Na Facebook profilu Slobodni zajedno 2.0 objavljene su dezinformacije o međunarodnom sporazumu o pandemijama, preuzete sa CitizenGo peticije koja je do sada skupila gotovo 190 000 potpisa. U peticiji se poziva na “zaustavljanje UN-ova sporazuma o pandemiji prije nego bude potpisan“.
Što je međunarodni sporazum o pandemijama?
Podsjetimo, izradu međunarodnog ugovora ili sporazuma o pandemijama prvi je predložio predsjednik Europskog vijeća Charles Michel na Pariškom forumu za mir u studenome 2020. godine. Konsenzus o pokretanju sporazuma, konvencije ili instrumenta o pandemijama na temelju Ustava SZO postignut je između 194 zemlje članice u prosincu 2021. godine kako bi se spriječilo ponavljanje globalnih zdravstvenih, ekonomskih i društvenih posljedica poput onih koje je uzrokovala pandemija COVID-19. O samom sporazumu pregovaraju delegacije članica, odnosno Međuvladino pregovaračko tijelo sastavljeno od predstavnika država članica SZO.
Prema stranicama Europskog vijeća, sporazum je usmjeren na poboljšanje sprečavanja budućih pandemija na globalnoj razini, kao i pripravnosti i odgovora na njih. Međunarodnom konvencijom, sporazumom ili drugim međunarodnim instrumentom o pandemijama poduprli bi se i u fokus stavili sljedeći aspekti: rano otkrivanje i sprečavanje pandemija, otpornost na buduće pandemije, odgovor na sve buduće pandemije, posebno osiguravanjem univerzalnog i pravednog pristupa medicinskim rješenjima kao što su cjepiva, lijekovi i dijagnostika, jači međunarodni zdravstveni okvir sa SZO-om kao koordinacijskim tijelom za globalna zdravstvena pitanja te pristup „jedno zdravlje”, kojim se povezuje zdravlje ljudi, životinja i našeg planeta, navodi Europsko vijeće.
Na Facebook profilu (arhivirano ovdje) prenose se netočni navodi objavljeni na CitizenGo peticiji u kojoj se navodi da će se sporazumom o pandemijama, čiji je inicijator Svjetska zdravstvena organizacija, ugroziti demokraciju i suverenitet država.
„Prihvaćanjem Sporazuma, države bi predale kontrolu nad vašim zdravstvenim odlukama i suverenitetom Hrvatske, kao i drugih zemalja, neizabranom globalnom tijelu bez ikakve odgovornosti prema vama. Zato ih moramo zaustaviti!
Ovdje nije riječ o zaštiti vašeg zdravlja, već o preuzimanju kontrole nad vama i milijardama poreznih eura koji završavaju u rukama UN-ovih elita”.
“Globalno odobravanje neprovjerenih cjepiva i pandemijskih proizvoda, kao i prisilu vlada na njihovu kupnju, kako bi onda vlade mogle prisiliti vas, vašu obitelj i prijatelje na upotrebu tih proizvoda.
Diktiranje kada i kamo možete putovati, što smijete jesti, hoćete li se okupljati na bogoslužju, pa čak i što možete objavljivati na internetu”, stoji u statusu.
SZO neće dobiti ovlasti uvođenja obaveznog cijepljenja ili “lockdowna”
Te informacije nisu točne. Kao što je navedeno u članku 24. Prijedloga za Pandemijski ugovor, predstavljenom na 77. zasjedanju Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi, ni jedan sadržaj u Pandemijskom ugovoru ne smije se tumačiti kao davanje ovlasti glavnom direktoru i Tajništvu SZO da usmjerava, naređuje, mijenja ili propisuje nacionalne, domaće zakone ili politike bilo koje stranke niti da nameće zahtjeve koji bi od stranaka zahtijevali poduzimanje određenih radnji, kao što su uvođenje obaveznog cijepljenja, zabrana putovanja ili provođenje “lockdowna”.
Ana Vračar, koja se u BRID-u i People’s Health Movementu bavi međunarodnim zdravstvom, ranije je za Faktograf objasnila da u kontekstu WHO klasifikacija “pravno obvezujuć” nosi veću težinu od većine dokumenata koje organizacija redovito donosi na svojim zasjedanjima. Ti dokumenti obvezuju članice WHO-a da postupaju u skladu s onime što je izglasala skupština organizacije.
Dokumenti koji se donose u skladu s različitim člancima statuta WHO uvode se na različite načine – neki se uvode kroz standardni proces ratifikacije na lokalnoj razini, a neki postaju obvezujući automatski po donošenju. Važno je napomenuti da u svim tim slučajevima države članice zadržavaju pravo da te dokumente ne ratificiraju, odnosno ne provode.
“WHO takve dokumente donosi relativno rijetko, što ustvari znači da su smjernice i odluke koje ona objavljuje u najbolju ruku savjetodavne. To može biti ozbiljan problem, jer kada WHO donese neku progresivnu i korisnu odluku, ali bez težine pravno obvezujućeg dokumenta, njena provedba se svodi na dobru volju zemalja članica – a puno zemalja članica nema dobru volju, nego dobre odnose s industrijom”, dodaje Vračar.
Sporazum će morati potvrditi Sabor
Kako su u lipnju pisale Novosti, neizvjesno je koliko će duboko sporazum ući u hrvatski pravni sistem jer to dijelom ovisi o tome kako će se on konačno zvati i što će Vlada napraviti nakon potpisivanja. Ako u skladu s člankom 19. Ustava SZO-a bude potpisan kao sporazum, onda stupa na snagu tek kada ga određeni broj članica ratificira i obavezuje samo njih (primjer Konvencije o nadzoru nad duhanom 2003. godine); ukoliko se po članku 21. potpiše kao propis, primjenjuje se u svim zemljama članicama (primjer Međunarodnih zdravstvenih propisa), dok preporuke (članak 23.) ne ulaze u međunarodno pravo.
”Ističemo da usuglašavanje teksta nekog međunarodnog ugovora ne znači i njegovo potpisivanje, za što je potrebna posebna punomoć koju daje Vlada Republike Hrvatske. Također, država koja je potpisala neki međunarodnopravni instrument (konvenciju, ugovor, sporazum), još uvijek nije u obvezi ispunjavati njegove odredbe. Ta obveza za Hrvatsku nastaje tek nakon što Hrvatski sabor potvrdi predmetni međunarodnopravni instrument”, za Novosti su objasnili iz Ministarstva vanjskih poslova.
Informacije o napretku sporazuma su javne
„Svjetska zdravstvena organizacija provodi ovaj program iza zatvorenih vrata, računajući na vašu zaokupljenost drugim temama, vjerujući kako nećete primijetiti ili reagirati.“
SZO ovaj sporazum ne provodi tajno, informacije o napretku sporazuma javno su dostupne na službenim stranicama Međuvladinog pregovaračkog tijela, a početne i završne sjednice je moguće pratiti uživo ili kroz snimke. Prema stranici SZO, Međuvladino pregovaračko tijelo je do sad održalo 11. krugova pregovora, trenutačno se, od 4. do 15. studenog održava 12. krug, koji se za sada ne smatra završnim.
„Međutim, CitizenGO ih je već jednom zaustavio, a uz vašu pomoć to možemo učiniti ponovno, baš kao u svibnju, kada smo spriječili njihov pokušaj usvajanja UN-ovog pandemijskog sporazuma.“
Pokušaj usvajanja Pandemijskog sporazuma nije zaustavljen jer konsenzus između članica u svibnju još ni nije bio postignut. Usvajanje sporazuma inicijalno je bilo planirano za svibanj 2024. kako bi sporazum bio spreman do 77. Skupštine SZO, ali zbog nesuglasica oko pojedinih pitanja, kao što je pitanje spremnosti bogatijih zemalja da podijele cjepiva i tretmane sa slabije razvijenim zemljama, pregovori se nastavljaju, a usvajanje sporazuma planira se najranije do kraja 2024. ili do sljedeće Skupštine SZO u svibnju 2025. godine.
Zaključno, pregovori o međunarodnom sporazumu o pandemijama odvijaju se između država članica, one donošenjem sporazuma ne predaju ovlasti glavnom direktoru i Tajništvu SZO da propisuje i mijenja nacionalne ili domaće zakone, stoga suverenitet Hrvatske neće biti ugrožen.
