Portal konzerva.hr prenio je kolumnu Dennisa Pragera, konzervativnog kolumniste, radijskog voditelja i osnivača organizacije PragerU, poznate po objavama pojednostavljenih tumačenja kompleksnih tema putem petominutnih videa. PragerU je skraćenica od Prager University, iako se ne radi o obrazovnoj instituciji, već o neprofitnoj zagovaračkoj organizaciji.
Česta meta PragerU-a je klimatska znanost, koja se nerijetko pogrešno interpretira u tim petominutnim tumačenjima [1, 2]. Važan izvor financiranja za PragerU je industrija fosilnih goriva [1, 2].
Prema Dennisu Prageru su, dakle, invaziju na Ukrajinu, među ostalima, omogućili borci za zaštitu okoliša na Zapadu:
Velika je vjerojatnost da su rusku invaziju Ukrajine omogućili američki i europski environmentalisti. Pod Trumpom, Amerika je postala energetski neovisna i čak je mogla Europu opskrbljivati s energijom. Ali environmentalistički pokret, u kojem dominira Demokratska stranka i gotovo svaka zapadnoeuropska zemlja, učinio je Rusiju glavnim dobavljačem prirodnog plina u Europu, a naročito u najvažniju zemlju europskog kontinenta, Njemačku.
Environmentalistički pokret koristi klimatske promjene za postizanje svojih primarnih ciljeva: rušenje ekonomskih temelja Zapada, preoblikovanje Zapadnog načina života, rasklapanje kapitalizma i redistribuciju bogatstva u zemlje Trećeg svijeta. Oni će nastojati postići te ciljeve po bilo koju cijenu — bilo da je to podivljala inflacija, nestanci energije, pa čak i jačanje Rusije i Kine.
Ako doista vjerujete da klimatske promjene predstavljaju “egzistencijalnu prijetnju” ljudskom životu, ne postoji previsoka cijena za eliminiranje energije koja se temelji na fosilnim gorivima. To uključuje osnaživanje i obogaćivanje zlih ljudi.
Tvrdnja da su aktivnosti ekoloških aktivista učinile Europu ovisnu o ruskom plinu nema utemeljenje u stvarnosti. Stvarni razlozi zbog kojih energetski miks država Europske unije u tolikoj mjeri ovisi u ruskom zemnom plinu znatno su kompleksniji.
Točno je da su države EU pod pritiskom ekoloških aktivista smanjivali proizvodnju struje iz najprljavijeg energenta, ugljena, i da je to dalo doprinos povećanju ovisnosti EU o uvozu plina, pa onda i uvozu iz Rusije. Da zbog Ukrajine nije (privremeno?) stopiran plinovod Sjeverni tok 2, ta ovisnost bi se dodatno produbila, pogotovo za centralnu državu Europske unije – Njemačku.
Sjeverni tok 2 trebao je pojačati pritok ruskoga plina koji je trebao riješiti nekoliko europskih problema. Ipak, nisu svi ti problemi u potpunosti klimatski. Prvi je smanjenje eksploatacije norveškog, nizozemskog ili plina iz drugih europskih zemalja, zatim i njemačko smanjenje proizvodnje energije iz ugljena. Prvi vrhu je i traženje alternative nakon odluke njemačke države da se nakon havarije nuklearne elektrane u japanskoj Fukušimi povuče iz proizvodnje atomske energije (koja je klimatski neutralna jer ne otpušta stakleničke plinove).
Cijena geografije
Međutim, ovi potezi nisu učinili Europu ovisnijom o isključivo ruskom, već o plinu uopće. Naime, zemni plin dugo je promatran kao idealno tranzicijsko gorivo, s obzirom na to da se radi o najmanje prljavom ugljikovodičnom energentu pa je bilo logično koristiti plin za postupno smanjivanje potrošnje ugljena i nafte gdje god je to moguće.
Posebno to vrijedi za plin koji se iz zemlje izvlači konvencionalnim metodama, poput onog koji se crpi u Rusiji. Plin dobiven metodom hidrauličkog frakturiranja ili frakiranja znatno je opasniji za okoliš; ne zbog razlika u kemijskom sastavu, već zbog činjenice da ova metoda ekstrakcije plina rezultira nehotičnim oslobađanjem većih količina metana u atmosferu. Frakiranje je u Europi uglavnom zabranjeno, ali ovu metodu ekstrakcije plina koriste američke fosilne kompanije (kojima se sada, zbog ruske invazije na Ukrajinu, otvara znatniji prostor na europskom energetskom tržištu).
Međutim, kad tvrdi da bi Amerika mogla opskrbljivati Europu fosilnom energijom samo kad joj na putu ne bi stajali ekološki aktivisti, Prager znatno pojednostavljuje stvarnost i previđa bazičnu geografiju. Rusija je kopnenom granicom naslonjena na Europsku uniju, za razliku od SAD-a koji je od EU odijeljen Atlantskim oceanom. Troškovi transporta tako postaju kudikamo veći pa onda i fosilna goriva iz SAD-a postaju manje tržišno atraktivna.
Ruski su se dužnosnici tako 2018. godine hvalili da im Amerika u Europi uopće nije konkurent, jer je njihov prirodni plin dostupan plinovodima 30 do 40 puta jeftiniji od američkog LNG-a. Ponukana krizom u Ukrajini, američka administracija je ovih dana obećala pojačati dotok LNG-ja u Europu za dodatnih 15 milijardi kubika tijekom 2022. godine, ali ta dodatna količina jedva pokriva 10 posto prošlogodišnjeg pritoka plina iz Rusije.
U 2021. godini EU je uvezla oko 140 milijardi kubnih metara (bcm) prirodnog plina iz Rusije. Povrh toga, Rusija je isporučila EU i oko 15 milijardi kubnih metara u obliku ukapljenog prirodnog plina (LNG). Ukupno 155 milijardi kubnih metara uvezenih iz Rusije činilo je oko 45% uvoza plina u EU 2021. i gotovo 40% ukupne potrošnje plina, prema Međunarodnoj energetskoj agenciji (IEA).
Izbacivanje plinskih bojlera, okretanje nuklearkama, vjetru, solarima…
IEA među prijedlozima o smanjenju ovisnosti Europske unije o ruskom plinu ističe i mogućnosti koje su naklonjene klimi. Na te mjere otpada velik dio od ukupnih 50-ak milijardi kubnih metara smanjenog uvoza iz Rusije, što bi bila redukcija od jedne trećine. Osim neproduljivanja postojećih ugovora s ruskim Gazpromom i preorijentacije na LNG, IAE tako među svojih deset prijedloga navodi i izgradnju novih postrojenja za iskorištavanje energije iz obnovljivih izvora.
Iz novih solara i vjetroelektrana može dobiti dodatnih 35 TWh proizvodnje tijekom sljedeće godine, preko već očekivanog rasta iz ovih izvora. Time bi se smanjila potrošnja plina za 6 milijardi kubičnih metara.
Maksimalnim povećanjem proizvodnje iz postojećih izvora niske emisije, bioenergije i nuklearne energije, može se dobiti dodatnih 70 TWh. To bi smanjilo potrošnju prirodnog plina za električnu energiju za 13 milijardi kubnih metara.
Ubrzanjem zamjene plinskih kotlova toplinskim pumpama smanjila bi se potrošnja plina za grijanje za dodatne dvije milijarde kubnih metara u jednoj godini.
Ubrzanjem poboljšanja energetske učinkovitosti u zgradama i industriji potrošnja se može smanjiti za dodatne dvije milijarde kubika u godini dana. Nadalje, smanjenje termostata za grijanje zgrada za samo 1°C smanjilo bi potražnju plina za oko 10 milijardi kubika godišnje.
Plan od 10 točaka u skladu je s klimatskim ambicijama EU-a i Europskim zelenim dogovorom, navodi IAE, a EU bi mogla eliminirati potrebu za uvozom ruskog plina prije 2030. godine. Uštede bi, kao što ističu u Agenciji, mogle biti i daleko veće kada bi se Europa vratila nafti i ugljenu, ali to ne savjetuju.
REPowerEU
Povećanje brzine primjene obnovljivih izvora i mjera energetske učinkovitosti je, uz osiguranje opskrbe plinom iz drugih izvora, u fokusu Europskog plana ‘REPowerEU’. Radi se o planu koji bi Europu trebao učiniti neovisnom od ruskih fosilnih goriva znatno prije 2030. godine. Predstavljen je 8. ožujka i tim povodom šefica Europske komisije Ursula von der Leyen je izjavila:
Što brže prijeđemo na obnovljive izvore energije i vodik, u kombinaciji s većom energetskom učinkovitošću, brže ćemo biti istinski neovisni i ovladati našim energetskim sustavom.
Izvršni potpredsjednik za Europski zeleni dogovor, Frans Timmermans tim je povodom rekao:
Obnovljivi izvori energije su jeftin, čist i potencijalno beskonačan izvor energije i umjesto da financiraju industriju fosilnih goriva negdje drugdje, oni stvaraju radna mjesta ovdje. Putinov rat u Ukrajini pokazuje hitnost ubrzanja naše tranzicije prema čistoj energiji.
Što se tiče ostalih mjera, Komisija se zalaže da se do 1. listopada svake godine skladišta plina u EU popune do najmanje 90%. To se, naravno, odnosi na plin iz neruskih izvora poput Katara i SAD-a.
‘Fit for 55’
Nadalje, potpuna provedba prijedloga Komisije za zelenu tranziciju ‘Fit for 55‘ do 2030. bi mogla smanjiti europsku godišnju potrošnju zemnog plina za 30%. To je ekvivalent 100 milijardi kubnih metara (bcm). Dakle, Komisija smatra da bi Europska unija zahvaljujući mjerama u planu REPowerEU mogla postupno ukloniti barem 155 milijardi kubnih metara fosilnog plina, što je ekvivalentno količini uvezenoj iz Rusije 2021. godine.
Gotovo dvije trećine tog smanjenja mogu se postići unutar godine dana, čime prestaje prekomjerna ovisnost EU-a o jednom dobavljaču, smatra Europska komisija. Komisija predlaže suradnju s državama članicama na identificiranju najprikladnijih projekata za postizanje ovih ciljeva, nadovezujući se na opsežan rad koji je već obavljen na nacionalnim planovima za oporavak i otpornost.
Egzistencijalna kriza
Da je zagrijavanje klime egzistencijalna kriza, nije izmišljotina Demokratske partije ili “zlih ljudi” koji se osnažuju putem mitigacije klimatske krize. Klimatska kriza je rezultat ljudskog djelovanja, što znamo zahvaljujući mjerenjima temperature i udjela stakleničkih plinova u atmosferi, i to se ne usude poreći čak ni fosilnim kompanijama skloni intelektualci koje Prager upreže u svojim videima za objašnjavanje stvarnosti u pet minuta.
Primjerice, fizičar Steve E. Koonin, bivši glavni znanstvenik British Petroleuma kojega je angažirala administracija predsjednika iz redova Demokrata, Baracka Obame. I u tom videu Koonin iznosi netočne informacije, što je jednostavno provjeriti. Primjerice, netočno tvrdi da se smanjivanje ledenog pokrivača na Grenlandu ne ubrzava u odnosu na zadnjih 70 godina.
Tvrdeći da “stvari nisu toliko loše”, Koonin se itekako razilazi s UN-ovim Međuvladinim panelom o klimatskim promjenama (IPCC). U svom zadnjem izvještaju IPCC ističe da bi globalne temperature u bliskoj budućnosti mogle dosegnuti 1,5°C u odnosu na predindustrijsko doba, što predstavlja ozbiljan rizik za ekosustave i ljude.
Klimatska će se kriza nastaviti usprkos ratovima ili pandemijama, koji, među ostalim, razaraju i ekonomiju društava. Takvi događaji mogu se iskoristiti ne da bi se još jednom odgodilo rješavanje klimatske krize, već da bi se oporavak usmjerio i njenom rješavanju.
Financiranje rata financiranjem fosilnih goriva
Energetska neovisnost koja bi proizašla iz smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima, spriječila bi i situacije u kojima Europa, usprkos sankcijama, nastavlja financirati ratnu mašineriju Rusije. To je glavna poruka Greenpeacea, koji je nakon niza zemalja održao protest i u Hrvatskoj.
“Već više od mjesec dana ruska vojska granatira ukrajinske gradove i sela, civile, djecu… Ovaj rat financira se i trgovinom fosilnim gorivima. Ruska nafta, fosilni plin i ugljen i dalje pristižu u Hrvatsku i Europsku uniju. Skandalozno je da europske zemlje svakoga dana Rusiji šalju stotine milijuna eura omogućujući tako Putinu da i dalje vodi krvavi rat”, izjavio je Perica Štefan iz hrvatskog ureda Greenpeacea (Novi list).
Paralela bi se lako mogla povući i s drugim izvoznicama fosilnih goriva u svijetu. Saudijska Arabija je po kombinaciji snažnog izvoza fosilnih goriva i flagrantnog kršenja ljudskih prava možda najpoznatija država u svijetu. Neometana sankcijama, od 2015. predvodi koaliciju koja vodi rat u Jemenu. Usprkos protivljenju Ujedinjenih naroda i Europske unije, Saudijska Arabija perpetuira rat i humanitarnu krizu uz dugogodišnju podršku u oružju od strane SAD-a i pojedinih europskih zemalja poput Francuske i Velike Britanije. Te zemlje ujedno cijelo vrijeme uvoze naftu iz Saudijske Arabije [1, 2, 3].
