Vlasnik teretane, jedan od vođa Festivala slobode i voditelj emisije “Slobodni” na televiziji Z1, Andrija Klarić, proširio je svoju ekspertizu s virologije na klimatsku znanost. U poduljoj objavi na Facebooku ponovio je neke stare i izronio neke ne tako čuvene teorije, makar na ovim prostorima. Učinio je to ukazujući na navodne dubiozne namjere šefa Microsofta, Billa Gatesa, vezane za klimu.
Klarićeva objava arhivirana je ovdje, a video zapis koji je bio priložen Klarićevoj objavi možete vidjeti ovdje.
Naveo je, među ostalim, da Međunarodna agencija za energiju (IEA) zahtijeva klimatski lockdown kako bi se ispunili ciljevi smanjenja emisija:
“Međunarodna agencija za energiju pod utjecajem Billa Gatesa zahtijevala je od vlada diljem svijeta da u biti ‘zatvore’ javnost kako bi smanjile upotrebu nafte i ispunile ciljeve “klimatskih promjena”. link
IEA, naravno, ovo nije napravila. Radi se o međuvladinoj agenciji koja je u svojoj 50-godišnjoj povijesti često kritizirana zbog prevelikog utjecaja naftaša, hvaljenja hidrauličkog frakturiranja i podcjenjivanja obnovljivih izvora energije.
Ako se promotri konkretan povod za ovaj članak, a to je infografika IAE, teza je još čudnija. Za početak, radi se o preporukama, ne zahtjevu. Članak iz 2022. godine kojim Klarić ovu tezu ilustrira nabraja te preporuke sugerirajući da imaju mračnu pozadinu: “Smanjenje ograničenja brzine na autocesti za oko 6 milja na sat; više rada od kuće; promjene ulica radi poticanja hodanja i vožnje biciklom; nedjelje bez automobila u gradovima i ograničenja ostalim danima; smanjenje cijena prijevoza; politike koje potiču više zajedničkog putovanja; smanjenje poslovnog zračnog putovanja. Užasno podsjeća na ‘klimatsku’ verziju izolacije zbog Covid-19, zar ne?”
Pa zapravo i ne podsjeća, pogotovo znamo li da je IEA osnovana 1973. nakon naftnih šokova sedamdesetih godina. Pročita li se popratni tekst uz “problematičnu” infografiku, jasno je da povod uopće nije klimatska kriza, već divljanje cijena energenata nakon invazije Rusije na Ukrajinu.
Cijene plina, ali i nafte dobrano su naškodile kućnim budžetima, pa dijeljenje auta, ulaganje u javni prijevoz ili propuštanje vožnje do posla ako za to postoji mogućnost, zbilja se ne čine zlonamjernima.
Osim toga, IAE preporučuje dva “neklimatska” poteza – smanjenje cijena goriva za najsiromašnije i povećanje opskrbe. Zatim preporučuje i jedan koji bi koristio klimi, a to je smanjenje potrošnje energenata, primarno nafte, u 10 koraka. Ublažavanje šoka izazvanog ratom u Ukrajini kroz smanjenje potražnje, primjećuje Agencija, koegzistiralo bi s klimatskim ciljevima EU, kao i željom da se smanji zagađenje i ovisnost o uvozu energenata.
Da se ne radi ni o kakvom naređenju svjedoči i preporuka oko snižavanja maksimalne brzine vožnje. Nitko nije uvažio mišljenje Agencije. Nizozemska se sama odlučila na ovaj potez zbog zagađenja 2019. godine, i to bez uočljivih problema. Međutim, od 2022. godine kada je IEA izdala preporuke, usprkos raspravama u više država Europe, nisu donesene slične odluke. Iako predloženo rješenje štedi i gorivo i struju vozačima, tek je fragment krupnije slike promjena u prometu koje su potrebne da se u transportu smanje emisije stakleničkih plinova.
Ovdje treba napomenuti da je IAE slično ovim preporukama za uštedu na nafti, napravila i po pitanju plina 2022. godine, preporučivši niz izmjena u načinu na koji se grijemo i kako dobivamo energiju, da bi se smanjila ovisnost o (ruskom) plinu. Preporučeno izbacivanje plinskih bojlera, okretanje nuklearkama, vjetru, solarnim panelima također je bilo u skladu sa željenim ciljem Europe da smanji potrošnju fosilnih goriva i ovisnost o njima, što je i u fokusu Europskog plana ‘REPowerEU’. Manja ovisnost o ugljikovodicima posljedično je povoljna za klimatske ciljeve.
Udio CO2 u atmosferi
Klarić nadalje podsjeća “protiv čega nas želi zaštititi” Bill Gates.
Ugljični dioksid, fokus iskorjenjivanja kako bi se zaustavile ‘klimatske promjene’ čini samo 0,038 % Zemljine atmosfere. Od tih 0,038%, manje od 3% može se pripisati ljudskom angažmanu. Dakle, kad bismo se SVI odrekli svojih automobila, industrije, grijanja, energije i hrane i zapravo izbrisali sebe i naše potomke s planeta, uštedjeli bismo 0,00114% CO2 koji katastrofalno izbacuje u atmosferu!
Tih 0,00114 % sigurno će napraviti mjerljivu razliku. I ..to je isti CO2 koji je bitan nutrijent za gotovo svaki biljni oblik života na planetu!
Za početak, nije točno da su ljudi doprinijeli sa samo 3% CO2. Točniji postotak je jedanaest puta veći, odnosno trećina [1, 2] trenutnog CO2 u atmosferi u odnosu na predindustrijsko doba. Osim toga, povećanje između 1800. godine i danas je 70% veće od povećanja koje se dogodilo kada je Zemlja izašla iz posljednjeg ledenog doba između 17.500 i 11.500 godina, a dogodilo se 100-200 puta brže. To znamo zahvaljujući mjehurićima zraka zarobljenim u vječnom ledu, koji je sačuvao uzorke atmosfere kroz stotine tisuća godina. Da smo zaslužni za velik udio trenutnog CO2 u atmosferi znamo ne samo kroz ovaj skok, već i kroz praćenje izotopa ugljika.
Činjenica da CO2 čini tek fragment atmosfere, njegovo djelovanje na temperaturu Zemlje ne čini zanemarivim. Ono je naslućeno još sredinom 19. vijeka. John Tyndall je tako 1961. godine, nakon što je mjerio propusnost zračenja kroz različite mješavine plinova napisao:
“[A]tmosfera dopušta ulaz Sunčeve topline, ali zaustavlja njezin izlaz, a rezultat je tendencija akumulacije topline na površini planeta… [A]ko, kao što gornji pokusi pokazuju, glavni utjecaj ima vodena para, svaka varijacija ovog sastojka mora proizvesti promjenu klime. Slične bi se primjedbe odnosile na plin ugljične kiseline [ugljični dioksid] difundiran kroz zrak […]. Takve su promjene zapravo mogle proizvesti sve mutacije klime što ih otkrivaju geološka istraživanja.”
Prve izračune o efektima udvostručavanja CO2 u atmosferi dobili smo pred kraj tog stoljeća, kada je činio tek 295 dijelova od milijun, dok je sada na 422 ppm. U 20. stoljeću niz znanstvenih institucija, uključujući istraživačke timove naftnih kompanija, dolaze do istog zaključka: povećanje koncentracije CO2 u atmosferi otežavat će Zemlji da se oslobodi topline i ono vodi rastu srednje globalne temperature što će se moći nedvosmisleno osjetiti u 21. stoljeću nastavimo li s emisijama.
Sada se nalazimo u trenutku u povijesti kada probijanje temperaturnih rekorda više nije vijest, već brzina kojom se promjene događaju. CO2 u atmosferi ostaje između 300 i tisuću godina, što znači da bi se zagrijavanje nastavilo i kada bismo odmah dokinuli daljnje oslobađanje tog plina. Isto tako, bez obzira na to što služi kao hrana biljkama, vegetacija ne može poništiti gigatone CO2 koje godišnje ispuštamo u atmosferu.
Metan
No, CO2 u atmosferi ne djeluje sam, što Klariću predstavlja još jednu obmanu.
Oh…. i metan, (drugi najveći ‘staklenički plin’) odgovoran je za… samo 0,00018% Zemljine atmosfere.
CH4, poznatiji kao metan, u atmosferi traje daleko kraće od CO2, tek oko 12 godina, ali zato zarobljava puno više topline. Učinkovitiji je čak 28 puta, uzme li se u obzir efekt iste mase ta dva plina kroz stotinu godina. Na kratki rok, njegov je učinak snažniji – pa će tako kroz 20 godina kilogram metana zagrijati Zemlju 84 puta više nego kilogram CO2.
Na njega otpada oko 16 posto ukupnih ljudskih emisija stakleničkih plinova, uglavnom kroz poljoprivredu, upotrebu tla, zatim kroz ekstrakciju fosilnih energenata, kao i bijeg ogromnih količina prilikom transporta te kroz proizvodnju organskog otpada. Međutim, zbog snažnog efekta pripisuje mu se polovica rasta temperature od predindustrijskog doba naovamo.
Dezertifikacija uzrokovana vjetroturbinama?
Izvori energije koji se uvode nazivaju “zelena tranzicija”, piše dalje Klarić, a onda postavlja pitanje je li ta tranzicija uopće zelena.
“Zelene” politike uništavaju prirodni okoliš i mijenjaju lokalno vrijeme. Ovo je dio uzaludnog plana UN-a koji tvrdi da poboljšava klimu u svijetu. Sva zelena energija degradira svoj okoliš. Pročitajte više: link
Da svako pridobivanje energije degradira okoliš nije sporno. Međutim, razlika je u količini i trajanju te štete. Tekst na portalu Globalresearch.ca razumno sumnja u tehnologije poput hvatanja i pohrane ugljika te proizvodnje biogoriva na njivama gdje se može uzgajati hrana. I onda to miješa s dezinformacijama koje smo već obrađivali, poput onih o električnim automobilima ili o vjetroturbinama ubojicama ptica.
Novost je bavljenje “krađom vjetra”, odnosno štete koju vjetroturbine potencijalno mogu nanijeti lokalnim vremenskim uvjetima. Članak navodi kako je utjecaj toliki da može uzrokovati – dezertifikaciju.
Fenomen “krađe vjetra” naziva se još i “efektom sjene” i čak se mjeri prilikom izgradnje vjetroparkova, kako turbine ne bi jedna drugoj umanjivale snagu vjetra. Kada vjetar prolazi kroz turbine, nastaje nevidljiv trag koji nalikuje tragovima propelera na morskoj površini. U toj “pruzi” brzina vjetra usporava, ali se povećava turbulencija i efekti se mogu osjetiti do 50 kilometara niz struju, uglavnom kao noćno zagrijavanje zraka pri tlu.
Izmjereni efekti na lokalno vrijeme nisu jednoznačni i uvelike ovise o snazi i poziciji turbina. Spomenuta studija u Natureu uz pomoć modela mjerila je učinak udvostručenja elektrana na vjetar u Europi u odnosu na kapacitete iz 2012. godine, kada je imala više od 100 GW elektrana (ovih godina bi trebala prijeći 300 GW). Zaključili su da su utjecaji vjetroelektrana na temperaturu mogli biti unutar ±0,3 °C i između 0 i 5% za oborine, što je puno slabije od prirodne klimatske međugodišnje varijabilnosti i promjena koje se očekuju od emisija stakleničkih plinova. Dakle, one mogu i smanjivati i povećavati temperaturu i padaline, ovisno o svojoj poziciji, ali na zanemariv način.
Mjerenja u blizini nekih od najvećih vjetroelektrana svijeta, u Texasu, pokazala su da mogu imati utjecaj na temperaturu 0.31–0.70 °C, najviše ljeti na nekoliko sati u noći. Povećanje lokalne temperature pokazala su i druga mjerenja u SAD-u, bez jednoznačnog utjecaja na kišu. Kineska, pak, istraživanja upozoravaju da livade s vjetroturbinama mogu izgubiti na vlazi:
“Naši rezultati pokazuju da 1) vlažnost tla unutar vjetroelektrana najznačajnije opada, s opaženim padom od 4,4 %; 2) ljeti i u jesen, smanjenje vlažnosti tla u smjeru niz vjetar je značajno veće nego u smjeru uz vjetar, dok se suprotno događa u proljeće; 3) vjetroelektrane pogoršavaju isušivanje tla u područjima travnjaka, što može imati utjecaj na ekosustave travnjaka. Stoga, pri izgradnji vjetroelektrana, trebamo bolje razumjeti njihov utjecaj na okoliš.”
Provedena su mjerenja i na turbinama postavljenim na morskim površinama i utvrđeno je kako postoji statistički mjerljiv, ali i dalje zanemariv učinak vjetroturbina na kretanje vjetra i oborina. Postoje čak i teorije da bi tehnologija offshore vjetroturbina mogla djelovati kao brana od razornih vjetrova s mora. Međutim, one bi morale biti prilično goleme i otporne na velike brzine vjetra. Većina današnjih vjetroturbina gasi se i prije 90 km/h, odnosno pri jakom olujnom vjetru, na 9. od 12 stupnjeva Beaufortove ljestvice.
To je 30 do 60 km/h manje od uragana 1. kategorije. One mogu preživjeti i više; neke od njih su sposobne primiti i udare vjetra razine 12, ali nije optimalno da proizvode struju u tim uvjetima.
Za kraj ove priče, podsjetimo i da mačke i dalje ubijaju neusporedivo veći broj ptica od vjetroturbina.
Krađa Sunca
Global Research iznosi i tezu da su solarne farme štetne za vegetaciju.
Solarne “farme” preferiraju velike površine ravnog tla. Oni kradu sunčevu energiju od cjelokupnog biljnog svijeta u svojoj sunčevoj sjeni. Ovo divlje i domaće biljojede lišava hrane.
Tvrditi ovo općenito za solarne farme je obmanjujuće, jer kao i za sve druge tehnologije, izuzetno je važno gdje se one nalaze da bi se procjenjivao njihov učinak na okoliš [1, 2]. Rađene su brojne studije reagiranja tla i vegetacije na izgradnju fotonaponskih elektrana. U jednoj metastudiji piše se kako imaju ili nikakav ili neto pozitivan učinak, ovisno o kontekstu, ali da općenito povećavaju vegetacijsku raznolikost i biomasu.
“Iako izgradnja PV elektrana ne utječe značajno na fizikalno-kemijska svojstva tla, ona potiskuje disanje i isparavanje tla i značajno povećava produktivnost i pokrivenost vegetacije na sjevernoj hemisferi.”
Postavljanje farme usred šume već kod samih radova dovest će do pada biološke raznolikosti, a vegetaciji je nemoguće vratiti se na staro. Međutim, ako je farma postavljena u pustinju ili na tlo prekriveno niskim raslinjem, učinak može biti obratan. Također, sudbina vegetacije ovisi i o održavanju farmi, odnosno hoće li ona predstavljati problem za same panele pa će je pokositi ili, u gorem slučaju, tretirati herbicidima. Također, treba naglasiti da zemljani radovi i ovi mogući negativni učinci solarnih farmi na okoliš nisu potrebni kada se paneli postavljaju na krovove kuća ili u neiskorištenim industrijskim zonama.
Zaključno, i solarna i energija vjetra manje zagađuju okoliš od paljenja fosilnih goriva. Osim što emitiraju manje CO2, čiji učinak na klimu nije sporan, ne proizvode ni niz toksičnih plinova koji zagađuju zrak i uzrokuju milijune prijevremenih smrti godišnje.
DOPUNA: Ovaj tekst je dopunjen 6. lipnja 2024. izjavom glavnog ravnatelja DHMZ-a, Ivana Güttlera.
