YouTube kanali “hrvatskog džihada” poput Banovine Horosan, bliski optuženiku za javno poticanje na terorizam Marku Franciskoviću, dijele ovih dana snimku YouTubera Randalla Carlsona, koji se predstavlja kao ekspert za klimu i geologiju. Na snimci ezoterik Carlson krivo interpretira točne povijesne podatke o temperaturama i razinama CO2 u atmosferi te iznosi pogrešne podatke o grafu koji prikazuje korelaciju između rasta temperature i CO2 u zadnjih 150 godina.
“Temperature danas nisu ništa veće nego što su bile puno puta tijekom povijesti. Što se tiče promjene temperature, prvo izvješće Međudržavnoga panela za klimatske promjene (IPCC) iz 1992. pokazuje da je srednjovjekovno toplo doba bilo toplije nego ovo sada. Ali to se nije uklapalo u narativ. Pa su za iduće izvješće 1996. godine složili ovaj umjetan graf oblika palice za hokej. Jednostavno su izbacili srednjovjekovno toplo doba i malo ledeno doba tako da umjesto da graf ima oscilacije, izravnali su ga i onda su dodali svoja mjerenja na kraj, tako da izgleda kao da se naglo povećava.”
Carlson nije nije usamljen u izvrtanju znanja o paleoklimatološkim podacima, kao ni prvi koji je govorio o “kontroverzi” grafa u obliku “palice za hokej”; materijala na ove teme ima dosta, a ponešto od toga već smo obradili na Faktografu [1, 2, 3]. Ovim konkretnim Carlsonovim tvrdnjama ekstenzivno se već pozabavio fact-checking tim AFP-a.
Paleoklimatologija je, podsjetimo, grana klimatologije koja se bavi rekonstrukcijom klimatskih uvjeta koji su postojali na Zemlji prije suvremenih mjernih instrumenata. Prema Centru za informacije o okolišu američke Nacionalne oceanografske i atmosferske uprave, paleoklimatske rekonstrukcije otkrivaju tri važna zaključka:
- Temperature su porasle u posljednjih 50 godina brzinom bez presedana.
- Temperature koje nadmašuju prosjek raširenije su diljem sjeverne hemisfere od sredine 20. stoljeća više nego ikada prije.
- Prije 1850. godine postojao je tisućljetni trend hlađenja uključujući višestoljetno razdoblje s relativno nižim temperaturama počevši od 15. stoljeća.
Ovo su podaci koje su paleoklimatolozi prikupili posrednim putem, preko tzv. proxy podataka. Osim svih vrsta pisanih povijesnih svjedočanstava koji se tiču klime, paleoklimatolozi koriste različite fizičke tragove. Najpoznatiji su tragovi u ledu i uzorci prstenova na deblima stabala, odnosno njihova debljina i gustoća.
No tu su i koralji, odnosno gustoća kalcijevog karbonata u kosturima koralja, koja je promjenjiva ovisno o temperaturi u kojima ta morska bića rastu, kao i količina pronađenih izotopa kisika i tragova metala. Dodatni trag su i formacije kamena u pećinama te sedimenti na dnu oceana i jezera. Podatke o klimi mogu odati i sedimentirana biljna pelud koja govori o vrsti bilja koje raste u određenom povijesnom razdoblju te materijalni ostaci hrane i urina glodavaca, akumulirani i konzervirani u rupama pod zemljom.
Hokejaška palica
Što se tiče Carlsonovih tvrdnji, točno je da je u zadnjih 600 milijuna godina bilo daleko toplijih razdoblja te da je udio CO2 u atmosferi znao biti i značajno veći nego danas. No, to se odnosi na puno davnije periode od tzv. “toplog srednjovjekovnog razdoblja”, koje se odigralo između 950. i 1250. godine te “malog ledenog doba“, od 1300. do 1850. godine.
Na te se dvije temperaturne anomalije temelji tzv. kontroverza “palice za hokej”. Izraz se odnosi na oblik grafa koji se prvi puta pojavio u istraživanju klimatologa Michaela E. Manna i njegovih kolega o kretanju temperatura u posljednjih šesto godina. Objavljeno je 1998. godine i IPCC ga je uključio u svoj dokument 2001, a ne 1996. godine, kako tvrdi Carlson. Koristili su 12 različitih izvora, a najvažniji za mjerenje su bili godovi drveća čija boja i širina govore o toplini i vlazi u kojoj stablo raste.
Nagli rast temperatura, odnosno vrh “hokejaške palice” u odnosu na njenu dršku, u korelaciji je s rastom udjela CO2 u atmosferi od industrijske revolucije nadalje. Tvrdnja da je drška palice “ispeglana” kako bi se uklonili temperaturni skokovi i padovi u zadnjih tisuću godina oborena je kasnijim studijama baziranim na paleoklimatskim podacima.
Hokejaška liga
Tako su od Mannovog članka iz 1998. godine naovamo producirani deseci studija i brojni grafovi sastavljeni iz drugih izvora, s istim izgledom, koje danas nazivamo “hokejaškom ligom“.
A otkad smo zadnji puta objavili ovu kompilaciju grafova, izašao je i članak koji je produljio dršku palice sa tisuću na – gotovo deset tisuća godina.
“Za razliku od prethodnih rekonstrukcija temeljenih na proxy podacima, naši rezultati pokazuju da se globalna srednja temperatura blago, ali postojano zagrijala, za ~0,5 °C, od ranog holocena (prije oko 9 tisuća godina). U usporedbi s nedavnim temperaturnim promjenama, naša ponovna analiza pokazuje da su i stopa i veličina modernog zagrijavanja neuobičajeni u odnosu na promjene u protekle 24 tisuće godina“, navodi klimatolog Matthew Osman s kolegama, nakon sedmogodišnjeg proučavanja paleoklimatskih podataka.
Topli (i hladni) period(i) u zadnjih 1000 godina
Carlson je također rekao u isječku da je “prvo izvješće IPCC-a iz 1992. pokazalo da je srednjovjekovno toplo razdoblje bilo toplije od sadašnjeg.” No, prvo izvješće IPCC-a izašlo je 1990, a 1992. mu je pridružen dodatak. No, niti jedan dokument nije sadržavao grafikone temperature koji sežu dalje od 1850. godine.
“Sada vrlo dobro znamo da su to u velikoj mjeri bili regionalni, a ne globalni fenomeni, s vrlo malim promjenama na globalnoj razini”, rekao je lani za AFP prozivani Michael Mann, profesor znanosti o Zemlji i okolišu na Sveučilištu Pennsylvania.
Da toplo i hladno razdoblje u Srednjovjekovlju nije bilo dovoljno da “izobliči” dršku palice, pokazuju i neka vrlo nedavna istraživanja klime u Skandinaviji.
Razina CO2
Kao što smo naveli, i CO2 je u dugoj povijesti Zemlje bio na daleko višim razinama nego danas. U doba dinosaura, prije dvjestotinjak milijuna godina, udio CO2 u atmosferi bio 6000 dijelova na milijun, a srednja temperatura na Zemljinoj površini znala je biti viša i za 10 stupnjeva Celzijevih.
Međutim, promjene u atmosferi i temperaturi tijekom tih stotina milijuna godina događale su se relativno polako. Nagli skokovi CO2 u atmosferi pripisuju se vulkanskim erupcijama, koje su trajale po nekoliko desetaka pa i stotina godina. Studija iz 2019. godine procjenjuje da ljudske aktivnosti danas godišnje ispuštaju 100 puta više ugljičnog dioksida u atmosferu nego vulkani. Oni jesu manje aktivni danas, no brzina kojom ljudi upumpavaju CO2 u atmosferu podsjeća na vulkanske erupcije iz davnina.
“Usporedive su s onim što ljudi danas rade planeti”, kaže o tim erupcijama geolog i paleontolog Paul Olsen. Tijekom zadnjih 60 godina, godišnja brzina povećanja CO2 u atmosferi bila je sto puta brža od relativno nedavnih prirodnih povećanja koja su se događala u zadnjih 17.000 godina, kada izlazimo iz zadnjeg velikog ledenog doba.
Kada promotrimo stanje CO2 u atmosferi u periodu koji je relevantan za čovjeka, odnosno kada “zumiramo” zadnji dio krivulje i promotrimo zadnjih nekoliko stotina tisuća godina, nagli rast udjela ugljičnog dioksida u zadnjih 150 godina se itekako vidi.
NASA navodi da je taj skok u CO2 veći od onoga koji se prirodno dogodio i doveo do kraja ledeno doba prije 20 tisuća godina. Zahvaljujući tehnološkom napretku, ne evoluciji, ljudi bi, prema Olsenu, mogli preživjeti i ovaj skok, no skok u temperaturi će dovesti do društvenih poremećaja uslijed manjka izvora hrane i vode, a onda i ratovima i sukobima.
Drugim riječima, i u slučaju kada je Carlson govorio o razini CO2 u atmosferi kroz povijest, on se samo dotakao historijskih podataka, ne dajući im relevantan kontekst. Kad se te informacije promatraju u cjelovitom kontekstu, onda je ljudski utjecaj na emisiju stakleničkih plinova pa samim time i na povećanje globalne srednje temperature vrlo jasno vidljiv.