Rad preko vlastitog obrta, povećanje naknade za dostavu, optimizacija aplikacije, regulacija rada stranih državljana, kao i izrada crne liste agregatora, odnosno tvrtki posrednika između radnika dostavljača i digitalnih platformi, ključne su teme za koje radnici digitalnih platformi traže žurna rješenja.
„Izborimo se za svoja radnička prava!!!“, poručuju dostavljači digitalnih platformi, pozivajući kolege i kolegice koje rade za Wolt, Bolt, Glovo, Uber da im se ovog petka pridruže na prosvjedu u Zagrebu s kojeg će uputiti i zahtjeve prema Vladi. Tražit će, kako je to najavljeno na okruglom stolu u organizaciji Katarine Peović, saborske zastupnice Radničke fronte, hitne izmjene Zakona o radu u dijelu kojim se regulira rad putem digitalnih platformi.
Platformski radnici od Vlade traže i da im se omogući kolektivno pregovaranje s platformama putem kojeg bi dogovorili osnovne uvjete rada – od utvrđivanja minimalne cijene rada preko utvrđivanja minimalnog radnog vremena, plaćanja čekanja na isporuku narudžbe, kao i vremena između dviju narudžbi, do obaveze platformi da radnicima plaćaju obavezne doprinose, osiguraju plaćen godišnji odmor, bolovanje… Zahtjev je i da im se omogući direktno zapošljavanje na digitalnoj platformi ili samozapošljavanje radnika putem vlastitog obrta.
Posrednici, odnosno agregatori, prema tim zahtjevima, trebali bi otići u povijest, a dok ih se ne ukine država bi ih trebala bolje kontrolirati kako radnike ne bi varali gašenjem firmi koje ostaju dužne radnicima i otvaranjem novih.
Okidač za dizanje glasa platformskih radnika nisu samo nove odredbe Zakona o radu (ZOR) koje su stupile na snagu ove godine, kao i Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada.
Hrvatska je s prvim danom 2023. godine u povijest poslala nacionalnu valutu kunu te ušla u eurozonu. Prelazak na euro, stanjio je primanja dostavljača.
Pobunili su se platformski radnici koji rade za Wolt. Od te digitalne platforme zatražili su dizanje cijene rada za 30 posto, na što ona ne pristaje, ali i promjenu načina obračuna kilometraže. Naime, za razliku od drugih platformi koje djeluju u Hrvatskoj, Wolt kilometražu dostavljačima obračunava po zračnoj, a ne cestovnoj liniji. To će se promijeniti do kraja mjeseca, ali tu promjenu prati i niža cijena dostave (1, 2, 3, 4, 5, 6).
„Naš posao je rizičan, u njemu ima i ozljeda. Ako nismo na cesti, nitko ne zaradi ništa. Radimo po učinku, a kad se zbroje svi rizici, složit ćemo se da taj posao trenutno nije isplativ“, navodi Silvio Šimić, predstavnik Inicijative zajednice Wolt dostavljača. Objašnjava kako je zadnjih godinu do godinu i pol dana cijena za koju su dostavljači radili „manje-više“ bila ista, a nakon konverzije kuna u euro cijena za koju dostavljači rade pala je za 25 lipa.
„Od početka godine tjedna zarada je smanjena 20-30 eura, a da biste došli do bonusa morate raditi više“, navodi Šimić, poručujući kako se dostavljači koji rade za digitalne platforme „sada ne bore samo za svoja prava, već i za budućnost posla koji rade“.
Nered u sustavu
Bunt kojeg su pokrenuli dostavljači koji rade za Wolt do kraja je razotkrio, u najmanju ruku, nered u segmentu rada za digitalne platforme. Pokušaj zakonodavne regulacije rada u toj niši samo je potvrdio kako se godinama platformske radnike iskorištava. Oni nemaju nikakvih radnih prava, nerijetko rade na crno, rade daleko više od zakonski propisanih 40 sati tjedno, a kada zatraže da ih se, primjerice, prijavi na puno radno vrijeme bivaju „isključeni s platforme“, a za to saznaju naknadno. U tom međuvremenu rade besplatno. Tu je i „nevidljivi“ problem gašenja postojećih i otvaranja novih firmi, pri čemu agregatori radnicima ne isplate dugovanja.
Platformski radnici Zakon o radu, kao i onaj o suzbijanju neprijavljenog rada, ističu kao izvore svojih problema od početka 2023. godine. Međutim, ta je zakonska regulativa samo pokazala da godinama unatrag digitalne platforme, agregatori pa i sami, mahom lažno samozaposleni dostavljači, nisu poštivali zakone. Naime, četrdesetsatni radni tjedan u Hrvatskoj je odavno standard, kao što bi standard trebao biti i plaćanje poreza i doprinosa na stvarno odrađene sate. To nije obaveza koju su nametnule izmjene Zakona o radu i donošenje Zakona o neprijavljenom radu.
Odredbe Zakona o radu koje se odnose na platformski rad stupaju na snagu tek iduće godine
Kada je riječ o Zakonu o radu, njegove odredbe o uređenju platformskog rada nisu u primjeni. One na snagu stupaju od 1. siječnja 2024. godine. No, platforme kao poslodavci očito su već sada krenule u „čišćenje“ tržišta nastojeći dokazati da oni nisu poslodavci dostavljačima, već su to posrednici (agregatori) koji bi trebali preuzeti odgovornost za poštivanje zakonodavnog okvira.
„Wolt posluje u skladu sa zakonom i nije odgovoran za to što su stupanjem na snagu novih zakonskih regulativa dostavljači dužni plaćati doprinose državi u punom iznosu, odnosno u skladu s brojem sati koje odrade. Napominjemo da Wolt Zagreb nije poslodavac dostavljačima, već je to tvrtka posrednik koja s njima sklapa ugovor o radu. Manja neto primanja partnera dostavljača rezultat su inicijative državnih institucija da se zakonski uredi rad platformi“, objašnjavao je radnicima Marin Šušnjar, direktor Wolta za Hrvatsku. Dodao je i kako je zakon odredio da je tvrtka agregator u ovom odnosu poslodavac, a dostavljač je zaposlenik te partnerske firme dok je Wolt platforma.
Nejasno nam je bilo što se to zakonodavno promijenilo da bi se odjednom dostavljačima ograničavali sati rada. Na naš upit i Šušnjar navodi ZOR te Zakon o sprečavanju neprijavljenog rada. Dva zakona koja su i radnicima „problematična“.
Taj odgovor je, zapravo, i priznanje da platforme u Hrvatskoj godinama krše zakone, jer je maksimalna tjedna satnica rada, kao i broj prekovremenih sati te sati koji se mogu raditi u dodatnom radu (za drugog poslodavca) za sve radnike propisana bila i prije tekuće godine.
Manja neto primanja dostavljača, kako se pritom objašnjava, rezultat su inicijative državnih institucija da se zakonski uredi rad platformi.
Iako iz Wolta tvrde da on nije poslodavac dostavljačima, činjenica je da radnici koji rade za tog (ne)poslodavca nose prepoznatljivu službenu uniformu, kao što nose i prepoznatljive torbe-ruksake za dostavu. Ista je situacija i s drugom platformama koje djeluju u Hrvatskoj.
Činjenica je da je Hrvatska „požurila“ i krenula u zakonodavnu regulativu platformskog rada i prije no što je donesen zakonodavni okvir na razini Europske unije.
„Važno je naglasiti kako je Republika Hrvatska prva europska država koja je na cjelovit način zakonom uredila rad koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi i to u okolnostima kada se o Prijedlogu direktive o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem digitalnih platformi tek raspravlja“, navode iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Hrvatska se zalaže za agregatore
Hrvatska nema svojih podataka o rasprostranjenosti platformskog rada, već se u svim svojim izvješćima poziva na europska istraživanja koja procjenjuju da je u Hrvatskoj aktivno oko 40 tisuća platformskih radnika. Istraživanje Eurofounda, istodobno, pokazuje da je rad na platformama poput Bolta, Wolta, Ubera u Hrvatskoj iskusilo čak 10,7 posto populacije, što je i deset puta veći broj od spomenutih procjena.
Iako adekvatne podloge za donošenje zakonodavnih rješenja nema, Hrvatska se zalaže za uvođenje agregatora, odnosno posrednika u odnos između dostavljača i digitalne platforme kod donošenja EU regulative o platformskom radu. Kako je u svojim stajalištima o prijedlogu direktive Hrvatska navela, kod nas se preko 80 posto platformskog rada odvija preko agregatora. Sam prijedlog buduće Direktive, međutim, ne prepoznaje pojam posrednika, odnosno agregatora.
Odredbama ZOR-a, koje na snagu stupaju iduće godine kada je riječ o platformskom radu, propisuje se kako je radnik koji rad obavlja korištenjem digitalne radne platforme „fizička osoba koja na temelju sklopljenog ugovora o radu, u radnom odnosu obavlja poslove za digitalnu radnu platformu ili za agregatora“. No, zakonske odredbe dopuštaju i mogućnost rada fizičkih osoba za platforme, odnosno rada samozaposlenih osoba.
„Digitalna radna platforma ili agregator je poslodavac radniku koji rad obavlja osobno korištenjem digitalne radne platforme“, navodi se u zakonskom rješenju.
Iz resornog ministarstva objašnjavaju kako je, s obzirom na specifičnost platformskog rada i mogućnost da radnik ima zasnovan radni odnos s agregatorom kao posrednikom na tržištu, ZOR-om predviđena zaštitna odredba za one radnike kojima agregator, kao njihov poslodavac, nije isplatio plaću.
„U takvom će slučaju digitalna radna platforma biti solidarno odgovorna za obveze svoga posrednika prema radniku, a to u konačnici znači da će radnik svoj zahtjev za isplatom dugovane plaće moći postaviti kako agregatoru kao svom poslodavcu, tako i izravno digitalnoj radnoj platformi“, objašnjavaju iz Ministarstva rada.
No, prema zakonskim odredbama, digitalna platforma moći će se osloboditi solidarne odgovornosti „ako dokaže da agregator koji je registriran prema posebnom propisu i s kojim je sklopila ugovor uredno izvršava obvezu prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje radnika, da redovito podmiruje trošak plaće radnika i da nema utvrđeni porezni dug“.
Inicijativi zajednice Wolt dostavljača ta je zakonska odredba sporna, jer smatraju da ona u potpunosti oslobađa platformu solidarne odgovornosti, iako nije tako.
Iz resornog ministarstva navode kako su odredbama ZOR-a maksimalno zaštićena prava platformskih radnika. Dodaju i kako je osigurana zaštita radnika koji povremeno, po pozivu poslodavca, rade na digitalnoj radnoj platformi.
„Zakonom o radu zajamčeno je i takvim radnicima plaćanje najmanjeg broja zajamčenih radnih sati koje će poslodavac biti dužan platiti radniku neovisno o tome je li od radnika zatražio obavljanje posla ili nije. Najmanji broj zajamčenih plaćenih radnih sati u slučaju rada po pozivu neće moći biti manji od pet sati tjedno“, navode iz ministarstva rada.
Država nema podataka o broju radnika, ni agregatora, niti platformi
Ono što se novim zakonima mijenja je uvođenje evidencije jer država u ovom trenutku ne zna koliko radnika radi na digitalnim platformama, ni koliko digitalnih platformi djeluje u Hrvatskoj, a ne zna niti broj firmi posrednika.
„Upravo iz razloga što ne postoji sveobuhvatan popis digitalnih radnih platformi i agregatora koji obavljaju djelatnost u Republici Hrvatskoj neophodno je izraditi njihovu evidenciju u elektroničkom obliku, odnosno uspostaviti svojevrsni registar“, navode iz Ministarstva koje je planiralo da taj registar, odnosno informacijski sustav, bude spreman do kraja ove godine.
U evidenciji će se prikupljati i obrađivati podaci o digitalnim radnim platformama i agregatorima koji obavljaju djelatnosti kao pružatelji usluga na tržištu. Prikupljat će se i podaci o pokazateljima opsega rada korištenjem digitalnih radnih platformi.
„Prvonavedeni podaci bit će uneseni upisom u registar, dok će se drugonavedeni odnositi osobito na broj radnika i ostalih osoba koje rade na digitalnim radnim platformama te na broj i vrstu ugovornih odnosa na temelju kojih te osobe rade korištenjem platforme“, navode iz Ministarstva. Podsjećaju i kako je novi Zakon o suzbijanju neprijavljenoga rada predvidio uspostavu jedinstvene elektroničke evidencije rada u kojoj će se pohranjivati podaci o radnicima i radnom vremenu, samozaposlenim i ostalim osobama te vremenu u kojem takve osobe obavljaju rad putem digitalnih radnih platformi.
„Namjera je Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike da se za potrebe digitaliziranog procesa prijave i registracije u takav registar izradi elektronička usluga, integrirana u sustav e-Građani, te da se za prijavu na uslugu i prava pristupa koriste postojeće komponente državne informacijske infrastrukture. Međutim, kako će u konačnici izgledati jedan takav novi informacijski sustav tek predstoji vidjeti, s obzirom na to da su u tijeku intenzivne aktivnosti ključnih dionika“, objašnjavaju iz resornog ministarstva. Dodaju i kako će „osim u svrhu praćenja platformskoga rada, kao novog oblika rada s nizom specifičnosti u odnosu na standardni radni odnos“, taj informacijski sustav prvenstveno služiti nadzornim tijelima, odnosno nadležnim inspektorima prilikom obavljanja nadzora nad radom digitalnih radnih platformi i agregatora, odnosno nadzora nad primjenom odredbi Zakona o radu i drugih propisa.
Tko su agregatori?
Dakle, država će, možda, tek krajem godine imati neke konkretnije podatke o broju posrednika, odnosno agregatora kao i broju radnika koji rade putem digitalnih platformi.
Mi smo do broja posrednika pokušali doći zaobilaznim putem – kroz podatke o broju izdanih radnih dozvola, kao i podatke o obavljenim testovima tržišta rada, koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) u slučajevima kada poslodavci traže uvoz stranih radnika za nedeficitarna zanimanja. Ni ti podaci, međutim, ne bi bili potpuni.
Ministarstvo unutarnjih poslova, među ostalim smo pitali koliko je radnih dozvola izdano za poslove dostavljača, kao i koje su tvrtke i za koliko radnika zatražile dozvole. Odgovor nismo dobili, a ako nam pristigne uključit ćemo ga u tekst.
Hrvatska od 2021. godine više nema kvotni sustav za izdavanje radnih dozvola, već je sustav izdavanja radnih dozvola liberaliziran. Za deficitarna zanimanja uvoz strane radne snage je slobodan, dok u ostalim slučajevima HZZ provodi test tržišta rada. Drugim riječima, provjerava se ima li na domaćem tržištu tražene radne snage, a ako je nema poslodavcu dopušta uvoz stranih radnika.
Prema podacima HZZ-a, od početka 2021. godine 105 poslodavaca zatražilo je provedbu testa tržišta rada za radno mjesto dostavljača/dostavljačice. Tražen je uvoz preko osam tisuća stranih radnika.
„Nakon provedenih testova tržišta rada, pozitivna obavijest izdana je za 6 062 radnika“, navode iz HZZ-a.
Većina od 105 poslodavaca (odnosno 88 poslodavaca, jer dijelu nije odobreno traženje stranih radnika) koji su tražili dozvolu za uvoz dostavljača, registrirani su kao jednostavna društva otvarana s temeljnim kapitalom od 10 kuna.
Sretni dostavljači
Prema listi poslodavaca koji su tražili test tržišta rada, najveći uvoznik stranih radnika za poslove dostave je tvrtka Meta Mate koji na svojim mrežnim stranicama navodi da zapošljava više od „300 sretnih dostavljača u Hrvatskoj“.
O poslovanju Meta Mate, koji uglavnom zapošljava stranu radnu snagu iz Nepala i Indije, detaljno je pisala Slobodna Dalmacija, navodeći i primjere dostavljača kojima je agregator ostao dužan. Prema podacima HZZ-a, ta je tvrtka od 2021. godine do danas zatražila test tržišta rada za uvoz 1 214 radnika, a pozitivna obavijest izdana je za 1 002 radnika.
Ta je tvrtka osnovana 2019. godine, i prema podacima Poslovne.hr u prvoj godini poslovanja ostvarila je 600 eura prihoda, a godinu je završila s 900 eura minusa. No, već u 2020. godini, prihodi joj rastu na nešto više od milijun eura. Raste i dobit na 30,3 tisuće eura. U 2021. godini Meta Mate je utrostručio prihodne u odnosu na godinu ranije. Popeli su se na preko tri milijuna eura. Porasla je i dobit te je iznosila 54,9 tisuća eura. Jedini vlasnik te tvrtke je Mate Dučić, koji je povezan s još sedam društava.
Na listi poslodavaca kojima je odobren uvoz radne snage nalaze se, primjerice, i tvrtke iz čijih je naziva jasno da su više nego povezane. Tako je Reve Deliveryu dozvoljen uvoz 336 radnika (od 366 traženih), a Reve dostavi 20 od 635 traženih. Od početka ove godine Reve Delivery je u blokadi, a od nedavno je u blokadi i Reve dostava.
Reve dostavljači okupljeni u Inicijativi zajednice Wolt dostavljača spominju kao dužnike radnicima, a na Facebook grupi koja okuplja dostavljače digitalnih platformi upozorava se dostavljače da ne sklapaju posao s novim tvrtkama koje su osnovali vlasnici Revea. Naime, Emil Runtas prisutan je u obje tvrtke, a Reve Delivery uz njega vodi Nina Pammer, dok mu je u Reve dostavi partner Tomislav Šavora.
No, te se tvrtke šire dalje. Tako su Runtas i Pammer osnivači tvrtke Rupa koja se bavi ugostiteljstvom, a Pammer je 2021. osnovala Coco Delivery, koji je također agregator. S druge strane, Runtas i Šavora, zajedno su u tvrtki Reve Construction, koja je pak povezana sa Savora nekretninama.
Dozvolu za uvozom 361 radnika (od 716) traženih, primjerice, dobilo je dioničko društvo Jedan smjer, kojeg je 2018. godine osnovao Boris Debeljak. Ta je tvrtka od studenog 2021. u stečaju. No, Debeljak je nastavio poslovati preko druge svoje tvrtke – Treći smjer – osnovane 2019. godine. Tom je poduzeću također odobren uvoz dostavljača, ukupno njih 119 (toliko su ih i tražili).
I Treći smjer je od 14. veljače ove godine u blokadi. Tvrtka, inače, do 2021. godine nije imala nikakvih prihoda. U 2021. godini imala je 110,2 tisuće eura prihoda, a godinu je završila s 30,5 tisuća eura dobiti. Jedan smjer, pak, s dobiti je poslovao od 2019. do kraja 2021. godine kada je godinu završio s gotovo 250 tisuća kuna dobiti.
Jednostavno društvo Žuta linija AA, u vlasništvu Tina Ropara (još jednog agregatora na kojeg dostavljači na Facebook grupi upozoravaju) dobilo je dozvolu za uvoz 102 dostavljača (tražili su 132). Od rujna prošle godine račun te tvrtke je bio u blokadi (samo je osam dana u prosincu bio deblokiran). Od 29. prosinca prošle godine, tvrtka je ponovo u stalnoj blokadi. U siječnju ove godine blokadu je dodatno očvrsnula ovrha Studentskog centra.
Vlasnik Žute linije povezan je s još 13 tvrtki, od kojih su četiri jednostavna poduzeća aktivna (uz Žutu liniju još Next Technology, Centurion Delivery, Prva vožnja). Sva ta poduzeća otvarana su u zadnje tri godine.
Žuta linija od osnivanja 2020. godine nije poslovala u plusu. Primjerice, u 2021. godini ostvarila je prihod od 820,5 tisuća eura, a poslovanje je završila s minusom od 91,5 tisuća eura. Istodobno, Prva vožnja je već u prvoj godini osnivanja (2021.) imala prihod od 372,1 tisuća eura, a godinu je završila s 43,9 tisuća eura dobiti.
IKASAN je još jedan od agregatora kojeg su dostavljači Wolta spominjali, kako na prosvjedima, tako i na okruglom stolu održanom ovaj tjedan u Saboru, navodeći kako je to jedan od najvećih partnera Wolta koji je ostao dužan radnicima odlaskom u stečaj. Ta tvrtka od HZZ-a nije tražila test tržišta za uvoz stranih radnika, a prema podacima Poslovne.hr nije u blokadi. No, od kolovoza 2021. godine (kada je i osnovana) do sredine lipnja prošle godine nalazila na listi neisplatitelja plaća Porezne uprave. Istu tu 2021. godinu, završila je sa skromnom dobiti od 600 eura.
IKASAN, u vlasništvu Krešimira Matića, vlasnikom je vezan uz još niz firmi – Ikasan delivery, Ikasan Go, Pokeball (koji je početkom ovog mjeseca pripojen Temperamentum-u, tvrtki Davora Marasa koji je bio Matićev poslovni partner u Pokeballu).
Među povezanim tvrtkama koje su dobile dozvolu HZZ-a za uvoz stranih radnika, su i Silueta Ars i Urban ride 041. Te su tvrtke dobile dozvolu za uvoz ukupno 108 radnika, a tvrtke povezuje vlasnik Duško Kaluđerović. Silueta Ars i Urban ride 041 aktivne su tvtke u kojima je taj poduzetnik prisutan, a ranije je djelovao u joj 15 tvrtki od kojih je osam u stečaju (poput Prodrive, Taxy Road, Sonus prijevoza).
Jednostavna društva MO-KA Agency (za posredovanje u zapošljavanju) i VIP Kameni također su povezana. Oba poduzeća u vlasništvu su Josipa Kamenara. Njegova agencija za posredovanje u zapošljavanju dobila je dozvolu za uvoz 100 dostavljača, dok je tvrtka registrirana za uslužne djelatnosti u vezi s kopnenim prijevozom dobila dozvolu za 30 radnika.
Među povezanim poduzećima su i Ben.com, LIPA VITA i Prowork Internationaln. Te tri tvrtke dobile su dozvolu za dovođenje 450 radnika.
Pozitivna obavijest za uvoz većeg broja radnika dodijeljena je i, primjerice, jednostavnom poduzeću Primarius Optimus koje je osnovano prošle godine. Dozvola im je dana za 150 radnika (toliko su i tražili).
Dioničko društvo Tri ruže, pak, tražilo je 179 radnika, a pozitivna ocjena im je dana za 170 radnika. Ta je tvrtka registrirana 2019. godine, a godinu kasnije počinje s poslovanjem. U 2020. i u 2021. godini poslovala je s dobiti.
To je samo dio tvrtki s popisa onih koje su tražile test tržišta rada i dobile zeleno svjetlo za uvoz dostavljača. Koliko ih je doista i uvezeno, podaci su koje ima MUP. No, oni na naš upit još nisu odgovorili.
Gašenje pa osnivanje firmi
Pregled otvorenih podataka o poduzećima koja uvoze radnike te se bave posredovanjem radnika s digitalnim platformama, ukazuje kako mnogi od njih posluju loveći krivine. Jedno poduzeće ugase, a novo otvore i tako u krug. Koliko radnika domaćih i stranih u tom modelu poslovanja ostane bez prihoda, odnosno ne naplati svoja potraživanja, nije poznato. Uostalom, institucije još ne znaju niti koliko agregatora u zemlji djeluje.
Inspektori rada Državnog inspektorata u 2021. godini su kod poslodavaca, fizičkih i pravnih osoba koji obavljaju poslove uz korištenje digitalnih radnih platformi, po službenoj dužnosti obavili ukupno 97 inspekcijskih nadzora. Od toga je, kako su nam odgovorili iz Državnog inspektorata, obavljeno 90 inspekcijskih nadzora u području radnih odnosa i 7 inspekcijskih nadzora u području zaštite na radu.
„Dio je obavljen povodom zaprimljenih predstavki u kojima se upućivalo na moguće povrede propisa iz nadležnosti inspektora rada. Zaprimljenim predstavkama se najčešće upućivalo na moguće povrede propisa kojima su uređeni radno vrijeme radnika, obveze poslodavaca o sklapanju ugovora o radu i prijave odnosno odjave radnika na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kao i nezakoniti rad državljana trećih zemalja, protivno odredbama Zakona o strancima“, navode iz Državnog inspektorata.
Inspekcije
Na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u inspekcijskim nadzorima u području radnih odnosa, zbog osnovane sumnje u počinjenje ukupno 45 prekršaja, inspektori rada su protiv poslodavaca pravnih osoba i protiv odgovornih osoba poslodavaca, kao i protiv državljanina treće zemlje koji je radio bez dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, nadležnim sudovima podnijeli 20 optužnih prijedloga i izdali tri prekršajna naloga.
„Najčešće utvrđivane nezakonitosti odnosile su se na neprijavljivanje radnika na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje, uključujući i prijavljivanje nakon proteka propisanog roka, neizdavanje radnicima pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku i nevođenje ili nevođenje na propisani način evidencije o radnicima (osobito evidencije o radnom vremenu)“, navode iz Državnog inspektorata.
U četiri slučaja, zbog neprijavljivanja radnika na obavezna osiguranja, inspektori su izrekli privremenu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti, dok je jedan poslodavac privremeno zatvoren jer je kod njega radio strani radnik bez potrebnih dozvola.
Lani su, pak, inspektori po službenoj dužnosti obavili ukupno 32 inspekcijska nadzora, i to 31 inspekcijski nadzor u području radnih odnosa i jedan inspekcijski nadzor u području zaštite na radu.
„Na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u inspekcijskim nadzorima u području radnih odnosa, zbog osnovane sumnje u počinjenje ukupno 37 prekršaja, inspektori rada su protiv poslodavaca pravnih osoba i protiv odgovornih osoba poslodavaca, nadležnim sudovima podnijeli sedam optužnih prijedloga i izdali sedam prekršajnih naloga, a jednom poslodavcu je usmenim rješenjem naređeno dostaviti radniku obračun dugovane, a neisplaćene plaće odnosno naknade plaće ili obračun s propisanim sadržajem“, objašnjavaju iz Državnog inspektorata.
Osim toga, protiv jednog poslodavca je podnesena kaznena prijava radi osnovane sumnje u počinjenje dva kaznena djela, i to kaznenog djela neisplate dijela ili cijele plaće i kaznenog djela povrede prava iz socijalnog osiguranja.
Sami radnici iz Inicijative nezadovoljni su djelovanjem institucija. Naše kratko istraživanje tvrtki koje traže strane radnike pokazuje kako u tem segmentu poslovanja puno toga nije u redu. Količina jednostavnih poduzeća osnovanih za 10 kuna, njihovo gašenje i otvaranje novih daje dovoljno sumnje da mnogi ne posluju zakonito. Takvi su poslodavci prijetnja domaćim, a posebno stranim radnicima koji uglavnom nisu niti informirani o svojim pravima.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
