Suradnica rubnih portala i poklonica mnogih teorija zavjere Arna Šebalj objavila je na portalu Hop.hr članak pod naslovom “Skrivena stvarnost dubokih podzemnih vojnih baza” (arhivirano ovdje), a iste je fotografije i tekst plasirala na Facebooku (arhivirano ovdje i ovdje), gdje je u podužem postu insinuirala da postoji “podzemni svijet tunela i baza” te najavila da “mnoge istine tek slijede“. Njezini pratitelji shvaćaju je ozbiljno te komentiraju: “Misle da će vječno živjeti!”, “Ne možemo ni zamisliti što su nama pripremili, a oni i potomci će se sakriti.”, “(…) to su podzemni gradovi, zato uništavaju površinu”.
Međutim, na fotografijama koje ilustriraju navodno “skrivenu stvarnost” nalaze se objekti za koje je dobro poznato čemu službe. Unatoč tome, autorica se pita: “postoji li pod zemljom tajni svijet tunela i baza, tko živi u njima, što žele od čovječanstva i hoćemo li ikada saznati istinu?”
Moderni podzemni podatkovni centar u Stockholmu
Autoričina zapitanost garnirana je fotografijama objekata o kojima se sve može doznati jednostavnim pretraživanjem na internetu. Primjerice, među njima se nalazi fotografija (arhivirano ovdje) podzemne građevine koja je zamišljena kao sklonište u slučaju nuklearnog napada, da bi 2008. godine bila pretvorena u moderni podzemni podatkovni centar, koji je projektirao arhitekt Albert France-Lanord.
Na internetskoj stranici njegovog arhitektonskog ureda, u opisu fotografije koju autorica Šebalj koristi kako bi pisala o “skrivenim istinama”, piše ovako: “Projekt je realiziran u nekadašnjem protunuklearnom skloništu. Nevjerojatna lokacija ispod granitnih stijena parka Vita Berg u Stockholmu. Klijent je ponuditelj internetskih usluga, a stijensko sklonište sadrži serverske dvorane i urede. Početna točka projekta bilo je promatranje stijene kao živog organizma.”
Autorstvo fotografija potpisuje Åke E:son Lindman, poznata švedska fotografkinja specijalizirana za arhitekturu. Zanimljivost vezana uz podzemni prostor u Švedskoj jeste da ga je neko vrijeme unajmljivao WikiLeaks, o čemu je pisao portal Zimo.
Spremište u američkom Springfieldu
Na drugoj među fotografijama kojima se ilustrira skrivenu podzemnu stvarnost (arhivirano ovdje) nalazi se spremište u američkom Springfieldu, koje se reklamira kao hladno, suho i idealno za skladištenje sira.
U članku koji je na stranici Missouri Business o tom skladištu objavila Andrea Morrow podzemno skladište naziva se draguljem u planinskom lancu Ozarks, u kojem se temperatura tijekom cijele godine održava na 14,4 stupnja Celzijeva.
Springfield Underground je komercijalno zemljište smješteno u pećini, 30 metara ispod površine, dom za 55 hektara komercijalnog prostora. U objektu se nalaze skladišta, laboratoriji, prostori za skladištenje hrane, prostori za pohranu dokumenata i podatkovni centri. Izvorno je to, navodi se u članku, bio vapnenački rudnik.
Kompleks za skladištenje i konzervaciju audio-vizualnih materijala
Uz članak na Hop.hr-u, odnosno uz post u “medijskoj grupi” Arne Šebalj objavljen je i kolaž fotografija, točnije screenshotova (arhivirano ovdje), ali niti tu nema ništa od “skrivene istine”.
Na jednoj se tako vidi lokacija Mount Pony, u blizini Culpepera, savezna američka država Virginija. Tamo je veliki podzemni kompleks izgrađen kao nuklearno sklonište, kasnije dodijeljen Kongresnoj knjižnici i namijenjen skladištenju i konzervaciji audio-vizualnih materijala. Kompleks se službeno naziva “Library of Congress Packard Campus Audio-Visual Conservation Center” (arhivirano ovdje). Portal Lupiga o tom je podzemnom kompleksu i njegovoj namjeni pisao još 2002. godine.
Golemi sustav odvodnje u japanskoj Saitami
Na kolažu screenshotova može se vidjeti i sjeverni ulaz u Cheyenne Mountain kompleks u Koloradu. Projekt gradnje tog kompleksa – namijenjenog Centru za operativno djelovanje NORAD-a (North American Aerospace Defense Command) – začet je na vrhuncu Hladnog rata, koncem pedesetih godina prošlog stoljeća. Kompleks je u upotrebi od 1966. godine.
Jedna od fotografija iz “kolaža skrivene stvarnosti” Arne Šebalj prikazuje, pak, golemi sustav odvodnje izgrađen u japanskoj Saitami, kao dio projekta zaštite od poplava u sezoni tajfuna.
Njegova izgradnja započela je 1992. godine, a sam sustav sastoji se od betonskih silosa visokih 65, a širokih 32 metra. Silosi su uvezani sustavom tunela; 6,4 kilometra tunela na 50 metara ispod površine zemlje. Najimpresivniji dio sustava gigantski je spremnik s 59 betonskih stupova, dug 177 metara, visok 25,4 i širok 78 metara. Ovaj sustav možete i razgledati te on ujedno figurira i kao turistička atrakcija Saitame.
Fotografije koje je objavila Arna Šebalj, dakle, ne prikazuju nikakve tajne podzemne vojne tunele i baze, već se uglavnom radi o bivšim skloništima koja danas imaju komercijalnu namjenu.
Da priča Arne Šebalj o “dubokim podzemnim vojnim bazama (DUMB’S)” nema utemeljenje u stvarnosti, vidljivo je i temeljem izvora na koji se poziva.
“Serijal od 7 knjiga autora David Sloma od 2015. do 2020. godine zanimljiv je na svoj način”, piše Šebalj.
Serijal knjiga na koji se Šebalj referira, a koje potpisuje autor David Sloma, je zapravo serijal znanstveno-fantastičnih romana. Događaji, lokacije i osobe koje je Sloma opisao u svojim romanima, dakle, nisu stvarni.
