“Sve je OK… klimatske promjene na djelu“, stoji u objavi podijeljenoj na Facebooku (arhiviranoj ovdje) koja ima 231 reakciju, 23 komentara i 67 dijeljenja.
Uz tekst objavljen je video (arhiviran ovdje) u kojem se snima otvoreni prostor, točnije oblaci na nebu i okolina. U pozadini se čuje grmljavina. Kamera u švenku snima nebo na kojem se ističe velik, dugačak i gust oblak koji nalikuje na tunel ili cijev. Video je podijelio korisnik TikToka i Facebooka, Poljak Cezar Czarek. Budući da se na videu razaznaju poljske registarske tablice GKA, možemo s priličnom sigurnošću reći da je video snimljen u Poljskoj. Czareku smo poslali i upit da nam otkrije točno vrijeme i mjesto snimanja snimke, no do objave teksta nismo dobili odgovor.
Premda se može tek naslutiti da je komentar o klimatskim promjenama u objavi sarkastičan, komentari ispod objave nešto su eksplicitniji. Jedan korisnik kaže da “narod još nije svjestan da nas ubijaju”, drugi da je “bocka k…. za ovo”, treći pojavu naziva klimatskim oružjem, a koristili su se i izrazi “bolesnici”, “kriminalci” i slično. Iz svega navedenog može se zaključiti da korisnici Facebooka smatraju kako takav oblak ne može nastati prirodno već je u pitanju namjerno stvaranje takvog oblaka kako bi se zagadio okoliš ili trovali ljudi.
Profil koji je podijelio objavu, i inače objavljuje sadržaj popularan među teoretičarima zavjere poput fotografija navodnih “chemtrailsa”, neutemeljenih izjava da cjepivo ili bolest covid-19 izazivaju karcinom, o rodnoj ideologiji i druge teme. Inače, premda ima gotovo 2.000 pratitelja, o profilu ne postoji niti jedna informacija i koristi se lažni imenom.
Istražili smo radi li se o stvarnom oblaku i prirodnoj pojavi, fotomontaži ili nečem trećem.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
Prirodna, ali rijetka pojava
Dr. sc. Antun Marki, viši predavač i meteorolog s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pojasnio je za Faktograf da se radi o oblaku roda stratocumulus, vrsta volutus. Ovaj tip oblaka nastaje prirodno, no pojavljuju se rijetko. Tek je 2016. godine uvršten u Međunarodni atlas oblaka koji izdaje Svjetska meteorološka organizacija (WMO).
“Oblaci vrste volutus (od lat. volutus što znači smotan, zarolan) pojavljuju se kod rodova altocumulus i stratocumulus, predstavljaju duge, vodoravne, odvojene oblačne mase u obliku cijevi, za koje se često čini da se polako kotrljaju oko vodoravne osi. Obično se javljaju pojedinačno, ali se povremeno opažaju u uzastopnim nizovima oblaka.
Volutus je rijetka vrsta oblaka jer se moraju poklopiti brojni meteorološki uvjeti za njegovo formiranje. Još nije do kraja razjašnjeno koji uvjeti dovode do njegovog formiranja”, objasnio je Antun Marki.
Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) volutus opisuje kao dugu, obično nisku horizontalnu masu oblaka u obliku cijevi koja se često doima kao da se valja oko horizontalne osi.
Ista vrsta oblaka nedavno snimljena u Australiji
Prije mjesec dana, 4. lipnja, o istoj je pojavi izvijestio australski 9news. Dva takva cilindrična oblaka protezala su se od Blacktowna do Parramatte u australskoj saveznoj državi Novi Južni Wales (New South Wales) duljinom oko 300 kilometara. Na nebu su se u toj formaciji zadržali oko tri sata, a snimili su ih i stanovnici Sydneyja.
Meteorologinja Christie Johnson s australskog Meteorološkog zavoda također je za 9news potvrdila da premda rijetka, ova pojava ima jednostavno objašnjenje: “Radi se o oblacima koji se formiraju visoko u atmosferi i o rijetkom fenomenu za koji se mora poklopiti više faktora. Nije sto posto jasno što potiče formaciju ovakvih oblaka, ali potrebni su zbilja specifični uvjeti kako bi se ovakav oblak formirao i zato su rijetki.”
Prije manje od tjedan dana na istu se temu osvrnula francuska televizija TF1 Info nakon što su otkrili da se snimke istih oblaka šire društvenim mrežama te se povezuju s teorijom o “chemtrailsima”. Razgovarali su sa stručnjakom francuske nacionalne meteorološke službe Météo-France Sébastienom Laflorenciejem koji je pojasnio da, za razliku od nekih drugih oblaka, ovi nisu nimalo “prijeteći” i ne donose nestabilno vrijeme. Fenomen je usporedio s užetom: “Kad uže uhvatite za jedan kraj i napravite ‘val’ koji putuje do drugog kraja, taj val se naziva soliton, a oblak se ponaša upravo tako.”
Novi oblak
Na Svjetski meteorološki dan 23. ožujka 2017. objavljen je novi Međunarodni atlas oblaka koji izdaje Svjetska meteorološka organizacija (WMO), a u kojem se spominje i novi, volutus ili zarolani oblak. Kako ističe Državni hidrometeorološki zavod, radi se o svjetskom referentnom priručniku za opažanje i identificiranje oblaka koji utječu na vremenske prilike, klimatski sustav i hidrološki ciklus.
Današnji međunarodni sustav klasifikacije oblaka temeljen na latinskom jeziku potječe iz 1803. godine, kada je meteorolog-amater Luke Howard napisao “Esej o modifikaciji oblaka”. U njemu postoji deset osnovnih rodova oblaka (genera), koji su definirani svojim mjestom nastanka na nebu i približnim izgledom. Rodovi se dijele u vrste i ukupno postoji oko 100 različitih kombinacija.
Službena stranica Međunarodnog atlasa oblaka opisuje sustav klasifikacije oblaka i meteoroloških pojava koji koriste sve članice WMO-a. Klasifikacije također opisuju meteorološke meteore osim oblaka – hidrometeore, litometeore, fotometeore i elektrometeore. Atlas pruža zajednički jezik za komunikaciju promatranja oblaka i osigurava dosljednost u izvješćima promatrača diljem svijeta. Služi kao alat za obuku meteorologa, kao i za one koji rade u zrakoplovnim i pomorskim okruženjima, a postao je popularan među ljubiteljima vremena i promatračima oblaka, stoji u opisu Atlasa.
Novo izdanje koje je sad i digitalno dostupno, uključuje nove klasifikacije oblaka kao što su volutus, oblak u obliku svitka, oblaci nastali ljudskim djelovanjem kao što su kondenzacijski tragovi (contrails) koji katkad nastaju prolaskom zrakoplova, te asperitas, dramatični lelujavi oblak koji je zagolicao maštu javnosti. Također govori i o meteorološkim pojavama kao što su duga, halo, snježni vrtlog i zrna tuče, objašnjava se i na DHMZ-u.
Konačno, možemo zaključiti da oblaci neobičnog cjevastog izgleda, snimljeni u više navrata ove godine, ne predstavljaju nikakvu teoriju zavjere, niti “oklagiju”, a ni klimatsko oružje, već prirodnu pojavu koja je, premda izgledom neobična, opisana u meteorologiji. Zbog toga ocjenjujemo da objavi nedostaje kontekst jer se ne navodi da su to, ustvari, volutus oblaci.