Saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije dao je na prošlotjednoj sjednici podršku Stajalištima RH o prijedlogu Europskog akta o slobodi medija (EMFA) koje je na sjednici predstavila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
Baš kao i u diskusijama koje se sada vode na europskoj razini, najviše razgovora je bilo o špijuniranju novinara, odnosno članku 4. Prijedloga. Predstavnice opozicije u odboru Mirela Ahmetović (SDP) i Jelena Miloš (Možemo) željele su s Odbora Saboru poslati zahtjev da se RH u okviru pregovora o prijedlogu izjasni protiv bilo kakve ugradnje špijunskog softvera u opremu novinara, ali je predsjednik Odbora Josip Borić (HDZ) rekao kako za takav zaključak nema kvoruma te je sjednica zaključena s potporom za prethodno upućena Stajališta u kojima se oko tog dijela EMFA-e ne precizira stav naše vlade.
Za hrvatsku vladu kao sporna pitanja tog vrlo opširnog dokumenta navode se odredbe koje se odnose na obvezu objave impresuma i vlasničke strukture medija te pitanja koja se odnose na državno oglašavanje.
U aktu su, naime, od obaveze objave impresuma i vlasništva izuzeta mikropoduzeća, čime bi, navodi se, u RH bilo izuzeto 90 posto pružatelja medijskih usluga, a to je i u koliziji s domaćim Zakonom o elektroničkim medijima. Vezano uz oglašavanje, u članku 24.2. prijedloga propisuje se obveza objave informacije o državnom oglašavanju – osim za područja s manje od milijun stanovnika. U kompromisnom prijedlogu španjolskog Predsjedništva taj je prag spušten na 100 000 stanovnika, a Hrvatska se radi transparentnosti zalaže da takvog ograničenja ni ne bude (što je bila pozicija i Europskog parlamenta).
Nacionalna sigurnost
Ugradnja špijunskog softvera na Odboru je spomenuta nakon pitanja zastupnika Marija Kapulice (HDZ) kojeg je zanimalo što u obrazloženju stavova drugih država članica znači rečenica: „Za Francusku i Češku, najveći je problem izričaj usko vezan uz nacionalnu sigurnost“.
„O ovom pitanju se dosta vodila rasprava, a vodi se i dalje (…) Ovdje se radi o onoj često finoj granici kad primjenjujemo ‘načelo razmjernosti’. S jedne strane je apsolutna sloboda, neovisnost, zaštita izvora podataka i – ono što je ključno – zabrana korištenja bilo kakvih špijunskih softvera kada se radi o medijima, odnosno novinarima koji o tome izvještavaju, uz jedno ‘ali’, a mislim da je Francuska tu bila dosta angažirana s obzirom da su oni prije nekoliko mjeseci imali situaciju privođenja jedne novinarke koja je iznijela javno podatke za koje je znala da imaju tu razinu zaštite, da iznošenje takvih podataka može izravno ugroziti nacionalnu sigurnost. Dakle, govorimo o zemljama vrlo razvijenih medijskih standarda, vrlo visokog profesionalizma, većeg povjerenja u medije nego što, na žalost, imamo pokazatelje u Hrvatskoj i to je jedan slučaj. Dakle tu se, moram priznati, i francuska organizacija novinara držala malo sa strane u tom slučaju. Načelno, sigurno da treba unutar EMFA-e osigurati maksimalnu zaštitu, međutim taj mali ‘ali’ koji se tiče nacionalne sigurnosti, kako sada stoje stvari, bit će zadržan u tekstu EMFA-e, poštujući sva postignuća i sve standarde i sva ustavna ograničenja koja postoje u svakoj državi članici“, kazala je ministrica Obuljen Koržinek.
U nastavku rasprave rekla je i sljedeće:
„Ovdje se ne radi o špijuniranju u slučaju da novinar izvještava o nečemu što ugrožava nacionalnu sigurnost. Ovdje se radi o špijunskom softveru u slučaju da novinar kao fizička osoba, kao bilo tko od nas, sudjeluje u nekoj aktivnosti koja može ugroziti nacionalnu sigurnost“, povlačeći potom i paralelu sa zabranom ruskih servisa u Europskoj uniji nakon agresije na Ukrajinu, spominjući „hibridni rat“ i projekt uspostave provjere činjenica.
Točno je da se o spornom članku 4. još raspravlja, kao i o cijelom tekstu prijedloga, a sljedeći je trijalog među institucijama, najavila je ministrica, 15. prosinca.
Nije točno da je riječ o izoliranom slučaju
Nije, međutim, točno da se u Francuskoj dogodio jedan izoliran slučaj; da su se od te novinarke ogradile i novinarske organizacije, niti je tu bila riječ o bilo kakvim drugim poslovima osim izvještavanja javnosti, u ovom slučaju o ulozi francuske tajne službe u nasilju kojeg su provodile egipatske vlasti pod egidom sprečavanja švercera.
Istraživačka stranica Disclose objavila je u studenom 2021. godine seriju članka na temelju tajnih dokumenata koji su pokazali kako je francuska kontraobavještajna operacija u Egiptu, koja je bila osmišljena radi praćenja džihadista, iskorištena od strane egipatske države za kampanju ubijanja usmjerenu protiv švercera koji su operirali uz libijsku granicu, pri čemu su ginuli civili.
Ovog rujna freelance novinarki Ariani Lavrilleux, koja je radila na tim člancima, na vrata doma u Marseillu je pozvonilo devet pripadnika tajne službe koji su joj, prema njenom svjedočenju, 10 sati pretraživali stan, kompjutere i telefon, a potom je završila u policijskom pritvoru.
Netočno je da se tu „francuska organizacija novinara držala malo sa strane“ kao što to navodi ministrica Obuljen Koržinek. Dapače, sve tri velike organizacije francuskih novinara SNJ , SNJ-CGT , CFDT-Journalistes i SGJ-FO, osudile su, „napad bez presedana na povjerljivost novinarskih izvora“ te pozvale na prosvjed za oslobađanje novinarke iz pritvora.
Protiv njenog privođenja i ispitivanja izjasnile su se i sve veće međunarodne organizacije za zaštitu novinara, odnosno zaštitu ljudskih prava, poput Reportera bez granica, Amnesty Internationala, Međunarodne i Europske federacije novinara.
„Bojimo se da akcije tajne službe DGSI rade protiv tajnosti izvora“, izjavili su i Reporteri bez granica koji su zatražili njeno trenutno oslobođenje te u znak podrške Lavrilleux organizirali prosvjedni marš središtem Pariza, a novinari su prosvjedovali i pred policijskom stanicom u Marseilleu.
Njeno privođenje bilo je dio istrage koja je uslijedila nakon što je Ministarstvo obrane optužilo Disclose za kršenje tajni vezanih za nacionalnu obranu. Ariana Lavrilleux u pritvoru je zadržana 39 sati, ali protiv nje (barem zasad) nije podignuta optužnica.
Slučaj Lavrilleux podigao je dovoljno veliku prašinu u međunarodnoj javnosti da je ta novinarka bila pozvana na tribinu u organizaciji Europskog parlamenta ove jeseni na kojoj je sudjelovala i Věra Jourová, potpredsjednica Europske komisije za vrijednosti i transparentnost.
Jourová je rekla kako u Komisijinom prijedlogu stoji zabrana otkrivanja izvora te je ostavljen vrlo uzak prostor gdje se država može umiješati, ali su ministri zaduženi za nacionalnu sigurnost počeli tražiti širi prostor. Zaključila je kako ne zna što će učiniti ako EMFA postane ozakonjenje špijuniranja novinara, što je bilo suprotno intenciji tog zakona.
Francuski antiteroristički zakoni
U originalnom prijedlogu Europske komisije iz rujna prošle godine Člankom 4. propisano je kako države moraju poštivati uredničku slobodu te ne smiju pritvarati, sankcionirati, podvrgavati nadzoru i pretresu pružatelje medijskih usluga ili novinare zato što odbijaju otkriti informacije o svojim izvorima, „osim ako je to opravdano bitnim zahtjevom u javnom interesu“ te da im se ne smije ugrađivati špijunski softver „osim ako je to opravdano, u tom pojedinačnom slučaju, radi zaštite nacionalne sigurnosti“ ili „ako je to dio istraga teških kaznenih djela jedne od navedenih osoba, predviđeno nacionalnim zakonodavstvom i u skladu je s člankom 52. stavkom 1. Povelje i drugim zakonodavstvom Unije“, a druge mjere su nedovoljne za dobivanje traženih informacija.
U lipnju svoj je stav zauzelo Vijeće, a Francuska je inzistirala na izuzeću koje dopušta instaliranje špijunskog softvera u uređaje novinara kad je u pitanju nacionalna sigurnost.
Nakon pobune novinarskih organizacija te upućenih 500 potpisa novinara kojima se tražila zabrana nadzora, Europski parlament zauzeo je poziciju kojom sužava mogućnost korištenja špijunskog softvera kao zadnju mjeru koja može biti poduzeta i to tek uz sudski nalog i radi istrage ozbiljnog kriminala kao što su terorizam ili trgovina ljudima.
Kakav će biti rezultat znat će se kad bude završen trijalog među institucijama.
Novinarka Lavrilleux na spomenutoj tribini rekla je kako njen slučaj nije bio osamljen te kako je zadnjih nekoliko godina u Francuskoj na ispitivanje bilo privedeno 17 drugih novinara, a sve zato što su radili svoj posao. Ona smatra kako je ni verzija kakvu predlaže Europski parlament ne bi spasila od progona.
„Tog tjedna kad su mene priveli policija je ispitivala još troje drugih novinara koji su istraživali incident u kojem je jedan mladić ubijen od strane policije“, rekla je. Francuska je u zadnjem desetljeću donijela antiterorističke zakone koji su otvorili vrata i privođenju novinara u ime zaštite „javnog interesa“ koji, kazala je Lavrilleux, nikada nije jasno definiran.
Kazala je kako misli da je Europa na prekretnici, odnosno da se sada odlučuje „hoće li nova francuska pravila postati i europska ili će se to zaustaviti, a Europa zadržati na svojim principima“.
Vezano za stav Hrvatske, ministrica Obuljen Koržinek na saborskom Odboru je, odgovarajući na primjedbe oporbenih zastupnica, rekla da „mi imamo mandat biti otvoreni da se ide, ako je potrebno, i prema tekstu parlamenta“.
