Mediji imaju ključnu ulogu u demokratskim društvima, pružaju informacije koje su javno dobro te se njihova sloboda mora štititi na europskoj razini, proklamirala je Europska komisija koja je u rujnu izašla s prijedlogom Europskog akta o slobodi medija (EMFA).
Ovaj pokušaj reguliranja medijske scene na europskoj razini događa se uslijed pogoršanog stanja medijskih sloboda u Mađarskoj i Poljskoj, odnosno nekoliko godina nakon ubojstava malteške novinarke Daphne Caruane Galizije i slovačkog novinara Jána Kuciaka koji su razotkrivali spregu političke korupcije i organiziranog kriminala.
Zabrinjavajući trendovi u Europi dokumentirani su i u redovitom Izvještaju o vladavini prava te u okviru Projekta praćenja medijskog pluralizma.
Uz dokument su priložene i Preporuke EK o internim zaštitnim mjerama za uredničku neovisnost i veće sudjelovanje novinara u odlučivanju kao neobavezan set pravila koje mogu pomoći redakcijama i medijskim kućama. Međutim, iako je neobavezan, države članice trebale bi 18 mjeseci nakon donošenja Komisiji dostaviti sve relevantne informacije o mjerama i aktivnostima koje se implementiraju.
Věra Jourová, potpredsjednica Europske komisije za vrijednosti i transparentnost prilikom predstavljanja dokumenta izjavila je: “Posljednjih smo godina vidjeli razne oblike pritiska na medije. Krajnje je vrijeme za djelovanje. Moramo utvrditi jasne principe. Nijedan novinar ne smije biti pod nadzorom zbog svojeg posla, nijedan javni medij ne smije se upotrebljavati kao propagandni kanal. To je ono što danas prvi put predlažemo: zajedničke zaštitne mjere za zaštitu slobode i pluralizma medija u EU-u.“
Dokument je uz Jourovu predstavljao i povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton, a s obzirom na to da je Europska komisija odlučila medijski akt uvrstiti pod regulaciju koja se odnosi na zaštitu unutarnjeg tržišta.
Namjera je medijima omogućiti lakše djelovanje preko granica, naročito s obzirom na digitalnu transformaciju medijskog prostora. Komisija smatra da različita nacionalna pravila o medijskom pluralizmu uzrokuju poteškoće na unutarnjem tržištu EU te da ne postoji dovoljna suradnja među nezavisnim medijskim regulatorima. Stoga se treba osnovati novi neovisni Europski odbor za medijske usluge, koji bi zamijenio dosadašnju ERGA-u.
„Medijska poduzeća imaju ključnu ulogu, ali se suočavaju sa smanjenim prihodima, prijetnjama slobodi i pluralizmu medija, pojavom vrlo velikih internetskih platformi i mnoštvom različitih nacionalnih pravila. Europskim aktom o slobodi medija osiguravaju se zajedničke zaštitne mjere na razini EU-a kako bi se zajamčio veći broj stavova i mišljenja te kako bi naši mediji mogli djelovati bez ikakvog uplitanja“, ustvrdio je Breton.
Širenje tržišta i jačanje kvalitete
Europski akt o slobodi medija ima četiri glavna područja: pojačanje prekogranične aktivnosti i investicija u medijske servise harmoniziranjem različitih nacionalnih okvira; jačanje suradnje među medijskim regulatorima; jačanje kvalitete medija smanjenjem rizika utjecanja na uredničke slobode te osiguranje transparentne i pravedne alokacije financijskih sredstava preko objektivnog mjerenja publika, kao i transparentnosti i pravednosti dodjeljivanja oglasa od strane državnih, odnosno tijela javne vlasti, a kako bi se izbjeglo favoriziranje provladinih medija ili iskorištavanje javnih sredstava za stranačke interese, na štetu drugih medijskih kuća.
Od država članica traži se da osiguraju poštivanje uredničkih sloboda. Od medija transparentnost vlasništva, kao i poštivanje uredničkih odluka.
Novinari bi trebali biti zaštićeni od djelovanja države, odnosno pritvaranja ili nadzora, zabranjuje se ugradnja špijunskog softvera na njihove uređaje, a propisuju se i jedinstvena pravila o zaštiti novinarskih izvora.
Poseban naglasak stavlja se na neovisnost javnih servisa koji moraju imati stalno financiranje, ali ne smiju biti propagandna mašina vladajućih. Kako bi se osigurala veća nezavisnost od političkih utjecaja, predlaže se da se ravnatelji i upravna tijela javnih medija biraju na transparentan, otvoren i nediskriminirajući način te da ih se može smijeniti samo pod ograničenim uvjetima.
Procedura
Prijedlog akta mora sada proći kroz proceduru u Europskom parlamentu i Vijeću.
Europski parlament je također u rezoluciji iz rujna osudio napade na novinare, uključujući prijetnje tužbama, on-line uznemiravanje i nasilje. Parlament je izrazio i svoju zabrinutost zbog „otimanja javnih medija da bi služili partijskim interesima“.
Očekuje se kako će akt najteže proći kroz Vijeće EU-a. Ono je u lipnju prihvatilo zaključke u kojima naglasak stavlja na potrebu bolje zaštite i sigurnosti novinara i drugih medijskih profesionalaca, dok je ranije europske države pozvalo da stvore okvire za ekonomsku održivost medija, uključujući državne potpore. Među ostalim zaključcima, Vijeće se založilo i za jačanje medijske pismenosti te borbu protiv dezinformacija na platformama. Smatra se, međutim, da bi neke članice Vijeća u kojima su medijske slobode najugroženije mogle ustrajati na određenju da je reguliranje medijske scene u domeni pojedinih država, odnosno da to ne bi trebalo raditi na europskoj razini.
Akt mora biti direktno primijenjen u članicama
S obzirom na to da je riječ o formi „regulacije“, zajednički set pravila trebao bi nakon prihvaćanja u europskim institucijama, biti direktno primjenjivan u zemljama članicama. Većina odredbi trebala bi stupiti na snagu šest mjeseci od prihvaćanja, s tim da bi odredbe koje se odnose na stvaranje Europskog odbora za medijske usluge trebale biti u primjeni već tri mjeseca nakon prihvaćanja.
Svako kršenje regulacije može potaknuti proceduru na nacionalnim sudovima, a o primjeni pojedinih pravila svoja će mišljenja izdavati i Europski odbor u suradnji s Europskom komisijom. Pri težim kršenjima regulacije, Europska komisija može pokrenuti postupak u skladu sa svojim ovlastima.
Nova pravila odnosila bi se na javne i komercijalne medije, online platforme, vlade i medijske regulatore. Njime će se do neke mjere mijenjati Direktiva o audiovizualnim uslugama te, kako navode iz Komisije, nadopunjavati Akt o digitalnim uslugama.
Ipak, ovaj prijedlog do neke mjere utječe na ranije usvojene dokumente, primjerice na odredbe koji od strane velikih platformi traže moderiranje sadržaja. Vrlo velike online platforme (VLOP) definiraju se kao one koje imaju preko 45 milijuna korisnika u EU. Ovaj prijedlog u svom članku 17. za izdavače predviđa zaštitu od neopravdanog uklanjanja sadržaja, odnosno ako velike mreže odluče ukloniti neki legalni medijski sadržaj, a koji je protivan politikama platforme, one o razlozima uklanjanja moraju prethodno obavijestiti medij. Platforme će morati prioritetno procesuirati sve pritužbe medija.
Traži se „smislen i učinkovit dijalog“ dviju strana, kako bi se izbjegla neopravdana uklanjanja sadržaja, a od platforma se traži podnošenje godišnjih izvještaja na tu temu.
EMFA predviđa da će Europski odbor organizirati strukturirani dijalog između vrlo velikih internetskih platformi i medijskog sektora radi promicanja pristupa različitim medijskim ponudama i praćenja usklađenosti platformi sa samoregulatornim inicijativama, kao što je Kodeks EU-a o suzbijanju dezinformacija.
Udruženje najvećih platformi već je izrazilo svoju zabrinutost takvim odredbama. Kako to sada stoji, EMFA dozvoljava svakoj organizaciji da se sama deklarira kao „medij“, što otvara mogućnost širenja ekstremističkog ili nedozvoljenog sadržaja, kao i dezinformacija pod prividom vijesti, ustvrdili su i naglasili kako „platforme ne bi trebale snositi odgovornost određivanja tko se kvalificira kao kredibilan izvor vijesti ili imati obavezu prihvatiti svakog tko se tako deklarira“. Predlažu da nove obaveze budu u skladu s već prihvaćenima kao što je Akt o digitalnim uslugama.
Nakladnici se protive, novinari pozdravljaju
Prijedlog Europskog akta o slobodi medija sada prolazi proceduru u Europskom parlamentu, ali već je jasno da će prije konačnog donošenja biti dosta rasprava. Stavovi zainteresiranih strana, nakladnika s jedne te novinarskih udruženja s druge, prilično su sukobljeni.
Udruženje europskih nakladnika ENPA dokument posprdno naziva „Aktom o neslobodi medija“, buni se protiv bilo kakvih ovlasti regulatora te smatra kako će se izdavačima oduzeti mogućnost odlučivanja o vlastitim publikacijama.
Aurore Raoux iz lobističke organizacije izdavača News Media Europe pobrojala je na prošlotjednoj konferenciji u organizaciji International Press Institutea glavne primjedbe nakladnika.
Kao prvo, protive se stavljanju tog dokumenta pod odredbe o unutarnjem tržištu jer, smatraju, europske države kulturno su raznolike, a medijska scena najbolje će biti regulirana ako ostane u domeni nacionalnih zakonodavstava. Kao drugo, boje se da će odredbe o „samoregulaciji“ brzo prerasti u veću regulaciju. I kao treće, izdavači se boje ograničenja koja bi mogla, kako je kazala, onemogućiti konsolidaciju koja bi u određenom trenutku mogla biti potrebna „kako bi se spasila redakcija“.
Novinarska udruženja i organizacije za zaštitu ljudskih prava redom su pozdravili Komisijin dokument zbog odredbi o zaštiti novinara i uredničkim slobodama.
Ukazuju, međutim, kako – da bi EMFA stvarno funkcionirao, jamčio pluralizam medija i štitio uredničku neovisnost od utjecaja komercijalnih i političkih interesa – trebaju ojačati napori oko transparentnosti vlasništva te se uspostaviti pravila koja će regulirati sve financijske odnose između države i medija, a ne samo oglašavanje koje se, k tome, na lokalnoj razini primjenjuje samo za područja, odnosno gradove u kojima živi preko milijun stanovnika, kako je to navedeno u ovom prijedlogu. Traži se, također, nezavisnost nacionalnih regulatora i, slijedom toga, Europskog odbora za medijske usluge.
Trendovi, međutim, idu u drugom smjeru. Europski sud u Luksemburgu donio je prije nekoliko dana presudu koja se protivi odredbama europskog zakonodavstva koje se odnose na sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma. Sud je, na zahtjev dviju korporacija, donio presudu po kojoj pristup podacima o stvarnim vlasnicima za široku javnost krši pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Ta će odluka imati reperkusije na sve članice EU koje su prenijele direktivu koja nalaže transparentnost vlasništva, a Komisija još nije smislila kako će odgovoriti na ovaj udar koji bi mogao poništiti godine zalaganja za transparentnost.
Vezano za nezavisnost regulatora, europski monitor je pokazao da čak trećina nacionalnih regulatora (uglavnom iz zemalja bivše istočne Europe) djeluje, zapravo, pod kontrolom vlasti. Ne daje to naročiti kredibilitet budućem Europskom odboru koja bi se sastojao od izaslanika iz nacionalnih regulatora.
Politički utjecaji i netransparentno vlasništvo
Kad je riječ o Hrvatskoj, Projekt praćenja medijskog pluralizma podsjeća kako parlamentarna većina ima preveliku moć pri imenovanju članova Vijeća za elektroničke medije, a podsjeća se i na skandal iz 2021. kada je frekvenciju na kojoj je ranije emitirao Radio 101 dobio TOP Radio.
„To je otvorilo pitanje transparentnosti vlasništva te koncentracija na radijskom tržištu“, navodi se u monitoru.
Među problematičnim područjima u Hrvatskoj navodi se i velik rizik za novinarske standarde i sigurnost, a s obzirom na velik broj strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, odnosno SLAPP tužbi.
Veliki rizik zabilježen je na području medijskog pluralizma zbog utjecaja vlasnika nad sadržajem, kao i radi političkog utjecaja na rad javnog servisa. Navodi se i kako se glavnog ravnatelja HRT-a bira u Saboru te spominje skandal s bivšim ravnateljem HRT-a koji je završio u pritvoru.
U Hrvatskoj preveliki komad oglasnog kolača otpada na velike platforme. Na Google i Facebook 2018. je odlazilo čak 76,3 posto digitalnog oglašavanja, što je više nego u drugim europskim zemljama.
Među rizičnim područjima navedena je i niska razina medijske pismenosti i nepostojanje strategije koja bi tu razinu podigla.
Ministarstvo kulture najavljuje novi Zakon o medijima do kraja godine
Europski akt o slobodi medija trudi se postići neke zajedničke minimalne standarde od koji se glavnina već i nalazi u hrvatskim zakonima kao što su Zakon o medijima ili Zakon o elektroničkim medijima koji je nedavno mijenjan, kao i u Zakonu o HRT-u, međutim, problematična je provedba. Kao primjer možemo navesti postojanje odredbi o redakcijskim statutima koji redakcijama garantiraju određenu slobodu i utjecaj na donošenje odluka, ali se kršenje statuta u praksi ne sankcionira.
Ima, ipak, i dijelova koji nisu ranije bili predviđeni hrvatskim zakonodavstvom. Ne postoji, na primjer, regulatorno tijelo koje bi se bavilo tiskom (novine i časopise tek popisuje Hrvatska gospodarska komora), a ne funkcioniraju ni samoregulatorna tijela.
Zakon o elektroničkim medijima, koji će se morati mijenjati ako se prihvati EMFA već i stoga što dosadašnja ERGA postaje Europski odbor za medijske usluge sa širim djelokrugom, predviđa transparentnost vlasništva, ali je, pokazalo se, i dalje moguće da stvarni vlasnici ostanu prikriveni. Isti je zakon naložio tijelima državne uprave i javnim ustanovama da do 31. ožujka svake kalendarske godine izvijeste Vijeće o obavljenom oglašavanju u protekloj godini te objave podatke o oglašavanju na svojim mrežnim stranicama pa oni to ipak nerado čine.
Gostujući na nedavnoj tribini u organizaciji Europskog parlamenta, Jasna Vaniček-Fila, ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija pri Ministarstvu kulture i medija kazala je kako se intenzivno razgovara o izmjeni Zakona o medijima te da je u planu bilo donijeti ga još do kraja ove godine. Hoće li se sada čekati rezultat pregovora na europskoj razini vezano za Europski akt o slobodi medija ili će se krenuti u promjene pa ih kasnije nadopunjavati nije još odlučeno, potvrdila je.
Kao jednu od mjera koju će se svakako uglaviti u Zakon o medijima, Vaniček-Fila spominje mehanizam ranog prepoznavanja i odbacivanja strateških SLAPP tužbi protiv novinara, a u skladu s preporukama koje je ranije izdala Europska komisija. Taj je problem u Hrvatskoj izrazito raširen, a Vaniček-Fila tvrdi kako i u pravosudnim krugovima postoji slaganje za uvrštenje takve odredbe u zakon. Što bi se još moglo mijenjati u zakonu, za sada nije poznato.
Ovaj tekst dio je projekta “Dekodiranje dezinformacijskih obrazaca europskih populista” kojeg podupire European Media and Information Fund.
