“Potječe li bolest krpelja iz američkih vojnih laboratorija?”, naslov je članka (arhiviran ovdje), objavljenog na portalu Epoha za kojega je Faktograf.hr u više navrata utvrdio da širi dezinformacije.
U članku se tvrdi da je lajmska bolest nastala kao rezultat američkih vojnih eksperimenata iz 1950-ih te da je “otkrivač lajmske bolesti Willy Burgdorfer usadio patogene u insekte dok je radio za američku vladu kao stručnjak za biološko oružje“. Međutim, istraživanja koja su proveli znanstvenici pokazuju da je bakterija koja uzrokuje lajmsku bolest postojala puno prije nego je bolest opisana i puno prije nego su krenule epidemije ove bolesti koja posebice u Sjedinjenim Američkim Državama predstavlja veliki javnozdravstveni problem.
Što je lajmska bolest?
Lajmska bolest (lyme borelioza, lajmska borelioza) je zoonoza, infekcija uzrokovana bakterijom Borreliom burgdoferi, a prenosi se ugrizom inficiranog krpelja (Pliva zdravlje).
Kako se još navodi na stranicama Pliva zdravlje, “bolest je prvi put prepoznata 1975. nakon što je istraženo zašto je kod neobično velikog broja djece dijagnosticiran mladenački reumatoidni artritis u gradu Lyme, Connecticut (SAD), te dva susjedna grada. Istraživači su otkrili da je većina djece koja je zaražena živjela blizu šumovitih područja naseljenih krpeljima. Također su pronašli da su se prvi simptomi kod djece tipično pojavili u ljetnim mjesecima što se podudaralo sa sezonom krpelja. Nekoliko ispitanih bolesnika se prisjetilo da su imali osip upravo prije razvoja artritisa i mnogi su se također sjećali ugriza krpelja na mjestu osipa”.
Učestala je u lokaliziranim regijama diljem Europe (kod nas uglavnom u sjeverozapadnim područjima Hrvatske), SAD-u, bivšem Sovjetskom Savezu, Južnoj Africi, Australiji i Aziji. Približno 8 od 100 000 ljudi je pogođeno godišnje. U Hrvatskoj se prirodna žarišta nalaze uglavnom u kontinentalnom dijelu, najčešće iznad 45 paralele sjeverne širine – područje između Save i Drave. Godišnje se u Hrvatskoj registrira oko 250-350 oboljelih od lajmske borelioze (Javno zdravlje).
Najveću šansu da se zaraze imaju osobe koje žive ili rade u područjima okruženima šumom ili preraslim grmljem te oni koji posjećuju prirodna staništa u rekreacijske svrhe. Prvi simptomi najčešće se javljaju 7-14 dana (2-32 dana) nakon uboda zaraženog krpelja (Javno zdravlje), a ako se ne liječe bolest napreduje u drugi stadij (bolest ima tri klinička stadija).
Simptomi lajmske bolesti su eritem migrans (tzv. migrirajući eritem), crvenilo kože na mjestu ugriza krpelja koje se polako širi i doseže promjer obično iznad pet centimetara i dugo je prisutno (CDC), upala zglobova ili artritis, neurološki simptomi, kao i srčani problemi. Liječi se antibioticima (enciklopedija.hr).
Radi se o multistemskoj bolesti, koja se dijeli na ranu (1. i 2. stadij) i kasnu infekciju (3. stadij) sa zahvaćanjem kože, zglobova, živčanog sustava i srca, a znatno rjeđe oka, bubrega i jetre (Prva izolacija borelije (Borrelia afzelii) iz likvora bolesnika s neuroboreliozom u Hrvatskoj).
Teorije o nastanku
Teorije da je lajmska bolest nastala u američkim laboratorijima cirkulira već desetljećima (Sveučilište Tufts). Američki Zastupnički dom je 2019. godine zatražio od Pentagona istragu o tome je li Pentagon eksperimentirao s krpeljima kako bi stvorio biološko oružje, o čemu su tada izvještavali i mainstream mediji (CNN, Guardian). Teza je bila da je SAD 50-ih za vrijeme Hladnog rata vršio eksperimente s ciljem istraživanja i razvijanja različitih bioloških oružja.
Zastupnički dom uistinu je odobrio amandman kojega je predložio zastupnik Chris Smith iz New Jerseyja zbog kojeg je glavni inspektor Ministarstva obrane trebao napraviti reviziju toga jesu li Sjedinjene Američke Države “između 1950. i 1975. godine eksperimentirale s krpeljima i… insektima, a što se ticalo njihova korištenja kao biološkog oružja”. Revizijom je trebala biti napravljena procjena opsega eksperimenta i “jesu li bilo kakvi krpelji ili insekti korišteni u takvom eksperimentu ili pušteni van laboratorija slučajno ili putem eksperimentalnog dizajna”, kako je te 2019. pisao Guardian.
Smith je kazao da ga je na amandman inspirirao “cijeli niz članaka i knjiga koji sugeriraju da su u američkim postrojenjima, poput Fort Detricka u Marylandu i otoka Plum u New Yorku, rađena istraživanja da se krpelje… i insekte pretvori u biološko oružje”.
U knjizi Bitten: The Secret History of Lyme Disease and Biological Weapons autorice Kris Newby, koja je i sama preboljela lajmsku bolesti, navodi se citat Willyja Burgdorfera, znanstvenika koji je otkrio uzročnika lajmske bolesti, u kojem on govori da je epidemija lajmske bolesti eksperiment koji je pošao po zlu. Kako dalje piše Guardian, Burgdorfer je radio kao istraživač biološkog oružja za američku vojsku.
Miševi i krpelji
Međutim, ove teorije su razotkrivene kao netočne, piše Sveučilište Tufts. “Ove teorije zavjere jasno je razotkrilo istraživanje koje smo David Persing i ja napravili ranih 1990-ih”, kazao je profesor Sam Telford, vodeći stručnjak za zaraze koje prenose komarci i krpelji, prenosi Sveučilište Tufts na svojim stranicama.
U studijama koje su objavljene u časopisu Science i Časopisu o zaraznim bolestima (eng. Journal of Infectious Diseases), Persing i Telford testirali su muzejske primjerke bjelonogog miša i jelenskog krpelja da vide postoje li DNK dokazi o tome da su bili zaraženi s Borreliom burgdorferi, bakterijom koja uzrokuje lajmsku bolest.
Istraživanje je pokazalo da je ta bakterija cirkulirala u prirodi puno prije nego je lajmska bolest prikazana i otkrivena kao bolest koja pogađa ljude. Krpelji koji su pronađeni 1945. godine na istoku otoka Long Island, kao i miševi prikupljeni 1894. godine na Cape Codu, bili su zaraženi navedenom baterijom.
Telford ističe još jednu bitnu činjenicu, odnosno da teorija zavjere ne može objasniti da su lajmska bolest i bakterija B. burgdorferi pronađene i u drugim geografskim područjima koji su udaljeni od postrojenja na otoku Plum odakle su navodno iscurili krpelji zaraženi lajmskom bolesti.
“Da je takav soj bakterije došao iz laboratorija, postojali bi dokazi o jednom izvoru lajmske bolesti”, istaknuo je Telford, dodavši da “genetski podaci u znanstvenoj literaturi ne podupiru tezu da je lajmska bolest na ovom kontinentu došla iz jednog izvora (eng. ‘point source’)”.
“Lajmska bolest zasigurno je u Sjedinjenim Američkim Državama postojala puno prije nego ju je itko znao dijagnosticirati i liječiti”, navodi se na stranicama Američke fondacije za lajmsku bolest.
Dokazi ‘stari’ 60.000 godina
Također, tim istraživača sa Škole javnog zdravlja Sveučilišta Yale otkrio je da je bakterija koja uzrokuje lajmsku bolest jako dugo, barem 60.000 godina, prisutna u Sjevernoj Americi, puno prije nego je opisana lajmska bolest i puno prije dolaska ljudi.
Istraživanje je pokazalo da epidemija lajmske bolesti nije potaknuta nedavnim uvođenjem bakterije ili evolucijskom promjenom poput mutacije koja je bakteriju učinila zaraznijom, već da je epidemija povezana s ekološkom transformacijom Sjeverne Amerike, prvenstveno fragmentacijom šuma i rastom populacije jelena, čime su stvoreni optimalni uvjeti za širenje krpelja i epidemiju, piše Sveučilište Yale.
Kako se navodi u članku Erythema migrans autora Tomislava Maretića s Klinike za infektivne bolesti ‘Fran Mihaljević’ “otkrićem etiologije bolesti ustanovljeno je da su neki dobro poznati klinički entiteti također manifestacija borelijske infekcije”. “Afzelius je još 1909. bio povezao pojavu crvenila i krpeljnog uboda, a Lipschütz 1913. opisuje bolest pod nazivom erythema chronicum migrans te se ovaj naziv udomaćio u središnjoj Europi sve do novih etioloških, epidemioloških i kliničkih spoznaja o boreliozi”, piše dalje Maretić, a u Hrvatskoj prvi opis eritema migrans, dakle migrirajućeg eritema koji je jedan od simptoma lajmske bolesti, datira iz 1940. godine (Prva izolacija borelije (Borrelia afzelii) iz likvora bolesnika s neuroboreliozom u Hrvatskoj).
Zaključno, znanstvene studije su pokazale da je bakterija koja uzrokuje lajmsku bolest postojala puno prije negoli je ta bolest opisana u medicini i stoga ocjenjujemo da objavi na Epohi nedostaje kontekst o istraživanjima povezanima s tom bolešću.
