„Ovaj zakon je zakon koji će prvi put nakon 32 godine hrvatske države definirati što je to neprijavljeni rad. Do sada ni jedan propis nije to tako definirao“, ustvrdio je Dražen Opalić, pomoćnik ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike tijekom rasprave na Odboru za gospodarstvo o zakonskoj regulativi neprijavljenog rada.
Saborski zastupnici u četvrtak će raspravljati o konačnom prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o radu, konačnom prijedlogu Zakona o neprijavljenom radu kao i prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o trgovini, a uoči plenarne rasprave o tim se zakonskim prijedlozima raspravljalo i na saborskim radnim tijelima.
„Imamo i sada dobre zakone koje ne provodimo. Vjerujem da se sjećate zakona o sprečavanju neprijavljenog rada iz 2011. godine. Zašto njega nismo provodili“, zapitao se tijekom rasprave Dragutin Ranogajec, predsjednik Hrvatske obrtničke komore (HOK).
Zakon kojim se regulira neprijavljeni rad, Vlada je najavila početkom prošle godine usvajanjem Nacionalnog programa za suzbijanje neprijavljenog rada za razdoblje od 2021. do 2024. godine, s akcijskim planom njegove provedbe. U postupak donošenja zakonskog rješenja krenulo se prije nekoliko mjeseci (1, 2).
Točno je da se tim zakonskim rješenjem detaljno definira što je to neprijavljeni rad te da se po prvi put široko definira što je to neprijavljeni rad. Međutim, to nije prvi put da se neprijavljeni rad kojeg se nerijetko naziva radnom na crno ili radom u sivoj zoni nastoji definirati nekim propisom.
Zakon iz vremena vlade Jadranke Kosor
Zakon na koji je ukazao predsjednik HOK-a zove se Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. S ciljem smanjivanja rada na crno donesen je 2011. godine, a prije tri godine u njega su unesene manje izmjene. Tadašnja Vlada pod vodstvom Jadranke Kosor, odlučila je stati na kraj sivoj ekonomiji i odrediti strože kazne za pravne i fizičke osobe koje obavljaju neregistriranu djelatnost ili koji nemaju zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti (1, 2, 3, 4) .
Taj zakon propisuje da je obavljanje neregistrirane djelatnosti zabranjeno kako pravnim, tako i fizičkim osobama. Pritom je pravna osoba trgovačko društvo, zadruga, ustanova odnosno druga pravna osoba koja obavlja gospodarsku ili drugu djelatnost, dok je fizička osoba svaki pojedinac koji obavlja poslove koji spadaju u djelatnosti slobodnog zanimanja, druge samostalne djelatnosti ili djelatnost obrta.
Prema odredbama tog zakona pod sivu ekonomiju ne ulazi obavljanje poslova za vlastite potrebe, obiteljska pomoć, susjedska pomoć, obavljanje nužnog rada za sprečavanje nesreće ili otklanjanje posljedica prirodnih ili drugih nesreća ili volontiranje.
Tko su susjedi?
U vrijeme njegova donošenja najviše je prijepora izazvala odredba koja je susjedsku pomoć regulirala kao pomoć među susjednima koji su udaljeni do 500 metara i to ako nemaju sklopljen ugovor da se rad obavlja bez plaćanja, ne obavlja se redovito, da rad ne obavlja osoba registrirana za tu djelatnost i da se rad ne obavlja kao odgovor na objavljeni oglas.
Pod pritiskom javnosti tadašnja je vlada odustala od definicije prema kojoj se susjedska pomoć regulira kao pomoć među susjedima koji su udaljeni do 500 metara.
S druge strane, neprijavljenim radom prema novom propisu u donošenju, odnosno radom na crno ili kako zakon navodi obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatra se: kad pravna osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar; kad pravna osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti; kad fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima; kad fizička osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti; kad pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost unatoč zabrani obavljanja djelatnosti.
S druge strane, zakonski o neprijavljenom radu koji bi do kraja godine trebao biti donesen puno šire regulira to područje i u centar stavlja radnika kojeg u slučaju otkrivanja rada na crno štiti i retroaktivnom prijavom na obavezna osiguranja.
Tako se neprijavljeni rad definira u užem i širem smislu. U užem smislu to je „rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu, odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima“.
U smislu zakonskih odredbi on obuhvaća: „obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme ili obavljanje posla bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na svoju narav i vrstu te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos ili zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja“.
U širem smislu, neprijavljeni rad obuhvaća „rad koji prema svojim obilježjima predstavlja izbjegavanje obveza koje poslodavac ima vezano uz plaću radnika“. Pritom se navode pojavni oblici tog rada: „radni odnos u kojem se ne isplaćuje povećana plaća radniku i ne uplaćuju propisana javna davanja na i iz povećane plaće ili isplaćivanje plaće ili dijela plaće bez obračuna i uplate propisanih javnih davanja“.
Zakonski propis kojim će se nastojati regulirati neprijavljeni rad u osnovi se bavi istim područjem kao i zakon donesen 2011. godine. No, puno dublje ulazi u problematiku rada na crno nastojeći zaštiti radnike koje se zatekne u neprijavljenom radu.
