Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, 54 posto industrijske proizvodnje u Hrvatskoj trenutno čine proizvodi niske tehnološke vrijednosti. To je, kako navodi ministarstvo gospodarstva u Nacionalnom planu industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine, “razlog zaostajanja u odnosu na druge usporedive države” pa je u Hrvatskoj potrebno staviti naglasak na proizvodnju visoke tehnološke vrijednosti. To bi se trebalo postići “jačanjem aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija, stvaranjem povoljnog poslovnog okruženja koje potiče razvoj poduzetništva te investicije u dvostruku, zelenu i digitalnu, tranziciju industrije i poduzetništva”.
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, dakle, pripremilo je Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva za period do 2027. godine i taj je dokument u postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnošću do 28. ožujka. Vizija Nacionalnog plana industrijskog razvoja i poduzetništva za naredne tri godine sažeta je u iduću poruku: “Hrvatska je zemlja konkurentnog održivog poduzetništva i industrijske proizvodnje visoke dodane vrijednosti”.
Strateški dokumenti povezani s industrijom i poduzetništvom
Prije pripreme tog dokumenta, koji je 27. veljače 2024. godine stavljen u javno savjetovanje, u Hrvatskoj je doneseno nekoliko različitih strateških dokumenata povezanih s industrijom i poduzetništvom. Tako je Strategija razvoja poduzetništva Republike Hrvatske bila donesena za razdoblje od 2013. godine do 2020. godine, dok je Industrijska strategija Republike Hrvatske vrijedila od 2014. godine do 2020. godine.
Za vrijeme tih prethodnih strateških okvira, kako navodi Ministarstvo gospodarstva, još uvijek nije bila donesena strategija pametne specijalizacije koja “definira prioritetna područja za poticanje ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije javnim sredstvima primjenom pristupa odozdo prema gore (bottom-up)”. Taj dokument, odnosno Strategija pametne specijalizacije Republike Hrvatske donesena je 2016. godine za četverogodišnje razdoblje.
U međuvremenu, koncem 2023. godine donesena je nova Strategija pametne specijalizacije za razdoblje do 2029. godine. U prosincu prošle godine donesen je još jedan strateški dokument, Strategija digitalne Hrvatske za razdoblje do 2032. godine.
Sve te strateške dokumente, kao i krovnu Nacionalnu razvojnu strategiju do 2030. godine iz koje bi razvojne mjere Hrvatske trebale proizlaziti, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja uredno spominje u aktualnom strateškom dokumentu koji se nalazi u javnom savjetovanju.
Stari podaci u dokumentu
No, taj dokument – Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine – koji je u javno savjetovanje pušten 27. veljače 2024. godine, kao da je izvučen iz neke ladice u kojoj je duže vrijeme skupljao prašinu. Tako, primjerice, Ministarstvo gospodarstva navodi kako se Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine “donosi u vrijeme finalizacije nove Strategije pametne specijalizacije do 2029. (nacrt)”.
Potom, ministarstvo navodi kako Strategija digitalne Hrvatske ima za cilj digitalizaciju cijelog gospodarstva, dok Strategija pametne specijalizacije, za koju u zagradi opetovano naznačuju kako je riječ o nacrtu dokumenta, “predlaže način primjene koncepta pametne specijalizacije na nacionalno gospodarstvo te načine poticanja inovacija u definiranim strateškim tematskim prioritetnim područjima uz horizontalne teme poput održivosti te jačanja regionalne konkurentnosti kroz industrijsku tranziciju prema nišama više dodane vrijednosti”. Nasuprot ta dva dokumenta, pri čemu za jedan kao da ne znaju da je već donesen, Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva “za cilj ima sinergijski integrirati tematski različite čimbenike koji su ključni za industrijski razvoj i poduzetništvo u Hrvatskoj do 2027. godine”.
Osim toga, taj dokument, odnosno “novi akt strateškog planiranja koji je tematski usmjeren na jačanje industrije i poduzetništva” predstavlja “provedbeni instrument za bolje pozicioniranje industrije i poduzetništva u nacionalnom gospodarstvu i globalnim lancima vrijednosti”.
Njegova je uloga, nastavlja resorno ministarstvo, sinergija s ostalim povezanim aktima strateškog planiranja te objedinjavanje, integracija i operacionalizacija ključnih strateških odrednica za industrijski razvoj i poduzetništvo, kako bi se maksimizirao njihov učinak u nadolazećem razdoblju.
“Pri tome je potrebno obuhvatiti i ambiciozne ciljeve Europske unije i Hrvatske u pogledu ostvarivanja niskougljične tranzicije, a kako bi se industrija pravovremeno i bez odgode usmjerila u pravcu postizanja klimatske neutralnosti, kao i posebnu pažnju posvetiti obvezujućim ciljevima smanjenja emisija, rasta energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u industriji i poduzetništvu”, navodi se u strateškom dokumentu za industriju i poduzetništvu.
Ulazak u eurozonu i Schengen, za Nacionalni plan, su “izazovi pred Hrvatskom”
Hrvatska je od 1. siječnja 2023. godine postala članica eurozone. S istim danom ušla je i u Schengenski prostor (1, 2). Dakle, to se dogodilo prije godinu dana i dva mjeseca. No, za Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva, to su tek izazovi koji se nalaze pred Hrvatskom.
“Pred Hrvatskom su izazovi povezani s ulaskom u Schengenski prostor i europodručje te nužnost očuvanja stabilnosti cijelog prostora jugoistoka Europe. Prednosti ulaska u Schengenski prostor za Hrvatsku uključuju uspostavu širih mehanizama upravljanja, kontrole i nadzora tijekova podataka čime se pridonosi borbi protiv terorizma i boljem upravljanju migracijskim tijekovima”, navodi se u dokumentu koji je, u javnu raspravu pušten više od godinu dana od ulaska Hrvatske u Schengen i europodručje. Pritom se u dokumentu objašnjava i kako će ukidanje internih graničnih kontrola doprinijet daljnjem razvoju turizma jer će turisti iz Europske unije brže i jednostavnije putovati u Hrvatsku, ali i upozorava kako ulazak u Schengenski prostor predstavlja i izazov jer će Hrvatska biti odgovorna za čuvanje vanjskih granica Europske unije.
U dokumentu se, nadalje, kada se govori o gospodarskom rastu u Europskoj uniji i europodručju koriste podaci iz zimske ekonomske prognoze Europske komisije objavljene 15. veljače 2023. godine. U međuvremenu, Europska komisija je objavila tri nove ekonomske prognoze , ljetnu i jesensku u 2023. godini te zimsku, 15. veljače 2024. godine.
“Rast za 2022. godinu procjenjuje se na 3,5% i u Europskoj uniji i u europodručju. Predviđa se da će BDP porasti za 0,8% u 2023. godini i 1,6% u 2024. godini (0,9% i 1,5% u europodručju). Također, predviđa se da će ukupna inflacija pasti s 9,2% u 2022. godini na 6,4% u 2023. godini i 2,8% u 2024. godini u Europskoj uniji, a u europodručju usporiti s 8,4 % 2022. godine na 5,6 % u 2023. godini i na 2,5 % 2024. godini”, stoji u dokumentu pri čemu autori navode kako je izvor podataka zimska ekonomska prognoza Europske komisije iz veljače 2023. godine.
Ti su podaci korigirani i u ljetnoj i u jesenskoj prognozi. Tako, primjerice, u jesenskoj prognozi koja je objavljena 15. studenog 2023. godine EK predviđa da će BDP na razini Europske unije ali i eurozone u 2023. godini biti na razini 0,6 posto. Za 2024. godinu se predviđa rast od 1,3 posto u EU, odnosno 1,2 posto u eurozoni. Očekivana inflacija na razini 2023. u tim je prognozama bila 6,5 posto u EU, odnosno 5,6 posto na razini zemalja eurozone.
I ta su predviđanja korigirana u zimskoj prognozi 2024. objavljenim prije dva tjedna. Strateški dokument se ne radi preko noći pa nije niti očekivano da je uvažio ekonomske prognoze iz veljače. No, očekivano bi bilo da se dokument koji u savjetovanje ide u veljači 2024. godine ne poziva na ekonomske prognoze iz veljače 2023. godine pokraj jesenskih predviđanja iz studenog 2023. godine.
I nisu to jedini primjeri podataka koji su u međuvremenu osvježeni. Takav je slučaj, primjerice, i s robnom razmjenom pa se u dokumentu navode podaci o robnoj razmjeni na razini 2021. godine, iako je DZS koncem svibnja 2023. godine objavio konačne podatke o robnoj razmjeni na razini 2022. godine.
No, za realizaciju Nacionalnog plana industrijskog razvoja i poduzetništva osigurano je 12 milijardi eura iz nacionalnih izvora kao i različitih instrumenata EU. Konkretni rezultati koje bi taj strateški plan trebao dati su, među ostalim, rast udjela poduzeća s inovacijskim proizvodima s 35,5 posto (prema podacima Eurostata za 2020. godinu) na najmanje 36 posto. U 2022. godini je 17,1 posto poduzeća zapošljavalo ICT stručnjaka, a njihov udio bi do 2027. trebao porasti na najmanje 23 posto, dok bi udio izdataka za istraživanje i razvoj u BDP-u sa 1,27 posto u 2021. trebao porasti na 1,7 posto u 2027. U istom razdoblju bi udio obnovljive energije u bruto finalnoj potrošnji energije po sektorima trebao rasti s 31,33 na 42,5 posto. Izvoz dobara i usluga kao udio BDP bi trebao rasti na 70 posto (u odnosu na 61,1 posto u 2021. godini).
