“U tekstu predmetne rezolucije ne spominje se da je Hamas izvršio teroristički napad 7. listopada ove godine, kao što se ni ne zahtijeva bezuvjetno puštanje talaca. Ovakav izričaj ide i protiv zaključaka Europskog vijeća u kojima je Hamas jasno imenovan. Većina država članica EU-a glasovala je protiv ili bila suzdržana vezano za ovako predstavljenu rezoluciju”, dio je priopćenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova u kojem je to ministarstvo pokušalo objasniti zašto je na sjednici Opće skupštine UN-a 27. listopada Hrvatska glasala protiv rezolucije koja se odnosila na zaštitu civila i obavezu pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava u eskaliranom sukobu između Hamasa i Izraela te je zatraženo “trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje” zbog situacije u Gazi.
“Dva su razloga zbog kojih je Hrvatska glasala protiv. Najvažniji je to što se ne osuđuje teroristički napad Hamasa i drugi je to što se ne traži bezuvjetno puštanje talaca”, slično je istog dana za Index objašnjavao i Davor Ivo Stier, HDZ-ov bivši ministar vanjskih poslova.
Iste razloge protiv rezolucije navela je tijekom rasprave i predstavnica SAD-a pri UN-u Linda Thomas-Greenfield. Navela je kako u rezoluciji nedostaju dvije ključne riječi “Hamas” i “taoci”.
“Nečuveno je da ova rezolucija propušta imenovati počinitelje terorističkog napada koji se odvio 7. listopada”, rekla je te dodala kako jednostrane rezolucije neće dovesti do mira.
Točno je da se u rezoluciji Hamas ne spominje nijednom riječju, već se “izražava ozbiljna zabrinutost nad zadnjom eskalacijom nasilja od napada 7. listopada 2023. te zbog ozbiljnog pogoršanja situacije u regiji, a naročito u pojasu Gaze i ostatku okupiranog palestinskog teritorija, uključujući Istočni Jeruzalem, kao i u Izraelu”.
Međutim, jednog našeg čitatelja zanimalo je zbog čega se kao obrazloženje hrvatskog prilično usamljenog stava u UN-u navodi i slučaj izraelskih talaca, a s obzirom na to da se u tekstu rezolucije traži bezuvjetno oslobađanje zatočenih civila.
Kanadski amandman
U uvodnom dijelu rezolucije se “osuđuje svaki akt nasilja usmjeren na palestinske i izraelske civile, uključujući sve terorističke akte te neselektivne napade, kao i svaki akt provokacije, poticanja i destrukcije”. A potom točka 7. prihvaćene rezolucije navodi i kako UN “poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje svih civila koji se nelegalno drže u zatočeništvu, tražeći njihovu sigurnost i humani tretman u skladu s međunarodnim pravom”.
Taoci koje Hamas drži nisu izrijekom spomenuti, ali po sadržaju citiranog paragrafa jasno je da on obuhvaća i njih te se ne može tvrditi kako UN nije zatražio njihovo trenutačno puštanje.
Dok govore o razlozima zašto su odbili glasati za ovu rezoluciju, hrvatski političari zapravo citiraju amandman kojeg je uložila Kanada i koji jest dobio većinu prisutnih, ali ne i dvije trećine glasova s kojom se donose rezolucije Opće skupštine (uključujući amandmane) koji se odnose na pitanja sigurnosti. Kanadski amandman dobio je 88 glasova “za”, a 55 je bilo “protiv”, dok ih je 23 bilo suzdržanih te nije uspio dobiti većinu potrebnu da bi bio ugrađen u rezoluciju. Tim se amandmanom tražilo da se u rezoluciju unese dodatni paragraf u kojem UN “nedvosmisleno odbija i osuđuje terorističke napade Hamasa koji su se dogodili u Izraelu s početkom 7. listopada i uzimanje talaca te zahtijeva siguran i human tretman talaca u skladu s međunarodnim pravom, pozivajući na njihovo trenutačno i bezuvjetno puštanje”.
Rezoluciju podnio Jordan
Vijeće sigurnosti UN-a koje je nadležno za rješavanje pitanja koja ugrožavaju međunarodnu sigurnost u blokadi je još od početka agresije Rusije na Ukrajinu i nije u stanju donositi nikakve važne odluke, uključujući rezolucije koje bi bile obvezujuće za sve članice UN-a. Od napada Hamasa na Izrael, na kojeg je Izrael odgovorio žestokim udarima na Gazu u kojima je (po palestinskim izvorima) poginulo već više od 8 tisuća ljudi, a više od milijun je raseljenih, Vijeće sigurnosti u nekoliko je navrata bezuspješno pokušalo donijeti rezoluciju o sukobu. Neke rezolucije blokirao je SAD jer se u njima ne spominje pravo Izraela na obranu, a rezoluciju SAD-a osuđuju Rusija i Kina jer ne poziva jasno na primirje. Nikakvog suglasja nije bilo ni u ponedjeljak na sjednici na kojoj su humanitarne organizacije izvijestile o strašnim uvjetima koje vladaju u blokiranoj Gazi, a tijekom koje je izraelski predstavnik u UN-u Gilad Erdan okačio žutu zvijezdu na sako, poručivši da će je nositi dok Vijeće sigurnosti ne osudi Hamasove zločine.
U vakuumu nastalom zbog nedjelovanja Vijeća sigurnosti, pred Općom skupštinom se na inicijativu Jordana i još 39 država (uključujući Rusiju i Palestinu) našla rezolucija u kojoj se naglasak stavlja na poštivanje međunarodnog prava koje se odnosi na civile te pokušava adresirati teška humanitarna situacija u Gazi gdje su civili ostali bez osnovnih sredstva za život.
Što piše u rezoluciji
Rezolucijom se traži uspostava humanitarnog primirja, poštivanje međunarodnog humanitarnog prava i dostava pomoći u Gazu. Traži se, međutim, i povlačenje izraelske naredbe o evakuaciji na jug Gaze, uz podsjećanje kako međunarodno humanitarno pravo nalaže da civili trebaju primiti humanitarnu pomoć bez obzira gdje se nalaze. Osuđuju se i napadi na civilnu infrastrukturu, uključujući bolnice te prisilno premještanje palestinskog civilnog stanovništva.
U rezoluciji se navodi i kako “pravedno i trajno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba može biti postignuto samo mirnim putem, u skladu s relevantnim rezolucijama UN-a i s međunarodnim pravom na bazi rješenja dviju država”.
Jordan jest odustao od traženja “prekida vatre” u korist “humanitarnog primirja”, ne bi li zadobio što veću podršku, a neoznačavanje Hamasa kao pokretača novog vala sukoba pokušalo se ispraviti kanadskim amandmanom. Kad je on ostao bez potpore dvije trećine okupljenih, države članice Europske unije ostavljene su bez zajedničke pozicije, odnosno da glasaju po svojoj savjesti.
Većina je ostala suzdržana, uključujući Njemačku i Italiju, a isto je postupila i Velika Britanija, koja više nije članica bloka te sama Kanada koja je predložila amandman koji nije prošao.
Rezolucija je prošla sa 120 glasova “za”, 45 suzdržanih i 14 koje nisu glasale te 14 država koje su glasale “protiv” uključujući Hrvatsku.
Unutar 120 država koje su glasale “za” i tako dovele do dvotrećinskog prolaza rezolucije našle su se Francuska, Belgija, Luksemburg, Španjolska, Portugal, Irska, Malta i Slovenija.
Hrvatska se svrstala uz Izrael i SAD, u društvu još s Austrijom, Češkom, Mađarskom, Fidžijem, Guatemalom, Maršalskim otocima, Mikronezijom, Papuom Novom Gvinejom, Paragvajem i Tongom.
Ovog puta je SAD (a s njime i Hrvatska) ostao u manjini od samo 7 posto prisutnih, podsjećajući na diplomatsku izolaciju u kojoj se u zadnje dvije godine, naglašava Guardian, najčešće viđa Rusiju.
Rezolucije Opće skupštine UN-a nemaju obvezujuću snagu, više su pokazatelj stava kojeg su pojedine države zauzele.
Pred očima međunarodne javnosti odvija se teška humanitarna katastrofa u Gazi. Tužitelj Međunarodnog kaznenog suda Karim A.A. Khan navodi kako je brutalan napad Hamasa na izraelsko stanovništvo bio protivan međunarodnom pravu, ali upozorio je i kako će se zbog mogućih elemenata teških ratnih zločina istraživati i ponašanje izraelske vojske prema palestinskom stanovništvu.
Principijelno uz SAD
Zašto se Hrvatska usprotivila jednoj u osnovi humanitarnoj rezoluciji u kojoj se poziva na zaštitu ljudskih prava civila koji već tri tjedna masovno ginu u Gazi vjerojatno je najbolje sažeo Mate Granić, savjetnik premijera Andreja Plenkovića i nekadašnji ministar vanjskih poslova koji je rekao kako smo se mi principijelno svrstali uz Sjedinjene Američke Države koji su bile “naš ključni saveznik” za vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH. Za ustavnu obvezu konzultiranja s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem, ustvrdio je, nije bilo vremena.
Bez obzira na tu rezoluciju koja je donesena s premoćnom većinom glasova, Izrael je pojačao svoje napade na Gazu.
“Izrael neće pristati na prekid neprijateljstava… pozivi na prekid vatre su pozivi Izraelu da se preda Hamasu, da se preda terorizmu, da se preda barbarstvu. To se neće dogoditi”, kazao je izraelski premijer Benjamin Netanyahu na konferenciji za novinare u ponedjeljak, dodajući: “Biblija kaže da postoji vrijeme za mir i vrijeme za rat. Ovo je vrijeme za rat”.
Rezolucija nije, dakle, postigla nikakav stvaran učinak.
