropi – Njemačku. Možda se varam, ali po mome mišljenju 50-51 milijardi kubnih metara u godini smo dostavili u Njemačku. 5,6 milijardi kubnih metara više – 10% čak i više, slušajte to je ogromno. Italija je s plusom od 4,4 milijarde kubnih metara snabdjevena. Upravo ste spomenuli Yamal Evropa. Vidio sam optužbe protiv Rusije i Gazproma da Gazprom već drugi ili treći dan zaredom ne knjiži isporuke plina Europi na ovoj ruti. Kako odvratno, kako da se bolje izrazim… svejedno… Jednostavno nadilazi sve granice. Uostalom, Gazprom nije knjižio ovaj Traking kod njegovih ugovornih tvrtki, a to su Njemačka i Francuska koji na ovoj ruti plin kupuju, a jer nisu zaključili narudžbenice. Šta onda treba da bude isporučeno? Ako nemaju narudžbe? Šta su onda uradili? Tu rutu su prešaltali u rikverc, od Njemačke prema Poljskoj. Već nekoliko dana Njemačka pumpa u Poljsku. Mislim ovo bi trebalo svakoga interesovati! Zašto? Zato jer isporučujemo plin u Njemačku, po dugoročnim ugovorima i to… 3-4-6-7 puta jeftinije od trenutne cijene. Čak i ako preprodate milijardu kubnih metara plina, možete zaraditi gotovo milijardu dolara. To je biznis… To je bilo prvo! Nakon što su od nas prikupili određeni volumen, dakle 5,6 milijardi više nego što je u dugoročnim ugovorima predviđeno sada prodaju, ali to nije sve! Pumpaju u rikverc modusu. Kako ćeš onda pumpati naprijed? Plin se ne može istovremeno kretati u oba smjera u istom plinovodu. Pod A nisu naručili, pod B pumpaju u rikverc. Ali i ovo je samo dio informacije. Postoji jedan spoj, koji poljski pipeline sistem sa ukrajinskim spaja. Volumen iznosi otprilike 3 miliona k/m3 po danu i upravo ta količina iz Njemačke se pumpa u Poljsku. Imam sve razloge vjerovati da će taj plin na kraju stići do Ukrajine. A potrošači u Europi i Njemačkoj trebali bi znati što ste zapravo stvarno događa i možda kontaktirati određena tijela sa zahtjevom da razjasne ovu situaciju.”
Putin, dakle, tvrdi da su njemačke kompanije od Gazproma kupile plin temeljem dugoročnih ugovora pa ga zatim krenule izvoziti kako bi zaradile na razlici u cijeni. Video se širi Facebookom uz tvrdnju kako je to dokaz da su Nijemci zapravo krivi za drastično poskupljenje plina u Europi.
Ne postoje podaci temeljem kojih bi se moglo zaključiti da Putinove tvrdnje nisu točne. To, međutim, ne znači da su Njemačka ili njemačke tvrtke krive za poskupljenje plina u Europi. Radi se o fenomenu koji se ne može tako jednostavno objasniti.
Korona kriza
Razlozi za poskupljenje plina – energenta koji se koristi za proizvodnju struje u plinskim elektranama, za grijanje u kućanstvima i gospodarskim objektima te kao sirovina za proizvodnju mineralnih gnojiva u poljoprivredi – znatno su kompleksniji i primarno se radi o posljedicama korona krize.
Pandemija Covida-19 je, podsjetimo, 2020. godine privremeno paralizirala globalno gospodarstvo. Države diljem svijeta su se širenju virusa suprotstavljale uvođenjem lockdowna, što je rezultiralo smanjenom gospodarskom aktivnošću pa posredno i manjom potražnjom za energentima. Proizvođači primarnih energenata reagirali su smanjenjem proizvodnje.
Međutim, svijet je naučio živjeti s virusom brže od očekivanog. Cjepivo protiv Covida-19 je razvijeno u rekordnom roku, veći dio svijeta odustao je od strogih lockdowna i virus počeo suzbijati parcijalnim mjerama, balansirajući između zaštite života i zdravstvenog sustava te očuvanja gospodarske aktivnosti. Gospodarski oporavak uslijedio je već u 2021. godini, što je podrazumijevalo i porast potražnje za energentima.
Veća potražnja uzrokovala je porast cijene svih primarnih fosilnih energenata, ne samo plina. Poskupjeli su i nafta i ugljen. Međutim, plinsko tržište je specifično zbog načina na koji se plin transportira među državama. Ugljen ili naftu je relativno jednostavno spakirati i transportirati na drugi kraj svijeta jer se radi o energentima koji se koriste u krutom odnosno tekućem stanju. Za plin to ne važi.
Plinsko “tržište”
U svom izvornom, plinovitom stanju, plin se može transportirati isključivo kroz plinovod. Transportne rute su, dakle, ograničene na područja na kojima postoji plinovodna infrastruktura. Izgradnja plinovoda je skup i dugotrajan posao pa nova infrastruktura ne može nastati preko noći. Primjera radi, plinovod Sjeverni tok 2, kojem je Njemačka zbog rata u Ukrajini suspendirala izdavanje uporabne dozvole, gradio se od 2011. do 2021. godine.
Jedini drugi način da se plin transportira od lokacije na kojoj je izvučen iz zemlje do mjesta na kojem će biti potrošen je ukapljivanje. Plin je, naime, moguće ohladiti i na taj mu način promijeniti agregatno stanje iz plinovitog u tekuće. Takav plin naziva se ukapljeni prirodni plin ili LNG (eng. liquefied natural gas).
Primarna razlika između LNG-a i plina koji u plinovitom agregatnom stanju putuje kroz cijevi je u cijeni i načinu trgovine. LNG se ukapljuje da bi se mogao transportirati, što nužno utječe na njegovu cijenu. Ukapljeni plin uvijek je skuplji nego plin dopremljen plinovodom jer proces ukapljivanja povećava cijenu, a isto važi i za prihvatni proces; LNG terminali služe preuzimanju ukapljenog plina i njegovoj ponovnoj transformaciji u plinovito stanje.
Plin je u Europi moguće kupiti i na tzv. spot tržištima, na mjestima plinskih čvorišta tj. burzi. Najveća europska plinska burza je TTF u Nizozemskoj, koja se uzima kao referentna točka kad se govori o cijeni plina na europskim spot tržištima.
Glavna razlika između “tržišnog” plina (bez obzira radi li se o LNG-u ili plinu kupljenom na spot tržištima) i plina iz plinovoda je u načinu određivanja cijene. Na tržištu LNG-a i na europskim spot tržištima cijena plina ovisi o omjeru ponude i potražnje. Cijena plina iz plinovoda se, pak, često definira u direktnim pregovorima između proizvođača i kupca. Ruska državna plinska kompanija Gazprom uglavnom prodaje plin temeljem dugoročnih ugovora pa je cijena plina iz plinovoda manje podložna tržišnim fluktuacijama. U Hrvatskoj Gazprom ima dugoročni desetogodišnji ugovor s Prvim plinarskim društvom (PPD), potpisan 2017. godine.
LNG i spot tržišta zbog svega navedenog nikako ne mogu konkurirati cijeni Gazpromovog plina. Prosječna cijena Gazpromovog plina u 2021. iznosila je 280 dolara za tisuću kubika. Tržišna cijena plina na nizozemskoj burzi TTF krajem 2021. i početkom 2022. godine dostigla je rekordne razine, probivši 1500 dolara za tisuću kubika plina. Drugim riječima, oni koji plin kupuju direktno od Gazproma mogu ga dobiti i pet puta jeftinije od onih koji su osuđeni plin nabavljati na tržištu LNG-a ili europskim spot tržištima.
Gazpromove isporuke u Europu
Putinove tvrdnje da je Gazprom povećao isporuku plina u Njemačku i Italiju vjerojatno su točne. To nije moguće verificirati temeljem neovisnih podataka, već se moramo oslanjati na podatke koje objavljuje sam Gazprom.
Ipak, temeljem tih podataka je jasno da je ukupna isporuka Gazpromovog plina europskim državama smanjena s obzirom na pretpandemijsku 2019. godinu. Radi se o znatnom smanjenju; 2019. je Gazprom u Europu i Tursku izvezao oko 191 milijardu kubika plina, dok je u 2021. isporučeno oko 176 milijardi kubika. Radi se o neznatnom povećanju isporuke s obzirom na 2020. godinu, kada je zbog pandemije Covida-19 i potražnja bila osjetno manja. Gazprom je tijekom 2020. u Europu i Tursku isporučio oko 175 milijardi kubika plina (Bloomberg, Gazprom). Gazprom je planirao da će u 2021. u Europu izvesti 183 milijarde kubika plina.
Upravo zbog toga je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen optužila Gazprom da namjerno smanjuje količinu plina koji isporučuje u Europu (Politico). Istu stvar je kazao i izvršni direktor Međunarodne energetske agencije Fatih Birol (The Guardian).
Drugim riječima, Rusija nije izazvala međunarodnu plinsku krizu. Nagli porast cijena plina u 2021. godini rezultat je pandemije Covida-19. Međutim, Rusija je tu krizu u Europi mogla ublažiti da je htjela isporučiti europskim državama veću količinu plina. To bi, međutim, značilo da Gazprom pristaje povećati količine plina koji u Europu stižu preko sovjetskih plinovoda Sojuz i Bratstvo, a koji prolaze kroz teritorij Ukrajine.
Takav potez Rusije nije bilo realno očekivati nakon što je Gazprom uložio milijarde dolara u gradnju novih europskih plinovoda (Sjevernog toka 2 i Turskog toka) upravo s ciljem da zaobiđe Ukrajinu. Ukrajinci, naime, imaju višestruku korist od činjenice da se nalaze na ruti transporta ruskog plina prema Europi; njihovo gospodarstvo time profitira ne samo od pristupa jeftinom plinu, već i od naplate transportnih marži za korištenje ukrajinskog plinovodnog sustava.
Iako ruske vlasti tvrde da nisu ograničili isporuke plina Europi kako bi se politički okoristili krizom, malo im tko vjeruje. Rusija, naime, ima povijest korištenja Gazproma tj. njegovih kapaciteta za proizvodnju i izvoz plina kao sredstva za ostvarivanje međunarodnih političkih ciljeva. To najbolje ilustriraju podaci o tržišnoj vrijednosti Gazproma.
Vrijednost ruske plinske kompanije se 2008. procjenjivala na 360 milijardi dolara i očekivalo se da će u budućnosti samo rasti. Iz Gazproma su najavljivali kako očekuju da će vrijednost kompanije premašiti bilijun dolara. Umjesto toga, u narednom desetljeću vrijednost Gazproma strelovito je pala jer se kompanijom nije upravljalo sa svrhom ostvarivanja profita, već ju je Putinov režim koristio kao alatku za ostvarivanje svojih ciljeva.
