„Vlada je 2010. godine zadužila Radovana Fuchsa da nam dođe objasniti zašto ne treba zakon o hrvatskom jeziku, a sada je zadužila Radovana Fuchsa, možda nekog drugog, da nam dođe objasniti zašto treba zakon o hrvatskom jeziku. Pa, ako premijer vidi dvije Hrvatske, možda imaju i dva Radovana Fuchsa pa molim da se utvrdi o kojem se Radovanu Fuchsu ovdje danas radi“, kazao je Arsen Bauk, saborski zastupnik SDP-a u replikama tijekom rasprave o prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku.
Taj zakonski prijedlog u Saboru je u ime Vlade predstavio Radovan Fuchs, ministar znanosti i obrazovanja. Točno je i da je on 2010. godine, saborskim zastupnicima objašnjavao zbog čega nije potreban poseban zakon kojim bi se regulirala upotreba hrvatskog jezika. To se, međutim, nije dogodilo na plenarnoj sjednici.
U travnju 2010. godine, Dragutin Lesar, u tom trenutku nezavisni zastupnik, u saborsku proceduru uputio je prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika. Kako je u zakonskom prijedlogu obrazlagao, pored Ustavne odredbe o položaju hrvatskog jezika, „ne postoji sustavna zakonska regulativa i obveza uporabe hrvatskoga jezika u različitim područjima društvenog života u Republici Hrvatskoj, a posebice u javnoj komunikaciji“. Iznimka je, kako je tada navedeno u zakonskom prijedlogu, barem dijelom obrazovanje, gdje je zahtjev da se obrazovanje odvija na hrvatskom jeziku jedna od temeljnih postavki sustava.
„Svjedoci smo situacije da tvrtke registrirane u Republici Hrvatskoj kao jezik unutarnje komunikacije i službeno koriste strani jezik (već prema porijeklu vlasnika tvrtke) pa čak i u komunikacijama s vlastitim uposlenicima, hrvatskim državljanima, kojima je hrvatski materinji jezik. Tako su hrvatski državljani dovedeni u situaciju da se na vlastitom radnom mjestu, u vlastitoj suverenoj i samostalnoj državi, ne mogu služiti svojim vlastitim jezikom. Takvi su primjeri brojni, od hotelskih poduzeća, do pivovara, osiguravajućih društava i sl.“, stajalo je, među ostalim u obrazloženju zakonskog prijedloga.
Na čelu ministarstva i tada je bio Fuchs
Tada je Lesar navodio i kako domaće tvrtke u stranom vlasništvu često na stranom jeziku oglašavaju otvorena radna mjesta, nazivi radnih mjesta su često na stranim jezicima, u nadzornim odborima u kojima su i predstavnici radnika komunikacija se također odvija na stranom jeziku…
„Naravno da to uvelike utječe i na mogućnost ostvarivanja radnih prava, ali narušava i temeljna ljudska prava tih djelatnika. Isto tako, poslodavci često kao jedan od uvjeta zapošljavanja traže i poznavanje nekog stranog jezika, što je pohvalno, ali istovremeno uopće ne brinu o poznavanju hrvatskoga jezika kod svojih uposlenika, čak ni onih koji rade sa strankama zaštititi položaj i ulogu hrvatskoga jezika u javnim komunikacijama u Republici Hrvatskoj, zaštititi građane i njihovo pravo da razumiju poruku svake javne komunikacije u Republici Hrvatskoj te prekinuti neke vrlo štetne trendove koji se javljaju posljednjih desetak godina te ući u Europsku uniju s uređenim načinom zaštite ovoga dijela naše kulturne baštine, identiteta i suvereniteta“, stajalo je, među ostalim, u obrazloženju prijedloga Zakona o javnoj uporabi hrvatskog jezika.
Tadašnje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa kojeg je vodio Radovan Fuchs u svibnju je zatražilo hitno očitovanje od Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. To je Vijeće formirano 2005. godine, a ukinuto je 2012. godine (1, 2).
Lesarov zakonski prijedlog Vijeće je uvrstilo na sjednicu održanu 18. svibnja 2010. godine i „glasovanjem zaključilo da Prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika treba poduprijeti“. Članovi Vijeća potom su detaljno raspravljali o zakonskom prijedlogu „pa su stavljane primjedbe i predložene neke izmjene“.
HDZ-ova Vlada: Sve što treba već piše u Ustavu
Vlada je o prijedlogu Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika raspravljala u lipnju 2010. godine te je Saboru predložila da ne prihvati predloženi zakonski prijedlog.
„Odredbom članka 12. Ustava Republike Hrvatske utvrđuje se da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Time je Ustavom Republike Hrvatske utvrđena obveza svih tijela državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave na obaveznu uporabu hrvatskoga jezika i latiničnog pisma.
Uporaba jezika nacionalnih manjina regulirana je člankom 15. Ustava Republike Hrvatske, a posebno je uređena Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Također, uporaba hrvatskog jezika u medijima i drugim sredstvima javne komunikacije, u obrazovanju, znanosti i kulturi, kao i u poslovnoj komunikaciji, regulirana je posebnim propisima“, među ostalim stoji u obrazloženju Vlade kojeg je potpisala Jadranka Kosor, tadašnja predsjednica Vlade.
Za svoje predstavnike, koji će sudjelovati u radu Sabora i njegovih radnih tijela, Vlada je tada odredila ministra Fuchsa, kao i tadašnje državne tajnike u ministarstvu Želimira Janjića i Dijanu Vican te Vesnu Hrvoj Šic, ravnateljicu u ministarstvu znanosti.
O Lesarovom zakonskom prijedlogu nije provedena rasprava na plenarnoj sjednici.
Saborski Odbor za zakonodavstvo o tom je dokumentu raspravljao u prosincu 2010. godine i nije podržao njegovo donošenje „iz razloga utvrđenog u mišljenju Vlade“.
Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, kao matični odbor, tom se temom bavio u veljači 2011. godine, a stav Vlade obrazlagali su predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Ni matični odbor nije dao zeleno svjetlo za Lesarov zakonski prijedlog.
Molbu za utvrđivanjem identiteta Radovana Fuchsa tijekom rasprave o aktualnom prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku Bauk je uputio Gordanu Jandrokoviću, predsjedniku Sabora. On je Fuchsa upitao je li on „onaj isti Radovan Fuchs“ koji je bio 2010. godine. Potvrdan odgovor Fuchsa jedva se probio kroz glasan smijeh saborskih zastupnika koji su se u tom trenutku nalazili u sabornici.
