Razotkriveno

Što je Angela Merkel rekla Die Zeitu o Minskim sporazumima i ratu u Ukrajini?

Na društvenim mrežama prenosi se netočna tvrdnja da je Angela Merkel priznala da su Minski sporazumi bili "zapadni blef" s ciljem kupovine vremena za naoružavanje Ukrajine.
Zaklada Konrad-Adenauer

Na privatnom Facebook profilu pojavio se post (arhiviran ovdje) koji manipulativno iz konteksta izvlači dijelove intervjua bivše njemačke kancelarke Angele Merkel za Die Zeit. U statusu se tvrdi sljedeće:

“Podsjetit da su Njemačka i Francuska bili jamac sporazuma iz Minska.

“Nikad nismo ni mislili provesti Minske sporazume, bio je to samo naš zapadni blef da zavaramo Putina i damo Ukrajini vrijeme da ojača vojsku i pripremi se za rat s Rusijom” – Angela Merkel za njemački tjednik Zeit. Izjava koja će svakako izazvati dalekosežne posljedice na sigurnost Europe, a posebno na sudbinu Ukrajine.”, piše u statusu uz koji je podijeljena fotografija predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen s konferencije za novinare na kojoj govori da je “više od sto tisuća ukrajinskih vojnika dosad ubijeno”.

Facebook/Screenshot

Status je od 12. prosinca prikupio 31 dijeljenje, 31 komentar i 61 ostalu reakciju.

Da bismo razjasnili što je točno bivša njemačka kancelarka zapravo rekla, potrebno je iščitati intervju u cjelini.

Bivša njemačka kancelarka Angela Merkel 7. prosinca dala je opsežan intervju za dnevnik Die Zeit koji je arhiviran ovdje. Povod intervjuu bilo je godinu dana otkako je napustila funkciju kancelarke. Merkel se, u nekoliko navrata, osvrnula na odnos Njemačke prema Rusiji, energetsku krizu zbog njemačke ovisnosti o ruskom plinu, ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, kao i spomenutom Minskom sporazumu.

Upitana pita li se jesu li godine mira u Europi i svijetu bile i godine neuspjeha te da možda nije bila samo krizna menadžerica, već i uzrok krize, Merkel je odgovorila: 

“Ne bih bila političarka da se nisam bavila time. Uzmimo u obzir zaštitu klime, u kojoj je Njemačka napravila puno u usporedbi s međunarodnom razinom. Međutim, s obzirom na samu temu priznajem: uzimajući u obzir ono što Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) kaže u svom posljednjem izvješću – nismo napravili dovoljno. Osvrnimo se i na moju politiku prema Rusiji i Ukrajini. Dolazim do zaključka da sam odluke koje sam tada donosila, donosila na način koji danas mogu razumjeti. Bio je to pokušaj da se spriječi upravo takav rat. Činjenica da to nije uspjelo ne znači da su pokušaji bili pogrešni”.

“No još uvijek možemo ono što se činilo u prijašnjim okolnostima smatrati prihvatljivim, ali iz današnje perspektive, s obzirom na rezultate, vjerovati da je bilo pogrešno”, odgovorili su joj reporteri Zeita.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Merkel o sporazumu iz Minska

“Ali to također pretpostavlja i da se kaže koje su točno alternative bile u to vrijeme. Smatrala sam da je vrijeme za početak pristupanja Ukrajine i Gruzije NATO-u o kojem se raspravljalo 2008. pogrešno. Zemlje niti su imale potrebne preduvjete za to, niti su u potpunosti razmotrene posljedice takve odluke, kako u pogledu ruskih akcija protiv Gruzije i Ukrajine, tako i u pogledu NATO-a i njegovih pravila pomoći. Sporazum iz Minska iz 2014. bio je pokušaj da se Ukrajini da vremena”, kazala je Merkel.

Njemački dnevnik Die Zeit u nastavku intervjua donosi vlastitu bilješku u kojoj objašnjava što zapravo Minski sporazum jest: “Sporazum iz Minska skup je sporazuma za samoproglašene republike Donjeck i Lugansk, koje su se pod ruskim utjecajem odvojile od Ukrajine. Cilj je bio primirjem dobiti na vremenu kako bi se kasnije došlo do mira između Rusije i Ukrajine”.

I Ukrajina je iskoristila ovo vrijeme da ojača, kao što vidite danas. Ukrajina iz 2014. i 2015. nije isto što i Ukrajina danas. Kao što ste vidjeli u bitci za Debaltseve (željeznički grad u Donbasu, Donjecka oblast) početkom 2015, Putin ih je tada lako mogao pregaziti. I čisto sumnjam da su zemlje NATO-a tada mogle učiniti toliko koliko sada čine da pomognu Ukrajini”, rekla je bivša kancelarka u intervjuu za Zeit. 

Točan je, dakle, samo dio tvrdnje korisnika Facebooka u kojem se tvrdi da je sporazum iz Minska bio davanje vremena Ukrajini da ojača i na taj se način pripremi za potencijalni rat s Rusijom, ali je netočan navod da je Merkel to nazvala zapadnim blefom i da ih nikad nisu ni mislili provesti.

Merkel: “Svima nam je bilo jasno da se radi o zamrznutom sukobu”

U nastavku intervjua Merkel su pitali i o Vladimiru Putinu.

“U svom prvom javnom istupu od kraja kancelarskog mandata rekli ste da ste još 2007. prepoznali kako Putin razmišlja o Europi i da je jedini jezik koji on razumije tvrd stav. Ako je ta spoznaja došla tako rano, zašto ste vodili energetsku politiku koja nas je učinila toliko ovisnima o Rusiji?”, upitali su je novinari.

“Svima nam je bilo jasno da se radi o zamrznutom sukobu, da problem nije riješen, ali upravo je to Ukrajini kupilo dragocjeno vrijeme. Naravno, sada se može postaviti pitanje: Zašto je u takvoj situaciji ipak odobrena gradnja Sjevernog toka 2?”, kazala je Merkel.

Upitana zašto je ipak odobrena gradnja Sjevernog toka 2, odgovorila je:

“Da, o toj temi postoje različita mišljenja. O čemu se radilo? S jedne strane, Ukrajina je pridavala veliku važnost tome da ostane tranzitna zemlja za ruski plin. Željela je kanalizirati plin kroz svoj teritorij, a ne kroz Baltičko more. Danas se Ukrajina ponekad ponaša kao da je svaka molekula ruskog plina od vraga. Nije bilo tako, plin je bio sporan. S druge strane, savezna vlada nije zatražila odobrenje za Sjeverni tok 2, već su to učinile tvrtke. U konačnici, za saveznu vladu i za mene, bilo je pitanje odluke hoćemo li donijeti novi zakon kao politički čin kojim ćemo izričito odbiti odobrenje za Sjeverni tok 2”.

Govorila je i o tome što ju je spriječilo da donesu zakon kojim bi odbili gradnju Sjevernog toka 2.

“S jedne strane, takvo bi odbijanje u kombinaciji sa sporazumom iz Minska, po mom mišljenju, opasno pogoršalo odnose s Rusijom. S druge strane, ovisnost o energetskoj politici nastala je jer je bilo manje plina iz Nizozemske i Velike Britanije te ograničene količine proizvodnje u Norveškoj”, odgovorila je Merkel.

Njemačko napuštanje nuklearne energije

Novinari su također spomenuli da je na njenu inicijativu došlo do postupnog napuštanja iskorištavanja nuklearne energije.

“Točno, kao i međustranačka odluka da se proizvodi manje plina u Njemačkoj. Trebalo se odlučiti za kupnju skupljeg LNG-a iz Katara ili Saudijske Arabije, a plin iz SAD-a tek je kasnije postao dostupan. No, to bi značajno pogoršalo našu konkurentnost. U današnjim uvjetima, pod pritiskom rata, tako nešto bih podržala, ali tada bi to bilo puno kontroverznija politička odluka”, ističe bivša kancelarka.

Upitana je li ipak trebalo donijeti takvu odluku, odgovara: “Ne. Pogotovo zato što takvo nešto uopće ne bi bilo prihvaćeno. Ako me pitate za samokritiku, navest ću vam još jedan primjer”.

Merkel: “Trebali smo brže reagirati na agresiju Rusije”

Na opasku novinara da “cijeli svijet čeka samokritiku”, opširno je kazala:

“To možda jest tako, ali stav kritičara u mnogim točkama ne odgovara mom mišljenju o mnogim stvarima. Jednostavno mu se pokloniti samo zato što se očekuje, mislim da bi bilo jeftino. Imala sam toliko stvari na umu tada. Bilo bi to kao jedan loš performans kad bih ja sada, samo da bih imala svoj mir i bez da stvarno tako mislim jednostavno rekla: ‘Ah, to je u redu, pada mi sad na pamet, bilo je to krivo’. Ali reći ću vam jednu stvar koja me smeta. Ima veze s činjenicom da Hladni rat zapravo nikad nije završio, zato što Rusija nikad nije bila u fazi mira. Kad je Putin anektirao Krim 2014, Rusija je izbačena iz skupine G8. NATO je također stacionirao svoje trupe u baltičkim državama kako bi pokazao da su spremni braniti teritorij. Mi u Savezu (NATO, op.a.) smo odlučili potrošiti dva posto BDP-a svake države članice na obranu. Stranke CDU i CSU su bile jedine koje su to imale u svom programu. Ali i mi smo također trebali brže reagirati na agresiju Rusije. Njemačka nije uspjela dostići cilj od dva posto usprkos porastu. Ja o tome nisam svakodnevno držala strastvene govore”.

“Zašto niste držali strastvene govore? Zato što ste potajno mislili da to nije potrebno?”, upitali su Merkel.

“Ne, već sam se ponašala u skladu s principima Helmuta Kohla: važno je ono što na kraju ispadne. Održavanje uzbudljivog govora koji bi na kraju bio odbačen kao krpa ne bi pomogao proračunu. Ali kad razmišljam o uspješnim receptima kroz povijest, dolazim do odluke NATO-a o dvostrukom kolosijeku”, rekla je Merkel.

Naime, 12. prosinca 1979. NATO je potpisao Odluku o dvostrukom kolosijeku, koja je predviđala pregovore o razoružanju sa Sovjetima u nadi da će SS-20 biti uklonjeni s europskog ratišta, ali je također obećano da će se do 1983. rasporediti američki nuklearni projektili srednjeg dometa ako Sovjeti na to ne pristanu (Deutsche Welle).

Razmišljanja nakon odlaska s mjesta njemačke kancelarke

Novinari su u razgovoru s Merkel napomenuli su da je zbog te odluke Helmut Schmidt u konačnici izgubio mjesto kancelara.

“Tako je, što je samo povećalo moje poštovanje prema njemu. Ono što je bilo pametno u odluci NATO-a o dvostrukom kolosijeku bio je dvojni pristup naoružavanja i diplomacije. Prevedeno u cilj od 2 posto, to znači da nismo učinili dovoljno za odvraćanje povećanjem potrošnje za obranu”, odgovorila je.

[…]

“Na početku svog mandata istaknuli ste kako su u prošlosti postojale naizgled nepobjedive visoke kulture koje su nestale jer se nisu mogle dovoljno brzo mijenjati. Može li biti da, usprkos svim saznanjima o stupnju globalnog zatopljenja, čovječanstvo jednostavno ne može organizirati vlastiti opstanak jer ne žele djelovati zajednički?”, pitali su je novinari.

“Moj moto u politici uvijek je bio: Mi to možemo, i zato se kao političarka nikada nisam bavila takvim scenarijima sudnjeg dana, nego sam uvijek tražila rješenja. Kao građanin, možete si postaviti to pitanje, ali budući da sam još u nekoj međufazi (između građanke i političarke, op.a.), rekla bih da moramo učiniti sve da se upravo to ne dogodi”, odgovorila je bivša njemačka kancelarka.

Na pitanje ima li ideju kako će rat u Ukrajini završiti, Merkel je kazala da “ne zna”, ali da će “jednog dana završiti pregovorima” jer se “ratovi završavaju za pregovaračkim stolom. Na dodatno pitanje odlučuje li jedino Ukrajina kad i pod kojim uvjetima će ti pregovori započeti, Merkel je kazala da postoji razlika između “nametnutog mira”, za koji je kazala da ga ne želi, i otvorenog razgovora obje strane.

Što je zapravo Sporazum iz Minska?

Drugi po redu Sporazum iz Minska potpisan je 2015. godine u glavnom gradu Bjelorusije s ciljem okončanja krvavog desetomjesečnog sukoba u istočnoj Ukrajini. Sporazum nikad nije u potpunosti implementiran, a ključna pitanja još uvijek nisu razriješena.

Rijetki sastanak između ruskih, ukrajinskih, njemačkih i francuskih lidera u veljači 2015. rezultirao je Sporazumom iz Minska koji je trebao donijeti mir u ukrajinskim područjima koji su zauzeli proruski separatisti godinu prije. Ta područja nalaze se u ukrajinskog regiji Donbas i poznata su pod samoproglašenim nazivima Luganska Narodna Republika (LPR) i Donjecka Narodna Republika (DPR). Ukrajinska vlada je ustvrdila da su te dvije regije zapravo pod ruskom okupacijom.

Razgovori su trebali donijeti i političko rješenje za regiju. Rezultat razgovora, sporazum Minsk II, potpisali su predstavnici Rusije i Ukrajine, separatistički lideri i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Nakon toga je potvrđen rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a.

Ovo su bili glavni uvjeti sporazuma:

  • Prekid vatre: U veljači 2015. u nekim su se područjima vodile teške bitke između ukrajinskih snaga i proruskih pobunjenika, a Ukrajinci su pretrpjeli teške gubitke
  • Povlačenje teškog naoružanja s prve linije fronte
  • Da OESS – organizacija koju čini 57 država članica među kojima su SAD i Kanada – nadzire bojišnicu
  • Razgovori o lokalnim izborima u područjima koje su okupirali proruski pobunjenici
  • Povratak ekonomskih i društvenih veza između obje strane, kako bi se, primjerice, mogle isplatiti mirovine
  • Da ukrajinska vlada može obnoviti kontrolu nad granicom s Rusijom
  • Povlačenje svih stranih vojnih snaga s bojišnice
  • ustavna reforma koja bi osigurala određenu autonomiju područjima istočne ukrajinske regije Donbas koja nisu pod kontrolom središnje vlade (CNN).

 

Sporazumi iz Minska nikad nisu implementirani jer se Rusija i Ukrajina nikad nisu usuglasile oko njihovog tumačenja: Ukrajina nije željela provoditi odredbe vezane za autonomiju teritorija u Donbasu prije demilitarizacije tog teritorija i uspostavljanja kontrole nad državnom granicom, dok je Rusija tražila da prvi korak bude održavanje izbora u DNR-u i LNR-u (Chatham House). Naime, Rusija je u više navrata tvrdila da oni uopće nisu među sporazumnim stranama na koje se Sporazumi iz Minska odnose, već su tvrdili da se dogovor mora postići između Ukrajine i separatista u Donbasu (TASS).

Zaključno, manipulativno je tvrditi da je bivša njemačka kancelarka Angela Merkel rekla da nikad nisu ni mislili provesti Minske sporazume. Također, niti u jednom dijelu intervjua Merkel izričito ne kaže to bio blef, već isključivo da su Sporazumima iz Minska kupovali vrijeme kako bi Ukrajina ojačala u slučaju potpunog rata, koji je i započeo napadom Rusije 28. veljače ove godine.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.